 Odavno je Zemlja već "uhvaćena" u igru zvanu revolucija u sustavu gibanja tijela jedno oko drugog. Za razliku od ostalih komada kamena i plina, koji tvore tu zajednicu, uzimajući kao centar svoje egzistencije centralnu zvijezdu ovog sustava, Sunce, ona je jedina koja je u svojoj kaši uspijela uzgojiti više od dima i pepela - na njoj se rodio život. Inteligentan život.
Prije par stotina godina Darwin je ustoličio svoje mjesto u povijesti pretpostavljajući revoluciju - evoluciji. Život kakav je poznat danas nije oduvijek bio tu - čovjek kao trenutačno smatrano savršenstvo međuovisnosti stanica, nastao je usporenom preobrazbom iz prvih staničnih životnih formi. Cjelokupna flora i fauna koja je egzistirala na prostorima ovog našeg planeta, tokom svih vremena njegove povijesti, bila je podređena mnogim promjenama koje su je od temelja izmijenile, stare vrste su izumirale, nove se rađale i to je bio prirodni ciklus bez kraja. Darwin je izumiranje i rađanje postavio kao svojevrsnu preobrazbu vrsta, no neka izumiranja nisu bila dovoljno dugog vijeka da takvu pretpostavku podupru - nestale su tolikom brzinom i tako naglo da se činilo kao da ih još "jučer" tu nije bilo. 1984 dva paleontologa su taj biološki aspekt izumiranja stavili u matematički kontekst - u ovom našem kutku svemira ta nagla i brza ali i masovna izumiranja vrsta imala su više-manje pravilan vremenski uzorak od 26 milijuna godina. Pitanje koje samo izvire iz tog zaključka traži uročnika takvoj nesvakodnevnoj igri života i smrti kompletne jedne vrste, odnosno u ovom slučaju radi se o mnogo više vrsta.
Periodičnost takvog nemilog događaja, gotovo instantno je izrodilo jednu astronomsko intrigantnu teoriju koju nije moguće odbaciti - bar ne onako znanstveno kako mi na ovom planetu volimo rješavati nepoznanice. Teorija nalaže kako naš sustav gibanja planeta oko središnje zvijezde nije toliko "centralan" - Sunce navodno nije baš toliko usamljeni putnik u moru galaktičnog gibanja - tu i tamo u astronomskim vremenskim razmacima, odnosno svako 26 milijuna godina za nas obične smrtnike, u posjet mu dolazi njegov suputnik - Nemesis, koji sa Suncem čini dvojni sustav zvijezda.
Richard A. Muller, astronom, konzervativni znanstvenik, jedan od pionira ove teorije smatra kako je Nemesis crveni patuljak, kojeg bi bilo lako uočit običnim teleskopom, no nebo je prepuno takvih zvijezda koje iako su katalogizirane, njihova točna udaljenost nije poznata - jedna od njih bi vrlo lako mogao bit Sunčev "suparnik" - no u broju od nekoliko tisuća teško je izdvojiti koja. Sustav dvojne zvijezde zahtjeva kruženje manje mase oko veće, te bi Nemesis mogao bit udaljen oko 1-3 svjetlosnih godina prema Mullerovim pretpostavkama, a kada bi ga gibanje dovoljno približilo Oortovom oblaku - dovoljno da uzrokuje pometnju u toj masi amorfnih oblika, te ih kao kišu kometa "pošalje" prema većoj zvijezdi, Suncu, koja ih svojom gravitacijom povlači s periferije svog planetarnog sustava u sami centar. Logika kojom se toliko navodimo, nam nalaže da bi sigurno velik broj pogodio Zemlju te time uzrokovao ona masovna izumiranja o kojima sam pričala koji odlomak iznad. Ono što ovu teoriju baca u drugi plan jest neobična putanja Nemesisa oko Sunca, koja je prema ovoj pretpostavci posve različita od one koja postoji kod svih ostalih poznatih sustava dvojnih zvijezda. No u računalnom modelu kojeg je Muller razvio - evolucija dvojnog sustava dovodi do postojanja takve putanje, samo što mi sa Zemlje još nismo uočili niti jednog - što nije začuđujuće pošto nemožemo vidjeti ni vlastiti, dakako ukoliko on postoji.
Sličnu teorijsku sudbinu ima i Planet X koji se po mnogočemu može poistovjetiti s Nemesis-om osim u jednoj bitnoj razlici - Planet X je (gle čuda) planet, a Nemesis zvijezda. Postojanje jednog ne isključuju drugo, no vrlo je vjerojatno kako se radi o istoj "masi" drukčije protumačenoj.
Bio planet ili zvijezda viška - ne uklapajući se u naše naučeno poimanje Sunčeva sustava, jednostavnije je vjerovati da nešto ovako nevjerojatno - ne postoji. No ukoliko ne upada u naše logičke okvire da li imamo pravo posve zanemariti mogućnost Sunčeva "suparnika" ili ćemo jednostavno čekati da neki nadobudni znanstvenik s više mogućnosti, financija i potpore potvrdi ono što je šačica njih znala već prije 2 desetljeća?
|
