27.03.2007. / Priča Ouija ploče
Već par dana mislim hoću li napisati post potaknut doživljajem prijateljičine majke - Mirjane - iz djetinjstva. Ili nemam vremena, ili nemam volje... No evo, ukradoh ovom mom kvazi-učenju par minuti ;)
Kad je bila mala, vjerojatno kao i sva djeca, tokom faze zaluđenosti zvanju duhova i ostalih "benignih" dječjih interesa za stvari koje su pokupili iz filmova - zajedno sa svojih par prijateljica, Mirjana je napravila ouija ploču od papirića.
 Ouija ploča je inače sredstvo pomoću kojeg se navodno može, ukoliko se koristi na pravi način, komunicirati sa svijetom koji našim defaultnim osjetilima nije dostupan - iako doduše mislim da je tu češće riječ o nekoj kolektivnoj svijesti koja se može projicirat kao npr. entitet. U osnovi sastoji se od svih slova, brojki 0 do 9 te riječi "da", "ne" i "doviđenja" - neke imaju i više riječi, znakova, boja i slično. Nekakvo staklo ili sličan predmet služi kao kursor, navigator, kojeg dotiču svi prisutni, a pomiče se prema određenim slovima, brojkama ili riječima - ovisno o odgovoru na zadano pitanje - bez da netko od prisutnih utječe na smjer.
No vratimo se mi na njihovu priču. ...nakon vlastitog rituala dozivanja nekog "s druge strane" za komunikaciju, pitanja su postavljanja i čaša je klizila preko slova davajući im odgovore. Kako naravno nijedna nije posve vjerovala da bar jedna od njih ne pomiče čašu, nisu se pretjerano prestrašile i sve su gledale kao igru - pomalo bizarnu, ali samo bezazlenu zafrkanciju. Nedugo zatim su iz stana izašle u dvor i rastale se - ostale su samo Mirjana i njena jedna prijateljica.
Par trenutaka kasnije pojavio se čovjek, i prišao im. Upitao ih je nešto u stilu: "što ste me pozvale?"
Zbunjene obje, pomalo prestrašene jer bio je mrak, a i čovjeka nisu poznavale, uostalom kao da se pojavio od nikud - rekle su kako ne znaju o čemu on govori, nakon čega je ova druga prijateljica pobjegla, ostavljajući Mirjanu samu.
Vidno ljut rekao je kako je upravo bio u hotelskoj sobi u Dubrovniku (inače ovo se sve događalo u Splitu) sa dvije žene i kako su ga prekinule u njegovom poslu, te da nije pristojno dozivat nekog ukoliko ga uistinu ne trebaju. Mirjana, iako prestrašena, rekla je da to više neće raditi - na što je čovjek samo otišao. Izašao je iz dvora, a kad je Mirjana potrčala za njim na cesti nije bilo nikoga. Čovjek kao da je ispario.
I danas, kojih 30ak godina kasnije, misteriju cijelog tog događaja nije razriješila. Da ih je netko čuo, pa zezao nije bilo moguće, jer dok su se igrale s ouija pločom bile su zatvorene u stanu, a to i ne objašnjava misteriozan nestanak čovjeka. Halucinacija nije, jer su onda obje halucinirale posve istu priču a to je praktički nemoguće. Izgleda da nije posve nemoguće uspostavit komunikaciju s onostranskim, ma što da se nalazilo tamo, no iz priloženog iskustva - bolje vam je da imate dobar razlog da to učinite - jer očito i stanovnici tog svijeta imaju potrebe od kojih se teže odvajaju ;)
i na kraju jedna zamolba:
DIZAJNE ME VIŠE NE TRAŽITE
i Lulu baš ti hvala na ovome. Et tu, Brute? Ma sramota..
|
11.03.2007. / Karta Piri Re'is-a
 1929. godine grupa povjesničara naišla je na ono što se kasnije pokazalo kao jedna od misterioznijih anomalija u kronologiji ljudskog napretka. Na komadu kože ucrtan je zemljovid područja Atlantskog oceana i dijela kopna što ga okružuje - istočna obala sjeverne i južne Amerike, sjeverozapadna obala Afrike te sjeverna obalu Antarktike - nevjerojatno precizno. Ništa ne bi bilo čudno da karta nije datirana iz doba kada ne samo da kopno Antarktike (otkrivena 1818. godine) nije bilo poznato već su i zemljopisne karte dobro poznatih područja bile nepotpune ili netočne. Zemljovid je bio djelo čovjeka po imenu Piri Re'is, a godina njegovog nastanka - 1513. Piri Re'is bio je admiral turske mornarice i uživao visok položaj - te je kao takav imao pristup carskoj knjižnici u tadašnjem Konstantinopolu. Svoj zemljovid napravio je na temelju podataka nekoliko starijih zemljovida, od kojih su neki potjecali čak iz 4 stoljeća prije Nove ere.
Iako je i preciznost obale Amerike, tek 21 godinu nakon Kolumbova otkrića, dovoljno nevjerojatna, ono što više pitanja postavlja je kopno koje se nalazi na samom dnu karte - u to vrijeme još neotkrivena područja ledenog kontinenta. Detaljna obala Antarktike, točnije područje Antarktičkog poluotoka poznatog kao poluotok Palmer i Zemlja kraljice Maud ukazuju kako su bili mapirani u vremenu kada kontinent nije bio pokriven ledom. Geološki podaci, naime, pokazuju kako je to područje pokriveno ledom već 6000 godina, te u pokušaju temporalnog usklađenog objašnjenja, sa stanja poznavanja geografije početkom 16 stoljeća ljude je lišilo ikakve logike u mogućnost izrade takvog profila obale koja se danas nalazi ispod 1500 metara dubokog leda. Dakle postavlja se pitanje koja je, nama nepoznata civilizacija imala dovoljno razvijenu tehnologiju da izradi zemljovid tog područja Antarktike i to prije 6000 godina?
Charles Hapgood, koji se podosta posvetio proučavanju izvora karte Piri Re'is-a predložio je mogućnost postojanja pomorske civilizacije davno prije nego povijest priznaje prve pojave istih, nastale u područjima Mezopotamije, Kine... Postojanje "Antarktičke civilizacije" pokušao je objasniti geološkim efektima pomicanja polova u davnoj prošlosti što Antarktiku smješta u drugačiju klimu, a njihov misteriozni nestanak pojavljivanjem ledenog doba koje ih je prekrilo i bacilo u zaborav. Bez obzira koliko su se njegove tvrdnje činile suludima čak i njegovim kolegama - karta kopna Antarktike postojala je mnogo prije nego ju je suvremeni čovjek otkrio - što ipak baca u sjenu neka naša čvrsta kronološka uvjerenja.
Naravno da je ovakvo otkriće potpirilo uvjerenja o postojanju Atlantide, kao civilizacije visokog stupnja evolucije, koji su imali dovoljno znanja i potrebne tehnologije za takvo precizno mapiranje, no kako se na karti Piri Re'is-a ne nalazi nikakvo ogromno otočno područje sred Atlantika, ta će teorija ipak pričekati nove dokaze.
Možda se neka znanja godinama gube ili ignoriraju, te mnogo godina poslije svojim otkrivenjem postaju anomalijska senzacija, a duboko pod ledom Antarktike čekaju ostaci jedne posve nepoznate civilizacije?
|
|
