25.02.2007. / Azzul S'phyre i ljudska chimaera
Eh opet! The return of štafeta a.k.a. rukavica - thnx to: Sadako's apprentice. Dakle zašto se moj blog zove tako kako se zove? What the hack u kompletu umjesto seta noževa ubacit ću objašnjenje za guenhwyvar (mail), a da tekst bude zanimljiviji - ostavljam vam i priču o chimaeri (adresa).
Azzul S'phyre? Ukoliko proguglate neće naići na rješenje - ime nije preuzeto, te ne postoji u nijednom drugom obliku osim kao moj indetitet - ja sam ga jednog divnog dana - izmislila.
 Obožavan čitat knjige - osim fakultetskih i inih znanstvenih najdraže mi je u ruke uzet neki fantasy ili sf. Prije par godina - poznanik - nesuđeni gradonačelnik jednog mjestašca, posudio mi je trilogiju o tamnom vilenjaku. Nije prvi put da sam fascinirana nepostojećim likovima iz crtića i knjiga (to je valjda kompenzacija jer ne ludujem za živim slavnim ljudima kao ostatak normalnog svijeta) tako da se ništa čudno ni ovaj put nije dogodilo. Glavni lik - drow imenom Drizzt Do'Urden mi je prirastao srcu - a kome ne bi onako duge bijele kose, ljubičastih očiju s dvi sablje kojima kolje sve na putu mmmmmmmm. E pa i ja htjedoh imat kewl ime kao Drizzt, koje ima dva z u sebi, apostrof u prezimenu, donekle lomi jezik pri izgovoru, te je nečitljivo na prvi pogled :))) i tako je rođena Azzul ;)
No Drizzt nije bio sam u tom svom koljopohodu. Imao je pratioca - crnu panteru iz astralne ravni imenom Guenhwyvar - još jedno ime koje lomi jezike a meni se vrlo vrlo vrlo sviđa.
Two done one to go.
Već sam imala slučaj da me netko upitao zašto mi je adresa bloga chimaera? No prije toga - slijedi jedna zanimljiva priča o njoj.
 Prošlo je nekoliko tisućljeća od kad su stari Grci strahovali od Himere (Chimera, Chimaira, Chimaera), čudovišta s glavom lava, tijelom koze i repom zmije koje je rigalo vatru, doduše opisi variraju u broju i vrsti glava koje je ova životinja posjedovala. Naravno poput ostale ekipe s Olimpa i njihovih društvanaca - Himera je bila samo dio legende, životinja koja nije kročila našom Zemljom. No jeli u principu to uistinu točno?
Odmaknimo se od vizualizacije čudovišta koje riga vatru - ostaje nam biće koje je "složeno" od više različitih vrsta. Današnja genetička manipulacija ostvaruje najluđe kombinacije životinjskog svijeta. Rodila se kozoovca, miš u kojeg su umetnute ljudske stanice i slične "nakaze". Uglavnom se takvi eksperimenti rade u farmaceutske svrhe, te životinja kao takva nema budućnost da se razvije u posebnu vrstu van okvira laboratorija, a pri dobivenim željenim rezultatima - novonastala vrsta se terminira. Neću ulazit u moralne rasprave tog čina jer ciljam na nešto drugo. Danas koristimo znanost kako bi manipulirali i promijenili prirodu, no što ako priroda sama inicira sličan slučaj?
Za majku, dijete uglavnom znači veliku sreću, ponekad neočekivan problem, no ponekad se nešto posve neočekivano dogodi.
Jedna majka je prilikom provjeravanja kompatibilnosti svoje djece za transplantaciju naišla na posve neočekivane rezultate. Njena djeca genetički nisu bila njena. No krvne grupe su se podudarale. Kako su ona i njen suprug bili sigurni da nije došlo do zamijene ili sličnih hm hm zavrzlama - podvrgnuli su se testiranju preko HLA - (glavni kompleks gena tkivne podudarnosti u čovjeka koji se nalazi u bijelim krvnim zrncima). U početku je i taj test davao negativne rezultate, no uskoro su uočili kako je ta žena imala različite HLA u različitim tkivima, što kod normalnog čovjeka nije slučaj. Dok je sama bila tek zigota - imala je blizanca ili blizanku s kojom se igrom slučaja u ranoj fazi "spojila" - tako davajući jedan fetus s različitim DNA (naravno radilo se o dvojajčanim blizancima) tako da je cijeli sustav stanica njenog tijela poput mozaika dvaju bića.
u svijetu je poznato tek 30ak ljudskih Himera, no vjerojatno ih ima znatno više pošto se takva osobina uoči tek prilikom pojave neke vidljive anomalije, naravno ukoliko do anomalije dođe.
A zašto sam ja odabrala chimaeru za svoju adresu... hmmm jesam li spomenula da volim imena koje prosječna osoba ne može pročitat iz prve :)
Štafeta ide - Elektri.
|
18.02.2007. / Što se nalazi u očima promatrača?
 Od kad znam za sebe uvijek sam se divila radovima M.C. Escher-a, njegovim crtežima koji su perceptivno odolijevali gravitaciji i zdravom razumu. Voljela sam te optičke iluzije, jer na kraju krajeva, osim na papiru, nisu moguće - a ja se uvijek zakačim za bilo kakav bijeg iz realnosti. Zato mi uopće nije bilo neobično kad san na profesionalnoj orjentaciji prije kojih 5 godina doslovce ostavila ljude s razjapljenim ustima, svojim rezultatima iz percepcije. Teta mi je rekla da se slobodno mogu prijavit za vojnog pilota - što mi je nakon "Top gun-a" uvijek zvučalo vrlo primamljivo (eh naravno kad bi bar Hrvatsko zrakoplovstvo imalo više od jednog ipo aviončića na raspolaganju).
Neckerova kocka, Penroseov trokut, (ne)paralelne linije... ma sve iluzije na koje sam naišla uspijela sam sama "skužit", no jedna je dotukla i porazila moju sposobnost percepcije u toj količini da sam ovaj put ja bila ta s razjapljenim ustima :)
Barba Edward Adelson je 1995. svijetu predstavio novu optičku iluziju - Adelson’s checker shadow illusion olitiga Iluzija sjene na šahovskoj ploči, a temelji se na definiranju nijanse sive boje polja na šahovskoj ploči.
Polja A i B su navodno identične nijanse, što moj mozak nije mogao shvatit niti kada sam sliku povećala do granice ispadanja iz vidnog polja na ekranu. Povjerovala sam tek kada sam usporedila kodove boja. Nijanse su uistinu identične - vrte se oko #6B6B6B odnosno R:107 G:107 B:107. No čak i kad sam se uvjerila da se radi o istoj boji, ja sam još uvijek vidjela dvije različite nijanse. Problem nastaje u našem vizualnom sustavu koji sliku gleda u cjelini, te ih uspoređuje s nijansama okolnih kvadrata, a i različita boja slova kvadrata A i B doprinosi iluziji. Sjena nema jasno definirane granice, a njen gradijent je skoro pa nezamjetan što naravno dodatno zavarava percepciju. I voila - problem je definiran.
No ipak zar je moguće u tolikoj količini zavarat mozak - nečim tako jednostavnim, i znači li to možda da neke stvari - u principu nisu onakve kakvim ih percipiramo... ili ja jednostavno starim?
Ili se možda kotačići i vama pomiču :)
|
14.02.2007. / Ljubav na starogrčki
Ljubav je potvrda vlastitih vrijednosti, najveća nagrada koju čovjek može primiti za svoje moralne kvalitete, emocionalna cijena na sreću dobivenu od vrlina druge osobe.
Ayn Rand
Jednom davno, ljudi su imali četiri ruke, četiri noge, dva lica na jednoj glavi i jednu dušu. Kao takvi, cjeloviti, bili su inteligentni, snažni i ambiciozni te su postali prijetnja bogovima kada su se pokušali popeti do njihovih božanskih odaja. U strahu od te prijetnje Zeus i ekipa su došli do njima optimalnog rješenja: Neće potpuno uništiti čovjeka, već ga učiniti slabijim tako da ga prepolovi. Bio je to odličan plan koji je kao bonus nosio duplo više ljudi da služe bogovima.
Dok ih je Zeus prepolavljao, Apolon je liječio rez, ostavljajući jedino nabore na stomaku u obliku pupka - da ih podsjeća na nemili događaj. Kada je prvotno tijelo bilo raspolovljeno, polovice su se svim silama pokušavale vratiti jedna drugoj u zagrljaj u nadi da će se ponovo spojiti i biti potpuni kao prije, dok su kasnije odbijali jesti te umirali od gladi ili od nedostatka energije i volje za životom bez svoje druge polovice.
...
Tako je nastao današnji čovjek, koji cijeli svoj život provodi tražeći onaj izgubljeni dio vlastite duše, u težnji da ponovo postanu jedno - tako ne remeteći mir bogovima.
SRETNO VALENTINOVO
|
04.02.2007. / Život vs. smrt
 Što je život? Ovih cca 70-80 godina koje provedemo između dva stanja ništavila? Trud da ostavimo trag kako bi se neki drugi ljudi sjećali nečeg što više ne postoji? Iluzija? Treptaj?
I to je to? Malo smo tu, radimo, jedemo, spavamo, udovoljavamo hirovima i znatiželji, a onda nas nema više? Uopće?
Svjesna sam da ova tema najvećim djelom leži na religijskim temeljima, dok se znanost debelo spotiče u traženju ikakvog mogućeg objašnjenja, no opet ne mogu si pomoći - večeras su mi ovi upitnici dragi...
Kako je unatoč svim današnjim eliksirima koji donekle mogu produžiti životni vijek - jasno da tjelesna besmrtnost kombinirana sa sviješću nije moguća (bar za sada) - jedino na što se čovjek može osloniti u narcisoidnoj težnji za vječnošću, da će njegovo sebstvo prenijeti nešto drugo. Pisala sam o slučajevima gdje svijest nije umrla zajedno za tijelom - bili su to slučajevi u mom gradu, u mojoj okolici, slučajevi koje ne mogu odbacit kao besmislice nekog Amerikanca s viškom vremena - spomenutoj naciji sorry na stereotipu. O smrti znamo ono što možemo mjeriti. Organi prestaju obavljat svoju funkciju i propadaju - naše fizičko tijelo umire i nestaje. I tu nastaje problem za znanost. Praznina koje ljudski život ostavlja na kraju, ne može se mjeriti. Ostaju samo priče onih koji su se vratili s ruba fizičke egzistencije, oni koji su doživjeli kliničku smrt.
Njihove priče vrlo malo variraju - uglavnom se radi o nekakvom tunelu i svjetlošću na kraju, ponekad "prošeću" van vlastitog tijela promatrajući sebe. Iako osoba često može navesti točno što je vidjela dok je bila van svog tijela, znanost uporno tvrdi kako se to može objasniti halucinacijama, a svijetlo, tunel i spokojnost - nekakvim kolektivnim poimanjem zagrobnog života, koje naš mozak u nedostatku nečeg drugog projicira za vrijeme kliničke smrti. No iskustva su išla puno dalje od promatranja samo vlastitog tijela. Neku su doživjeli i duže "šetnje" te su mogli opisati događaje van sobe u kojoj su se nalazili, svjedočili su o stvarima koje nikako nisu mogli, slučajno, u svom stanju, zabilježiti vlastitim fizičkim osjetilima. Te slučajeve je već nemoguće objasniti halucinacijama. Pretpostavka je mnogo, no nijednog odgovora nema.
Jedno je sigurno - smrt je krajnji neizbježni misterij... a odonuda ima li kuda?
U jednoj knjizi na početku je napisao stihove Rimbauda, koje večeras ja za njega stavljam na kraj posta:
Pustite jutarnjem suncu da zagrije
Vam srce kada ste mladi
I pustite blagom podnevnom vjetru
Da stiša vam strast,
Ali, čuvajte se noći
Jer u njoj vreba smrt,
Čeka, čeka, čeka.
Umro je moj najdraži pisac - Sidney Sheldon (1917 - 2007).
|
|
