Fellowship

Arhiva

Kontakt

My favs

29.01.2007. / "Bila san sinoć van" post

Split. Krasan vam je to gradić, no noćni život mu je eh... dosta štur (da budemo pristojni). Nakon nekog vrimena dosade ista mista na kojima su uvik iste face... i što onda - ostat doma uz onu "prekrasnu" ponudu tv programa? Hmmmm DA! No ovaj put su me iz dosadne ponovljivosti subotnjeg đira izvukle moje dvi Zadranke - i odvukle via Zara.

Onom monotonom autocestom treba nešto malo više od sata vožnje brzinom - zericu višom od dozvoljene, no put ionako krati i začinjava "dodatni sadržaj" u obliku C2H5OH s okusom čega već. Narafski, kako to već biva, netko (a.k.a. šofer) se ipak treba žrtvovat i lucidan i trijezan provest večer i vratit nas približno u istom stanju kakve smo i napustile rezidenciju.

Evala Zadar. Prošle smo samo Mango, Forum i Gotham - bilo je još toga u planu, no noć nažalost i nije toliko duga koliko se na početku čini. Paradoksalno mom glazbenom orijentiru (roker-metalac hibrid) predobro sam se zabavila na lokalno-domaćim i tupa-tapa ritmovima (Bareta nemoj me ubit :)), čak bolje nego inače u Splitu (e da i nabasala sam na Danijela iz Big brothera :)).

E, Splite moj, Zadar je puno manji grad pa opet ima bolju ponudu izlazaka, a i ekipa je puno veselija, opuštenija i pristupačnija. Možda je to ono guštanje u anonimnosti i pažnji koji budi novo lice među ekipom, no Zadar mi postaje sve privlačnija destinacija što li za izlazak što li za selidbu - jedini problem je što nema baš bljedolikih plavih Zadrana - baš svi moraju bit garavi :p

I evo vam za kraj moja najdraža slika od izlaska ;)

Zadar




22.01.2007. / Aie aie aie aie aie aie Puerto Rico
(Chupacabra)

1975. Puerto Rico - nekoliko životinja na jednoj farmi pronađeno je sa neobičnim rupičastim ranama na vratu - no nijedna životinja naizgled nije bila pojedena - samo joj je nedostajala krv. No to nije bio jedini slučaj - životinje su na isti način bivale ubijane po cijelom otoku a najviše u Moca - velikom gradu, prema kojem su mještani legendi dali ime "Vampir od Moce". I novi mistični predator je rođen. Vijest je u lokalne novine po prvi put došla tek 1987 - nakon čega je Silverio Perez - lokalni komičar biću "sklepao" ime "Chupacabras" što je doslovno prevedeno značilo kozo-sisač.

Okolne zemlje poput Dominikanske republike, Argentine, Kolumbije i ostale južnoameričke zemlje zajedno s Meksikom i Amerikom također su imale identične slučajeve misterioznog "vampira" koji je napadao njihovu stoku, a Chupacabra je postao jedna od najpoznatijih urbanih legendi.

Za žrtve koje se pripisuju Chupacabri je utvrđeno kako osim ubodnih rana, te nedostatka krvi ima još pojedinosti koje plijene pozornost. Kod nekih su uklonjeni određeni organi poput očiju i reproduktivnih organa. "Ubodne" rane su bile dovoljno duboke da su od ulazne rane na vratu dolazile do malog mozga tako uzrokujući trenutačnu smrt napadnutoj životinji. Rane su bile takoreći savršene - na način da nisu postojale nikakve ogrebotine, ugrizi niti išta slično uokolo same rane. Kod nekih jedinki uočen je izostanak faze - rigor mortis (postmortalne ukočenosti) - te je životinja bila posve fleksibilna danima poslije smrti, a kod nekih se preostala krv nije zgrušavala jednako dugo - danima poslije smrti. Misteriozni pokolji stoke upotpunjeni su viđenjima neobične zvijeri.

Kao i ostale "kolege" iz kriptozoologije i Chupacabra je podlijegao varijacijama u svom opisu no ono što svaki od tih opisa prati je bipedalnost - biće koje hoda na dvije noge, visina od metra do metra i po, oblik glave i veličina očiju podsjećaju na opise "Greys-a" usta bez usnica, nema ušnih školjki, nosnice postoje samo kao otvori, male ruke s tri prsta s kandžama, noge koje podsjećaju na gmazove isto sa tri prsta s kandžama. Koža mu je prekrivena dlakama no unatoč tome ima mogućnost mijenjanja boje kože poput kameleona. Biće koje uistinu izgleda kao da nije s ovog planeta.

Chupacabra


Kako je jasno da se ne radi o nekakvoj izgubljenoj karici u razvoju faune na Zemlji - same špekulacije i o podrijetlu Chupacabre su razne:

Neki vjeruju kako se radi o "kućnom ljubimcu" kojeg su neki vanzemaljci zaboravili za sobom u posjeti našem planetu. Ovu priču potpiruje činjenica što su u blizini farmi, na kojoj je pronađena ubijena stoka, ljudi viđali neobična svjetla, odnosno NLO-e. Rašireno je i mišljenje kako je "bidan" Chupacabra rezultat nekog tajnog genetskog eksperimenta - ovo mišljenje je najvjerojatnije uzrokovano tezom kako su se na populaciji Puerto Rica radili eksperimenti sa "Orange agent-om" (vrlo snažnim herbicidom kojeg je američka vojska koristila u Vijetnamskom ratu) i gama zračenjem - te da je to (ne)namjerno uzrokovalo nastanak neobične životinje poput Chupacabre. Teorije idu i u krajnosti poput one koja tvrdi da se radi o putnicima iz budućnosti koji su došli kako bi nam pokazali kamo vodi sva naša današnja znanost koja se voli poigravat s prirodom.

Teorija je mnogo - no samo je jedno sigurno - životinje su ubijene na način na koji ni jedini poznati veći predator ne ubija. Ono što je ubilo te životinje ide van granica poznate faune, čemu i opis tog bića ide u korist.

Farmeri su znali neobičnog predatora uhvatiti na djelu, a ponekad i ubiti - no nažalost ni jedan se očito nije sjetio uzeti fotoaparat i uslikati nesvakidašnji ulov. Stoga, gledajući s točke u kojoj niti jedan dokaz u korist postojanju ovog bića ne postoji - a time mislim na ulovljene primjerke ili njihovi fragmenti ili na kraju krajeva barem fotografija - sve ove navedene teorije padaju u vodu ukoliko se ispostavi da se radi o nekom poremećenom ljudskom umu - koji se voli igrat boga u ime svoje sekte ili jednostavno ima morbidan smisao za humor. No u svakom slučaju, kad padne noć - priroda Puerto Rica prestaje biti sigurna.



16.01.2007. / 5 stvari koje niste znali o Azzul

đirometarOvako nekako je sve to krenilo:


...u svakom slučaju naslov vam govori o čemu se radi ;) pa da i ja obavim taj countdown :)




  1. Na palcu desne ruke imam ožiljak - ožiljak naime pripada mojim zubićima u ranim godinama - da, ugrizla sam se toliko jako iz čista mira da mi je ostao ožiljak - no inače nisam mazohist ;)

  2. Kad sam bila mala otac me među ostalim zvao i "Japanska buba" naime kud sam ja prošla tu više nije ostao niti jedan cvijet - sve bi ih pobrala... mogu mislit koji je crnjak bio mojoj majci kad smo za jedan rođendan otišli kod njene prijateljice u Kaštela koja je uzgajala sunovrate i imala pun dvor istih. Sve sam ih pobrala.

  3. Kravatu sam naučila vezat s 3 godine. Bez zafrkancije. Ni danas mi nije jasno kako neki odrasli ljudi to ne znaju - to je jako jednostavan čvor.

  4. Trenirala sam dosta toga no najduže tenis. Jedno desetljeće sam ostavila tom sportu, no unatoč činjenici da sam promijenila 20ak trenera nikad nisam pravilno naučila gornji servis.

  5. U 17oj godini bila sam zaručena, sljedeće godine već sam živjela s "zaručnikom" - i unatoč što sam ga u nekoliko navrata gađala tim prstenom - naravno popraćeno adekvatnim rječnikom, i unatoč što je sve to prošlo svršeno - još uvijek imam taj prsten... negdje..


Eto vam na :)

Oneum || Šljokica || Dispet || Qai || Chocolatejesus vi ste sljedeći




13.01.2007. / EVP

Priče o duhovima mogu biti jezive, ali uvijek se možete tješiti kako je priča izmišljena - no što ukoliko priču čujete od duha samoga?

EVPElectronic Voice Phenomena (EVP) - nastaje kada se na nekom zvučnom zapisu pojavi glas ili više njih koji nisu bili prisutni tokom snimanja. Magnetofoni, diktafoni su vrlo čest pribor kod onih koji istražuju "duhove", no osim zvučnih zapisa samih istraživača o određenim situacijama, na vrpci se pojave i oni koji u principu ne bi smjeli biti tu. Od jasnih rečenica, pjevanja, smijeha, korištenja različitih jezika, do pojave kada na prvi pogled EVP zvuči besmisleno - no pušten unatrag daje smislene rečenice. Ponekad se glasovi obraćaju direktno istražiteljima, zovu ih imenom, znaju se uvući u konverzacije, odgovarajući na pitanja o samom istražitelju, vjerojatno kako bi bili što vjerodostojniji, a sami istražitelji povjerovali kako se radi više nego samo o koincidentalnom šumu.

Naravno da bi se ovakav kontraverzan slučaj uopće uzeo u obzir moraju se isključiti mogućnosti da je šum ostavljen neopreznošću samog snimatelja, ili nekim zvukovima uzrokovanih okolinom. Isto tako autentičnost fenomena poljuljana je samom našom ljudskosti, odnosno težnjom da u svemu vidimo red, tako i u nekakvim šumovima pokušavamo razaznati smislene riječi, a pogotovo kada se snimka daje na uvid drugim ljudima upozoravajući ih na ono što snimka sadrži. Sugestija je jako moćna stvar koja uspijeva zavarati interpretaciju naših osjetila i to jako dobro.

No unatoč tome jedan eksperiment proveden 1971. godine možda vas ipak uvjeri kako ima nečeg misterioznog u tom EVP-u.
U Pye Recordsu, Konstantin Raudive, čovjek koji se bavio samim fenomenom EVP-a, doveden je u prostoriju koja je izolirana od vanjskih radijskih i televizijskih utjecaja. Namjestili su magnetofon sa Konstantinom u sobi kojeg on nije smio dotaknuti. Imao je 18 minuti. Oni koji su pratili taj eksperiment izvan prostorije, nisu čuli ništa osim Konstantinovog glasa tokom eksperimenta. Kasnija analiza vrpce iz magnetofona koji je stajao s Konstantinom u sobi pokazala je kako se osim njega oglasilo još preko 200 drugih glasova, i to na više različitih jezika.

Kad sam bila mala, negdje krajem 80ih vrlo su bile raširene kasete, a ja i moja prijateljica smo se uvijek snimale, pjevajući, pretvarajući se kako vodimo emisije i slične dječje igre. Ponekad bi kada bi preslušavala kazete čula neke zvukove kojima nije bilo mjesto tu, bilo je malo čudno, no kao malom djetetu to mi ništa nije značilo. Tek kada sam po prvi put se susrela sa literaturom oko ovog fenomena sjetila sam se toga, što me navelo na razmišljanje kako je sam ovaj fenomen više od priče za laku noć.

Da li se radi o riječima duhova, vanzemaljaca, našoj psiho-kinetičkoj sposobnosti da nenamjerno ostavljamo utiske na vrpci teško je reći, mnogo lakše je povjerovati kako se radi o nekakvom pozadinskom šumu, interferenciji ili nečem drugom posve normalnom. No kako bi ste se vi osjećali da s netom "sprženog" CD-a (CD spominjem samo kao ekvivalent kaseti, jer istini za volju rijetki su oni koji još uvijek barataju kazetama, a za EVP je potreban mikrofon pri nastajanju) omiljene glazbe, neki nepoznat glas počne zazivati vaše ime?



10.01.2007. / Budi dobar, izij (pojedi)...

Na trenutak ću se odmaknit od tematike koja dominira mojim blogom čisto poradi bezobrazluka pojedinih bloger(ic)a. Večeras je kap prelila čašu. Krađa nije rijetkost na internetu, blogovi vjerojatno spadaju u kategoriju najranjivijih ili najiskorištavanijih u te svrhe - primjetila sam kod par "kolega blogera" koji su imali problema s krađom tekstova - no u mom slučaju radi se o dizajnima.

Kao što se dalo naslutiti iz mnogobrojnih komentara koji su ih tražili - radila sam dizajne za blogove - svima koji su poslali mail - u što kraćem roku - bez ikakvih uvjeta. I što se dogodilo... netko je promjenio boju pozadine i sliku sa strane - te time cijeli kod dizajna kojeg sam ja napisala (a sa 100% sigurnošću znam da je to kod koji sam ja pisala) svojata kao djelo vlastitih ruku i bezobrazno mi to daje do znanja. Možda se čini kao sitnica - no jednostavno ne volim kad me netko tako manta.

Ovo nije prvi put - ali je bome zadnji.

Neće više luda Azzul radit dizajne - ne ne - nema više, FINITO!

..olitiga riječima jedne poznate ličnosti: "tko je jamio, jamio je".






02.01.2007. / Kratki novogodišnji report

2007Ufff vjerujem kako ste se svi lijepo proveli za doček nove, više pijani nego trijezni, no kod mene je to sve malo drugačije prošlo. Ideja je bila obećavajuća, početak je bio razočaravajući, kulminacija poražavajuća, a finiš odnosno bolje rečeno "kvazi-afterparty" je bio genijalan. Da ne prepričavan sve perverzije, ekipi iz Zavojana - selo ledeno - jedan veliki pozdrav i nadan se da neke (rijetke ali ipak neke) od vas nikad više u životu neću srest poradi količine iritacije, dijareje i sličnih veselih problema koje je vaša forsirana slatkoća izazvala u meni ;). Onome koji je sa mnom gledao scene pijanih nabrijanih postadolescenata kojih se ne bi posramila ni produkcija "Strasti" jedno veliko hvala i ostale kinky geste i ine perverzije koje idu uz to - (i za štapiće, i ribolov, i vukljanje sidra ;))

Napokon san stigla doma u svoju sobicu, u svoj krevetić i nakon 3 dana supanja dima iz "komina" i dvije noći kronične neispavanosti - dobila san toliko željeni san. Weeee!

Svima vam želim ovu godinu punu osmijeha. Za ostalo ćemo lako ;)







Copyright © 2005-2009 Azzul S'phyre