24.12.2006. / Ukleti blagdani + sretan Božić
 Ovo nije priča o duhu Božića prošlog, sadašnjeg ili budućeg - ili kako su se već zvale one spodobe iz Dickensove priče - ovo je priča "samo" o jezivom duhu na Božić.
Božićne praznike 1999. godine Kathy je odlučila provesti sa svojom sestrom Nancy i njenim mužem u Lauren Danielle hotelu u Oklahomi. Lauren Danielle je prekrasna kućica iz Viktorijanskog razdoblja. Sagrađena na kraju 19. stoljeća, među ostalim služila je, točnije njen podrum, kao zatvor. Stare željezne šipke na prozorima podruma još uvijek stoje tamo, već više od cijelog stoljeća nepromijenjene. Danas je to preuređeni vrlo popularan mali hotel - kako ga oni zovu "bed & breakfast". Kathy je unatoč ljepoti kojom je odisala ta viktorijanska kuća osjetila nešto posve drukčije i neprijazno, no to je možda bila samo reakcija na netom pročitani članak u lokalnim novinama u kojem stoji da je ta prekrasna viktorijanska kuća dom duha mačke.
Kada su stigli, domaćini Cliff i Debi Judd su im pokazali cijelu kuću i dozvolili im da sami odaberu sobe. Nancy priča:
Kada su mi ponudili da pogledam sobu u prizemlju, ja nisam ni mogla ući u nju, vibracije koje sam osjećala u toj sobi bile su jake, i samo sam stajala na pragu i gledala u nju. Netko drugi tko nema sposobnost osjetiti ovakve vibracije vidio bi prekrasnu sobu uređenu u zlatnim i smeđim bojama. Jedina soba u cijeloj kući u kojoj nisam osjećala nelagodu je soba koju je moja sestra odabrala te sam uzela susjednu sobu koja je spojena sa sestrinom zajedničkim vratima.
Popodne uz čaj Debi je pričala o entitetima koji se nalaze u kući, što je Kathy dalo neko objašnjenje za neugodne "vibracije" koje je prije u sobama osjećala. Debi je rekla kako postoji entitet muškarca kojeg je jednom prilikom vidjela u dnevnoj sobi, bio je odjeven u crno, a tijelo mu nije bilo potpuno - naime kao da ništa nije postojalo ispod njegovih koljena. Nedugo zatim je samo nestao. Drugi entitet bila je žena odjevena u žutu svečanu haljinu. Debi je čak rekla kako je bilo slučajeva da su preplašeni gosti u pidžamama izlijetali iz vlastitih soba.
Te večeri kada je Kathy pošla u sobu kako bi se odjenula za večernji izlazak u lokalno kazalište imala je osjećaj kako je netko promatra. Osjećaj je bio jednako snažan u sobi kao i u kupaonici, no nije osjetila ništa prijeteće samo snažan osjećaj da je netko promatra i znala je kako se nešto nalazi u sobi s njom.
Kada su se ponovo vratili u Lauren Danielle te večeri nakon predstave, Kathy je zamolila sestru da ostavi vrata koja su spajala njihove sobe otključanima, nadajući se da će joj to smanjit nelagodu koju je osjećala u vlastitoj sobi. Legla je u krevet i pokušala čitati knjigu, no svijetlo je bilo slabo, a svako malo bi se začuo prolazeći vlak s pruga nedaleko od kuće.
Kathy je naglasila kako nije pila alkohol niti uzela ikakvo sredstvo koje bi moglo jednostavno objasniti ono što joj se dogodilo te noći.
...vlak je ponovno prošao i zatrubio te me prenuo iz sna. Nisam više mogla zaspati te sam samo ležala u krevetu i osluškivala vlakove koji prolaze. Bilo je 02:30 - sjećam se jer sam pogledala na svoj sat. Odjednom sam osjetila kako se u kutu sobe "nakuplja" nekakva snažna energija koje se srušila na mene. Bila san paralizirana, nisam mogla glas ispustiti niti se pomaknuti - osjećaj nemoći kao kada se vozite vlakom smrti samo mnogo puta jače. Osjetila sam kako je taj entitet htio ući u moje tijelo. Pokušala sam naglas reći "NE" no sve što je izašlo iz mojih usta bilo je nekakvo mrmljanje. Tada san skupila svu svoju mentalnu energiju i povikala "NE!". Entitet se povukao. Ležala sam posve iscrpljena, u šoku. Kada vam se ovakvo nešto dogodi u vama se javlja osjećaj kao: "da li se uistinu ovo meni dogodilo" iako znate da upravo jest. Kroz plač sam povikala sestrino ime i ona se javila iz susjedne sobe. Došla je u sobu i upitala me da li je sve ok. Rekla sam joj što se upravo dogodilo a ona mi je rekla da je čula moje mrmljanje te naposljetku povik "ne!" Ostatak noći provela sam u njenoj sobi. Bila sam na strani kreveta najbližoj zajedničkim vratima i mogla sam osjetiti entitet u kutu sobe uz ta vrata.
Kada su se svi probudili ujutro oko 06:30 - još jednom sam sa sestrom popričala o svemu što se događalo te noći. Rekla je kako je usnula san o mačku koji prede u kutu sobe, dječaku koji stoji uz krevet i još jednom koji kleči uz krevet i nečemu kao nekakvoj prisutnosti koja se nalazila u kutu uz zajednička vrata. To je vjerojatno bio onaj entitet kojeg sam i sama mogla osjetiti na istom mjestu.
U svakom slučaju želim vam ugodnije praznike od onih koje je imala Kathy, sretan Božić, i naravno ono najvažnije :))) - guštajte u božićnoj spizi.
|
17.12.2006. / Fantomski stoperi - više od urbane legende?
|
Mladi čovjek se vozio autocestom jedne noći, te je uz cestu ugledao mladu djevojku kako stoji usred kiše. Stao je i ponudio joj prijevoz, a vidjevši kako dršće od hladnoće i svoju jaketu. Nakon 20ak minuta dovezao ju je pred kuću. Bila je to velika stara kuća te ju je mladić upitao je li to zaista njena kuća. Potvrdno je odgovorila, zahvalila za vožnju, nasmiješila se i izašla. Dok se vraćao sjetio se kako mu je jaketa ostala kod te djevojke, te se sljedeće jutro vratio kako bi ju uzeo. Pokucao je na vrata očekujući da će mu ta ista mlada djevojka otvoriti, no umjesto nje vrata je otvorila starija žena začuđena strancem koji joj stoji na pragu. Kada ju je upitao za djevojku, žena se vidljivo rastužila te je pozvala mladića u kuću. Dok je žena tražila nešto da ponudi stranca, on je razgledao po kući. Na kaminu je ugledao uokvirenu sliku djevojke koju je prošle noći povezao, te je upitao ženu za nju. Rekla mu je kako je to njena kćer koja je na prethodni dan prije 10 godina poginula. Naposljetku ga je odvela do kćerina groba gdje se na nadgrobnom spomeniku nalazila njegova jaketa, još uvijek mokra.
Dr. Eckersall je vozeći jedne večeri od svog golf kluba prema kući na cesti naišao na djevojku obučenu u svečanu odjeću. Stao je i ponudio joj prijevoz, a kako su prednje sjedalo zauzimale njegove golf palice djevojka je sjela na stražnje sjedalo i rekla mu kamo je treba odvesti. Kada je stigao tamo, okrenuo se da je pozdravi - no ona je nestala, kao da se nikad nije niti nalazila u njegovom autu. Znatiželjni Eckersall pozvonio je na vrata. Otvorio mu je stariji čovjek koji je na njegov opis odgovorio kako se radi o njegovoj kćerki... poginuloj u automobilskoj nesreći prije dvije godine.
 Već kojih 200injak godina misteriozni stoperi svoje dobročinitelje ostavljaju u čudu. Priče svjedoka gotovo uvijek imaju iste elemente. Pokupili bi stopera autom (ili davnih godina u zapregu ili na konja), a kad bi ga doveli na lokaciju, koju bi stoper naveo kao svoju destinaciju, i okrenuli se kako bi izvijestili da su stigli - taj stoper se jednostavno više ne bi nalazio tu. Jednostavno bi nestao, a da vrata automobila nisu otvarana. Oni koji istog trenutka ne bi izbezumljeni pobjegli znali su pokucati na vrata pred koja bi svog netom nestalog stopera doveli. Ono što bi saznali od stanara te adrese dodatno bi im tjeralo strah u kosti. Naime prema opisu svog putnika koji bi dali saznali bi kako se radi o preminulom članu te obitelji, te kako su se već prije pojavljivali vozači koji bi tog preminulog člana dovozili pred kuću, da bi on na cilju jednako misteriozno nestao. Kod slučajeva kada putnik ne bi odmah nestao, poput prvog navedenog slučaja, ostavili bi neke svoje stvari ili "posudili" vozačeve kako bi se on naknadno vratio i saznao da se ne radi o običnom putniku kojeg je skupio uz cestu.
Ponekad se sa svojim fantomskim suvozačima upuštaju u žive razgovore, no češće su šutljivi, a veći je broj ženskih fantomskih stopera koje "vrebaju" muškarce koji se sami voze. Osim što su nestajali kada bi ih vozač dovezao na željenu lokaciju, znali su nestajati i tokom vožnje - sama ideja da je normalan čovjek može otvoriti vrata, iskočiti iz vozila u pokretu, te ponovo zatvoriti vrata bez da vozač išta primijeti - posve apsurdna. Događalo se čak i da ti stoperi nisu čekali da im netko stane da ih pokupi - već bi se jednostavno pojavili na suvozačevom sjedištu tokom vožnje. Kako je u tom slučaju na prvi pogled jasno kako se ne radi o normalnom čovjeku od krvi i mesa ne treba niti naglašavati izbezumljenost i strah tih vozača.
Ovakvih priča ima previše, a i spektar ljudi koji su to doživjeli toliko je raznolik te se fenomen ne može jednostavno odbaciti kao mentalni poremećaj ili halucinacija, a podudarnosti poput one kada na dovezenoj lokaciji saznaju kako se radi o preminulom članu ne može biti samo puka slučajnost.
Lutaju li cestama izgubljeni duhovi koji samo čeznu za domom?
Ne znam za vas, no nakon ovoga ja se ozbiljno predomišljan hoću li se i sljedeći put sažalit nekom stoperu...
|
07.12.2006. / Misteriozni šum Taos-a
Ponekad zvuči kao eksplozija, ponekad kao konstantno zujanje, negdje ga čuju svi, a negdje samo neki zbog specifičnog raspona frekvencije zvuka, no ono što je zajedničko svim tim zvukovima je da unatoč eliminiranju svakodnevnih zvukova koji sigurno ne stvaraju taj fenomen (poput kućanskih aparata, prometa i sl.) nikad nije pronađen niti približan uzrok njihova nastajanja.
Jedan od poznatijih takvih zvukova odnosno šumova je onaj u Taos-u, u američkoj državi New Mexico. I on kao i ostali nema poznatog uzroka, a problem nalaženja uzroka tog šuma mogao bi se pronaći u činjenici da svega 2% populacije tog gradića, koji broji oko 1400 stanovnika, može čuti taj šum. Ustanovljeno je da se radi o niskofrekventnom šumu - raspona frekvencije od 30Hz do 80Hz. Oni koji ga mogu čuti opisuju ga kao udaljeno brujanje diesel motora koje ih naprosto izluđuje, a neki zbog šuma pate od vrtoglavice, nesanice, glavobolja, pristiska u ušima, krvarenja nosa i sl. Šum ima još jednu zanimljivu karakteristiku - a ta je da je intezivniji unutar građevina nego vani na otvorenom. Unatoč korištenju čepića za uši i ostalim napravama za eliminiranje zvuka - taj šum nikako se nije mogao "neutralizirati", no ono što najviše zabrinjava ljude je to da taj šum ne zvuči nimalo prirodno.
Okupili su se vodeći znanstvenici mnogih instituta kako bi razriješili tu misteriju no uzrok nikada nije pronađen. Šum je bio "neuhvatljiv" mikrofonima i specijaliziranim antenama, te kao takav nepristupačan onima koji nisu bili u mogućnosti vlastitim ušima uhvatiti te frekvencije.
Različita objašnjenja nastajala su poradi nedostatka konkretnih dokaza - od znanstvenih: mikrovalovi, tajni komunikacijski sustav, infrazvuk kao posljedica tektonskog događaja, frekvencija elektromagnetska emisija nastala kao posljedica izgaranje meteora u višim slojevima atmosfere... do pseudoznanstvenih poput komunikacije "malih zelenih" i sl.
Taos nije izoliran slučaj - ovakav fenomen javlja se skoro svugdje u svijetu, zabilježeni su mnogi slučajevi U Australiji, Novom Zealandu, Kanadi, Engleskoj.., no mali je postotak onih koji taj zvuk mogu čuti te se cijela problematika čini daleko manjom i teže riješivom - a problem kao takav najlakše je zanemariti ili jednostavno reći kako ne postoji, no u Engleskoj i Švedskoj ovaj fenomen je došao do te razine da su formirane grupe potpore onima koji na svoju žalost imaju sposobnost da taj šum čuju.
Možda je problem u nama samima, splet organa, kolanje krvotoka, veća osjetljivost određenih receptora mozga - nekakva takva kombinacija možda kao posljedicu ima neki kvazizvuk kojeg može čuti jedino vlasnik takvog tjelesnog ustroja - što bi objasnilo neuhvatljivost šuma tehnološkim napravama, no možda bi se uzrok ovom šumu trebao tražiti dalje od "gabarita" naše divne planete, na primjer u obliku nekog pozadinskog zračenja, ili bi se možda čak trebali zapitati: "priča" li naš planet na neki njemu svojstven, možda i međuzvjezdani, način?
|
02.12.2006. / Line Rider & Line Flyer
Sinoć san nakon pijanke na kojoj nisan konzumirala ni kap alkohola (bravo ja :( ) umisto na nekom "plesnjaku" zavšila kod prije doma. I ispalo je uber giga kewl :))) U sitne noćne sate petka dok pošten svit pijanči u nekom od klubova mi smo se igrale :)))). Upoznala me s onlajn zabavom zvanom Line Flyer, a postoji i inačica meni draža Line Rider.
Igrica je možda na prvi pogled glupa, dosadna i nezanimljiva, no kad krenete crtat nikako da stanete. Bar u našem slučaju. Jednostavne početničke linije zamijenjuju maštoviti krajolici kao npr.
Dakle ukoliko niste shvatili: poanta je nacrtat nešto i onda svog malog Line Ridera/Flyera provozat preko toga bez da se skaši, bar ne u početku, a još da malo pojednostavnim - da, u zadnje vrime san malkice nacikla :))))
|
|
