|
Mladi čovjek se vozio autocestom jedne noći, te je uz cestu ugledao mladu djevojku kako stoji usred kiše. Stao je i ponudio joj prijevoz, a vidjevši kako dršće od hladnoće i svoju jaketu. Nakon 20ak minuta dovezao ju je pred kuću. Bila je to velika stara kuća te ju je mladić upitao je li to zaista njena kuća. Potvrdno je odgovorila, zahvalila za vožnju, nasmiješila se i izašla. Dok se vraćao sjetio se kako mu je jaketa ostala kod te djevojke, te se sljedeće jutro vratio kako bi ju uzeo. Pokucao je na vrata očekujući da će mu ta ista mlada djevojka otvoriti, no umjesto nje vrata je otvorila starija žena začuđena strancem koji joj stoji na pragu. Kada ju je upitao za djevojku, žena se vidljivo rastužila te je pozvala mladića u kuću. Dok je žena tražila nešto da ponudi stranca, on je razgledao po kući. Na kaminu je ugledao uokvirenu sliku djevojke koju je prošle noći povezao, te je upitao ženu za nju. Rekla mu je kako je to njena kćer koja je na prethodni dan prije 10 godina poginula. Naposljetku ga je odvela do kćerina groba gdje se na nadgrobnom spomeniku nalazila njegova jaketa, još uvijek mokra.
Dr. Eckersall je vozeći jedne večeri od svog golf kluba prema kući na cesti naišao na djevojku obučenu u svečanu odjeću. Stao je i ponudio joj prijevoz, a kako su prednje sjedalo zauzimale njegove golf palice djevojka je sjela na stražnje sjedalo i rekla mu kamo je treba odvesti. Kada je stigao tamo, okrenuo se da je pozdravi - no ona je nestala, kao da se nikad nije niti nalazila u njegovom autu. Znatiželjni Eckersall pozvonio je na vrata. Otvorio mu je stariji čovjek koji je na njegov opis odgovorio kako se radi o njegovoj kćerki... poginuloj u automobilskoj nesreći prije dvije godine.
 Već kojih 200injak godina misteriozni stoperi svoje dobročinitelje ostavljaju u čudu. Priče svjedoka gotovo uvijek imaju iste elemente. Pokupili bi stopera autom (ili davnih godina u zapregu ili na konja), a kad bi ga doveli na lokaciju, koju bi stoper naveo kao svoju destinaciju, i okrenuli se kako bi izvijestili da su stigli - taj stoper se jednostavno više ne bi nalazio tu. Jednostavno bi nestao, a da vrata automobila nisu otvarana. Oni koji istog trenutka ne bi izbezumljeni pobjegli znali su pokucati na vrata pred koja bi svog netom nestalog stopera doveli. Ono što bi saznali od stanara te adrese dodatno bi im tjeralo strah u kosti. Naime prema opisu svog putnika koji bi dali saznali bi kako se radi o preminulom članu te obitelji, te kako su se već prije pojavljivali vozači koji bi tog preminulog člana dovozili pred kuću, da bi on na cilju jednako misteriozno nestao. Kod slučajeva kada putnik ne bi odmah nestao, poput prvog navedenog slučaja, ostavili bi neke svoje stvari ili "posudili" vozačeve kako bi se on naknadno vratio i saznao da se ne radi o običnom putniku kojeg je skupio uz cestu.
Ponekad se sa svojim fantomskim suvozačima upuštaju u žive razgovore, no češće su šutljivi, a veći je broj ženskih fantomskih stopera koje "vrebaju" muškarce koji se sami voze. Osim što su nestajali kada bi ih vozač dovezao na željenu lokaciju, znali su nestajati i tokom vožnje - sama ideja da je normalan čovjek može otvoriti vrata, iskočiti iz vozila u pokretu, te ponovo zatvoriti vrata bez da vozač išta primijeti - posve apsurdna. Događalo se čak i da ti stoperi nisu čekali da im netko stane da ih pokupi - već bi se jednostavno pojavili na suvozačevom sjedištu tokom vožnje. Kako je u tom slučaju na prvi pogled jasno kako se ne radi o normalnom čovjeku od krvi i mesa ne treba niti naglašavati izbezumljenost i strah tih vozača.
Ovakvih priča ima previše, a i spektar ljudi koji su to doživjeli toliko je raznolik te se fenomen ne može jednostavno odbaciti kao mentalni poremećaj ili halucinacija, a podudarnosti poput one kada na dovezenoj lokaciji saznaju kako se radi o preminulom članu ne može biti samo puka slučajnost.
Lutaju li cestama izgubljeni duhovi koji samo čeznu za domom?
Ne znam za vas, no nakon ovoga ja se ozbiljno predomišljan hoću li se i sljedeći put sažalit nekom stoperu...
|
