 Najčešći pridjev koji se koristi za određivanje Svemira je da je Svemir beskonačan. Zašto? Da li zato što ljudska trodimenzionalna egzistencija nije sposobna shvatit mogućnosti višedimenzionalnog prostora, problem jednostavno riješavamo jednom riječju – beskonačno? Svemir možda nema materijalne granice, ali teško da je beskonačan. Ništa nije beskonačno, ništa osim apstrakcije, a Svemir je ipak materijalan svijet. Njegova zakrivljenost i svinutost je ono šta nas zbunjuje. Činjenica je da ga pokušavamo objasnit stvarima, pojavama koje su nam dobro poznate, pa eto pokušat ću i ja. Dakle “šetnja” Svemirom (dakako brzinama svjetlosti, ili još većima ako postoje) je kao šetnjica u krug. Kako je Svemir jedan jako velik i višedimenzionalan “krug”, dakle nikad nećemo naići na granicu, a i nećemo ići u nedogled, jednom bi se trebali vratiti u početnu točku, no vraćanje u početnu točku je upitno, pošto ta točka, kako vrijeme odmiče, nije više ista točka.
Zbunjujuće? Da znam, ali nije svijet onakav kakvog ga percipiramo osjetilima, naša osjetila, kao i naše znanje su vrlo ograničeni, ali mašta nije ;)
|
