|
radim. vec negdje 3 tjedna. valjda. u piranhi. naporno je. i ima stvari koje me zivciraju, ali treba mi para.
i tako... gotovo svake veceri, u piranhi budu plesacice. mozda da bolje kazem, 'plesacice'.
u pauzama izmedju pranja casa (sto je inace taj moj slavni posao), uhvatim malo vremena da pogledam sta to skace na maloj pozornici iznad mene.
na njihov izgled se nema sta prigovoriti, stvarno, cure su gotovo savrseno gradjene, ono sise, guzica, noge, bescelulitne, lijepe, slatke, dobro obucene, njam, njam... :)
velikom postotku publike vec ispunjena kvota stvari koje jedna plesacica mora posjedovati da bi bila dobra plesacica.
no ja gledam i dalje. sta vidim?
vidim curu koja, ne da ne zna plesati, nego se ne zna kretati. uzas. mase rukama i guzicom i glavom i nogama, a ne zna napraviti jedan posten val. ne zna sta su to izolacije. pokraj nje prolaze pauze i naglasci u pjesmi, sporiji i tisi djelovi i vrhunci bubnjeva i basa. kao pokraj lutkice koja ima svoju koreografiju. nista ona to ne kuzi. ona mase rukama. desna ruka, lijeva ruka, bok, bok, izbaci guzicu, desna ruka, lijeva ruka, bok... pa za promjenu izbaci sise ovaj put. neka mjesavina necega i necega. ne znam cega. losa mjesavina.
nisam ja tu sad nesto pretjerano iznenadjena. sta ja znam... mislim da je to u biti i dovoljno, kao sto sam rekla, za vecinu publike. to se i trazi od njih. ne pretjerane plesne sposobnosti vec to da lijepo izgledaju i da znaju lijepo pokazati to svoje zamamno tijelo.
ali... jooj... da bar to znaju kako treba.. pokazati to tijelo... kad se vec kao eto 'bave' tim 'plesom' mogle su barem malo i poraditi na svom plesnom znanju... nadam se da ne pretjerujem kad kazem da je, recimo, jedan val osnova bez koje ne moze...!
pogledajmo malo na plesni podij. podij strossa i tantre recimo. tamo nikome nije bas neki cilj izaci pred ljude i pokazivati se... ali to radimo 239 puta bolje. uzmimo cure koje znaju nesto o reggaetonu. e to je nesto sto bi primamilo poglede. cak i na podiju, gdje su plesaci navikli vidjeti svasta, neki ostanu zateceni time sto vide.
reggaeton je toliko sexi ples, i ukljucuje toliko valova, i izvijanja, i naglasaka i drmanja guzom i sisama i cijelim tijelom, osjecanje glazbe, reagiranje na nju, uzivljenost, glumu, eroticnost, zenstvenost i jos mnogo toga... nesto sto oduzima dah. a jos kad se plese u paru... jednostavno toliko senzualno...
i kad bi se jedan taj, na podiju cesto vidjeni dogadjaj, stavio na pozornicu u piranhi... mislim da ljudi ne bi mogli skinuti pogleda. doslovno bi slinili. blago receno.
eh sada.... neki bi mi rekli, sta ti to treba penjati se tamo gore, sve ti se vidi, to je toliko vulgarno, i ponizavajuce za te cure, gleda ih hrpa pijanih, napaljenih muskaraca.. bla, bla, bla...
nemam ja neke ambicije penjati se tamo. ne znam sta bi postigla s time. neka se ljudi vesele tim 'plesacicama' koje vide...
ali, jednostavno, ne mogu si pomoci da me to sve skupa malo ne naljuti. jer..
ok, zamislimo situaciju. dakle, postoji neka vrsta okupljanja, svaki dan u tjednu, velikog broja ljudi. i tamo, na jednoj maloj pozornici plese jedna 'balerina'. balerina koja se uopce ne zna drzati, ne zna se popeti na prste, ravnoteza joj nije bolja strana, nema pojma o saseu, rondu, spinovima ni piruetama (to su svi baletni izrazi kojih sam se mogla sjetiti:). ali eto, ipak je tamo svaki dan u svojim baletnim cipelicama i haljinici i mase rukama i vrti se i svasta... i da recimo to vidi jedna prava balerina. naravno da bi je zasmetalo sto balet, kao jednu disciplinu, te sve balerine i baletane, predstavlja jedno baletno potpuno neuko bice. vidjela bi da to nije b od baleta, a da svi okolo misle da je to kul, i da je taj balet bas zakon.
tako nekako i meni... dodje mi da se popnem i pokazem ljudima sta je ples. dvije pozornice, dva para plesaca, par dobrih pjesama i reggaeton. mislim da ne bi postojala jedna osoba kojoj bi to bilo u vidokrugu, a ne bi gledala.
p.s.cast iznimkama... (ja ih jos nisam vidjela :)
|
