chiica

ono najbolje... dogadja se izvan pozornice. na jednom malom podiju. bez ikakvis svjetala. u polutami.

bez nove suknjice ili plesnih cipelica. u hlacama i balerinkama.

bez sminke i cvijeta u kosi. sa jednim osmjehom. i zbunjenosti u ocima. i osjecajem. snaznim. onim koji prodire do kosti.

bez 300 ljudi koji gledaju i snimaju. samo sa istim takvim ljudima snenog pogleda.

bez preglasne glazbe. samo sa onom uz koju mu mozes sapnuti na uho.... opet to napravi... molim te.

bez koreografije. savrseno prirodno.

bez osude, kamere, ocjene ili kritike. samo sa mislima u glavi. koliko je taj pokret njezan. i ugodan. i koliko mu je mjesto upravo tu.

bez prevelikih ocekivanja. bez razocarenja. samo ze sebe. dovoljno. jedinstveno. i nikad bolje.

negdje u jednom kutku. zanemareni od velikog svijeta, mi mali i nevazni... plesali smo. nikad bolje.

sjetim se toga. ponekad. trebala bih i cesce.