subota, 21.10.2006.

strasno!!!

izasla sam kod nas (kuci) u disko. i plesala. puno. zabavljala se. :) plavusica je slavila rodjendan...

i... dobila sam ponudu. od vlasnika diska. ponudu za posao. da plesem tamo svake subote. ono, da plesem, u disku, svake subote, i da mi jos plati za to.

prvo sam zanijemila. onda sam se zacrvenila. pa sam zinula da kazem nesto, ali nisam rekla nista... bas mi je laskalo. onda sam skuzila da ne mogu. da sam u zagrebu. pa mi je bilo zao. rekla sam mu to. nesto kao 'hvala vam na ponudi, ali ne mogu, na faksu sam u zagrebu i bla bla...' poceo mi je nesto pricati da ima neke planove s uvodjenjem plesacica, i da zaista dobro plesem, ali nisam ga bas puno slusala... jos sam uvijek bila zatecena.

joj... kad bi barem ovdje bio kraj price. ali, nije. naravno. ja sam se zabavila. sa tim slatkim bicem, takodjer rasplesanim, poput mene... ali... izvana je to izgledalo drugacije. otprilike kao kad u photoshopu koristite opciju 'negative'.

tolika je razlika izmedju shvacanja plesa na mjestima na koje izlazim u zagrebu, na tecaju, medju mojom ekipom te onoga kuci. nekako bi najbolje opisla rijecima zdravo vs bolesno. doslovno. ljudi sa zdravim odnosom prema plesu shvacaju njegovu bit. shvacaju ga kao nacin izrazavanja, nacin komunikacije, dobru zabavu, nacin... ma zasto se uopce trudim, znamo sto je ples. a tamo... joj.

dakle, plesala smo ta cura koja super plese (plavusica) i ja, i glupirale se, radile valove, sprdale s frendovima, zavodile slatkise, i super se provodile. i onda, primjetile smo poglede oko nas. usmjerene k nasem plesu. pogledi su dolazili od strane 20ak pijanih, napaljenih, perverznih, primitivnih idiota koji su ocito mislili da smo tamo da udovoljimo njihovim jadnim mastarijama. kako sam to zakljucila? pa vidjelo se. po njihovim slinavim pogledima, po duljini vremena izmedju treptaja oka, po nacinu na koji im nije bilo bed stojati s bocom piva u ruci poput kakvih kipova pokraj nas i buljiti i buljiti i buljiti... e da je to bilo sve...

naslo se naravno prilicno podosta i onih koji su bili previse frajeri za samo gledanje, pa su, onako potpuno nonsalantno i samouvjereno, u prolasku, mene ili nju zgrabili za guzicu... i to s onako iritirajucom facom 'jelda si sretna sto sam to napravio, priznaj, trazila si to cijelo vrijeme, kako si samo mahala guzicom prema meni, joj sigurno bi htjela da te sad povalim tu na sred podija, sigurno si od srece sto sam odabrao tebe da ti pruzim cast da te zgrabim za guzicu, pokraj svih ovih drugih cura, istog trena svrsila!'

aaaaaaaaaaaaalllllllllllllllllllooooooooooooooooooooo!!!!!!!!

kako samo neki ljudi mogu izopaciti nesto tako iskreno i cisto kao sto je ples? meni je doslo da vristim od muke!!!!

jedva cekam da se vratim. da ponovo zaplesem tamo gdje decki plesu, gdje se decki mogu nositi s curama koje plesu, i gdje nitko moje pravljenje valova nece protumaciti kao poziv da me posevi. gdje moj ples s frendicom (reggaeton) nece navesti nikoga da nas pita jesmo li lezbe. (!!!!!!!!!!!!!!) dva potpuno razlicita svijeta. neznam kako uopce mogu zajedno biti u istom tekstu.

(da budemo na cistom, nemam ja nista protiv homoseksualnosti, ali to jednostavno ovdje nije slucaj, i zivcira me sto nas dobar ples povlaci odmah taj zakljucak. (kao u onome vicu: mujo:imas li akvarij, haso:nemam, mujo:mars pederu jedan (samo asocijacija, dobar je vic, mozda ga jednom i ispricam:)))

i tako... ona ponuda. he... i da imam priliku, ne bi prihvatila. iako je to malo zalosno. jer ja znam da u plesu nema nista prljavo (prljavo u onom smislu kako oni to vide), i da plesem iskreno i sa osjecajem. trebala bi preci preko te primitivnosti i jednostavno pokupiti lake pare na necemu tako zabavnom i normalnom i u cemu jako uzivam... netko poput njih nebi smio utjecati na moje plesanje. a utjecu. utjecu tako sto ga stavljaju u tako bolestan i izopacen kontekst, da je to strasno.

kako sam ono rekla, jedva cekam da se vratim... :))

- 14:12 - Tvoje riječi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 16.10.2006.

jooj...!!!

zadnji postovi (zapravo vjerojatno svi) bili su u nekom pozitivnom tonu... moralo je doci i do ovoga... znam to. ali ipak...
tako sam se naljutila. zapravo nisam se naljutila, nego rastuzila... jako. prije smo plesali cesto. maza i ja. rekao mi je puno puta da bas voli plesati samnom. rekao je da sam ga razmazila svojim plesom. i onda odjednom... zatisje. zaplesemo na tecaju. primi me, komentira kako sam kruta, kaze da se opustim. u redu. s njim je ples uvijek jako njezan, i smatram to pozitivnom stvari i opustim se ja. nakon 2 minute zakljuci kako sam 'troma'!!!, da on voli kad to sve poleti kad on povede, da je ovaj moj njezni nacin super za spore pjesme i ostavi me i ode plesati s nekom drugom curom.
ma mislim stvarno!!! da se razumijemo, ne zamjeram ja njemu sto ne zeli plesati samnom, i mene hvataju faze... ali to nije razlog da bude tako okrutan. pa ne moze u tako kratkom vremenu preci iz toga da obozava plesati sa mnom u to gdje je moje plesanje tromo!
i to sa mojom njeznoscu!! on je imao jaaako veliki utjecaj na takav moj razvoj, i sada to odbacuje. ovo 'dobro za spore pjesme' vidi kao kompliment. ali ja ne!!! kao da mi kaze 'ne znas plesati na 60% pjesama (koliko ih je brzih)' pogotovo zato sto ja mislim da plesem sasvim energicno na takve pjesme... u zadnje vrijeme puno plese s jednom curom koja je bivsa balerina, pa se izgleda naviknuo na njeno super spinanje, ali to nije izlika!!
sta zelim reci? nemam pojma... da je neosjetljiv. ne zelim s njim plesati i razmisljati o tome koliko mu neke druge cure bolje plesu, pratim li dovoljno dobro, zadovoljavam li njegove astronomske kriterije... to nije nimalo lijepo.
nije ovo neka globalna stvar, i ne ide opcenito decke, vec samo njega... ispricao se poslije kad sam mu rekla, ali nije shvatio bit onoga sto sam mu rekla...
nisam sigurna je li to stvar plesa ili prijateljstva... ne svidja mi se sto sam ovako ranjiva... ne svidja mi se sto jednom izjavom moze poljuljati cijelo moje poimanje mog plesa. ne svidja mi se sto me uspio rastuziti.

- 11:30 - Tvoje riječi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 14.10.2006.

iznenadjenje

ja stvarno...... ne mogu vjerovati. u totalnom sam soku.
sjecate se onih plesova zbog kojih se isplati zivjeti??? e pa... jedan se dogodio veceras.

znam ja da ljude ne treba suditi prema nekim stvarima koje nisu bitne. znam da prvi dojam koji steknes o osobi zna jako prevariti. ali ipak... ipak me iznenadjuje koliko me iznenadio. nazovimo ga rubi (ne pitajte zasto).

dakle rubi. pitala sam ga za ples cisto iz zafrkancije. i... ja eto, jednostavno, ne mogu vjerovati sta se dogodilo... dogodio se klik. spoj. pravi. u trenu. tamo gdje sam ga najmanje ocekivala.

kako me je samo primio. koliko samopouzdanja. koliko dobre energije. usmjerene bas kamo treba. kako me je samo vodio... tamo gdje je htio. ali opet sam imala slobode... da mastam...

ali kad bi me okrenuo ledjima na sebe, primio bi me toliko odlucno, toliko hrabro, toliko njezno... toliko... ah... (pjesma je bila kao neka rumba)

to se tako tesko moze opisati!!! zasto?? :( nisam mogla doci k sebi od svih tih pozitivnih osjecaja. toliko me dobro vodio!!!!!!!! odrzavao bi tu napetost svog i mog tijela, tako kvalitetno... samo sam razmisljala o tome gdje ide sljedeci pokret, kako, kretala se zajedno s njim... osjetila sam.

nije bilo jednostrano. (niti ne moze biti jednostrano!!) rekao je da sam pravo iznanedjenje. vidjelo mu se ne licu (kao vjerojatno i na mome) da uziva. vidjelo se po plesu.

jooooj..... trudim se, ali ne mogu. ne mogu opisati to. to koliko sam uzivala. zao mi je....

kako mi je drago zbog ovoga. ima nade. ima ljudi. ima razloga nastaviti. nisam ja ni sumnjala u to, ali lijepo je dobiti maleni znakic.

ponasam se kao da je taj ples nesto... nesto... nesto kozmopolitskog znacenja. e pa... moja definicija dobrog plesa kaze da je to upravo onaj zbog kojeg cu se osjecati tako....

- 05:08 - Tvoje riječi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 09.10.2006.

nostalgija

bila me uhvatila. za jednim lijepim vremenima. kad sam bila pocetnica. nije to bilo taaako davno, ali se cini kao da je prosla cijela vjecnost. i vise.

zavidim curama s pocetnog tecaja. ne znaju koliko im je lijepo.

sve mi je bilo zanimljivo. sve mi je bilo novo. svi su decki super plesali. na plesnjaku su svi ljudi izgledali bozanstveno.

svaki sam dan naucila hrpu novih stvari. skakala od srece kad sam napravila svoj prvi dvostruki okret. na ritam. :) zicala decke da me nauce nesto novo. pokusavala skinuti neke pokrete cura koje su mi bile uzori.

drhtala od straha kad bi me na ples pozvao neki profic. rastopila se od miline kad bi cula kakvu kavalirsku izjavu karaktericticnu za dobre plesace. osjecala se kao princeza kad bi me za ruku vodio do plesnog podija.

uzivala sam otkrivajuci u sebi novu energiju. novu vrstu mastovitosti. pronalazeci nove misice, korak po korak, otkrivala sam za sto je sve ljudsko tijelo sposobno. ucila sam jezik nove vrste komunikacije.

zvucim sama sebi blesavo. ne zelim zaliti za staarim doobrim vremenima kao neka bakica.

i ne zalim. uzivala sam. koliko god sam mogla. prisjecanje i nostalgija kratko su trajali.

srecom. :)

netko mi je pokazao sto sam postigla. i kako je dobro ovdje gdje sam sada.

isplati se. isplati se na plesnjaku gledati kako pola ljudi ne cuje ritam. isplati se plesati s nemastovitim partnerima. isplati se po 37. put slusati objasnjenje osnovnog koraka ruede. isplati se otplesati hrpu prosjecnih plesova.

sve zbog dva ili tri prava. ona koji ce me, ne samo ostaviti bez teksta, nego i bez daha.

- 10:55 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #