|
izasla sam kod nas (kuci) u disko. i plesala. puno. zabavljala se. :) plavusica je slavila rodjendan...
i... dobila sam ponudu. od vlasnika diska. ponudu za posao. da plesem tamo svake subote. ono, da plesem, u disku, svake subote, i da mi jos plati za to.
prvo sam zanijemila. onda sam se zacrvenila. pa sam zinula da kazem nesto, ali nisam rekla nista... bas mi je laskalo. onda sam skuzila da ne mogu. da sam u zagrebu. pa mi je bilo zao. rekla sam mu to. nesto kao 'hvala vam na ponudi, ali ne mogu, na faksu sam u zagrebu i bla bla...' poceo mi je nesto pricati da ima neke planove s uvodjenjem plesacica, i da zaista dobro plesem, ali nisam ga bas puno slusala... jos sam uvijek bila zatecena.
joj... kad bi barem ovdje bio kraj price. ali, nije. naravno. ja sam se zabavila. sa tim slatkim bicem, takodjer rasplesanim, poput mene... ali... izvana je to izgledalo drugacije. otprilike kao kad u photoshopu koristite opciju 'negative'.
tolika je razlika izmedju shvacanja plesa na mjestima na koje izlazim u zagrebu, na tecaju, medju mojom ekipom te onoga kuci. nekako bi najbolje opisla rijecima zdravo vs bolesno. doslovno. ljudi sa zdravim odnosom prema plesu shvacaju njegovu bit. shvacaju ga kao nacin izrazavanja, nacin komunikacije, dobru zabavu, nacin... ma zasto se uopce trudim, znamo sto je ples. a tamo... joj.
dakle, plesala smo ta cura koja super plese (plavusica) i ja, i glupirale se, radile valove, sprdale s frendovima, zavodile slatkise, i super se provodile. i onda, primjetile smo poglede oko nas. usmjerene k nasem plesu. pogledi su dolazili od strane 20ak pijanih, napaljenih, perverznih, primitivnih idiota koji su ocito mislili da smo tamo da udovoljimo njihovim jadnim mastarijama. kako sam to zakljucila? pa vidjelo se. po njihovim slinavim pogledima, po duljini vremena izmedju treptaja oka, po nacinu na koji im nije bilo bed stojati s bocom piva u ruci poput kakvih kipova pokraj nas i buljiti i buljiti i buljiti... e da je to bilo sve...
naslo se naravno prilicno podosta i onih koji su bili previse frajeri za samo gledanje, pa su, onako potpuno nonsalantno i samouvjereno, u prolasku, mene ili nju zgrabili za guzicu... i to s onako iritirajucom facom 'jelda si sretna sto sam to napravio, priznaj, trazila si to cijelo vrijeme, kako si samo mahala guzicom prema meni, joj sigurno bi htjela da te sad povalim tu na sred podija, sigurno si od srece sto sam odabrao tebe da ti pruzim cast da te zgrabim za guzicu, pokraj svih ovih drugih cura, istog trena svrsila!'
aaaaaaaaaaaaalllllllllllllllllllooooooooooooooooooooo!!!!!!!!
kako samo neki ljudi mogu izopaciti nesto tako iskreno i cisto kao sto je ples? meni je doslo da vristim od muke!!!!
jedva cekam da se vratim. da ponovo zaplesem tamo gdje decki plesu, gdje se decki mogu nositi s curama koje plesu, i gdje nitko moje pravljenje valova nece protumaciti kao poziv da me posevi. gdje moj ples s frendicom (reggaeton) nece navesti nikoga da nas pita jesmo li lezbe. (!!!!!!!!!!!!!!) dva potpuno razlicita svijeta. neznam kako uopce mogu zajedno biti u istom tekstu.
(da budemo na cistom, nemam ja nista protiv homoseksualnosti, ali to jednostavno ovdje nije slucaj, i zivcira me sto nas dobar ples povlaci odmah taj zakljucak. (kao u onome vicu: mujo:imas li akvarij, haso:nemam, mujo:mars pederu jedan (samo asocijacija, dobar je vic, mozda ga jednom i ispricam:)))
i tako... ona ponuda. he... i da imam priliku, ne bi prihvatila. iako je to malo zalosno. jer ja znam da u plesu nema nista prljavo (prljavo u onom smislu kako oni to vide), i da plesem iskreno i sa osjecajem. trebala bi preci preko te primitivnosti i jednostavno pokupiti lake pare na necemu tako zabavnom i normalnom i u cemu jako uzivam... netko poput njih nebi smio utjecati na moje plesanje. a utjecu. utjecu tako sto ga stavljaju u tako bolestan i izopacen kontekst, da je to strasno.
kako sam ono rekla, jedva cekam da se vratim... :))
|
