subota, 21.07.2007.

maza

primjetila sam nesto.

nedavno sam se vozila tramvajem. drzala sam se za sipku. zena je prisla, primila se i slucajno dotaknula moju ruku svojom. rekla je 'pardon'. bila sam malo iznendjena trenutnom spoznajom, ali sam u trenu shvatila da svi to radimo.

dosla sam kuci prije par dana. i ono, srela ljude koje dugo nisam vidjela. drage ljude. i... sta se dogodi? -'ej' -'hej'. uz rukovanje poneko. nejcesce nista. i to ne govorim o onome kad sretnemo poznanike s kojima ne znamo sta bi pricali. nego ljude koji su nam toliko falili i kojima toliko toga zelimo reci, a u glavi nam je toliko zbrke najednom da ne znamo odakle bi poceli, pa sve zavrsi sa jednim hej.

prije u tome nisam vidjela nista cudno. sad vidim... primjetim. neke osjecaje koji se ne zadovolje sa hej.

nekako je tuzno. i hladno. i nedovoljno.

u drustvu s kojima sam u zg... drugacije je.

kad vidim nekoga tko mi je drag, i koga nisam vidjela dugo, u najmanju ruku, poletim mu u zagrljaj. u najmanju ruku. i zagrlim ga jako, jako da mu pokazem koliko mi je falio. i dam mu pusu u obraz. i uzivam dok on meni daje pusu i drzi me zagrljenu. kad sjedim pokraj nekoga tko mi je drag, stavim ruku oko njega... rascupam joj frizuru. dok setamo, stavi ruku oko mene. dok izvaljene gledamo neki film, ceskam je po ruci. dok smo na podiju, ruke nam prelaze po cijelim tjelima. dodje se oprostiti od mene, i probudi me zagrljajem.

i to sa ljudima s kojima nisam u romanticnoj vezi, nego u prijateljskoj.

nedavno mi je netko rekao da sam velika maza. mozda je stvar u tome da sam se pomaznila. mozda su to razlike od drustva do drustva. mozda su plesacka drustva sklonija dodirivanju. neam pojma.

ali! nije to nesto toliko tesko za nauciti, valjda. mozda bih mogla pokusati s ljudima oko sebe. tko zna.

svidja mi se biti maza.

- 01:34 - Tvoje riječi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 13.07.2007.

pocelo je.

:(

jutros, tj, sad, probudim se, idem skinuti shreka s dc-a, a ono... dc ne radi. :( cudan osjecaj bome... svi su skoro vec otisli... mala mi se iseljava... i ide tamo kod nekoga nositi svoje stvari, i nece je biti tu... brrr... mala mala je vec otisla. plesaci svi otisli na more (purgeri ko purgeri), seke nema vec tjedan dana... mucno mi je nabrajati i samo se prisjecati koga to jos nema.

mrzim pakiranje. tako je... konacno.

ima u povratku i nekih lijepih stvari, ne poricem. samo su mi sada nekako malo zamagljene.

gledaj to kao neko pozitivno iskustvo, izvuci ono najbolje. oh, kam on. tisina. 'posljednje sto zelim cuti kad se pozalim nekome oko nekog problema, je da to zaboravim. posljednje.'

znam da malo dramim. sve mi je jasno. ali, nije bas lako odmaknuti se od svega sto sam gradila 2 godine, i otici tamo gdje je... dom. hm... je li jos uvijek?

ne da mi se ovo sve pisati. idem... ne znam. nesto.

baj

- 12:26 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 17.06.2007.

samo za nas...

ono najbolje... dogadja se izvan pozornice. na jednom malom podiju. bez ikakvis svjetala. u polutami.

bez nove suknjice ili plesnih cipelica. u hlacama i balerinkama.

bez sminke i cvijeta u kosi. sa jednim osmjehom. i zbunjenosti u ocima. i osjecajem. snaznim. onim koji prodire do kosti.

bez 300 ljudi koji gledaju i snimaju. samo sa istim takvim ljudima snenog pogleda.

bez preglasne glazbe. samo sa onom uz koju mu mozes sapnuti na uho.... opet to napravi... molim te.

bez koreografije. savrseno prirodno.

bez osude, kamere, ocjene ili kritike. samo sa mislima u glavi. koliko je taj pokret njezan. i ugodan. i koliko mu je mjesto upravo tu.

bez prevelikih ocekivanja. bez razocarenja. samo ze sebe. dovoljno. jedinstveno. i nikad bolje.

negdje u jednom kutku. zanemareni od velikog svijeta, mi mali i nevazni... plesali smo. nikad bolje.

sjetim se toga. ponekad. trebala bih i cesce.

- 01:50 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 09.06.2007.

'plesacice'

radim. vec negdje 3 tjedna. valjda. u piranhi. naporno je. i ima stvari koje me zivciraju, ali treba mi para.

i tako... gotovo svake veceri, u piranhi budu plesacice. mozda da bolje kazem, 'plesacice'.

u pauzama izmedju pranja casa (sto je inace taj moj slavni posao), uhvatim malo vremena da pogledam sta to skace na maloj pozornici iznad mene.

na njihov izgled se nema sta prigovoriti, stvarno, cure su gotovo savrseno gradjene, ono sise, guzica, noge, bescelulitne, lijepe, slatke, dobro obucene, njam, njam... :)

velikom postotku publike vec ispunjena kvota stvari koje jedna plesacica mora posjedovati da bi bila dobra plesacica.

no ja gledam i dalje. sta vidim?

vidim curu koja, ne da ne zna plesati, nego se ne zna kretati. uzas. mase rukama i guzicom i glavom i nogama, a ne zna napraviti jedan posten val. ne zna sta su to izolacije. pokraj nje prolaze pauze i naglasci u pjesmi, sporiji i tisi djelovi i vrhunci bubnjeva i basa. kao pokraj lutkice koja ima svoju koreografiju. nista ona to ne kuzi. ona mase rukama. desna ruka, lijeva ruka, bok, bok, izbaci guzicu, desna ruka, lijeva ruka, bok... pa za promjenu izbaci sise ovaj put. neka mjesavina necega i necega. ne znam cega. losa mjesavina.

nisam ja tu sad nesto pretjerano iznenadjena. sta ja znam... mislim da je to u biti i dovoljno, kao sto sam rekla, za vecinu publike. to se i trazi od njih. ne pretjerane plesne sposobnosti vec to da lijepo izgledaju i da znaju lijepo pokazati to svoje zamamno tijelo.

ali... jooj... da bar to znaju kako treba.. pokazati to tijelo... kad se vec kao eto 'bave' tim 'plesom' mogle su barem malo i poraditi na svom plesnom znanju... nadam se da ne pretjerujem kad kazem da je, recimo, jedan val osnova bez koje ne moze...!

pogledajmo malo na plesni podij. podij strossa i tantre recimo. tamo nikome nije bas neki cilj izaci pred ljude i pokazivati se... ali to radimo 239 puta bolje. uzmimo cure koje znaju nesto o reggaetonu. e to je nesto sto bi primamilo poglede. cak i na podiju, gdje su plesaci navikli vidjeti svasta, neki ostanu zateceni time sto vide.

reggaeton je toliko sexi ples, i ukljucuje toliko valova, i izvijanja, i naglasaka i drmanja guzom i sisama i cijelim tijelom, osjecanje glazbe, reagiranje na nju, uzivljenost, glumu, eroticnost, zenstvenost i jos mnogo toga... nesto sto oduzima dah. a jos kad se plese u paru... jednostavno toliko senzualno...

i kad bi se jedan taj, na podiju cesto vidjeni dogadjaj, stavio na pozornicu u piranhi... mislim da ljudi ne bi mogli skinuti pogleda. doslovno bi slinili. blago receno.

eh sada.... neki bi mi rekli, sta ti to treba penjati se tamo gore, sve ti se vidi, to je toliko vulgarno, i ponizavajuce za te cure, gleda ih hrpa pijanih, napaljenih muskaraca.. bla, bla, bla...

nemam ja neke ambicije penjati se tamo. ne znam sta bi postigla s time. neka se ljudi vesele tim 'plesacicama' koje vide...

ali, jednostavno, ne mogu si pomoci da me to sve skupa malo ne naljuti. jer..

ok, zamislimo situaciju. dakle, postoji neka vrsta okupljanja, svaki dan u tjednu, velikog broja ljudi. i tamo, na jednoj maloj pozornici plese jedna 'balerina'. balerina koja se uopce ne zna drzati, ne zna se popeti na prste, ravnoteza joj nije bolja strana, nema pojma o saseu, rondu, spinovima ni piruetama (to su svi baletni izrazi kojih sam se mogla sjetiti:). ali eto, ipak je tamo svaki dan u svojim baletnim cipelicama i haljinici i mase rukama i vrti se i svasta... i da recimo to vidi jedna prava balerina. naravno da bi je zasmetalo sto balet, kao jednu disciplinu, te sve balerine i baletane, predstavlja jedno baletno potpuno neuko bice. vidjela bi da to nije b od baleta, a da svi okolo misle da je to kul, i da je taj balet bas zakon.

tako nekako i meni... dodje mi da se popnem i pokazem ljudima sta je ples. dvije pozornice, dva para plesaca, par dobrih pjesama i reggaeton. mislim da ne bi postojala jedna osoba kojoj bi to bilo u vidokrugu, a ne bi gledala.



p.s.cast iznimkama... (ja ih jos nisam vidjela :)

- 17:26 - Tvoje riječi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 17.04.2007.

Zivot je lijep!! :)

doslo mi je da kazem. ZIVOT JE LIJEP!! :) ne znam zasto. eto. tako.

lijepo je vrijme, suncano. toplo. ugodno. kad izadjes iz sobe, prvi put stupis izravno pod sunce, i sve te onako zaslijepi... prodju me trnci i jednostavno me ispuni ta toplina. iako prema faksu, koracam lako kao u popodnevnoj setnjici....

znam da postoji jedno maleno bice, najsladje na svijetu, (bez pretjerivanja), koje volim jaaako, i ono voli mene, i kad dodjem vlakom kuci, i ona me spazi trci mi u susret i ja bacim torbu i potrcim i ja njoj, i skoci mi u zagrljaj i.. joooj... najsladje rukice oko mog vrata... stisne me tako jako kao da me nikad vise nece pustiti... i kad navece zaspe pokraj mene na kaucu, tako smireno i slatko... i onda je uzmem u ruke da je odnesem u krevet, a ona spava na mom ramenu, i pokusavam je skinuti a ona u polusnu mrmlja nesto da je pustim na miru i mami mi osmjeh na lice... konacno je pokrijem, i jos uvijek s onim osmjehom na licu dam joj pusu u celo... pokusavam otici, ali ju ne mogu prestati gledati... kissa ujutro... pola 10, jos teeesko jutro po definiciji prosjecnog studenta, nesto mi skoci na krevet, i skace i skace i ne odustaje... skicnem jednim okom, a to ona... - antonijaaaaaa, ajd mi napravis grizaaaa??? oces? onako sa kakaom, kako ti radis, aaajdd?? - joj, mala, daj, spava mi se jos, nemoj me sad... -a daaajjjj... - a a. - bas si neka. daj, a o-be-ca-la si miii!! i onda napravi neku kvazi ljutitu facu nebi li me nagovorila da se dignem... kako da odolimmm?? i eto ti griza, ludo jedna. (kao sto bi balasevic rekao)

Image Hosted by ImageShack.us

i znam da postoji jos jedno bicekiss, malo vece doduse :), s kojim mogu podjeliti svaku, doslovno svaku misao... s kojom mogu piti, pjevati, izlaziti, gledati tv cijeli dan, spavati do 2 popodne, suncati se na dvoristu, bariti decke, svadjati se slatko kao s nikim, prkositi joj i pricati u prazno. pametovati joj i gledati kako odrasta, savjetovati joj da se ne sisa, i dati joj sobu za provod za vikend... sminkati se satima i uzivati u onom kiloskidajucem ogledalu u predsoblju. :) i plesati, plesati, plesati i plesati...

znam da postoje prijatelji... oni zbog kojih sam ono sto jesam. oni bez kojih ne bi rekla da je zivot lijep. oni koji su tu za mene. kada sam sretna, vesela i nasmijana, ali i tuzna i razocarana i u krivu. oni koji ce me zagrliti iz cista mira, i ciji ce me osmjeh odmah podici. oni koji ce me i najumorniju izvuci iz kreveta na plesnjak. oni koji ce samnom satima filozofirati o ljubavi, faxu, deckima, roditeljima, sexu i ostalom... ona koja ce samnom u 3 ujutro, vecer prije kolokvija umjesto ucenja, crtati tlocrt i bokocrt kuce i okoline, i s kojom ce svaki kolokvijski tjedan proci u suzama od smijeha... :) s kojom cu prespavati svaki drugi tjelesni, i smijati se tome... oni s kojima cu se zatvoriti u jednu malu sobicu, sa 2l vina i izvesti toliko gluposti, da nadoknadim za sve one mirne dane tokom cijelog zivota. on, koji ce doci do mene u 1h ujutro, samo da bi me zagrlio. ona, ona i on. znaju oni. znaju da ih volim. kissznaju da bez njih ne mogu.

Image Hosted by ImageShack.us

znam kako je to imati ekipu kojoj pripadas. izlaziti s njima svaku slobodnu vecer... plesati i pricati i smijati se... otici na nocno kupanje, te provesti svaku sekundu nasmijana i puna energije... znam kako je to baciti se iz petnih zila da stignes udariti lopticu koja jednostavno pada predaleko i na kraju te neslavno udari u glavu, i slusati njih kako se od srca smiju.. nut znam kako je to vidjeti ih nakon dugo vremena, skociti im u zagrljaj i baciti se u euforicno prepricavanje svega vaznoga posljednjih mjeseci. znam kako je to zapiti s ekipom na bosutu...party :) i usput prepricavati cijelu srednju sa svim slavnim (ne)zgodama... znam kako je to probdjeti noc okruzen njima, bez osude, bez ustrucavanja, bez granica.

Image Hosted by ImageShack.us

znam da mogu voljeti. znam da sam sposobna imati nekoga tko ce mi toliko znaciti, nekoga zbog koga leptirici nece nikada izumrijeti... zbog njega znam koliko je lijepo leci u krevet s nekim tko ce te zagrliti i u cijem ces, najmirnijem narucju na svijetu, zaspati. znam kako je to doci umoran s faksa, uletiti u sobu, skociti mu u zagrljaj i poljubiti ga kao da ga nisam vidjela mjesec dana... znam kako je to ostati s njim u sobi, uz gitaru i nista vise i provesti se kao sto dugo nisam... znam kako je lijepo osjetiti poljubac u celo. znam kako je tesko prezivjeti onih posljednjih 10 minuta dok taj glupi bus ne stigne da ga konacno mogu zagrliti... cerekznam kako je to kad ti netko kaze 'mala'... znam kako je to osjecati se sigurno. mirno. na mjestu. sretno jer znam da postoji. iako je ovo sve sad u proslom vremenu, nema veze... nema veze jer me prosla tuga i ljutnja, i ostalo je samo sjecanje na ono lijepo... spoznaju kako je to voljeti.... :)

iako znam da nece uvijek biti bajno, nadam se da cu u svakom trenutku u zivotu biti svjesna koliko bogatstvo posjedujem.

- 02:43 - Tvoje riječi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 23.03.2007.

My visual DNA


- 10:46 - Tvoje riječi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 10.03.2007.

i'm back!! :)

dakle. svjeze izmucena nakon prekinute veze, i svjeze okupana nakon cijelopodnevnog spavanca, odlucila sam malo okreniti plocu. he he...

dosad je (i ne sada samo nedavno zbog prekida, nego cak zadnjih nekoliko mjeseci) razmisljanje teklo ovako... prijepodne: 'joj vidi petak je danas. londoner. mogla bi ici, nisam se dugo naplesala.' popodne: 'joj neda mi se sada razmisljat o svemu, navecer cu...' navecer: otvorim oci (popodnevno odmaranje), vidim kako sve treperi u narancastoj boji na laptopu od poruka s msn-a, i skuzim kako malo malo netko nudga... ali.. meni se tako neeeda... bilo bi bolje da budem veceras u sobi. malo gledam film i to. da. i poklopim laptop i okrenem se na drugu stranu.'

he he... i tako, veceras se meni ide u taj londoner. ne jako. ali ide mi se. javim se frendu 'oces me voditi pleeeaseee? :)', kaze: ajde...

i tako, dosla tamo, a ono neki meni nepoznat sastav ekipe... iako sam znala dobar dio, ipak sam plesacica... :) ali... nije mi bila neka atmosfera... mislila sam da cu se vratiti u gorem stanju nego u kojem sam krenula.

sreca pa nije bilo tako.

sjecate se onog lika o kojem sam pisala da me bilo trta pitati ga za ples jer je iz los mamberosa..? sjecate? e taj. uglavnom, on nije bio vani. :)) nego je bio netko jos zanimljiviji. i mislim si ja, stvarno bi bilo vrijeme da ga pitam za ples, planiram mjesecima. ali trta me. i tako, lovim priliku par pjesama... i ulovim. i krenem. predomislila sam se 4 puta u tih cca 5-6 metara. ali, eto, ipak sam na kraju dosla do njega.... i tako... pitam ja i on odbije....!!

ma kako da ne, naravno da nije odbio!! :) heh... nego, dodjemo mi na podij... i pocnemo plesati...

...neznam sta bi sada rekla. bla bla bla.... ma nije vazno. necu vam sada pricati o tome kako je bilo, vazno je da sam ga pitala...

je, je, kako ne!!!!!! ha ha ha ha! mislite da sam skrenula? naravno da cu reci! :)

bilo je doooobrooo!! :) sve je bilo nekako poletno, ali umjereno, njezno ali odlucno.. i mastovito... i super, i tako sam ga mogla pratiti, i ah... i bilo je... a..... i aaa... :)) znam da svi znate kako je to kad vam se dogodi 'the ples'. dead znate? e pa nije bilo tako! bilo je boljeee!! :) belj...!

cak bi se usudila reci da me podsjeca na vedrana... a cure koje su plesale s vedranom... znaju sta zelim reci. :) (vedrane kad procitas ovo, nemoj se umisliti..! dobro, bar ne jos vise nego dosad:))

(i netko je bio slikao..!! jel zna tko jel se te slike objavljuju gdje na netu, kao prije sa strossa, ili je to za privatnu kolekciju??)

da se ja vratim onom bitnom... nakon plesa (samo dva nazalost, smrc... :), kao da mi nije bilo dovoljno lijepo, dobila sam i pohvalu!! necu sada u detalje, da nebi pomislili da se hvalim, ali ukljucivala je neke stvari o mom shvacanju ritma i kretnjama... :) pozitivne...

heh... znam kakva sam sada mala luda curica ispala, pogotovo u ocima te osobe koja ce ovo isto procitati, jer posjcuje ovaj blog... :) ali nije mi bitno... meni bilo lijepo, a sudeci po njegovom komentaru i njemu, sto je vrlo bitno jer bi mi bilo totalno bed da sam se brukala... pa eto... sta sad... lijepo je nekad ponasati se djetinje euforicno... ;)

u nastavku je bilo jos jaaako puno dobrih plesova... :) iako me pjesme nisu bas odusevljavale, plesaci su bili dobri... :) ...a tek reggaeton... joj. to je nesto... nesto sto... joj. ja bi svim ljudima koji su imali ikakvu ulogu u stvaranju reggaetona kao plesa dala nobelovu nagradu! hihi :)

sve u svemu, vecer je bila jako uspjesna... malo me vratila... falio mi je ovaj osjecaj.. kada se vratim s plesnjaka puna pozitivnih emocija... za koje ne smijem riskirati da ih zaboravim, pa ih brze-bolje zapisem i objavim na blog kako bi i vas davila njima... :)

umorna sam... covjeka izmori ples s nekim iz mamberosa... ha ha ha... :) vjerujte mi na rijec... ajde.. idem.

stvarno idem. samo sto nisam krenula. sad cu... evo, tri cetiri sad!! ali samo, ovaj, da vam prvo kazem jos nesto. moram. ljudi, znam da vam se cini da sam malo, tako, lud skrenula... :) ali, nisam!! vjerujte mi na rijec..! ...ja vam nikad ne bi lagala oko neceg toliko vaznog... :)) hm. da.

noc :)

- 03:53 - Tvoje riječi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 03.03.2007.

...

prekinuo je.

- 03:31 - Tvoje riječi ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 15.02.2007.

zabrinuta

ne znam je li zato sto mislim da sam cula glupost... ili zato sto me izjava potaknula na preispitivanje same sebe...

da skratim... pricala sam s jednim prijateljem. o plesu. i poceli smo tako malo filozofirati, kad sam ja rekla nesto u smislu da nije svaki ples u smjeru... joj, neznam sta sam rekla. uglavnom, on je opovrgao to moje (kojeg se i dalje ne sjecam tocno) i rekao kako ples sluzi upoznavanju mladih, kako je prvobitno uzet od zivotinja kao ritual zavodjenja, kako se i danas koristi u slicne svrhe... i tako...

na sto sam ja, naravno ostala iznenadjena... ne time sto ples ponekad posluzi u te svrhe, to znam i sama :), nego time sto je on rekao da mu je to ujedno i jedina svrha. pitala sam ga jel on zbog toga plese? samo zbog zavodjenja cura i predigre s vec zavedenima?

rekao je... pa ne bas samo zbog toga, ali vecinom. a inace, u plesu nije bas pocetnik niti neznalica, trenira ga vec podosta godina, i to vrlo uspjesno. i bas me i zato njegova izjava toliko iznenadila.

pitao me, zasto ti pleses?

nisam porekla da je jaaako ugodno plesati u paru, pogotovo s nekim tko ti se svidja, da znam ponekad koristiti ples u svrhe zavodjenja i uzivanja u osobi s kojom plesem... ali rekla sam da volim ples cak i bez toga... da je moguce plesati i solo... da mi se svidja i balet i jazz i suvremeni ples... da jako cesto znam plesati sama po sobi, po kuci, po krevetu ili po podu... da cujem pjesmu, cujem ritam i da osjetim potrebu da pokrenem tijelo, masem rukama, nogama, sto vec, samo da interpretiram glazbu...

pogledao me kao da sam s marsa. i rekao kako on razumije to moje, kako je rekao, solo plesanje na poznatu pjesmu za vrijeme usisavanja, ali da to nije to. da to nije ples. da ne znam o cemu pricam. da ples nije samo za jednu osobu, vec iskljucivo za par.

paf............. stvarno nisam mogla vjerovati svojim usima.

i sad se pitam... ta sva moja prica o pokoravanju glazbi, o osjecanju ritma i navali adrenalina dok se krecem, je li to samo prica? naklapanje praznih rijeci? ima li ples smisao bez romantike? postoji li tamo vani, iza sedam mora i sedam gora:), netko tko plese ponekad samo radi plesa?

- 04:48 - Tvoje riječi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 02.02.2007.

s vremena na vrijeme

s vremena na vrijeme zaboravim koliko mi je ples vazan za zivot. koliko energije mogu iz njega crpiti. koliko me sretnom cini. koliko me zblizava s ljudima. zaboravim da bez njega ne mogu.

a onda me nesto s vremena na vrijeme podsjeti. nitko ne zna koliko sam zahvalna na tome.

prepustiti tijelo ritmu... partneru. znak potpunog povjerenja.

lijepo je konacno malo ne razmisljati. samo se kretati.




p.s.ah... znam ja da vam falim svima... :)) ali... inspiracije nema.... a ima ispita... i kolokvija... i ucenja... bit ce bolje. sve ce doci na mjesto. i napisat cu stafetu... :)

- 04:57 - Tvoje riječi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 09.12.2006.

iznad moje lige....

stojimo frendica i ja... i gledamo ljude kako plesu. i komentiramo pomalo... i sad kazem ja, ajd idemo pitat veceras nekog novog za ples. i kaze ona pa ajd... i pokazem ja na jednog lika s kojim bi plesala... i tako, bla, bla, kaze mi ona da previsoko ciljam.

navelo me to na malo razmisljanja.

sta bi to trebalo znaciti to previsoko ciljanje...???? jesam li propustila nesto? otkad postoji pravilo da samo dobri plesaci smiju pitati dobre plesace za ples? jesmo li se podjelili na kaste? i postavili stroga pravila o nemjesanju?

nije fer. nimalo.

nemojte me krivo shvatiti. nije ovo prigovor mojoj frendici. i ja znam tako razmisljati. ok, njoj ne bi nikad rekla da je netko njoj iznad njene lige, zato sto mislim da se moze nositi sa svakim plesacem na podiju, ali kad bi bilo rijec o nekome drugome... prizanjem da bi to mozda pomislila.

a ne zelim to misliti.

naravno, ne pase svako svakome ne podiju. mozda nam ne odgovara njegov nacin plesa. mozda je previse njezan. previse grub. mozda forsira previse figura za nas ukus. mozda ne prati onako kako bi zelio. mozda je previse energicna. mozda je nemastovit. mozda nam se jednostavno ne svidja.

to je ok. ali...

ona nije jos dovoljno vjezbala da bi me mogla pratiti. on nezna jos dovoljno kvalitetno voditi, i opseg figura mu je definitivno preuzak... ona ne plese 7 godina kao i ja. on nije imao privatne sate. ona nije u mamberosima...

oh, give me a break.

sad... ne mislim ja nista lose o tom profi liku kojeg sam htjela pitati za ples (na kraju nisam)... znam da bi pristao. ako nista drugo, barem iz pristojnosti. :) i znam par primjera stvarno dooobrih plesaca kojima nije stalo do plesnog staza njihovih partnera.

ali da ja sad gledam nekog tko mi izgleda zanimljivo i ne usudim ga se pitati za ples jer mislim da je iznad moje lige... ili da jednog dana to netko pomisli za mene... uzas!


and btw:
dancers aren't made of their technique, but their passion...

- 14:11 - Tvoje riječi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 05.12.2006.

Ozenjen

Muž se ujutro probudi mamuran. Kad otvori oči, najprije na noćnom ormariću ugleda času vode i pored dva aspirina. Nakon detaljnijeg pregleda, zapazi na stolu pored kreveta ispeglanu i složenu odjeću, pripremljenu za obući.

Kuća je sva pospremljena i na stolu u kuhinji nađe listić gdje je pisalo: "Dragi, otišla sam u kupovinu. Doručak je u pećnici, jutarnji časopis na stolu".
Nato dođe sin i on ga, još uvijek u čudu, upita što se dogodilo prošlu noć.
"Aa, došao si oko 3 sata ujutro, pijan ko zemlja. Zapleo si se na stepenicama i razbio maminu najmiliju vazu i povratio na hodnik, pa si se zaletio u vrata i zato imaš modricu na oku."
"Aha", reče on, "Ali zašto je sad tako sve pospremljeno i mama nije ljutita?"
Sin pojasni: "Kad te je mama odvukla u spavaću sobu i pokušala ti svući hlače ti si rekao: "Gospođo, pustite me na miru, ja sam oženjen!"



necu nista komentirati. pokvarilo bi pricicu. govori sama za sebe.



- 23:56 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 27.11.2006.

nista novo...

dakle sada je negdje... previse. previse duboko u noc. previse da bi ja sjedila za laptopom i pisala post. ali eto, ipak pisem. a zasto? a eto... doslo mi. :) mozda da malo uzivam u pogledu na mojih 10 prstica koji svi zajedno pisu po tipkovnici... osjecam se bas super... (inace, to je fora zato sto sam do prije mjesec dana pisala sa najvise 2 prsta:) ajmo svi sada zajedno jedan veeliki pljesak za chiicu!! 'to!! bravoo chiica!!!' chiica: joj, bas vam hvala drustvo, zakon ste, bez vas nebi mogla, ovo mi toliko znaci, suzica, smrc, moram se zahvaliti prvo svima koji su mi pruzali podrsku, najvi... PLJAS! rajcica. ne, paradajz. ok, necu viseeee....

dosla mi jedna ideja u glavu... kad sam zapocela ovaj blog... zamislila sam ga kao plesni blog... ali... nekako, sto dalje, to mi je teze odvojiti misli i dogadjaje vezane za ples od onih drugih. povezanost je postala prevelika. i drago mi je zbog toga. uglavnom, nadalje ce se naci svega ovdje... :) bla, bla, bla...

sutra pisem kolokvij. i preksutra. i zaksutra. i dan poslije. i jos jedan. ali, zasto se zamarati time, kad ocito imam dovoljno vremena pisati besmislene postove koji nemaju nista pametno za reci.... nista.

al, evo, da vas ne ostavim jadne zeljne detalja iz moga superzanimljivog zivota, imam jednu stvar za reci.... mislim da idem na hvar za novu...!! :)) iako nisam jos 100% sigurna... jer uvijek mogu zakasniti na bus/vlak/trajekt, slomiti nogu/ruku, upoznati ljubav svoga zivota i pobjeci u francusku vjencati se s njim, biti pozvana u holivud i prihvatiti poziv, ili moze recimo pasti komet na zagreb. svasta je moguce. tko zna....

eto. dosao je kraj ovom odugovlacenju. bilo mi je drago druziti se s vama. jaaakoo... lijep pozdrav i do slusanja.

zapravo NE!!! imam jos nesto za reci!!! ukinuli su nam plesnjak u strosu!!!!! aarrghhh!!!! mozda je rijec o ozbiljnom problemu izmedju vlasnika lokala i organizatora plesnjaka, mozda su nesuglasice stvarno nerjesive, mozda nitko nije kriv, mozda imaju opravdanje za to sto su nam napravili.... MOZDA...

ali ja nisam ovdje da trazim i slusam ta opravdanja!! ne zanimaju me! nimalo!! ja ocu nazad svoj petak u strosu i to jos jucer...!!! :( pa mislim stvarno, tako lijep pod!!! tako dobra ekipa!! super atmosfera!! slikice na netu, tematski partiji...!! dobre pjesme... zakon ples!! sve naj... a oni!! oni ga ukinu...!!! pih...! (ovaj detalj u vezi poda je stvarno vazan, nije nama curama lako spinati se na neskliskim povrsinama, ne da nije lako, nego nemoguce... recimo one ploce u lakeu... tesko... a tek tantra... plesi na prstima inace ce ti zapeti peta u onim rupama medju daskama... polomis nogu sad pa sad.)

uzas!!! jelda??

eto sad stvarno idem... ljuta zbog ovoga... a mislila sam se malo oraspoloziti... ovaaaaj, mozda kad bi mi dali da dovrsim onaj govor sto sam pocela gore?? ne? a zasto?? pleeease?? (prijetnja paradajzom) joooj.. ok. idem.

- 03:53 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 24.11.2006.

lektira i holivud

vrijeme radnje: 10:45
mjesto radnje: msn
glavni likovi: mojito i chiica

:) dakle dobijem ja poruku. od mojita. bla, bla, bla, sta radis za novu? kazem: neam pojma. (kao sto i neam) zasto? kaze on sta kazes na:

vrijeme radnje: docek nove
mjesto radnje: jedan hotel
glavni likovi: mojito i chiica
sporesni likovi: koga briga, sporedni su :)
kratak sadrzaj: nastup u hotelu za vrijeme doceka, (plesni nastup, naravno!),
mojito i chiica i jos neki sporedni likovi, koji bi chiici bio placen
prilicno dosta (vjerojatno i sporednim likovima, ali to nije vazno)

ok, zabavila sam se, i vrijeme je da ostavim iza sebe nostalgiju prema lektiri iz osnovne koju sam, baj d vej, mrrrziila!! :) uglavnom, zanimljiva ponuda. jaako.

nesto se pocele te ponude nizati u zadnje vrijeme... postala sam popularna. svi misle da sam kuul i nevjerojatno zgodna, privlacna i nadasve savrsena plesacica. sad cu jos malo morati angazirati nekog menadera i nekoga za odnose s javnoscu i tajnika (zgodnog, misicavog, ne odvec pametnog, pravog muskarca za povremenu sevu :) da se oni svi lijepo brinu o tim svim silnim ponudama i fanovima i tako... i onda samo cekam poziv iz holivuda. al nejdem nikud. samo cekam da i oni vide kako sam kuul, a onda cu ih odbiti. hi, hi, hi!! tj, ne ja, moj tajnik. ili ovaj za javnost. ili menadjer, sta ja znam tko to radi. al naucit cu s vremenom. brzo ucim. kako sam eto tako brzo naucila plesati! :)

LOL :)) + ROFL

dakle... evo me nazad, svjeza i nasmijana ovime sto sam tako fino tu gore napisala. ponuda. dobra je. privlacna u svakom slucaju. ali... naravno da ima 'ali'... hoce li mi se isplatiti(financijski)? koliko ce me izaci put do tamo i nazad (hotel nije u zg)? jesam li dovoljno samopouzdana da izdjem pred te tamo ljude? (plesni podij je jedno, a pozornica drugo) kako bi se provela tamo? kakva bi bila ekipa? sta ce se od mene ocekivati?? joj, pitanja, pitanja...

uglavnom, neznam jos. moram razmisliti. podrobno. :)



- 02:00 - Tvoje riječi ( 3 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 21.11.2006.

poziv

alo ljudovi... :)

evo navratih samo kratko da vas zovnem na jedan dobrotvorni nastup/koncert/okupljanje... ni sama jos nisam sigurna sto je to tocno. uglavnom, prikuplja se novac za djecu s cerebralnom paralizom...

upad se ne placa, nego je simbolican, da bi usli morate donijeti (i donirati) jednu igrackicu....

a tamo cete gledati jednu ekipicu i mene kako plesemo!! :) bachatu, salsu i ruedu. nas tri para pokusat cemo... hm... u najboljem slucaju, ne zbrukati se:)) necemo biti jedini, naravno, ima jos drugih nastupa, drugih ljudi...

cijela prica ce se odvijati u sc-u u subotu oko 17h... tj u 17 pocinje a mi smo oko 18:30...

hope to cu!!

- 22:49 - Tvoje riječi ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 06.11.2006.

tko bi rekao...

kad izadjes van neraspolozen, tuzan pomalo... nista nece biti kako treba.

sigurno ces biti u krivim cipelama. onima koje se nimalo ne klizu. pod ce sigurno biti uzasno ljepljiv. i sigurno ce te decko pokusavati spinati do besvjesti.

pjesma ni jedna nece biti po tvojoj volji. sve ce biti nepoznate. monotone. bezvezne.

nece biti nitko od ljudi koje zelis da budu tamo. nitko od ljudi koji bi mogli promjeniti to bezvezno raspolozenje. nitko od ljudi s kojima zelis plesati.

sigurno ti nece prici neki decko koji super plese. sigurno te za ples nece pitati netko tko ga razumije. netko tko ce biti u stanju prepoznati kako se osjecas. i plesati u skladu s time. primjetiti nacin na koji reagiras, i prilagoditi se njemu. a-a... ni slucajno.

decki ce u vodjenju pokusavati biti odlucni na grub nacin. njezni na ljigav nacin. smijesni na nacin koji je sve samo ne smijesan. vise tragikomican.

naravno, ono najsladje. okolo ce se svi ludo zabavljati... skakati, biti nasmjeseni, gaziti ti po nogama, ludovati, uzivati i raditi sve ono sto ti radis kad nisi neraspolozen.

- 22:54 - Tvoje riječi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 05.11.2006.

zasicenje...

cudno se u zadnje vrijeme osjecam. gledala sam malo ljude oko sebe. cure. nekako kao da sam istrosila svoju mastovitost. ovo zaista bezveze zvuci. cak i meni. ali ne mogu si pomoci.

znam sta je vazno. vazno je da se dobro osjecam. vazno je da uzivam. vazno je da osjetim glazbu. opustim se i pustim tijelo da reagira.

ali nije tako. dok sjedim gledam cure kako plesu. svako malo vidim neki novi korak koji izvedu, neki pokret koji neznam, nesto zanimljivo... i onda razmisljam plesem li i ja toliko mastovito kao one.

a kad zaplesem... :) tu su opet dva moguca slucaja. prvi i bolji: kad plesem s nekime tko dooobro plese. ne razmisljam o nicemu. samo plesem. udjem u taj zasticeni svijet, ugodni, u kojemu nema usporedjivanja, samo iskrenost. a opet, s ostalima... cim nesto zasteka, (bio kriv on ili ja) pocnem misliti i to ne valja.

zelim nauciti nesto novo. puno toga. zeljna sam znanja. zeljna da mi netko pokaze nove nacine intrepretiranja glazbe. nove plesove. kao da si vise ne mogu sama pomoci, sama se razvijati, nego trebam pomoc izvana. ali neke me stvari sprjecavaju (npr. novac).

mozda nije stvar u tome. mozda je rijec o zasicenju. nedostatku inspiracije. u svakom slucaju, rijec je o necemu prolaznom. barem to znam. :) i jedva cekam da me prodje... tuzno je ovako...

- 20:20 - Tvoje riječi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 21.10.2006.

strasno!!!

izasla sam kod nas (kuci) u disko. i plesala. puno. zabavljala se. :) plavusica je slavila rodjendan...

i... dobila sam ponudu. od vlasnika diska. ponudu za posao. da plesem tamo svake subote. ono, da plesem, u disku, svake subote, i da mi jos plati za to.

prvo sam zanijemila. onda sam se zacrvenila. pa sam zinula da kazem nesto, ali nisam rekla nista... bas mi je laskalo. onda sam skuzila da ne mogu. da sam u zagrebu. pa mi je bilo zao. rekla sam mu to. nesto kao 'hvala vam na ponudi, ali ne mogu, na faksu sam u zagrebu i bla bla...' poceo mi je nesto pricati da ima neke planove s uvodjenjem plesacica, i da zaista dobro plesem, ali nisam ga bas puno slusala... jos sam uvijek bila zatecena.

joj... kad bi barem ovdje bio kraj price. ali, nije. naravno. ja sam se zabavila. sa tim slatkim bicem, takodjer rasplesanim, poput mene... ali... izvana je to izgledalo drugacije. otprilike kao kad u photoshopu koristite opciju 'negative'.

tolika je razlika izmedju shvacanja plesa na mjestima na koje izlazim u zagrebu, na tecaju, medju mojom ekipom te onoga kuci. nekako bi najbolje opisla rijecima zdravo vs bolesno. doslovno. ljudi sa zdravim odnosom prema plesu shvacaju njegovu bit. shvacaju ga kao nacin izrazavanja, nacin komunikacije, dobru zabavu, nacin... ma zasto se uopce trudim, znamo sto je ples. a tamo... joj.

dakle, plesala smo ta cura koja super plese (plavusica) i ja, i glupirale se, radile valove, sprdale s frendovima, zavodile slatkise, i super se provodile. i onda, primjetile smo poglede oko nas. usmjerene k nasem plesu. pogledi su dolazili od strane 20ak pijanih, napaljenih, perverznih, primitivnih idiota koji su ocito mislili da smo tamo da udovoljimo njihovim jadnim mastarijama. kako sam to zakljucila? pa vidjelo se. po njihovim slinavim pogledima, po duljini vremena izmedju treptaja oka, po nacinu na koji im nije bilo bed stojati s bocom piva u ruci poput kakvih kipova pokraj nas i buljiti i buljiti i buljiti... e da je to bilo sve...

naslo se naravno prilicno podosta i onih koji su bili previse frajeri za samo gledanje, pa su, onako potpuno nonsalantno i samouvjereno, u prolasku, mene ili nju zgrabili za guzicu... i to s onako iritirajucom facom 'jelda si sretna sto sam to napravio, priznaj, trazila si to cijelo vrijeme, kako si samo mahala guzicom prema meni, joj sigurno bi htjela da te sad povalim tu na sred podija, sigurno si od srece sto sam odabrao tebe da ti pruzim cast da te zgrabim za guzicu, pokraj svih ovih drugih cura, istog trena svrsila!'

aaaaaaaaaaaaalllllllllllllllllllooooooooooooooooooooo!!!!!!!!

kako samo neki ljudi mogu izopaciti nesto tako iskreno i cisto kao sto je ples? meni je doslo da vristim od muke!!!!

jedva cekam da se vratim. da ponovo zaplesem tamo gdje decki plesu, gdje se decki mogu nositi s curama koje plesu, i gdje nitko moje pravljenje valova nece protumaciti kao poziv da me posevi. gdje moj ples s frendicom (reggaeton) nece navesti nikoga da nas pita jesmo li lezbe. (!!!!!!!!!!!!!!) dva potpuno razlicita svijeta. neznam kako uopce mogu zajedno biti u istom tekstu.

(da budemo na cistom, nemam ja nista protiv homoseksualnosti, ali to jednostavno ovdje nije slucaj, i zivcira me sto nas dobar ples povlaci odmah taj zakljucak. (kao u onome vicu: mujo:imas li akvarij, haso:nemam, mujo:mars pederu jedan (samo asocijacija, dobar je vic, mozda ga jednom i ispricam:)))

i tako... ona ponuda. he... i da imam priliku, ne bi prihvatila. iako je to malo zalosno. jer ja znam da u plesu nema nista prljavo (prljavo u onom smislu kako oni to vide), i da plesem iskreno i sa osjecajem. trebala bi preci preko te primitivnosti i jednostavno pokupiti lake pare na necemu tako zabavnom i normalnom i u cemu jako uzivam... netko poput njih nebi smio utjecati na moje plesanje. a utjecu. utjecu tako sto ga stavljaju u tako bolestan i izopacen kontekst, da je to strasno.

kako sam ono rekla, jedva cekam da se vratim... :))

- 14:12 - Tvoje riječi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 16.10.2006.

jooj...!!!

zadnji postovi (zapravo vjerojatno svi) bili su u nekom pozitivnom tonu... moralo je doci i do ovoga... znam to. ali ipak...
tako sam se naljutila. zapravo nisam se naljutila, nego rastuzila... jako. prije smo plesali cesto. maza i ja. rekao mi je puno puta da bas voli plesati samnom. rekao je da sam ga razmazila svojim plesom. i onda odjednom... zatisje. zaplesemo na tecaju. primi me, komentira kako sam kruta, kaze da se opustim. u redu. s njim je ples uvijek jako njezan, i smatram to pozitivnom stvari i opustim se ja. nakon 2 minute zakljuci kako sam 'troma'!!!, da on voli kad to sve poleti kad on povede, da je ovaj moj njezni nacin super za spore pjesme i ostavi me i ode plesati s nekom drugom curom.
ma mislim stvarno!!! da se razumijemo, ne zamjeram ja njemu sto ne zeli plesati samnom, i mene hvataju faze... ali to nije razlog da bude tako okrutan. pa ne moze u tako kratkom vremenu preci iz toga da obozava plesati sa mnom u to gdje je moje plesanje tromo!
i to sa mojom njeznoscu!! on je imao jaaako veliki utjecaj na takav moj razvoj, i sada to odbacuje. ovo 'dobro za spore pjesme' vidi kao kompliment. ali ja ne!!! kao da mi kaze 'ne znas plesati na 60% pjesama (koliko ih je brzih)' pogotovo zato sto ja mislim da plesem sasvim energicno na takve pjesme... u zadnje vrijeme puno plese s jednom curom koja je bivsa balerina, pa se izgleda naviknuo na njeno super spinanje, ali to nije izlika!!
sta zelim reci? nemam pojma... da je neosjetljiv. ne zelim s njim plesati i razmisljati o tome koliko mu neke druge cure bolje plesu, pratim li dovoljno dobro, zadovoljavam li njegove astronomske kriterije... to nije nimalo lijepo.
nije ovo neka globalna stvar, i ne ide opcenito decke, vec samo njega... ispricao se poslije kad sam mu rekla, ali nije shvatio bit onoga sto sam mu rekla...
nisam sigurna je li to stvar plesa ili prijateljstva... ne svidja mi se sto sam ovako ranjiva... ne svidja mi se sto jednom izjavom moze poljuljati cijelo moje poimanje mog plesa. ne svidja mi se sto me uspio rastuziti.

- 11:30 - Tvoje riječi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 14.10.2006.

iznenadjenje

ja stvarno...... ne mogu vjerovati. u totalnom sam soku.
sjecate se onih plesova zbog kojih se isplati zivjeti??? e pa... jedan se dogodio veceras.

znam ja da ljude ne treba suditi prema nekim stvarima koje nisu bitne. znam da prvi dojam koji steknes o osobi zna jako prevariti. ali ipak... ipak me iznenadjuje koliko me iznenadio. nazovimo ga rubi (ne pitajte zasto).

dakle rubi. pitala sam ga za ples cisto iz zafrkancije. i... ja eto, jednostavno, ne mogu vjerovati sta se dogodilo... dogodio se klik. spoj. pravi. u trenu. tamo gdje sam ga najmanje ocekivala.

kako me je samo primio. koliko samopouzdanja. koliko dobre energije. usmjerene bas kamo treba. kako me je samo vodio... tamo gdje je htio. ali opet sam imala slobode... da mastam...

ali kad bi me okrenuo ledjima na sebe, primio bi me toliko odlucno, toliko hrabro, toliko njezno... toliko... ah... (pjesma je bila kao neka rumba)

to se tako tesko moze opisati!!! zasto?? :( nisam mogla doci k sebi od svih tih pozitivnih osjecaja. toliko me dobro vodio!!!!!!!! odrzavao bi tu napetost svog i mog tijela, tako kvalitetno... samo sam razmisljala o tome gdje ide sljedeci pokret, kako, kretala se zajedno s njim... osjetila sam.

nije bilo jednostrano. (niti ne moze biti jednostrano!!) rekao je da sam pravo iznanedjenje. vidjelo mu se ne licu (kao vjerojatno i na mome) da uziva. vidjelo se po plesu.

jooooj..... trudim se, ali ne mogu. ne mogu opisati to. to koliko sam uzivala. zao mi je....

kako mi je drago zbog ovoga. ima nade. ima ljudi. ima razloga nastaviti. nisam ja ni sumnjala u to, ali lijepo je dobiti maleni znakic.

ponasam se kao da je taj ples nesto... nesto... nesto kozmopolitskog znacenja. e pa... moja definicija dobrog plesa kaze da je to upravo onaj zbog kojeg cu se osjecati tako....

- 05:08 - Tvoje riječi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se