Chieko ne stanuje ovdje

četvrtak, 23.10.2008.

CONSOLATION

Čitala sam nedavno knjigu Pripovijest o Murasaki - Lise Delby, uživala sam u njenim mislima i wakama. Donosim ovdje neke u kojima sam se prepoznala i koje su u meni izazvale one posebne osjećaje:


Dok život plovi dalje, tko će ovo ikad više čitati - ovaj spomen na onu na koju uspomena nikad neće umrijeti?

Čekajući novi susret,jesam li te uopće dosad srela ili si, prije nego sam se snašla, nestala za oblacima - ti, lice ponoćnog mjeseca.



U strahu i čežnji, gledajući mjesec nad zapadnim morem, vrijeme je jedino za suze.

Kad bi me sad odjednom nestalo, bi li me došao iskati na grobu?


Duboko u rosi ovih dalekih brjegova, javorovi listovi se boje grimizom, željela bih da ti mogu pokazati boju svojih rukava. (rukavi natopljeni grimiznim krvavim suzama - crvene suze kao znak krajnje iskrenosti)

Svi smo pisali o suzama natopljenim rukavima ali po prvi put u životu meni se to i doslovno dogodilo. Suze su mi kapale po tintnom kamenu, pretvarajući moje dnevničke zapise u sive lokve.


Te je večeri padao mekani, teški snijeg. Lijepio se za lišće bambusa u vrtu, tako da su oni sada izgledali upravo onako kako ih znaju slikati kineski majstori - umjesto snijega, slikali su ono što on nije uspio do kraja prekriti.

Tisuću vlasi crne kose, zapletene kose - poput njih se i moje misli zapliću i raspliću.

Ovih dana nije neobično biti zaboravljen - ono što rastužuje je izostanak utjehe.


Piši mi često, kao što njihova krila ispisuju oblake, krila divljih gusaka što lete na sjever, nikad ne prestaj pisati.

Krut od nakupljenog leda, moj ti pisaći kist ne može započeti crtati sliku onoga što osjećam.


Svi koji nekud pođu, na koncu se vraćaju - to zvuči tako daleko.

Kad bi se samo mogao nadati da ćemo se opet sresti, poput ptica što se okupljaju u jata na obalama Naniwe.

Da bi se zbližili ljudi moraju jedno drugome pogledati u srce, kad bih samo svoju ljubav mogao dokazivati djelima a ne riječima.


Izgubljeno u mračnoj proljetnoj noći, bez boja i strasti, nečije je srce ipak zaokupljeno mirisnim cvatom.

Zora se rađa sa zviždovkama što poput ljubavnika dozivaju jedna drugu, ležeći budna u krevetu i sama, u tom zvuku nalazim nekakvu utjehu.

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2011 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (1)