Chieko ne stanuje ovdje

utorak, 31.07.2007.

MISHIMA ILI VIZIJA PRAZNINE

Za Yukio Mishimu sam prvi put čula kad sam u ruke dobila istoimenu knjigu Margerit Jursenar. Yukio Mishima bio je japanski književnik, rođen 1925.g. Margerit kaže da je teško suditi o velikom piscu. O njemu sam našla malo podataka, tek neke naznake u novinama, više mi se približio kroz njenu knigu. Među najboljim djelima koje je napisao su: Hram zlatnog paviljona, Ispovijed maske i posmrtno objavljen More plodnosti. Teško je doživljavao propadanje tradicionalnih japanskih vrijednosti, zbog čega je na kraju upao u duševnu krizu u kojoj je počinio samoubojstvo 1970.g. - nad sobom je izveo obredni seppuku (harakiri).


Seppuku je način samoubojstva kod Japanaca. Vrši se tako da se horizontalnim rezom mača raspara utroba. Razlikuju se dvije vrste: obavezni (ukinut 1868) i svojevoljni, koji je isključivo pravo samuraja. Izvršava se u znak protesta protiv nepravde, zbog povrijeđene časti, iz tuge, poslije smrti vladara, voljene osobe i sl. Prvi povijesni zasvjedočen seppuku počinio je u XII stoljeću Tametomo, brat bivšeg cara Sutokua, nakon jednog vojnog poraza.

Umrite u mislima svakoga jutra i nećete se više plašiti umiranja - Hagakure

Trenutak, hrabrost ili bijeg... Ne znam. Možda divljenje.. Ne volim fizičku bol. Ali ako je to izbor...poštujem i divim se kontroli.

31.07.2007. u 20:13 • 4 KomentaraPrint#

petak, 20.07.2007.

MACUO BAŠO

Rođen je 1644.g. u tvrđavskom gradu Uenu u porodici samuraja Macuoa Jodzaemona. Sa 27 godina odvojio se od feudalne zavisnosti i nastanio u predgađu Edoa (budući Tokio). Živio je u kućici okruženoj bananovim palmama i potpisivao se kao ŽITELJ BANANOVE KUĆICE - BAŠO-AN. Uskoro je ostao samo pseudonim Bašo - (bananovo drvo). Po tom pseudonimu ostati će poznat u svjetskom pjesništvu. Izabrao je siromaštvo, što mu je omogućilo da se posveti proučavanju pjesništva, filozofije i medicine. Bašo je najveći dio svog života posvetio haiku poeziji. Kada mu je 1682. u velikom požaru izgorjela Bananova kućica, bio je to poticaj da se otisne na dugogodišnje lutanje po cijeloj zemlji. U svojim je pjesmama ovjekovječio najljepše pjesničke slike japanskih predjela, njegove šume, livade, rijeke, potoke, veličanstvenu krunu tog predjela - Fudžijamu... S punim pravom Bašoa danas smatraju jednim od najvećih pjesnika koji su stvarali na japanskom jeziku.

U sparne ljetne večeri, kao što je ova, između graje sa ulice i tihih tonova neke blage muzike uzmem u ruke njegovu zbirku Vjetar sa Fudžijame i nestanem na tren...

Evo nekoliko njegovih haiku pjesama, meni najdražih:


Izgorjela mi kućica u vrtu.
Sada ne stoji ništa više
između mene i mjeseca.

Lutam usamljen.
Kukavice, pored tebe
još sam usamljeniji.

Prijatelju, ne zaboravi
na skriven u čestaru
cvijet šljive!

Dva naša duga vijeka...
A među nama - živo
granje procvalih višanja.

Jedva primjetan potočić.
Kroz bambusovu šumu plove
latice kamelije.

Koliko su snijegova već vidjele,
ali u srcu se nisu promijenile -
zelene borove grančice!


20.07.2007. u 22:57 • 3 KomentaraPrint#

petak, 06.07.2007.

HOKUSAI

Iz nekoliko redaka njegovih riječi saznat ćete bitno o njemu. Uživajte kao što sam i ja kad sam prvi put ugledala njegova djela. Ta radost i jednostavnost traju u meni još i sada kad pogledam njegove slike.

"NAČINIO SAM NEKOLIKO SLIKA I VJEROVAO DA SU DOBRE KAD MI JE BILO 50 GODINA, ALI SVE ŠTO SAM URADIO PRIJE SVOJE SEDAMDESETE, NIJE IMALO NIKAKVE VRIJEDNOSTI. KAD MI JE BILO 73 GODINE, STEKAO SAM SPOSOBNOST DA UHVATIM SVE POJAVE PRIRODE. OBLIK PTICA, RIBA, ŽIVOTINJA, DRVEĆA - SVEGA. KADA MI BUDE 80, POĆI ĆU JOŠ DALJE, ALI ĆU PRAVU TAJNU UMJETNOSTI OSVOJITI KADA MI BUDE 90. KAD NAPUNIM 100 GODINA MOJA UMJETNOST ĆE BITI ISTINSKI UZVIŠENA, ALI SVOJ KRAJNJI CILJ OSTVARIT ĆU OKO 110.GODINE ŽIVOTA. TADA ĆE SVAKA CRTICA I SVAKA TOČKA KOJE NACRTAM BITI PROŽETE ŽIVOTOM."


Evo jedan haiku od Bašoa (o njemu drugom prilikom) za utjehu:

SUSRET SA PRIJATELJEM POSLIJE MNOGO GODINA

Dva naša duga vijeka...
A među nama - živo
granje procvalih višanja.


I da ne zaboravim, neizmjerno hvala predivnom čovjeku, gospodinu Vladimiru Devideu, koji je kroz svoja djela, moj susret sa Japanom učinio još dragocjenijim i nezaboravnim iskustvom makar i na daljinu.

Mt Fuji in Deep Snow by Hokusai

06.07.2007. u 20:56 • 8 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2011 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (1)

Opis bloga

ONO NEŠTO, ŠTO ME ČINI SRETNOM

RECI MI NAJTIŠE:
llacrimosa@yahoo.co.uk

SKITANJA:
I am not this hair, I am not this skin. I am the soul that lives within. (Rumi)

NAJDRAŽE PJESME

ONE DAY I'LL FLY AWAY
Nicole Kidman

I follow the night.
Can't stand the light.
When will I begin to live again.

One day I'll fly away
Leave all this to yesterday.
What more could your love do for me?
When will love be through with me?
Why live life from dream to dream?
And dread the day when dreaming ends...

One day I'll fly away
Leave all this to yesterday.
Why live life from dream to dream?
And dread the day when dreaming ends.

One day I'll fly away.
Fly...fly...away.