jezebel's anatomy

nedjelja, 02.11.2008.

dan odijela, noć poezije

u otključanom kavezu ukočenim kravata-vratom mehanički tipka. podočnjaci baš na mjestu. to znači da radi. ili da je previše online pod nepostojećom pauzom? još šest sati. opet si neispeglan. zagorski baca tomahawk u smjeru šefove glave. to mu je, naime, potrebno uz neće se ponoviti. broj broj tika-taka broj broj tika-taka. impulsi impersonalnih razgovora. hinjena ljubaznost. svijet je olovna računaljka za odrasle. države su korporacije. font 12, prored taj i taj. čemu duge rečenice? 01011110100110100101111010101001010001101110101101010101001010100101001011101
0101010101010010100101111010011010010111101010100101000110111010101100
10100100101111101001010101010100101001011110100110100101110010101
10101010100101010010100100101111101001010101010100111101101
0010100011011101011010101010010101001001010paintball0101
110100110100101111010101001011101011010100101101
01010100101001011110101011110101000011001
00101110vježbe za vrat10101010100111
010110101010100010001011010
1010010111011110100.
privid slobode.
digitalna...

...bliskost.

sve analognije vraća se na staru cestu. u crvenkasti sumrak bez semafora. digit... digit... di...
a onda… divno!

imam inspiraciju! rekao je i opijum-žedno počeo ispijati veliki vrč kave mazeći požutjeli neuredski papir perom dugo u noć k'o djeca što se skrivaju u parku i pod prigušenim svjetlom bandere u holmesovskoj magli otkrivaju prve dodire. na mahove nervozno. pa opet virtuozno.
tu i tamo trza nogom u distrakciji pa se igra klupkom svojih misli i pomalo me plaši donijeti mu sendvič. prekinula bih eksperiment.

- 15:02 - rec' (8) - isprintaj - #

predsezonsko spremanje

mladost se cinična, al' moja, danas upustila u spremanje starih ladica. ruke mi, stare i oljuštene od pjene, uvijek bijahu na takve stvari ljute. predmeti za koje ne znam čak ni čemu služe. prelomljene štake za koje se netko uporno hvata, a duboko u sebi zna da i štake nagriza vrijeme. prostorije pune krušaka i nečega što samo još podsjeća na jabuke. uvijek bijahu na takve stvari ljute ruke moje - kad ne ostavljaju, već čiste. kad plemenito oksidira.

ne ljute me više toliko. ponešto će i ostati. recimo, dvije prostorije pune krame. nije dan za to.

okoliš je odraz psihičkog i emocionalnog stanja.

iz kutija tiho izdiše tuga. možda su ipak moje. ruke. štake. svejedno.

nekoliko mjeseci poslije…

još uvijek nije dan za to. khm…

- 14:48 - rec' (4) - isprintaj - #