jezebel's anatomy

mladost se cinična, al' moja, danas upustila u spremanje starih ladica. ruke mi, stare i oljuštene od pjene, uvijek bijahu na takve stvari ljute. predmeti za koje ne znam čak ni čemu služe. prelomljene štake za koje se netko uporno hvata, a duboko u sebi zna da i štake nagriza vrijeme. prostorije pune krušaka i nečega što samo još podsjeća na jabuke. uvijek bijahu na takve stvari ljute ruke moje - kad ne ostavljaju, već čiste. kad plemenito oksidira.

ne ljute me više toliko. ponešto će i ostati. recimo, dvije prostorije pune krame. nije dan za to.

okoliš je odraz psihičkog i emocionalnog stanja.

iz kutija tiho izdiše tuga. možda su ipak moje. ruke. štake. svejedno.

nekoliko mjeseci poslije…

još uvijek nije dan za to. khm…