jezebel's anatomy

naišla sam nedavno na prijevod riječi verisimilitude: istinolikost. šašavu u oba jezika, obilježih je samo u jednom. a drugu inačicu, ovu poznatiju, istinoliku, nisam mogla naći, valjda zato što sam je zaboravila, a bila je na rijetkim mjestima zapisana. mogao me na nju podsjetiti samo izvorni izraz. uglavnom, potraga za istinolikim mi je obilježila veći dio telefonskog razgovora, ma koliko ja to negirala budući da je veći dio zapravo prešućen. ne mogu bez te nadasve zanimljive riječi, i to me živcira, a tako je rijetka i u svoj me uznemirenosti uspije nasmijati. i u tom forsiranju istinolikosti kojoj nisam znala ni ishod ni ime, nisam je mogla naći. pa kako ću kad ne nalazim ni traga... ne, fakat ću se ubit’ ak’ ne nađem tu riječ, ma zabilježila sam je na engleskom jer je malo-malo sretnem u zadnje vrijeme, da je vidim na engleskom, odmah bih se sjetila prijevoda. ali je nema... idem još napravit’ to i to... uistinu je trebam. ma čini mi se da je neću ni naći, ‘ajde bok. spuštam slušalicu. neću više misliti na nju. i klik. u tom pomalo defetističkom izlasku iz forsiranja istinolikosti i lijeganju na ručnik, naizgled bez teških nogu, istinoliki se izraz pojavio preda mnom, i to ne sam, već u paru: verisimilitude – istinolikost. nisam ga čak ni našla na nekakvom papiru, već je bio tamo gdje je uvijek trebao biti: u mojoj glavi (da!) dok ne silim. trebala sam se samo sjetiti te prenaporno jednostavne tehnike na meni itekako primjenjive jer spadam u one koji u strahu za vlastitu sudbinu, makar i sretnu, u iščekivanju subverzivnog scenarija u vodi kroz koju se ne vidi dno, često ostanu barem nakratko paralizirani. istina. potom nisam bila sigurna glasi li ta riječ uistinu istinoliko, odnodno čine li Istino i Liko zaista taj par? ili me, samo zato što je par, samo podsjeća na neki drugi par koji tražim? istinoliko. je, to je ta riječ. ne pitaj me kako znam, jednoj sam x.y. rekla da previše filozofiram, a ona mi je odvratila da zapravo previše serem. a i rekoh da nemam pismenu potvrdu, odnosno presliku ideala, pa ni ideje - samo nekoliko šturih parafraza koje bolje odgovaraju činjenicama ili su bliže istini ili pak liče na nju. bilo kako bilo, sumnjam da bih istinolikost ranije prizvala u sjećanje čak i kada bih bolje poznavala filozofiju i književnost.
z. mi je u mom spominjanju istinolikog iliti verisimilitudnog seksa, iako sam se odlučila samo šaliti i razbiti tu riječ upotrijebivši je u naoko neprikladnom kontekstu te pravivši se da ne znam kakav je to, definirao isti kao onaj u zavodljivim crvenim cipelicama. a ja bih rekla da su crvene cipelice ipak samo Liko od Istinolikog. zapravo, bit će da su u preklapanju prostora tog para pa se možda zovu Inoli ili pak Manoli. a možda su u nekim slučajevima samo Istino. zaboga, ako su crvene cipelice samo Istino, što li se tek alarmantno događa s Liko? što sam ono htjela reći? je li to ta riječ? nešto mi se kiše, slabo je grijanje... ili pak liči na istinu...

p.s. sačuvaj nas, bože, kuge, gladi i žena koje imaju ovolike bilješke na listi vokabulara.

morn came and went-and came, and brought no day
and men forgot their passion in the dread of this their desolation;
and all hearts were chill'd into a selfish prayer for light. (lord byron)

usrala se danas
od života
k’o i mnogo puta

tjedan dana prije
valjda zatišje pred buru
sol na kamenu se smiješi
vuče lajne terapeutskog zraka
jedino ju zamreškao
galeb što se sladi
nečijim ispovraćanim ručkom
sol, kamen, more...
naaaaah...
osjećam se normalno
ne mogu pisati

manično napete žice pred kišu
ne dodirne ništa
pogled, glas, ni prsti

a onda...

konačno padnu prve kapi
i bljesak je sjeti kuglaste munje
no strah, začudo, umanji
jer sjeti je i lupkanja po plotu
i disanja nekog pored
iako plota trenutno nema
i sve k’o u sobičku je
svjetla nebodera topla
bez geometrije
brka ih za vatromet
ovdje i sada

sada
ovdje sam
ne idem nikamo

...od života