jezebel's anatomy

svojim kapcima
nisi bio ti
bio si
stoljetni bor
bio si ti
obrastao
zimzelen
crnim tušem
natopljeno suh
bio si
pozvan na
pokošenu livadu
usred divljine
bez korova
bez drveća
usred divljine
bez plešućih travki
bez vjetra planine
usred divljine
slavio se
pupoljak
ti
pun grana
iglica što bockaju
korijenja što
vučeš
nezgrapan
crnim tušem
natopljeno suh
pitaš se
da se podrežem?
svi
viču
da! reži!!!
ja kažem
crnim tušem
natopljeno ono
što trebaš čuti
da znaš
da te...

obuci noćas crvenu haljinu, draga
opij ih krejonom i crvenom haljinom maka





obući će brokatna odijela
ne idi od njih, perpetua





zaspi s njima niz rijeku lavande
pamučnim pljeskom dok te ljube





na svjetlu pozornice sjajiš, draga
glumi za njih, my constant constance





one woman show
the star is born
daddy’s gonna pay you
...all that you want





u salonskoj raspravi ejakuliraš stihom
zelenim lišćem omotana... ulijepljena





noćas si čarobna
a ja vječno mlad





vječno... perpetua
dea in...


pssssssst! svi kamen! detektiv u teatru!

lisičine zveče
kao onda lišće

perpetua mobile!
alabaster-lažno ime
krala si, perpetua!
honey, čemu ime
bit ćeš opet broj
umbilikum bez vrpce
krala si, perpetua!
ne vrijede ti očnjaci
sunce ipak stiže





dajte joj spavaćicu od mjedi
ne dajte moju brokatnu perpetuu!


grizu te, perpetua
zub i zub i zub i zub
i zub i zub i zub i
zub i zub
i zub i
zub
i

i

detektiv i perkusion
pucaju stakla naših izloga





kristalna noć u rukama
a gdje je šampanjac
umriješe stakla naša
milijun puta

moja perpetua

dragi dnevniče
danas me udarila
osjećam svoj puls

njen dlan – jezik ljubavi
prevodim ga
modro utiskujem u sebe
klečećeg žeravicom impregniraj me

davi me ledenim žilama
da potonem u tebi
tvoju daleku srž
da dlakavom žlicom progutam

želim dno tvog živog blata
voštanim osmijehom povuci me

veži me bodljama od baršuna
od okova
bez lanca
da marširajući oslobodiš me

vrisni usidreno otrovnom tintom
da umrljano zacvilim
budi moj gospodar
da slijepo(g) šljakom vodim te

dragi dnevniče
ne da mi svoj parfem
osjećam svoj puls

voli me

…debelo blato kraj staroga plota
i dvije, tri cigle na putu.

na putu…

gasim bojler, što je rijetkost. kompjuter na shut down, ovaj put ne hibernira, puštam ga mrtvog na neko vrijeme. prozor ne zatvaram jer će biti zagušljivo kad se vratim, ali pažljivo primičem škure… za svaki slučaj. ako padne kiša.

na pod pada knjižica lass deine sehnsucht träumen. pusti čežnju da sanja. naslov prema dolje, k'o namazana strana kruha. čistim mrlje od jogurta s tapisona.

ručno provlačim dvije majice kroz omekšivač, pažljivo doziran, da ne ostanu mrlje. vješam još pažljivije, simetrično, da ne bude istegnutih dijelova. pakiram se, nakon dugo vremena sistematično. sve znam, a ono najpotrebnije mi je pri ruci. ključ u bravu. glatko od prve.

putem ''povoljna cijena(!), samo 12.49!'' – uistinu, prije je koštalo 10.99, sto će reći da je 12.49 daleko povoljnije. zadovoljna sobom jer ne kupujem reklamu. iako prilično naivna.

na kolodvoru kraj mene auspuh i cigareta. umjesto zgađena nosa prkosno zabijena u mjestu primičem se povjetarcu i dozvoljavam romantičnom mirisu lavandinog ulja koje sam si utrljala u čistu kosu da prevlada mažen poluproljetnim zrakom. nečiji je player opet preglasan. pusti mlade da vole. umjesto na agresivan ritam koncentriram se na ugodan muški glas što stoji nasuprot playeru. neritmički, ali topao. neiskusan pjevač, a opet plišano osebujan. bizarno senzualan, prekriva je. njen loše odabran death metal, privid ritma te naporna elektronika tonu. njegov šumsko zeleni glas leži na njoj, koja nestaje u jezeru. tek tu i tamo pokoji bubanj i vrisak. ali uistinu me više ne smeta. samo lagano palpitira tonući pod njim...

brišem suvišne poruke iz mobitela. ostavljam neke srcu drage, ali i one važne: vozni red koji će mi trebati, recimo. čitam…

…refren čija mi koža pobuđuje neugodne asocijacije, ali mi je drag pa djetinje zazveckam mamuzama:

raširi ruke
ruke su ti snažne
upri iz sve snage
nek' se cijedi znoj
nek' koža pukne
mi idemo na ples
jer svijet je opet mlad.
(svadbas, ''treblebass'')

no sada sam damski suzdržana odmjereno promatrajući prolaznike. jesu li njih dvoje skupa? izmijenili su par riječi. tko zna što si govore? ''želim te''?… ili pak ''oprostite, imate li vatre''? čitam…

where has that old friend gone
lost in a february song
tell him it won't be long
til he opens his eyes, opens his eyes
where is that simple day
before colors broke into shades
and how did i ever fade
into this life, into this life

and i never want to let you down
forgive me if i slip away
when all that i've known is lost and found
i promise you i, i'll come back to you one day

morning is waking up
and sometimes it's more than just enough
when all that you need to love
is in front of your eyes
it's in front of your eyes

and i never want to let you down
forgive me if i slip away
sometimes it's hard to find the ground
cause i keep on falling as i try to get away
from this crazy world

and i never want to let you down
forgive me if i slip away
when all that i've known is lost and found
i promise you i, i'll come back to you one day

where has that old friend gone
lost in a February song
tell him it won't be long
til he opens his eyes
opens his eyes
(josh groban, ''february song'')

hm… da mi je novi album od…

jedna torba u bunker. pet kuna spremno zvecka u džepu da mi čovjek ne mora vraćati ostatak. glas mi je danas nježan, a ja ugodna i spretna. vozač bez puno riječi, stisnutih usnica, pomalo melankoličan, ali nema ni potrebe za nečim drugim. i ja sam danas lapidarna, pomalo blijeda. a i već se znamo. obukla sam suknju, na nogama gležnjače. kaput mi je malo prevelik, pogotovo u ramenima (pa sam k'o ciganče), danas su sitnija no inače. simpatična sam mu. gleda me toplo, gotovo zaštitnički. ne mislim na svoj celulit, samo mi je pao na pamet. glatko idemo gore. druga torba i ja. sjedam na loše mjesto. iza. motor me trese. u kiselom trbuhu želatinozni vakuum. danas sam zaboravila pojesti produžetak svoga tijela. osjetim svoju slabost. osjetim tvoju slabost. tlo mi izmiče pod kotačima. nedostaješ mi. nisam te ni odsanjala do kraja, a već mi kliziš kroz prste. ponavljam zabranjenu mantru: nema te.

ljuta na nepoznate ljude u nepoznatoj ulici jer su se usudili zasaditi pokoji orah ili lipu, a nisu pokrpali pločnike što nagrizlo ih je hororno žilavo korijenje. na svaku mi pukotinu zapinju kotači jeftinog kovčega i na svaku mi žice bolno zatrzaju. kvragu, što nisam ponijela samsonite… on ide glatko. a možda i ne. zna biti teži od onoga što nosim u njemu. iz navike, ili pak u nedostatku iste, stavljam krivi ključ u bravu. ulicama moga grada… nedostaješ mi. …ponavljam zabranjenu mantru: nema te.

polumrtva ledenosmeđa poljana
pluta na sivom sfumatu

naznaku života daje tek
stado jarko obojenih traktora što
ugašeni strpljivo čekaju

dim skromne i dragocjene vatre
puše na žlice hladnoće

girlande od žica dalekovoda
režu horizont potopljen oblacima

i crvena vunena kapica što
gazi prema skrivenom suncu
u ritmu s pitomim lavežom

wouldn't it be nice to be staccato?
wouldn't it be good to bounce in place?

wouldn't you feel great while burning bridges?
while tasting sweat of a dancing face?

a child asked me today:

tell me, what is staccato?

my plug-in suddenly stopped working.
like when you're naked and somebody's lurking.

hell…
i don't really know.
i can't tell.
all i can do is... show (when we meet a staccato)...

but i find a… a piece of software…
how do they call it… a patch?
so i don't lose the match (against this little nightmare).

...and, honey, i'm not gonna lie:
all you have to do is... try. (yes, i'm a wise guy.)

is it really fun to be staccato?
to lack legato on your face?
to die with each day?
and with each awakening to pluck the thorn and thrust your history away?

hell…
i don't really know.
well…
even staccato has to flow (sometimes… i guess… to be staccato.).

so… staccato is a mess as well?
wouldn't you be tired of being staccato?
only staccato?

and i think to myself:
yes, what a boring tune...
to have no months but june.
i guess it's like being deaf.
(deaf equals not being able to hear what a wonderful world.)

well…
stacc, stacc, stacc, stuck…
you can be stuck in staccato.
but i can't really tell.
you kind of…

hell...
why are you asking me these questions?

no reason. just…
i'm just wondering who i am.

rondo alla turca is not one hundred percent staccato.
it's perfect to be alla turca. you could be that.

you mean, to go marching?
with turks?

the kid is perplexed, as expected.

march, april, may…
they can all be a nice time of the year.
to march and smell milky blood in the hay
you don't always need a spear.
blood in your cheeks can feed your slurps,
it's not about the turks.

i'm irritated.
the kid is contemplating.
not jaded (as i am). seeing my face, but not in a sulk.
i mean… what's wrong with playing? (leave me alone…)

…

…

...

tell me…
what is happiness? and what is fear?

ooooooooooohhh, dear…
i don't really know, but…

…

…

...

na daleki sjever
odletješe
i zadnje hrpice snijega

ostade tek jedna
često je srećem
ugniježđenu
kad idem
zaobilaznicom

u njoj stope
što ostaviše je
u srčiki mog kiselog kupusa