as i was, you are. as i am, you will be.
u prolazu sam toliko zazirala od njega… pazila da ga ne okrznem kaputom. ujutro sam se probudila i u ogledalu vidjela...ne sebe. nikoga. njega. a možda sam tek onda vidjela sebe? đavolje li aritmetike, tko bi rekao… crvena. s crvenim.
uvijek sam zazirala od crvenokosih… valjda me asociraju na nešto, a ne znam ni sama na što… znate…kad su vam neke stvari odbojne bez nekog određenog razloga. hm… mozda zato što ja nisam crvena? zato sto mi kosa ima takvu teksturu da se boja na nju ne prima, već se sva ispere (definitivno mi treba neki jači tretman.)?
je li crveni zapravo nitko drugi nego mefisto, šaljivi, okrutni, a opet blagi voditelj kviza? ili ne kviza, vec samo igre na sreću? tihi konstruktivni promatrač i iritantni destruktivni provokator – kao pun mjesec koji samo stoji, a ja imam osjećaj da mi se ruga jer postajem vukodlak samo zato što je tu? je li ovdje da me uništi? ili da me stvori? tko odlučuje?
kad se sjetim…to odavno nije moja boja, ali…prva boja koju sam ikada voljela, prva koja me zapalila, prva koje se uopće sjećam,
prva koja je bila ja…
…je bila crvena. pa what the hell, dance with the devil!
evo jedne osebujne crvenokose koja me oduševljava (ok, ok, pomalo me i plaši.) jer grije zimu:
he says when you gonna make up your mind
when you gonna love you as much as i do
when you gonna make up your mind
cause things are gonna change so fast
all the white horses are still in bed
i tell you that i’ll always want you near
you say that things change my dear
(tori amos, ``winter``)
- slušala sam ju, a sada ju i pjevam.
