body Fairytale Gone Good - Visionary dream - Blog.hr body

subota, 31.05.2008.

Fairytale Gone Good

Image and video hosting by TinyPic

boomp3.com

Neposlušni se vjetar zameo među krošnje drveća koje su okruživale Hogwarts. Tajanstvena je tišina obavila krajolik dok je samo nekoliko ptica koje su odlučile prezimiti u ovim krajevima vrijedno skupljalo plodove. Dvorac je bio pust što je bilo i razumljivo pošto su gotovo svi učenici pošli svojim kućama za nadolazeći vikend. Prošlo je mnogo vremena otkako je Rebecca zadnji put među njima slušala predavanja. Većina njih nije ni znala da se ona probudila. Osjećala je kao da su u zamku ostali samo Hagrid, Dumbledore, ona, Filch i njegova mačka gospa Noriss.
Tek je nekolicina njezinih prijatelja ostala u nadi da će se probuditi. Hanna i Haley su joj pružale osjećaj toplinu koja joj je nedostajala. Pratile su je kao sjene na svakom njezinom koraku, no još je uvijek voljela trenutke koje je provodila sama.
Vidari joj nisu dopustili da ode kući već je morala ostati pod nadzorom madam Pomfrey. Svi su bili toliko sretni što se vratila, no ona nije mnogo govorila. Većinom je slušala prepričavanja ostalih. Bojala se da joj u naletu riječi ne izleti činjenica da je Samantha bila ta koja joj je naudila te da ju je posjetio anđeo svijetla. Pomislili bi da je luda i prvom je prilikom strpali u ludnicu.
Bila je nedjelja, popodne kada su se svi učenici Hogwarts Expressom trebali vratiti u školu. Rebecca je ogrnuta kaputom boje rujanskog vina i zamotana šalom svojeg doma izašla na svježi zrak. Koliko su joj samo nedostajale šetnje po prirodi i plavo nebo koje je bilo skriveno iza sivih oblaka. Malenim je koracima koračala kroz vojsku suhog lišća koje se nalazilo na tlu. Sjela je na malenu klupicu ispod starog oraha te se zagledala u slova izrezbarena u njegovoj kori. Taj su trag ostavile Hanna i ona još na prvoj godini kada su si obećale da će biti najbolje prijateljice cijeloga života. H & R još je više bio udubljen i vidio se s čak nekoliko metara udaljenosti od stabla. Rebeccina je koža od silne izmučenosti poprimila blijedi ton, baš onakav kakav je viđala kod Vanje koja je bila vampirica. Zataknula je vrhove svoje kose iza uha kako joj ne bi zaklanjali pogled. Toplim je dahom pokušala ugrijati hladne dlanove. U zraku se osjećao dolazak zime, godišnjeg doba kojeg je voljela samo zbog proslave Božića i odlaska u London. Sčućurila se na malenoj klupi i rukama obgrlila noge. Razmišljala je o Joanu, svome životu i njegovu smislu. Nije znala kako li će više ikada pogledati Samanthi u oči nakon onoga što joj je napravila. Pitala se kako li će biti živjeti kraj nje nakon svega. Bojala se oprostiti joj ponovo. I ono malo povjerenja što je imala, bilo je izgubljeno. Iako je pomalo počeo padati mrak nije se micala. Željela je ostati ovdje zauvijek. Ipak, osjetila je kako više nije sama. Vjetar joj je kroz nosnice pronio dobro poznati miris. Ako bi ikada trebala odabrati svoje najjače osjetilo to bi najvjerojatnije bio njuh. Cvjetna nota rashlađena mentolom navela je njezinu kožu da se naježi kao da osjeća opasnost. Stala je osluškivati duboke korake koji su se nazirali nedaleko iza njezine prilike. Bojala se okrenuti, stoga je nastavila mirno čekati. Topao joj je dlan dotakao rame na kojemu je osjetila snažan stisak. Drhteći poput slamke sijena ustala je i osjetila mirnoću ponovnim dodirom tla. Osjećala se poput biljke kojoj nedostaje vode.
-Rebecca…- obratio joj se svilenkasti glas na što je ona još samo jednom duboko udahnula. Okrenula se na peti i ugledala dvije plave zvjezdice kako je promatraju.
Pomislila je kako se planeta stala okretati.
-Marco…- bila je jedina riječ koju je mogla izustiti. Stajali su, njih dvoje, na udaljenosti od jednoga metra, posve nepomično dugo promatrajući jedno drugo.
Konačno joj je prišao i toplim dlanom dotakao obraze koji su pocrvenjeli.
- Još si ljepša nego prije.- reče joj prolazeći prstima kroz njezinu kosu.
- Nedostajao si mi.- njezine su se bademaste oči ponovo zaiskrile. Prisjetila se trenutka kada je poželjela umrijeti i zaključila je kako bi bila prava ludost ostaviti ovakvo savršenstvo samo za Zemlji. Poljubio ju je nakon dugo vremena.
- Nikada te više neću pustiti.- prigrlio ju je uz svoje snažno tijelo.
- Nikada me nisi ni pustio , ja sam sama otišla.- pogledala ga je duboko u oči nakon čega joj se nasmiješio otkrivši svoje snježno bijele zube. Više se nije bojala jer je znala da nije sama. Znala je da konačno postoji netko samo za nju, osoba koju ne mora dijeliti ni sa kime. Osjećaj sreće ponovo je prožimao njezino tijelo.

* * *

Ponovo je sjedila za gryffindorskim stolom okružena gomilom učenika. Taj joj je ritual neobično nedostajao ; miris hrane koji bi se širio prostorijom dok bi oni večerali ispod noćnog neba prekrivenog zvjezdicama kojima bi društvo pravile lebdeće svijeće. Do nje je sjedila Hanna koja se cvrkutavo smiješila dok je na drugoj strani stola sjedila Haley.
-Ako nešto želiš pitati, pitaj.- rekla je Rebecca Hanni zabadajući vilicu u sočan komad mesa okružen krumpirićima.
-Ja? Ma ne, ništa, samo sam pokušavala zamisliti što ste vas dvoje radili vani.- odgovori joj Hanna na što se Haley podsmjehnula.
-Ništa zabranjeno, u to možeš biti uvjerena.- istegnula je ruku kako bi dohvatila vrč pun soka od bundeve.
- Hanna, već smo odavno shvatili da je njihov odnos poprilično kompliciran i bojim se da ga nikada nećemo shvatiti.- u razgovor se uključila Haley
- Zapravo, odnos mene i Marca nije nešto čime bi se trebale zamarati, stoga ako će biti nečeg bitnog za vaše živote, napomenut ću vam.- temu je zatvorila Rebecca kako ovaj razgovor ne bi otišao u pogrešnom smjeru.
Rebecca je pogledala u smjeru ravenclawskog stola. Marco je djelovao veoma sretno. Čak se ni ona sama nije mogla sjetiti posljednjeg naleta sreće u njegovu životu. Blago joj se nasmiješio ne skidajući pogled s njezinog lika. Osvrnula se oko sebe i ugledala Samanthu kako im prilazi. Ustala je od stola jer je znala kakve će biti Hannine i Haleyine reakcije.
-Nadam se da imaš vremena za razgovor.- reče joj Samantha dok su neprimjetno izlazile iz Velike dvorane.
-Naravno, trebamo razjasniti neke stvari.- hladno joj je odgovorila
-Rebecca, meni je žao. Za svu bol koju sam ti nanijela. Što psihičku, što fizičku. Onaj napad… To nisam bila ja.-
- Jasno da nisi. To je bila tvoja zla sestra blizanka ili tvoj savršeni klon. –
-Nemoj tako. Ne znaš cijelu priču.- naglo je stala na mjestu.
-Kakvu priču? Dosta mi je bajki i basni za cijeli život. Nadam se da mi ni ovo malo sreće što imam nećeš ponovo pokvariti. Jednostavno ti više ne mogu vjerovati, nakon svega unatoč tome što smo rod. Shvati me.- objasnila joj je.
- Rebecca, moja majka se veoma zadužila kod smrtonoša, u novčanom smislu naravno. Tek je nedavno uspjela pronaći bolji posao, no i dalje nije mogla pošteno vraćati dugove stoga se oni počeli poigravati s mojim životom kako bi upozorili moju majku. Prvo me je Malfoy napao i srećom ti si me pronašla i spasila. To je trebala biti bezopasna šala, no ispala je veoma ozbiljna. Nakon što sam se oporavila ukleo me Imperiusom i potpuno sam izgubila kontrolu. Priznajem, naudila sam ti jer je prevladao osjećaj mržnje i želje za osvetom. Osjećala sam se jadnom zbog neuzvraćene ljubavi koju je uživala moja sestra.- Samantha se uznemirila prepričavajući protekle doživljaje. Sve je dobilo neki određeni smisao. Sada joj je bilo jasno zašto se Lucius raspitivao za nju kod njezine majke. Rebecca je nevoljko i duboko uzdahnula.
- Ne znam jesam li ti spremna ponovo vjerovati, no ovo svakako ima smisla.- zamahnula je Rebecca glavom.
- Naravno da ima smisla. Ipak su to Malfoyevi pa Draco nije izbačen iz škole. Njegov se otac posebice založio za njega, uz Snapea naravno.-
- Jedino što ti u ovom trenutku mogu ponuditi jest oprost. Žao mi je, no to je sve što ti mogu dati. Mislim da prijateljstvo između nas nikada ne bi funkcioniralo, a i treba mi vremena da se naviknem na novonastalu situaciju.-
- Razumijem, nisam ni očekivala ništa drugo. Znam da sam povrijedila mnoge ljude, iako nehotice, ali jesam. I želim da znaš ; spremna sam na to da nas dvije konačno imamo normalan odnos.- reče joj pružajući svoju ruku. Rebecca joj se kiselo nasmiješila te je prihvatila. Na drugom kraju hodnika se stvorio Marco. Kao da je predvidio da će se dvije sestre sresti. Prvo je pogledao u jednu, a zatim u drugu ne vjerujući onome što vidi.
- Idi. On te treba.- uputila ju je Samantha. Prvo ju je pogledala, a zatim krenula prema njemu. Na pola je puta zastala te se ponovo okrenula prema njoj, na što je Samantha odmahnula rukom u Marcovu smjeru. U nevjerici je nastavila put prema njemu pitajući se je li onaj razgovor od malo prije bio stvaran.
- Nemoj mi reći da ste razgovarale.- zagrlio ju je i sumnjičavo podigao obrvu.
-Zapravo i jesmo. Mirno, kao civilizirani ljudi.- poljubila ga je u obraz
- Zar je to sve što ću dobiti?- našalio se
- Zavisi, ako budeš dobar.- zaljubljeno mu se nasmiješila na što ju je on s lakoćom uhvatio i okrenuo i zraku za 360 stupnjeva. Kao da joj se cijeli svijet okrenuo naopačke, no sve je i dalje bilo relativno isto.

P.S- Možda ste više očekivali od ovog posta,no tako je kako je. Nadam se da razumijete moj nedostatak vremena kojeg uzrokuje škola. Obećajem da će sljedeći post biti bolji i duži od ovoga. Sve vas ljubim.

-19:09 - Komentiraj ( 15 ) Print - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Desing: Hanna <3

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

Ad. Litteram.


Willa Holland Icons

Willa Holland Icons

Willa Holland Icons

Rebecca McOwen
[ Good Girl Gone Bad. ]
Samo još jedan kutak svemira, samo još jedan treptaj oka, samo još jedna kap vode na dlanu, samo još jedan uzdah, samo još jedno biće koje udiše ovozemaljski zrak, samo još jedan slučajan prolaznik na ovoj planeti...

Little miracles

ellpage51.png

Hanna van Goth

50

Marco Stevenson


Photobucket

Samantha McOwen

Photobucket

Haley Joy Heron

Image Hosted by ImageShack.us

Lana Roberts



Copyright ©
Rebecca McOwen
Za korištenje autorskih prava obratiti se autorici ovog bloga
preko komentara. Hvala!