body "In my field of paper flowers and candy clouds of lullaby,I lie inside myself for hours and watch my purple sky fly over me." - Visionary dream - Blog.hr body

četvrtak, 13.03.2008.

"In my field of paper flowers and candy clouds of lullaby,I lie inside myself for hours and watch my purple sky fly over me."

Image Hosted by ImageShack.us


boomp3.com

Udarci potpetica o kameni pod lomili su se hodnikom dok je dugačak val kose zaostajao za Rebeccinom prilikom. Bježala je od svoje najveće žudnje , najvećeg poroka, no nikako da mu pobjegne. Bezuspješno je lutala školom jer bi je on na samom kraju pronašao, ponovo. Očajnički je stala i pogledala oko sebe. Nije bilo nikoga. Čula je samo tišinu i svoje ubrzano disanje, ali ipak ; on se nazirao u daljini. Nije mogla protiv njega ; srce je bilo jače od razuma. Koliko je god željela biti što dalje od Njega nešto ju je jednostavno privlačilo k Njemu i obrnuto. Kao da je neka kletva bila bačena na njih. Srce joj je užurbano lupalo. Stajao je samo nekoliko koraka ispred nje. Zbunjeno je pogledala u njegovo čarobno lice koje nije mogla nikako zaboraviti. Već joj je prišao toliko blizu da je moga osjetiti njegovo disanje. Prstima joj je maknuo kosu sa lica. Baš kada je željela progovoriti , On ju je zaustavio. Pogled je govorio sve . Zagrlila ga je. Snažno kao nikada prije u životu. Popustila je, a on ju je poljubio. Čudno, ali nije požalila. U tom su trenutku postojali samo njih dvoje. Otvorila je oči te se odmaknula od njega.
-Sanjam li?- upitala ga je nježno
-Ne, ovo je stvarnost.- odgovorio joj je sa sjajem u očima boje ljetnog neba bez ikojeg oblačka. Začuli su grupu glasova kako im se približava te se pogledali. Rebecca ga je povukla za kravatu u spremište s metlama, a Marco je za njom zatvorio vrata. Unutra je bilo mračno, no poslužilo je svrsi. Marco je skinuo kravatu preko glave i olabavio košulju. Rebecca mu je pomogla otkopčati dugmad na košulji te je Marco samo zabacio njezinu dugu kosu kao kada se toreador poigrava sa crvenom maramom . Prislonio se snažno k Rebecci i priljubio ju uz zid. Prislonio je svoja mišićava prsa uz njezine grudi i strastveno je poljubio. Obavila je ruke oko njegova vrata dok je on svoje poljupce usmjerio niz njezin vrat. Ruka mu je bila na njezinu boku, dok su njezini prsti sada istraživali Marcovu tamnu kosu. Nagnula je glavu na njegovo desno rame i tiho uzdahnula. Bio je to trenutak slabosti.

* * *

U ranim se večernjim satima pokušala neprimjetno prikrasti u spavaonicu, no bezuspješno. Baš kada je pomislila kako je sama i da su se djevojke u na večeri,
prevarila se. Hanna ju je zaskočila iz kupaonice i usput preplašila. Rebecca nije izgledala uredno kao inače. To je Hanni bacilo veo sumnje.
-Mislila sam da si na večeri.- reče joj odlažući mokar ručnik
- Ne, ovaj, zadržala sam se u knjižnici.- palo joj je napamet tek toliko da Hanna ne ispituje dalje, no predobro ju je poznavala.
- Rebecca, molim te ; znaš da meni ne možeš lagati. Sjaj u očima, ptičje gnijezdo na glavi…- koračala je oko nje
- I još se k tome u zraku osjeti miris muškoga parfema.- dodala je hihoćući se
- Uredu, nisam mogla, izgubila sam kontrolu !- bacila je ljutito cipele na pod
-Nad čime to?- sjela je Hanna do nje
-Nad svojim osjećajima! Bio mi je tako blizu, a teško mu je odoljeti.-
- Ah…Marco, spremište za mete? Nekako mi je poznata ta priča- podsmjehnula se
- Pukla sam… Ovo više nisam ja.- prošaptala je Rebecca
-Ne, to si još uvijek ti ; brižna i samozatajna Rebecca koju svakog dana volim sve više, a čini se da nisam jedina. Nisi pukla, samo si se zaljubila. Evo, nisam ti još dala tvoj rođendanski poklon.- pružila joj je maleni točkasti paketić u kojem se nalazio lančić od bijelog zlata s privjeskom vuka.
-Predivan je Hanna! Oprosti, ali ne mogu ga prihvatiti, to je ipak previše-
-Molim te, ne drami. Uvrijedit ću se ako ga ne uzmeš. To je samo mali znak pažnje, da te svakodnevno podsjeća na naš prijateljstvo i mene koju me prihvaćaš onakvom kakva zaista jesam.- reče joj
-Hvala ti što si uz mene!- zahvalila joj je , snažno je zagrlivši.

* * *

Ulazeći u ravenclawsku društvenu prostoriju, Marco je snažno zalupio ulaznim vratima. Izgledao je kao da ga je pojeo stroj za pranje rublja ; kosa mu je bila raščupana više nego inače, kravata razvezana ,a pelerina zgužvana. Sjeo je na kožni kauč i odahnuo. Michael i Roger su ga sumnjičavo pogledali dignuvši pogled sa šahovske pogled koja se sjajila pod svjetlošću koja je dopirala iz kamina.
- Wou, nekome se posrećilo večeras.- reče posprdno Michael
-Daj začepi idiote, zar ne vidiš da mu nije dobro.- ustao je od stola Roger
-Ma ne, dobro sam, samo ona je tako nevjerojatna.-
-Aha! Ipak mu se posrećilo.- nastavio je svoju teoriju Michael
-I da je , što onda? Ionako nije ono što misliš.- opravdavao se Marco
- Znači bilo je nečega? Mene ne možeš muljati.- mudrovao je Michael uspinjajući se stepenicama prema spavaonici noseći pod rukom šahovski set.
-Kako si?- upitao je Marca Roger čim je ovaj treći nestao iza ugla
-Zbunjeno.- priznao je
- Sorry što ti ja ovo moram reći, ali zbilja si papak. Smotala te ta mala.- zamahnuo je glavom Roger ustajući s poda
-Pravi mi se javio. Mene barem Jessica ne vuče svugdje kao svog osobnog batlera.- dobacio mi je Marco u šali
-Sad smo počeli igrati prljavo? Pusti ti mene i Jessicu, ta je veza više…-
-Fizička? Da tako sam i mislilo.- prekinuo ga je Marco.
- Da, a što je s tobom? Sjediš na dva stolca, koja su rađena od istog materijala.-
- Ne, trenutno ne sjedim niti na jednom stolcu. Rekao sam Samanthi da bi bilo bolje kada bismo se počeli viđati s drugima. Praktički sam prekinuo s njom.-
- Mogu si zamisliti kako je reagirala ; histerično i poput malog djeteta.-
-Ne baš, što me veoma iznenadilo. Iako mi je Cho rekla da je cijelo popodne provela u WC-u plačući.- prošao je prstima kroz svoju neukrotivu kosu
-A Rebecca? Meni se čini da si zaljubljen do ušiju- naglo je Roger otvorio oči poput kakve žabe podsmjehujući se ispod glasa.-
- Ima li u išta loše? Naravno da nema, samo kada bi ta ljubav bila obostrana.- prekrižio je ruke te se zagledao kroz prozor u zvjezdano nebo.


* * *

Bolan se krik prolomio kroz daljinu, no nije bilo nikoga da joj pomogne. Snažno je leđima udarila o ledeni zid i snažno zajaukala. Nada njom su se nadvile dvije tamne sjenke ; jedna veoma krupna i snažna ju je podigla a poda, dok ju je ona sjajnih zloćudnih očiju uhvatila za vrat. Otežano je disala i svi mogućim snagama grabila male količine kisika koje su je održavale na životu.
- Leiah ! Pusti je, trebamo je živu.- pojavila se Samantha iz tame te im se približila. Izgledala je veoma ljutito, a oči su joj poprimale crvenkastu boju.
- Ja sam mislila da ćemo se malo poigrati njome, obećala si!- pobunila se punašna djevojka koja je Rebeccu držala uza zid.
- Začepi Ellene ! – viknula je Samantha na nju gorećim izrazom lica
- Samantha… Št—oo želiš od mene ?- tiho ju je kroz suze upitala Rebecca
-Što želim? Ti bi to trebala znati! Želim da ti ne postojiš, eto što!- povikala je udarajući je o lice
- Hahaha, čini se da više nismo lijep kao prije.- zahihotala se Leiah
- To ti je tako kada se petljaš s Marcom, koji je moj dečko! Moja prava ljubav, moje vlasništvo! Da si se držala podalje ne bi ti se ovo dogodilo!- prijetila joj je držeći je za doljnju čeljust. Rebecca je osjetila kako joj je lice utrnulo
- Ttt—ii si bolesna. Možda sam te ipak trebala ostaviti da umreš.- drsko će joj Rebecca sa gnjevom u glasu.
- Ako si mislila da ću ti nakon toga oprostiti sve što si mi učinila, gadno si se prevarila! Nisam tvoj dužnik, ti si moj!- viknula je
- Da te Marco imalo voli, tada se ne bi petljao sa mnom.- pokušala ju je emocionalno poniziti.
-Kako se usuđuješ, gnjido jedna. Crucio!- povikala je Samantha uperivši štapić iz kojeg je šiknuo snop zelene svijetlosti prema Rebecci i ona se počela previjati u boli. Osjećala se bespomoćno, oduzeto. Kao da joj se duša izdigla iz tijela. Nije mogla vjerovati da je Samanthina mržnja toliko velika. Ipak, i dalje je ona bila njezina polusestra. Zlobno se smijala i uživala u Rebeccinoj boli. Kao da je bila obuzeta nekim zlom koje joj je ispralo svaki trag savjesti i suosjećanja.
Nije mogla plakati, jer su sve suze već bile prolivene. Samo se pitala kada će ovoj užasnoj boli doći kraj.


* * *

Bespomoćno je ležala u bolničkom krevetu. Svim je snagama pokušala pomaknuti barem jedan prst, no nije mogla. Kao da je izgubila kontrolu nad svojim tijelom.
Duša joj se ponovo izdigla iznad tijela. Rebecca je bila blijeda kao smrt, dok su se na umrtvljenim rukama nazirale ljubičaste modrice. Na stolici kraj kreveta plakala je Hanna vodeći monolog.
-Rebecca, molim te, probudi se. Što ću ja bez tebe? Molim te, nemoj me napustiti. Svi te trebamo. Prijateljice, moja ljepotice , vrati nam se.- lila je krokodilske suze isplaćujući svoju tugu. Pridružili su joj se Rebeccini roditelji koji su u očaju gledali svoju kćer koja ih vjerojatno ne može čuti. U predvečerje su zajedno u šutnji s okovom na srcu napustili bolničku sobu. Nešto kasnije , u sobu je stupio Marco i sjeo na stolicu uz krevet. Prihvatio ju je za ruku i nakon dugo vremena u svome životu ispustio suzu za kojom ih je poteklo još mnogo.
- Možda me ne čuješ, Rebecca, ali nadam se da me možeš osjetiti. Molim te samo jedno ; nemoj nas napustiti jer naši bi životi bili prazni bez tebe. Ponajviše životi tvojih roditelja i Hanne koja već dva dana plače. Ja sam u cijeloj prči nebitan.
Samo da ti budeš dobro. Svaku minutu u sebi molim nebo da te vrati.
Kada bi te barem moja ljubav mogla vratiti. Ništa više ne bi bilo važno. Prije bih nestao sa lica Zemlje nego te nikada više vidio nasmijanu.- razgovarao je u očaju s Rebeccom koja ga je čula. Suze su se skupljale pod njezinim kapcima. Samo što nije mogla zaplakati. Nije mogla učiniti ništa da učini svoje bližnje sretnima.

P.S- Hvala mojoj Hanni na inspiraciji i velikoj pomoći. Mišek, pusam te :). Ne očekujte novi post tako skoro pošto uskoro putujem u Beč i imam dosta drugih obaveza. Ma strpit ćete se vi kao u uvijek :)

-19:41 - Komentiraj ( 35 ) Print - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Desing: Hanna <3

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

Ad. Litteram.


Willa Holland Icons

Willa Holland Icons

Willa Holland Icons

Rebecca McOwen
[ Good Girl Gone Bad. ]
Samo još jedan kutak svemira, samo još jedan treptaj oka, samo još jedna kap vode na dlanu, samo još jedan uzdah, samo još jedno biće koje udiše ovozemaljski zrak, samo još jedan slučajan prolaznik na ovoj planeti...

Little miracles

ellpage51.png

Hanna van Goth

50

Marco Stevenson


Photobucket

Samantha McOwen

Photobucket

Haley Joy Heron

Image Hosted by ImageShack.us

Lana Roberts



Copyright ©
Rebecca McOwen
Za korištenje autorskih prava obratiti se autorici ovog bloga
preko komentara. Hvala!