body «Dođoh po utjehu, a naiđem na svijet koji treba tješiti» - Visionary dream - Blog.hr body

ponedjeljak, 11.02.2008.

«Dođoh po utjehu, a naiđem na svijet koji treba tješiti»

boomp3.com

Image Hosted by ImageShack.us



Kao i svakog dana, Samantha se povukla u jedan od zapuštenih zahoda Hogwartsa kako bi otpuhnula koji dim duhana. Nije bila strastveni pušač, već je pušila samo onda kada bi bila nervozna. Prstima je prošla kroz kosu i zabacila pogled kroz prljavi prozor. Ugasila je cigaretu na ostarjelom umivaoniku na koji se počela skupljati kolonija pljesni. Začula je škripanje vrata iza sebe. U zahod je stupila djevojka mračno crne kose do ramena, velikih zelenih očiju, ogrnuta pelerinom.
-Tu si se zavukla. Ja sam mislila da više ne pušiš- obratila joj se djevojka sjedajući u turski sijed prašnjavi pod.
-Misliti je vraga znati. Naravno da nisam prestala! Ponajviše sada kada mi se u život ponovo miješa ono kopile od moje sestre- uzdahnula je
-Nije li ona starija od tebe, Sam?-
-Da! Tri mjeseca! To je kao cijela vječnost! Nego, Leiah, koliko se nas dvije poznajemo? 8 godina? Da, tako negdje…Jesi li se ikada zapitala kako bi bilo da je situacija obrnuta ; da ja imam sretnu obitelj, a ne ona!- povisila je ton Samantha
-Iskreno, nisam. Osim toga, to imaš nešto što ona neće moći imati ; Marca. Pogledaj je samo: ona je patetična, vegetirajuća štreberica koja ne vidi dalje od svojeg nosa, a ti možeš imat sve što želiš.-ustala je sa tla te se naslonila na zid .
- Kako se tok događaja mijenja, ni Marco više neće biti moj. Platit će mi ona!- ljutito je lupila šakom o umivaonik koji je zadrhtio od straha. Njihov je razgovor prekinulo školsko zvono koje je oglasilo kraj sata Preobrazbe, a time ujedno i njihova markiranja.

* * *

Rebecca se spuštala niz brežuljak koji je bio poprilično zelen i živ za ovo doba godine. Vjetar joj je prolazio kroz rijetko kada raspuštenu kosu koja se doimala poput morskih valova. Spretno se provlačila kroz naslage zemlje točnije krtičnjake koji su joj se našli na putu. Nedaleko od obale Crno jezera ugledala je zamišljenu Hannu kako osluškuje zvuk prirode. Sjedila je sklupčana, poput kakve loptice vune, bojeći se opasnosti koja vreba na svakom koraku.
-Što ti radiš ovdje?- upitala ju je Hanna gledajući krajičkom oka prema jezeru
-Tražila sam te u dvorcu, no nije te bilo pa sam pomislila da si možda ovdje.- reče joj sjedajući na travu do nje
-Guši me. Sva ta okolina. Cvrkutave učenice koje hihoću, Snapeova masna kosa, svakodnevno pojavljivanje Harrya Pottera na naslovnici Dnevnog proroka. Imam osjećaj kao da ne pripadam ovdje. Nemam zraka.- dala si je oduška
-Žao mi je.- bilo je jedino što joj je Rebecca mogla reći pošto nije bila vješt govornik već je sva svoja mišljenja i osjećaje držala duboko u sebi.
-Bio bi mi još teže da nemam tebe i Jakea. Vi činite moj svijet.-
- Drago mi je što imamo tu čast. Nadala sam se da će ti razgovor pomoći.-
-Ne, zapravo ako nemaš ništa protiv voljela bih biti malo sama.- reče joj kristalnim pogledom. Rebecca nije morala više ništa reći. Ustala je sa tla i zaputila se prema dvorcu iza kojeg se sakrilo sunce. Uspinjajući se hladnim i kamenim stepenicama kretala se prema knjižnici- jednom od njoj najdražih mjesta u Hogwartsu. Pažnju joj je obratio skoro- bezglavi Nick koji je lebdio u zraku.
-Rebecca McOwen! Lijepo li vas je vidjeti!- pozdravio ju je
- Nicky! Zadovoljstvo mi je- zvučala je poprilično ljubazno
-Kuda žuriš u ove kasne popodnevne sate?- zanimalo je duha
-U knjižnicu, već poprilično kasnim. Nadam se da je Jake još tamo- ubrzala je korak kada je najednom njihov razgovor prekinuo bolni vrisak. Rebecca se sledila na mjestu. Nije znala da li da bježi ili da se ne miće. Skoro- bezglavi Nick je zanijemio. Odlučila je krenuti u smjeru vriska. Popela se nešto više niz stepenice te skrenula lijevo kod ženskog zahoda. Na mokrom je tlu ugledala beživotnu Samanthu kako leži umrtvljena, blijedog lica. Potrčala je što je brže mogla. Ugledala je poveću lokvu krvi pokraj njezina tijela . Dotakla joj je vrat kako bi osjetila puls koji se pojavio nakon samo nekoliko sekundi. Odahnula je jer je znala da je još živa. Iz ugla se pojavio Nevill uplašeno gledajući u krvavi prizor.
-Nevill! Brzo pozovi nekog od profesora! Ona je ozlijeđena!- vikala je Rebecca dok je punašan mladić stao trčati prema Dumbledorovom kabinetu.

* * *

Tu je večer provela u Dumbledorovom kabinetu okružena profesorima i samim ravnateljem. McGonagallica se nadvila nad Rebeccu, pridržavajući joj pokrivač koji joj je padao s ramena. Snape je koračao sa jednog kraja kabineta na drugi dok je Sproutica nervozno stiskala komadić svoje pelerine. U prostoriju koja je bila obavijena strahom ušao je Filtwick sa Samanthinom majkom, Emily.
-Smjestili su je u bolničko krivo. Možemo se nadati najboljem pošto je izgubila mnogo krvi- prošaptao je dok su se oči Samanthine majke punile suzama.
-Hvala nebesima- odahnula je zabrinuta McGonagallica
- Ipak, trebat će nam donator krvi. Problem je taj što gospođica ima krvnu grupu A koja je poprilično rijetka za ove krajeve. Ako uskoro ne nabavimo određenu količinu krvi, bojim se da Samantha neće preživjeti - reče Madam Pomfrey
- Ja joj mogu darovati krv- prozborila je Rebecca na iznenađenje ostalih
- Moja krvna grupa je nula što znači da je i ona može primiti.- reče uvjereno
- Znam da nikada niste bile bliske, ali Rebecca hvala ti!- zagrlila ju je Emily
- Uredu, Rebecca kada ste spremi za donaciju recite- savjetovala ju McGonagallica
- Mogu odmah večeras. Vrijeme nas neće čekati- reče ustajući iz fotelje
- Kako vi želite.- kazala je Madam Pomfrey gledajući na sat.

* * *

Sljedeće se jutro Rebecca probudila s bolovima u desnoj ruci. Hanna je sjedila na njezinoj postelji te je promatrala kako se budi boreći se sa boli. Otvorila je željezno teške kapke te ju je obasjala jutarnja svjetlost.
- Nisi to morala učiniti. Nije zaslužila.- reče Hanna
-I ona je ljudsko biće, moja polusestra. Možda nije zaslužila, ali nisam je željela imati na savjesti ako bi se dogodilo ono najgore.- obrazložila je Rebecca
-Ti si predobra prema njoj dok te ona tretira poput kakvog ološa.- reče dok je Rebecca zijevala unedogled.
- Kada sam jučer vidjela njezinu majku, koliko je shrvana osjećala sam se dužnom. Ipak ju je ona sama odgojila i ja sam ta zbog koje je tako bilo. Željela sam se odužiti. Samantha joj je najbliža i jedina obitelj. Trebaju jedna drugu. Također, tu je i Marco- napomenula je, onako samo slučajno
-Ah da, Marco. ( zakolutala je očima ). Prema dobrima budi dobar, a prema lošima pravedan. Pokušaj se voditi time.- rekla joj je ustajući sa kreveta. Dobacila joj je školsku uniformu kao znak da se preodjene i krene na doručak. Rebecca je svim snagama zakopčavala bijelu košulju dok joj je ruka, plava poput borovnice drhtala.
Sjedajući za gryffindorski stol ,sve su oči bile uprte u nju, kao da je međunarodna zločinka koju traže po cijelom svijetu. Svi su bili zabrinuti i s pitanjem u glavi da li se sto moglo dogoditi baš njima. Tko bi znao kakve su sve glasine kružile školom. Grupica je Ravenclawki pričala baš o mogućnosti da ju je ranila Rebecca dok je Slytherinima cijela situacija bila ni više nego smiješna.
Kako više nije mogla slušati glasine sa svih strana, ustala je od stola ne doručkovavši. Krenula je prema bolničkom krilu. Polako je otvarala masivna vrata koja su vodila u nj. Bojala se pogledati u prostoriju pošto nikada nije voljela išta vezano uz bolesničke sobe i vidare. Lice joj je obasjala blaga sunčeva svjetlost koja se jedva probijala kroz snažno nabijene zastore. Pored Samanthinog kreveta, na drvenoj je stolici sjetio uplašeni Marco. Snažno ju je držao za ruku dok su mu se oči caklile kao nikada do sada. Rebecca je poželjela poletjeti, zagrliti ga i uvjeriti da će sve biti uredu, ali nije smjela. Na vrhovima prstiju mu se približila, tiho dišući.
- Ozdravit će.- konačno je prozborila na što se on okrenuo
- Ah, ti si Rebecca. Nadamo se najboljem. Madam Pomfrey je rekla da je imala mnogo sreće jer je mogla proći i dvostruko gore.- reče joj
- Sve je to iza nje, proći će, kao i sve ostalo u životu.-
- Rebecca, puno ti hvala. Nisam mogao nikada očekivati da ćeš joj baš ti dobrovoljno spasiti život. Hvala ti još jednom.-
- Ipak mi je ona mlađa sestra, a čemu starije sestre služe?- rekla je nekako da pritiskom u grudima. Marco je ustao te joj se približio na vrlo malu udaljenost.
Nedostajala joj je njegova blizina. Dugo su gledali jedno u drugo ne znajući što reći. Malo je nedostajalo da im se usnice ponovo dotaknu, no Rebecca je kažiprstom lagano odgurnula njegove od svojih. Stala je na prste te ga poljubila u čelo i osjetila njegov prozračan miris.
- Čuvaj se, uredu?- rekla je napuštajući bolničko krilo zatvarajući vrata za sobom. Naslonila se na hladno drvo i uzdahnula dok joj je niz lice potekla suza.

-14:04 - Komentiraj ( 15 ) Print - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Desing: Hanna <3

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

Ad. Litteram.


Willa Holland Icons

Willa Holland Icons

Willa Holland Icons

Rebecca McOwen
[ Good Girl Gone Bad. ]
Samo još jedan kutak svemira, samo još jedan treptaj oka, samo još jedna kap vode na dlanu, samo još jedan uzdah, samo još jedno biće koje udiše ovozemaljski zrak, samo još jedan slučajan prolaznik na ovoj planeti...

Little miracles

ellpage51.png

Hanna van Goth

50

Marco Stevenson


Photobucket

Samantha McOwen

Photobucket

Haley Joy Heron

Image Hosted by ImageShack.us

Lana Roberts



Copyright ©
Rebecca McOwen
Za korištenje autorskih prava obratiti se autorici ovog bloga
preko komentara. Hvala!