Charmpam cookies & cupcakes

četvrtak, 30.12.2010.

Šareni božićni darovi

Već neko vrijeme spremam se objaviti ove slikice, no shvativši da je već sutra zadnji dan ove godine, odlučih se da to mora biti u ovoj godini.

Uz svake kolačiće dolazi i priča, pa evo i priče o ovim božićnim keksima:

Pred nešto manje od godinu dana prvi sam put radila ovakvu vrstu keksi, s prhkim kolačem ispod i s ukrašeno s royal icingom (ilitiga po naški- štaub šećer i bjelanjak). Uvijek sam bila od onih koji vole crtkarati i ukrašavati, tako da su ovakvi keksi bili idealni za ispucavanje viška moje kreativne energije.

No za Božić sam imala jednu sasvim novu ideju vodilju..

Jedan dan sam pekla, a puna dva dana (ilitiga od jutra do sutra) šarala, ukrašavala i pakirala u celofan čak 130 keksiju, i sve to da bi ih – poklonila.
Pripremila sam boje, svu silnu hrpu keksiju i medenjaka, šaku čačkalica i salveta za popravke, a veliku šalicu vrućeg čaja i Antenu Zagreb da mi prave društvo i drže me živom.





I krenuh u farbanje!! (slike su malo lošije kvalitete jer su slikane mobitelom.. bilo mi je krivo fotića, da se i on ne ofarba royal icingom)



Po završetku sušenja, prvo sam odvojila dio za one najbliže, obitelj, prijatelje i susjede..











..a neki su čak i dobili svoje jedinstvene i tematski posvećene (da, Harry Potter).



A ostatak.. ne biste mi vjerovali da vam pričam o tome kome sam ih sve podijelila.. Spakirala sam 50-ak komada u božićnu vrećicu, šetala centrom grada i nudila nasumično odabranim osobama da izvuku jedan za sebe.

Neki su reagirali iznenađeno, a neki su me pitali zašto ih ne prodajem ili ne reklamiram. Nisam znala kako im objasniti da mi cilj nije bio promidžba, već da učinim nešto drugačije.. i dam nešto bez da dobijem nešto zauzvrat.







I samo da još velim, vrijedilo je.. I opet bih!

četvrtak, 16.12.2010.

Marinin pir

Moja divna mladenka Marina postala je nečija žena.. Istina, ova je svadba bila još davno u ljeto, ali eto prilike da se prisjetim tog lijepog događaja kao moj prvi post na ovome blogu.



Kolače, kolačiće i slične kreativne stvari radim otkad sam mogla sama doprijeti do vrha štednjaka. Nikada nisam razmišljala da bih tako nešto mogla raditi i za novčane iznose, jer kolače sam poklanjala ili pekla za svoju obitelj. No veselje s kojim moji prijatelji primaju moje kolače voljela bih podijeliti i s drugima. Izmamiti smijeh radi neke lude ideje oblikovane u tijestu (o tome u jednom od sljedećih postova), radi šarenih boja, ukrasa i nečeg drugačijeg što još nisu sreli u maminoj klasičnoj kuhinji. "Kolači kakve vaše mame nikad nisu radile."

I dan danas moja mama zna zavrtit očima na ideju cupcakesa ili mojih keksiju u šarenim bojama.. Bijela pita, londonerice, gibanica.. to su za nju kolači.. I nije da ne volim praviti i te vrste kolača.. ali uvijek će mi zanimljiviji biti vizualno drugačiji kolači.. Baš kao što su i moji.. :)

Pa eto, za prvi post.. Marinini svatovski keksi.. Marina, šta misliš- da ih nazovem prema tebi? :D



P.S.- nemojte zamjeriti, nisam blogerica već godinama i sad se osjećam kao što su se sigurno osjećale i one starije generacije koje su nas nekad u čuđenju gledale kad smo svakodnevno blogali, slagali dizajne i imali html u malom prstu.. Sada učim sve ispočetka!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.