IZ PAKLA

ponedjeljak, 08.12.2008.

Believe nothing,
no matter where you read it
or who has said it, not even if
I have said it, unless it agrees
with your own reason and
your own common sense.

08.12.2008. u 02:45 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 03.12.2008.

When you came in the air went out.
And every shadow filled up with doubt.
I don't know who you think you are,
But before the night is through,
I wanna do bad things with you.

03.12.2008. u 01:28 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 25.04.2007.

Pakao- to su drugi!

Jean-Paul Sarte


Vjerujem jer je besmisleno Tertulijana

25.04.2007. u 22:22 • 1 KomentaraPrint#

subota, 21.04.2007.

All the clouds
Theyre gray
Ill stay if you go away
Concrete, tall as the sky
Movement, passing me by
And zhe blush
What a rush
Reminice
Cold crush
Next door,ear to the wall
All the tension, wait for the call

I WISH, I WISH, I WISH
IT WAS ALL THAT EASY

I WISH, I WISH, I WISH
IT WAS ALL THAT EASY

21.04.2007. u 14:28 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.04.2007.

BROKEN

I say: Where have you been?
You say: Nowhere
I say: There, you're doing it again
You know I can't keep, I can't keep
I can't keep doing this

I wanted our life to be so sweet
To live in harmony
But there are so many things
I just don't want to hear anymore from YOU
You know I can't keep doing this, I can't keep,
I can't keep doin' this

Where did it go, the heat?
I can't keep doin' this

I wanted to tell you so many things
But I lost my voice somewhere along the way
I think to myself where did it go?
Maybe it lives somewhere
Outside the city and it's waiting there eor me
All I have to do is say the word
And you will come back to me, you will come back to me
But I can't even recall
How to ask something as big as that

I say: What are you thinking now?
You say: Nothing
I say: There, you're doing it again
How did you get to be my conscience?
You know I can't keep, I can't keep
I can't keep doing this

Where did it go, the heat?

Silence can be a beautiful thing
But only when it can be broken by a kind word
With a soft word
With a word
Our love unspoken
Our love lies broken

17.04.2007. u 15:30 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.04.2007.

Ti koja imaš nevinije ruke od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja uklanjaš spore sjenke
kolebanje s njegova lica
ko što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pored njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeke što se približuje
Nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom.Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ugrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojeg zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalijevah
svojim suzama...

08.04.2007. u 21:19 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.03.2007.

PRIPREME ZA NATJECANJE

Sjedim u prašnjavoj učionici.Neonska svijetla pilje mi u oči, dok po tko zna koji put pokušavam nacrtati layout.Vani je mirno,sunce je već zašlo a lagani vjetrić pirka dok se ja pokušavam sjetiti najbližih dobavljača smokava kod Karlovca.Osjećam se izgubljeno.50 prstiju tipka po tipkovnici, odzvanja mi u glavi.Želim pobjeći, ali znam da me namrgođena banda čeka ispred razredih vrata.Nemogu nikuda.Sve je uzaludno.Vjetrić je ponovno pirknuo cijela ponuda na engleskom mi je netočna.Razmišljam o tome da se bacim kroz prozor, ali radnici me čudno gledaju.Ma neću.Dobila sam komad iz ispravka.Koja sam ja budala kaže kolegica pored mene.Rekoh joj znam,znam da sam budala.Vlaga probija kroz zidove ja nikako da saznam za koju životnu dob prodajem smokve.Piški mi se .Nema veze,čekaju me moram da pođem

12.03.2007. u 17:50 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 13.02.2007.

FAKING VALENTINOVO

Ajde recite mi molim vas de neću biti jedina koja će sutra zjakat sama.Jebote niko neželi ići samnom fafat.Cure idu s dečkićima, dečkići s curama.Frend koji je najveći fafer odbio je faf sutra kao na odvikavanju je.Solo frendice su ljene kao spika škola ovo-ono.I najvjerovatnije ne samo da ću sutra zujat sama, nego ću se i opit sama u nekom zabitom tamnom parku sa pivom.Smrznut ću se ko govno, ali bolje i to nego zujat doma.Valjda...Ma uvijek sam govorila daj jebeš valentinovo još jedan izkomercijalizirani dan, ali brijem da mi baš i nije tako svejedno.nekak se osjećam usamljeno.

13.02.2007. u 17:11 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 06.02.2007.

što je to u muškim hormonima

Izlazim iz tvoga stana,sva jadna izjebana, ne vidim kud hodam
jer sam uplakana nisam se prala 7 dana.

Što je to u muškim hormonima što smrdi po trulim bonbomnima
što je to u mojim venama što me tjera ovakvim benama

Sve neke flundre oko tebe, ne prođe ni dan da nešto ne pojebe
zar misliš da sam budala sve do jedne ti je dala (vode sa bunara)

Što je to u muškim hormonima, družim se sa samim moronima
Što je to u mojim venama, OVO JE PJESMA SVIM GLUPIM ŽENAMA.

06.02.2007. u 14:24 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 23.01.2007.

Pjesma o Brajeku

i dok gledam brajekovu guzu ružne misli mi po mozgu puzu
mislim da ću ispustiti suzu
ali mali brajko se nama neda on kaže nema beda
ta mala kapa pogled mi krade t
ta mala kapa nosi mi jade
oh mateo želim te sada
želim te sada kad noć pada
tiho se spušta sama u tami
tvoj me glasić lagano mami

REFREN
zašto me žališ
zašto se kaješ
zašto me voliš
zašto se daješ

i opet sam tvoj
samo tvoj ostajem
i opet me imaš
u svijetu koji zaostaje
i sviče dan bez tebe
i opet me ona debeli jebe
znam da me želiš
ne možeš bez mene
ne možeš bez mene i srce ti vene.

23.01.2007. u 16:00 • 2 KomentaraPrint#

Osjećam, dragi osjećam
kosu tvoju što blista
ali nisam sretna što
odlazim, zaista.

Jesenjih se noćiju sjećam
dok sjenke ruža kruže
što dan nije bio vječan
a mjesec blistao duže?

još čujem dok patiš :
proći će godine u letu
i zaboravit ćeš me sasvim
uz neku drugu na svijetu

i danas lipa cvijeta
i osjećam gore ko plamen
ja sručih toga ljeta
cvijetovena tvoj pramen.

ne gubi srce snagu
s drugom ćeš poljupce tkati
i ja ću ko priču dragu
tebe njemu spominjati...

-za svu mušku đubrad i bleskaste curice kao ja...

23.01.2007. u 15:53 • 1 KomentaraPrint#

subota, 23.09.2006.

Ljubavna pjesma

Noćas bi mogla napisat veoma tužne stihove.

Napisati na primjer: "Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svijetla u daljini.

Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bi mogla napisat veoma tužne stihove
Voljela sam ga, a katkada- i on je mene voljeo.

U noćima ko što je ova držao me u naručju
Ljubio me toliko puta pod beskrajnim nebom.

Volio me, i ja sam njega katkada voljela
a kako i ne bi ljubila njegove velike beskrajne oči.

Noćas bi mogla napisat veoma tužne stihove
Misliti da ga nemam.Osjetiti da sam ga izgubila.

Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez njega
A stih pada na dušu, kao rosa na pašnjak.

Što znači da ga moja ljubav nije mogla sačuvati,
Noć je osuta zvijezdama a on nije uz mene.

To je sve.U daljini netko pjeva.U daljini
Moja se duša ne može pomiriti da sam ga izgubila.

Moj pogled ga traži kao da ga želi približiti
Moje srce ga traži a on nije uz mene.

Mi, oni od nekad više nismo isti.

Više ga ne volim, zbilja, a toliko sam ga voljela
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njegova sluha.

Drugome, pripast ću drugome.Ko nekad njegovim poljupcima
Moj glas, moje čisto tijelo.Moje beskrajne oči.

Više ga ne volim, a možda ga ipak volim
Ljubav je tako kratka a tako beskrajan zaborav.

jer me u nočima kao što je ova držao u naručju
moja se duša ne može pomiriti da sam ga izgubila

Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje
A ovi stihovi posljednji koje za njega pišem...

23.09.2006. u 16:22 • 3 KomentaraPrint#

subota, 02.09.2006.

Evo i ja se vratih s mora.Bilo je fenomenalno kao i svake godine.Ali ovo ljeto najzanimljiviji je bio maturalac, naravno.Znala sam da će biti dobro, ali tako dobro...Prvi dan bili smo u Gardalandu,jebiga samo 3 sata pa na pola toga nismo stigli..Noćenje je bilo u Nici.E tu je bilo predobro.Rasturili smo cijelu sobu (jer se nas 20 zguralo u sobu metar sa metar).pa su nam susjedi iz obližnjeg hotela zvali policiju, ali mi pametnjakovići nismo htjeli reći ko je voditelj naše grupe, a ovi ga nisu mogli tražiti po cijelom hotelu pa su odustali.drugi dan došli smo u Loret de Mar.Moram priznat imali smo fenomenalan smiještaj.Mogli smo pljunuti do diska Colossos ili tako nešto.E disko je predobar.U životu se nisam tako zabavila.Toliko novih, različitih i nepoznatih ljudi na jednom mjestu.Iako ne slušam tehno i sl. nikad mi nije bilo bolje, jer mogla sam se razbacat i opustit,mogla sam biti tko god sam htjela.A unutra su bile prave pišurije.
NARAVNO TKO ĆE DRUGI NEGO BALKANCI:
Pametni Voda se popišao ispod šanka usput pričajući sa konobaricom.
Beljo se izrigala na sred diska.
Dečki su više manje bili unutra bez majca, tako da kad je Voda potegnuo Apstraktnom umjetniku (nadimak) hlače i bokserice on je praktički bio potpuno gol na sred diska između 200 ljudi, a da bokserice vrati na mjesto trebale su mu 2 minute (previše tekile).
Zatim se sam Voda skinuo u bijele gaćice popeo na pozornicu i tako si plesao neko vrijeme.
Popodnevne fafove imali smo u hotelu, on je dobro prošo tu smo razbili samo jedna balkonska vrata, ali neznamo kako.Više manje pila se tekila i pivo, sve do predzadnjeg dana, velike preokretnice.Trebali smo ići na flamenko show, na koji se nama naravno nije dalo jer je istu veče trebao biti CRO party u Colossosu.No raska nas je uspijela nagovorit i nemate pojma koliko smo joj zahvalni jer tamo je tekla besplatna Sangria u potocima.Svi smo se totalno zgazili.Ja inače mrzim vina ali ovo vino je predobro.U povratku smo razorili cijeli bus.30 ljudi je skakoalo po busu na katu ja se čudim kako to još vozi.Valjda smo podcijenili ČAZMATRANS, prijevoz do bola.Na cro party-u je isto bilo fenomenalno puštali su Haustor nisam mogla vjerovat,i neizostavnu štiklu no nažalost trajalo je samo sat vremena, a onda opet tehnjava.
Par dana poslje nas došle su škole iz Slavonskog broda, i tako smo nas tri cure dobile prve susjede, s kojima smo se nasmijale do suza.Prvi susret nije bio dobar, nikako, jer sam ih zatražila da stišaju cajke što ih je jako pogodilo, zatim su nam non stop virili u sobu pa su dvojca dobila bocom po glavi, no kad su pustili regge skompali smo se, onda su izjavili kako imamo puno uredniju sobu od njihove jer je njihova sva išarana (citiram)-nekim njemačkim brojevima.Pa su bili razočarani jer u wc-u nisu dobili četku za čistit šolju...Pišurija, sve u svemu bili su simpatični.
Tekila se pila u potocima, a za neke je to bilo previše jer je pametni Joško skočio u bazen dubok metar, naravno na glavu i završio na šivanju.Najbolnije mu je bilo to što je morao platit 55 eura za pregled, inače je ok.
Šta se tiče kulture i tih sranja koja se obilaze na maturalnom jedino što je vrijedno spomena je muzej Salvador Dali.I dok su neki seljoki iz mog razreda kukali raski da gdje ih je to dovela, da je on bolesnik...ja sam uživala.Lik ima predobar um.Zavidim ljudima koji se mogu tako dobro izražavat, uopće nije bitno jel to slika, pjesma, skulptura, bitno je da mogu reč točno ono što su htjeli, a da ih cijeli svijet razumije.

02.09.2006. u 15:42 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 31.07.2006.

E sorry ljudi na moru sam.Nemam internet evo tu sad bivšeg davim da me pusti na 15 min, ali za to vrijeme ne stignem vam napisati ništa novoga,čim se vratim u Karlovac čut ćete nove dogodovštine sa Raba, moje pijane brije i razmišljanja.Probat ću se sad javit nekima ako stignem.LJUDI UŽIVAJTE U LJETU BRZO ĆE PROĆ!!!

31.07.2006. u 13:56 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.06.2006.

ZA MOG... I VIŠE NEGO PRIJATELJA

Kad got neko kaže da vas voli, čuvajte se!To je lako povijerovati- svatko može naći primjer iz vlastitog života ili života bližnjih: roditelji koji zlostavljaju djecu,uzvikujući kako ih vole, žene i muškarci koji se sakate verbalno ili fizički na oštrici noža, voleći jedni druge.Zašto riječ koja toliko obećava mora biti razapeta na križu obveza,izbodena dužnostima, izdavljena hipokrizijom, ugušena običajima?"Ljubav" je najosakaćenija riječ u svakom jeziku.najviši oblik pažnje između dva ljudska bića je prijateljstvo, a kada se pojavi ljubav, prijateljstvo umire.


Dozvolite mi da vam objasnim čemu lažan izgled.Čemu dvosatna frizura, precizno šminkanje, uredna
odjeća i torba puna stvari.Čemu sve to? Pa recimo iznutra ti jajnici umiru, grlo te peče a šlajm ti se izljeva u želudac.mislim treba to nečim prekriti, jer isto tako tugu i bol koju držiš u sebi prekrivaš tim lažnim osmijehom.treba sve to sakrit od ljudi jer ljudi uživaju u tome.
...Ali oni neznaju da je dvosatna frizura rađena samo da ti odvuče misli, da je šminka stavljana i nekoliko puta, jer su suze neprestalno tekle, da odjećom prekrivaš iskompleksiranost a u torbi se nalaze otrov, žilet i spas koji nikad neće biti upotrebljen.Ljudi neznaju da čuvanje tajne kao i otkrivanje istine tako jako boli.
Nikome nisam htjela uništiti veče, a pogotovo ne njemu, no kad se frizura raspadne a šminka razmaže, nemožeš spriječiti pad žileta ispred njegovih nogu kao ni krv ispod tvojih...

22.06.2006. u 13:14 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.06.2006.

Ubiti upravo se vratih sa Raba, još uvijek nerazumijem di su mi ovi postovi odozdola,ali dobro to sad valjda nema veze.Da li je put bio ugodan ili ne, da li je put bio dobar ili ne ... pa to ćete sami odlučiti.
Inače Rab je moje najdraže mjesto na svijetu, moji "dragi" baba i deda pola godine žive u Zg-u a pola na Rabu. I tako smo mi u petak ujutro krenuli na put.Naravno oni su rekli doć oko 9, tako da se Maja morala probudit u 8, no oni su naravno došli u 11, tako da je maja 3 sata zujala.No nema veze ja sam bila presretna kad sam čula auto u dvorištu.I tako ja istrčim van i gledam auto vidim naprijed baba i deda a iza hrpa stvari kao da se stvarno sele iz zg-a.Mislim si ja baš fino,a di ću ja."Joj sine pa napravit ćemo ti mi mjesta"-smiješi se moja baka i miče odozada svoju torbicu-"evo sjedni".U prvi moment misla sam da se zajebava ali nije moja baka taj tip žene, pa sam brzo otrčala u sobu i smanjila putnu torbu na minimum.I tako mi napokon krenuli na put.Ja sam mislila da će to biti naporan put zato što djed užasno sporo vozi ali ovakvim stvarima se nisam nadala...
Zujim ja kroz prozor i slušam radio neki ljudi trkeljaju o politici, neko sranje i djed ugasi radio;malo zatim ja stavljam walkman (znate onaj za kojeg me mala djeca uvijek pitaju da šta mi je to) i taman se ufuram u svoj film djed pali radio, a pošto je zvučnik odmah meni iza uha gasim walkman jer je uzaludno slušat ga.I tako slušam nešto o šparogama i barnju i neznam ni ja čemu kad odjednom počne dobra mjuza i djed naravno gasi radio.PIZDIM, no dobro stavljam svoj walkmen i taman da ću uživat kad...itd. I nakon jedno dva sata stali mi sastrane da jedemo i sad si ja mislim ponjela nama baba sendviče, kurac ona ispohala meso ponjela luk, sol, kruh ,pite, ko da putujem u Zimbabve a ne na Rab no dobro nisam se ja žalila.Problem je bio u tome šta ona nije htjela jest uz cestu pa smo se 15min penjali po nekom brdu u p.m a žena jedva hoda no nije ni to bilo tolko loše sve dok joj se nije svidio neki cvijet pa se zapalila za jednu granu, baš tu granu koju joj ja nikako nisam mogla otrgnut.Prvih 15 min. je ona forsirala da ju skinem a drugih 15 min. kad mi je baba rekla da uđem u auto i pustim tu granu odozgora se samo čulo:Jeba ću ti sve po spisku skidaj se ,ma odlomit ću ja tebe makar mi to bilo zadnje,mene si našla zajebavat a mene...Nakon toga sve je išlo po starom dok nismo stigli na Rab.Tu me baba opet htjela udavit da jedem, ali pobjegla sam van.Vidjela se s jednim dijelom ekipe i dogovorili se mi za faf naveče.
21.00-Lessi dolazi po mene i fura me na usisavaču do Panja koji ima neku kuću u brdima negdje u pripizdini.I sve to izgledalo super gore me čekaju 2litre moje pive,York i gin.I sve je bilo super do negdje 22:30 kad su odlučili raskomadati koku.To je jel bio roštilj iznenađenje, jer ja se nisam obazirala kako je unutra pola kuće u dimu, no nema veze.I sad ko će rezat kokoš ,pa ko je žensko,maja je.A ne ne dečki ja se nebum štela mešat, samo vi dajte cijelu veče pričate kako ste neki kuhari...pa izvolite.I tako su Najbolji svijetski kuhar i Lessi pokušali odrezat kokoš sa nožem za marmeladu, ali svaka im dala jer s tim nožem niko ne bi mogao bolje odrezati.I sad kad su iskasapili tu kokoš išli su je jl... ispeč, pa ju je pametni Najbolji kuhar na svijetu stavio na vatru i to kakvu vatru, pa su zadimili cijelu jebenu kuću i dvorište.Neznam na koju foru ali dečki su to uredno pojeli ili bacili nije ni bitno.Oko 23:30 počela se skupljat ekipa palili su se reflektori, nabijala mjuza i dijelili bomboni.Imali ste osječaj ko da ste u pravom disku a ne u Panjevoj kućici na brdu.nakon samo pola sata cijela je ekipa bila zabrijana na neki ful smiješan ples to se riječima nemože opisati toste jednostavno trebali vidjet.Pa su se Panj i još jedan Biser potukli jel kao zajebancija, ali kad vidiš dva 20-ogodišnjaka kako trče ko mala djeca oko vas, po dvorištu, stepenicama, u krug i mlate se ko da su poludili i nije neka zajebancija, ali ako im je to đir...ko voli nek izvoli.Napokon sam nagovorila Lessija da krenemo u grad.Neki lik nas je sve u dvije ture odbacio autom 10min do grada.E tog se cijelog filma moj Lessi ne sijeća, kako nas se 10 strpalo u neki mali autić, kako mrtav zgažen nije htjeo pišat samnom jer ga je sram,kako mi nismo izgubili ekipu, nego ona nas i tako.No oko1.00 napokon smo stigli do Amadeusa, e to je bila zajebancija;još pive, kruškovca i plesa.Mogu reć da sam digla pola Amadeusa na noge, neznam baš mi je bio dan, bila sam na Rabu, pripita, s dobrom ekipom.Plesala sam sa svima živima, dok me neko nije počeo gušit tj. jel grlit.Moj bivši sav sretan šta me vidi došao mi se javit i upoznat me sa novom curom, ja onak pijana stojim ispred nje i mislim si ne to nije zlatan kaput ,ne Zombi ima ukusa ali ni sad nisam sigurna jel to bio zlatan kaput ili nije.Poslje me bari neki 30-godišnjak, kojem sam provalila da sam iz Engleske, misla ja ma neki seljo neće valjda znat eng.(mislim dolje svi znaju njemački) kad on meni opalio neku priču ja se izgubila u prijevodu.onda me neka ženska povukla za ruku da idem s njom pišat i tak, srela i Olgu-zakon cura sve u svemu bilo je super ali najbolji dio bio je povratak kući.U 4 ujutro Backo i Lessi našli su tačke (karijolu ili tako nešto) i sat i po jebenih do doma su me vozili to je bila uživancija.Ali sve što je dobro kratko traje ,došla sam doma oko 5.30, baba je naravno bila budna da me udavi... nije mi žena dala ić spavat a da ne jedem, jer njoj je to nepojmljivo kako ja ne doručkujem.ne nije joj bio bed kaj je pola6 niti to šta smrdim po alkoholu i cigaretama,ne njoj je bio bed šta ja ne doručkujem.ja njoj da d a baka idem se samo u sobu presvuč pa ću doć ,čim sam vidjela krevet onesvijestila sam se.Drugo jutro me opet davila, probudila me u 7 i tjerala da pojedem krafnu da me neće ostavit na miru dok ne pojedem krafnu, da je to izraz moje ljubavi prema njoj, ako ju pojedem volim je a ako ne... ma nemam pojma kaj je ona to jutro pričala ja znam da sam ustala bacila krafnu i rekla da sam pojela.Jest da sam se sjetila gladne djece u Africi ,ali jebiga nisam se baš puno zamarala s tim, zaspala sam.Drugi dan sam prošla s bivšimna kavu, neznam ni sama zašto lik je baš đubre i stalno sjebe te dogovore i obećanja da ćemo se naći..a jebiga.Tak pričao mi je malo o svojim curama uvijek mi priča o njima, i malo se pravio pametan i tak no sve u svemu ugodno je snjim pričat.Drugi dan smo se prošli malo provozati sa batanom naravno veslajući, pod suncem mogla se vidjeti ozljeđena Panjeva arkada od onog roštilja...Mislim dok sam bila vani bilo je super ali doma doma je bilo grozno ,em šta nisam ponjela jaknu, pa sam se smrzavala, nisam ponjela ni liniju, nije mi stala, ni knjigu ma ništa.A televiziju nisam mogla gledat jer djed prati sve jebene dnevnike i vijesti na svim programima a baba prati sve jebene meksičke serije , jednostavno nisam imala šanse.I još me naravno baba svaki dan davila jer sam nazad morala presijedati u Senju a moja draga baka misli da sam ja retardirana-dobro i nije daleko ali opet, ona je meni napisala na jebeni papir šta moram radit, gdje moram ić ma sve ono i svaki dan mi je to ponavljala da ne bi slučajno jel zaboravila.A kako me osramotila u busu upadam ja u bus i sjednem se na prvo prazno mjesto evo nje zamnom Maja broj 3 ti je na drugoj strani a tamo neki ljudi sjede ja ono ma dobro baka u redu je, ona je skoro natjerala jadne ljude da se dignu, jedva sam je izvukla van iz busa onak hvala sad možemo krenut.Kod lessija sam pogledala par depresivnih filmova, on je naravno začorio na pola al ja se nisam dala.Odlučili smo nakao 3 godine preimenovat njegovog psa, napočetku smo se bojali da će ga to zbunit, da ne bi dečko imao problema s podvojenom ličnošću-nemam pojma kak se to piše zapravo nemam pojma kako da se drukčije izrazim a ovo je najbliže tom nečemu...u biti raspravljali smo o tome kako izračunat koliko točkica ima Gringo, a pametni Lessi je zabrijao kako će on njemu obrijat sve bijelo i ostavit samo točkice pa će ga umočit u vodu i izračunat volumen, i ko zna šta on sve sebi nije zabrijao i zabrijavao tih par dana ali meni je bilo legendarno s njim.On me nekako uvijek razveseli samom pojavom...Ne mislim ja vam mogu reć da iako sam taman dobila mengu i jajnici su mi odpadali-doslovce,iako je u kući bilo minus dvadeset, i iako sam nazad morala presijedat, i buditi s e u pola 5 ujutro- bilo mi je fenomenalno kao i svake godine na Rabu.Nema ničeg boljeg od soliranja u brdima, od tog mirisa koji ima samo Rab, od te ljepote zalaska sunca i veličanstvenog neba punog zvijezdi, ma nema ničeg boljeg od Raba.
P.s-post je pisan prije mjesec dana...

Škola je pri kraju i mnogi osmaši kreću u srednju, savjet za njih NE IDITE U EKONOMSKU!!!
Morala sam to napisat, ajmo dalje, 03.06 je u Klc-u gitarijada, nažalost bez svima nam dragog benda Koha, jebiga dečki moraju puno učit za ispite i nemaju vremena za probe...Dečki nadam se da ćete skupit lovu do 7mj.
E pitanje, jesu Sisters of mercy 20.06?Jel bila sam na pegli i niš ne piše,e da zna li itko išta o dolasku Whitesnake-a?

01.06.2006. u 15:12 • 8 KomentaraPrint#

Im fucked up

ZNA LI IKO IŠTA O KREDITIRANJU MALIH PODUZEĆA, ILI NEKU ADRESU ,ILI ...MA BILO ŠTA???

01.06.2006. u 00:11 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 30.05.2006.

DJEVOJKA LUTALICA

Tko si ti, djevojko divlja,
što sama lutaš po cestama
i boriš se s vihorom jakim
pod crvenim sutonskim suncem.

Da li si zbog toga takva
što imaš dogovor sa vjetrom?
On ti je letač!I ti
nećeš ga nać, jer je pao!

Vihor ti pritiskuje ljubavno,
tanku suknju na koljena.
Vjetar ti nježno ocrtava
mladi struk,koji luta...

Zašto napinješ grudi
pred vihorom?On će te ponjeti,
ne budi tako uporna!
Vihor- pa to sam ja!

30.05.2006. u 12:36 • 1 KomentaraPrint#

petak, 05.05.2006.

I LOVE YOU...I¨LL KILL YOU

I see love, I can¨t see passion
I feel danger, I feel obsession
Don¨t play games with the ones who love you
cause I hear a voice who says:
I love you...I¨ll kill you...

Loneliness, I feel loneliness in my room...

Look into the mirror of your soul
Love and hate are one in all
Sacrifice turns to revenge and believe me
You¨ll see the face who¨ll say:

I love you...I¨ll kill you
But I¨ll love you forever

05.05.2006. u 21:36 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 03.05.2006.

Ležim u krevetu napola budna, zujim u rupu na zidu, ne razmišljam o ničemu...nemogu se pomaknuti...nemam kontrolu nad svojim tijelom, i ono leži onako bespomoćno a ja u panici trgam se izunutra no ništa...nakon kratke borbe koja se činila kao vijek počnem se polagano pomicati, ali to su mali potezi kao da učim sve ponovno, slaba kao dijete.A deseci nevidljivih glasića lete oko mene... i plaču, ne smiju se..neznam ali zvuči jezivo...bojim se.Okrećem glavu i palim noćnu lanpu no u sobi je i dalje mrak,dižem se iz kreveta i polako se približavam vratima nešto mi ne dozvoljava da idem brže, otvaram vrata...nalazim se u veliko hodniku...odjednom tama.Otvaram oči nalazim se na krevetu, i opet nemogu se pomaknut.Ponovim sve i opet se nađem u krevetu, hvata me paranoja da će to trajat cijelu vječnost i da nema izlaska ali ne odustajem dižem se iz kreveta, glasići me straše, zaljeću se u mene kao povjetarac, i prolaze kroz mene; krenuh otvoriti vrata...i prvi put se okrenem a iza mene na podu nekoliko crvenih konopaca plešu , smiju se i tu je ta sila koja mi ne da da se pomičem kao da me netko drži, ali nemoguće je definirati gdje, za što...Izlazim van iz sobe i utrčavam u drugu na njemu leži žena u očima joj strah...tiho mi šapće...bježi, zapuše vjetar , okrećem glavu i vidim da je balkon otvore, na njemu pojava u crnom mumlja neku pijesmicu drži nešto u ruci i vrti,zaboravih na sebe, zaboravih gdje sam i šta radim, to nešto oduzima mi dah...diže pogled i oči nam se susreću.
Budim se, nema glasića no ležim u mraku, bojim se upalit svijetlo jer znam ako se svijetlo ne upali sve kreće ispočetka...
Možda vam se čini glupo, možda mislite da nije ni strašno ni bolesno ali niste vi to proživili.Vama se ne bojim reć, za vas je to samo plod moje mašte ili možda...

03.05.2006. u 15:26 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 28.03.2006.

ZA MOG...I VIŠE NEGO PRIJATELJA

Kad bih se uspijela prepustiti, ove kišne kapi na mom licu imale bi drugačiji okus.Kad bi voljeti bilo lako, ja bih sada bila u njegovom zagrljaju i priča ove pjesme bila bi naša priča.

Ti se varaš u pogledu mojih osjećaja.
-Ne varam se.Znam da me ne voliš.Ali borit ću se za to.
Time me još više smeo.
-Postoje stvari u životu za koje se vrijedi boriti do kraja.Ti si toga vrijedna.
Njegove rijči ostaviše me bez teksta.Zagledala sma se u nešto praveći se da me zanima dekoracija restorana.
"Želim vjerovati u njegove riječi"-pomislih
Ništa se neće promjeniti, ali bar se neću osjećat tako slabom, tako nesposobnom...


Mislim da me manipulira i vlada mnome svojom slatkoriječivošću.
-Divim se borbi koju vodiš protiv svog srca-rekao je
Ali vara se.Jer ja sam se već borila protiv svog srca i pobijedila ga, davnih dana.Neću se zaljubit u nemoguće.Znam ja gdje su moje granice i koliko mogu podnositi patnju.
Pričaj nešto- zamolih ga
-Šta?
BIlo šta.Pričaj samnom

28.03.2006. u 12:10 • 3 KomentaraPrint#

petak, 17.02.2006.

NA OBALI RIJEKE SJELA SAM I PLAKALA

...Na obali rijeke sjela sam i plakala.Legenda kaže da se sve što padne u rijeku pretvori u kamenje njenog korita.O, kamo sreće kad bih ja mogla isčupat svoje srce iz grudiju i baciti ga u bujicu, pa ne bi bilo više boli, ni čežnja, ni uspomena.
Na obali rijeke sjela sam i plakala.Zima je bila oštra i osjećala sam kako mi ledene suze klize niz lice, da bi se potom pomiješale s ledenom vodom koja je protjecala predamnom.Negdje se ova rijeka sjedinjujue s drugom, pa još s drugom, sve dok se daleko od mojih očiju i mog srca sve te vode ne uliju u more.
Neka moje suze teku šta dalje, da moja ljubav nikad ne sazna da sam jednog dana plakala za njim.Neka samo teku šta dalje, pa ću jednom i zaboraviti rijeku, park, maglu, puteve kojim smo zajedno prošli.
Zaboravit ću ceste, planine i poljane mojih snova-snova koji su bili moji, a ja ih nisam poznavala...

17.02.2006. u 00:03 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< prosinac, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

u izradi...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Myspace layouts

Myspace layouts














b



i



g



o



o



.



w



s


MySpace Layouts

MySpace Layouts



















b



i



g



o



o



.



w



s


MySpace Layouts

MySpace Layouts


O BLOGU

ništa novo,ništa posebno



Nešto o meni

IF I could fly

No fear, no pain
Nobody left to blame
I'll try alone
Make destiny my own

I learn to free my mind
Myself I now must find
Once more
Once more

Refrş
If I could fly
Like the king of the sky
Could not tumble nor fall
I would picture it all
If I could fly
See the world through my eyes
Would not stumble nor fail
To the heavens I sail
If I could fly

So here I am
In solitude I stand
I've got dreams inside I need to realize
My faith has grown
No fear of the unknown
No more
No more

If I could fly
Like the king of the sky
Could not tumble nor fall
I would picture it all
If I could fly
See the world through my eyes
Would not stumble nor fail
I could ravage my jail
If I could fly

If I could, if I could, fly
If I could, if I could, fly If I could,

If I could fly
Like the king of the sky
Could not tumble nor fall
I would picture it all
If I could fly
See the world through my eyes
Would not stumble nor fail
To the heavens I sail
If I could fly
Like the king of the sky
Could not tumble nor fall
I would picture it all If I could fly
See the world through my eyes
Would not stumble nor fail
I could ravage my jail
If I could fly



SOLITUDE

My name it means nothing
My fortune is less
My future is shrouded in dark wilderness
Sunshine is far away, clouds linger on
Everything I posessed - now they are gone

Oh where can I go to and what can I do?
Nothing can please me only thoughts are of you
You just laughed when I begged you to stay
I’ve not stopped crying since you went away

The world is a lonely place - you’re on your own
Guess I will go home - sit down and moan.
Crying and thinking is all that I do
Memories I have remind me of you



FAREWELL SONG


Darling now I'm gonna leave you One more time I shall deceive you
The moon is round And the wolves are howling On hunting ground
My pack is waiting We will never know why We were chosen by fate
To perform all the rites That turned love into hate I'll see you
grin when I pass you by I'll hear you curse my name I won't
lower my eyes I won't cover my face You can call me a liar Try
to put me to shame No, I have no desire To live my life in the
shade You strut like a lion But you're a bird in a cage You set
the rivers on fire But you got burned by the flames Forever now
I'm gonna lose you These arms of mine Could never soothe you


PERFECT STRANGERS


Can you remember remember my name
As I flow through your life
A thousand oceans I have flown
And cold spirits of ice
All my life
I am the echo of your past

I am returning the echo of a point in time
Distant faces shine
A thousand warriors I have known
And laughing as the spirits appear
All your life
Shadows of another day

And if you hear me talking on the wind
You’ve got to understand
We must remain
Perfect strangers

I know I must remain inside this silent well of sorrow

A strand of silver hanging through the sky
Touching more than you see
The voice of ages in your mind
Is aching with the dead of the night
Precious life (your tears are lost in
Falling rain)

And if you hear me talking on the wind
You’ve got to understand
We must remain
Perfect strangers


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se