chandan

29.07.2006., subota

BLAST TO THE PAST - KINO EUROPA - PIRATI S KARIBA II

Nakon povratka u Zagreb, slijedi posjeta kinu. O osjećajima koje budi Zagreb, redovi malo poslije.
Posljednjih nekoliko godina isključivo (sa par izuzetaka) odlazim u Zagrebačke kinematografe pogledati filmove. Djelomično radi lokal patriotizma, djelomično iz želje da se očuvaju, a najvećim dijelom zato što mi je u njima DOBRO. Da, nema space stolica, nema držača za čaše, nema zvuka koji me direktno napada iz ekrana, no, stolice su mekane i ugodne, čašu držim na podu, a što je najvažnije nikada nema puno ljudi tako da uvijek sa frendovima mogu i film prokomentirati - tiše ili glasnije, te noge bez bojazni nasloniti na stolicu ispred sebe.
Znači, vi filmofili koji i dalje cijenite patinu prošlosti - pogodili ste - radi se o kinu Europa, iz milja još uvijek zvanom Balkan. Prekrasna dvorana, nas 20-ak i dobar film - Pirati s Kariba 2. Prvih nekoliko desataka minuta mi je bilo žao što ne pogledah prvi dio, jer se nismo sjećali (frendica i ja) sporednih junaka i sadržaja prvog dijela. U muci smo se zagledavali. No, odjednom je sve postalo jasno i počeli smo uživati u dobrom filmu, pardon, u dobroj zabavi koja se sastojala (kao i dobre lazanje), od reda akcije, reda humora, reda romantike i opet sve tako. Ne želim vam kvariti film i prepričavati sadržaj. Dovoljno je da kažem da smo na kraju filma opet sjedili sa znakom upitnika - da li je to najavljivana pauza ili je stvarno gotovo. Na žalost, bilo je gotovo.

Ugodno provedena večer u jednom od Zagrebačkih "preostalih" kina. Na putu kući me spopala misao o peticiji za očuvanje Zagrebačkih kinematografa. Nakon zatvaranja Zagreb kina, bilo bi šteta da i ovo nestane bez traga. Moje misli su me odvele u djetinjstvo, kada su još postojale drvene, tzv. "kaubojske" stolice koje su sa svojom škripom i mirisom ostavile neizbrisiv trag u mome odrastanju.
Nova Multiplex kina imaju svoje draži, daleko od toga, no, u svijetu gdje sam svakodnevno bombardiran prolaznošću zaista bi želio trag "održivog" razvoja koji svi toliko volimo spominjati.

- 22:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.07.2006., utorak

ŠTO JE ŠTO

Nakon uspješnog rođenja nastavljam sa blogom. Tema je izronila.

Nakon nekoliko sasvim bezbrižnih dana na Jadranskoj obali, jutros smo odlučili otići na Brač na cjelodevni boravak. Prekrasno vrijeme, vjetar u kosi i prštanje valova dok smo se vozili brodićem prema otoku. Mirisi koji obećavaju. Približavajući se već poznatoj uvali za koju smo navikli da je prazna - iznenađenje!
Ispred nje, par čamaca i veći brod. Između njih različite kantice koje poručuju da je mreža tu. Zapanjeni, zaustavili smo se u mjestu. Mreža je prekrivala cijeli prostor ispred uvale u koju smo pokušavali ući. Velika, prevelika mreža koja je pokrila oko 200 m u krug! Na čamcima - ronioci. Uspjeli smo ju zaobići i ući u uvalu. Prijatelj je rekao da je to takav način ribolova gdje se cijeli teren opkoli i sva riba koja je u blizini upadne u klopku. Ronioci služe za plašenje i tjeranje ribe u mrežu.
Raspoloženje mi se pokvarilo. Ranije mi je došlo u ruku nekoliko tekstova o takvom načinu ribarenja i kako on ubija sve oblike života koji postoje na tom dijelu mora - i rakove, i kozice, a i dupine ako se tu kojim slučajem nađu. Zar je tolika ljudska pohlepa?
Prva misao koja mi je došla na um je bila da to prijavimo "nekome". A kome? Prijatelj je rekao da je to zapravo dozvoljeno, ako i jedan od tih ljudi ima dozvolu za ribolov, može slobodno bacati mrežu koliku želi. Zar to nije apsurdno? Gdje je granica koja odvaja ljudsku potrebu od pohlepe? Gdje je ljudsko suosjećanje i želja za suživotom sa ostalim bićima?
Tužno se sjećam ronjenja u djetinjstvu kada je blizu obale bilo i zvijezdača, i školjaka, kozica i riba. Sada je gotovo nemoguće naći te životinje u blizini kopna, čak i na otocima. A gdje su oni dani kada o kojima pričaju stari, kada su viđali i hobotnice u plićaku? Izlovljeni, izgubljeni...

zujoLijepo je plivati, i sunčati se, i igrati picigin, i ne razmišljati. No, ako već posjedujemo intelekt koji se može razvijati tokom života, a posjedujemo i pozitivne osjećaje koju mogu sačuvati ostala živa bića, uključujući i nas, zašto ta oruđa ne koristimo? Jer, naš raj još uvijek postoji. More je prečisto, bilja,a i životinja još uvijek ima. Nedajmo da ih više ne bude!

- 21:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.07.2006., nedjelja

R O Đ E NJ E

Kako je lijepo biti svjestan vlastitog rođenja! Izabrati mjesto, vrijeme i izgled. Okolinu u koju sam se rodio. Čak i ime - Chandan - crveni sandal. Vrsta najcjenjenijeg drveta. Drvo koje svojoj okolini daje poželjan i nadasve privlačan miris.



- 14:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  srpanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ŠTO JE ŠTO
njamiZAPISI SA GRANICE SNA

snoviđenja

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se