< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...Chandale...



Image Hosted by ImageShack.us

…je trenutno sretna
yes
…je u RL-u katya (y=j)
…ima 17
…je škorpionka sa rakom u podznaku
…visoka je samo 173 zasad (bar tako tješi samu sebe)
…oboooožava plesati
...je u općoj gimnaziji
...na svakome može naći nešto lijepo (što nije uvijek dobro za nju)
no
...pokušava biti optimistično dijete
yes
…sluša sve što joj se svidi
…je ponekad hiperaktivna
…s vremena na vrijeme i kreativna
…oboooožava biti zaljubljena
wink
…cijeni iskrenost
…nije uvijek dobre volje
…ponekad burno reagira
no
…je svjesna svojih mana

Image Hosted by ImageShack.us

…voli:
>svog psa
>kokos i sve što s njim ima veze
>šetnje uz more
>leptiriće u trbuhu
>svoj srebrni prsten koji ne skida već godinama
>plave oči (iako ih ona sama ne posjeduje)
>«…voli cvijeće i svijeće, kupke s mirišljavom soli»
>mamu i tatu
>putovanja
>treeešnje
>žute ruže (iako kažu da je žuta boja ljubomore, nie!)
>hrpu privjesaka na ključevima
>ples, ples i samo ples
>cedevitu od limuna
>svoj mekani ljučibasti prekrivač
>sve sretne ljude koji je okružuju
>sjediti na toploj pećici (iako mama kaže da to nije zdravo)
>čitati
>nescafe od vanilije
>primati i pisati duuuuge sms-ove
>sunčane naočale
>šarene čarape
>kukuruz
>orhideje
>photoshop

Image Hosted by ImageShack.us

…ne voli:
>autoritete
>nedjeljno popodne
>ono što joj se servira pod "moraš"
>ogovaranja i zlobne tračeve
>jaje i špinat
>mrzi licemjerje
>diskriminacije svih oblika
>malodušnost
>depresiju
>egoizam
>tjeskobu
>zvuk sirene

...m`s mail:
unknown.katya@gmail.com
msn:
katjavj@yahoo.com
ptičica:
...katya.pticica.com...
deviantART:
...galerija...



...linkovlje moje najdraže...

Image Hosted by ImageShack.us




...di rest ov di geng...
...digresija...
...tiha...
...muza...
...mara i bru...
...joxie...
...fallen hero...
...pero...
...orange..
...fluffy...
...šljokica...
...ona...
...simple°°cinamon...
...friend of a friend...=)
...Luna...
...vonchy...=)
...Timea...
...pamsweetpea...
...romantika i realnost...

...najdraži mi zabušanti...


...absolutely...
...pazinski (trač) blog...
...kljasičari...
...vampqueen...
...closet monster...
...suzzguzz...
..another Katja..
...rudi versus toni...
...wild chic...
...honey...
...moronbrother...
...maljecka...
...nutshell...
...pan4mateo...
...majkus...


...Radio Ga-Ga...

Frikin ol dej long…
zato što sam tipično žemsko, tugujem nad svojom sudbinom, cmoljim, kmečim, njurgam, cvilim, plačem, ukratko-žalim se, a nikako da se pokrenem po tom pitanju. Nikako da uzmem stvar u svoje ruke i počnem…u najgorem slučaju šivati…
I opet će sve završiti na tome da se zadovoljim sa nečim već viđenim, i ponovo, po ko zna koji put, bit ću, a opet u neku ruku neću biti zadovoljna…
Je li se netko u cijelom ovom prethodnom dijelu zapitao nad čime si ja to uopće toliko razbijam glavu?

NOVOGODIŠNJA NOĆ…pressing sa svih strana, a di ti ideš? A šta misliš obući? A kako ovo, kako ono?
Da.
sve do danas sam se namjeravala spič*ati i slickati za taj legendarni doček…a sad već?
Ne ide mi se nikamo, gledala bi najradije vatromet s prozora svoje sobe, u svojoj finoj, mekanoj, toploj piđamici koja je srećom po najnovijem kriku mode, ha…a možda da u njoj izađem?
Da…
Ma serem, ide mi se van, ful…
I bit će nam dobro, sami ćemo sebi napraviti da nam bude dobro, unatoč cicikama i preseratorima koji će baš iz nekog razloga htjeti kvariti doživljaj, a uvijek ima takvih.

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle kao što rekoh, u najgorem ću slučaju sutra uhvatit iglu i smislit nešto…
U svim slučajevima boljim od toga izlazim van u nečem već viđenom. Ha, da. Uostalom, crvene čipkaste naguznice olitiga tange još uvijek nije nitko vidio, crveni detalj, kaže mama, mora postojati…gdje god.




Krećemo dalje?
Slovenija je mala zemlja, nije li tako?
Ali očito je dovoljno velika kad u nju treba pobjeći i sakriti se ne bi li se izbjegle posljedice varanja cure…
Neki su dečki neopisivo divni, krasni, nezamjenjivo mekani i podatni, sve što si svaka cura može poželjeti sve dok si nekaj ne spiju, ak se razmemo, ne.
Kad bih rekla kako suosjećam s njom vjerojatno bih lagala iz prosto jednostavnog razloga, mislim da taj jadni curetak za pola bisera njenog najdražeg, so called dečka, nema pojma.
Žao mi je nje.

Dečko prevari curu, okrivljeni treba biti samo i isključivo on.
Bez nepotrebnih opravdanja.
Vjerojatno bih drukčije razmišljala da sam bila povrijeđena u cijeloj toj priči, ali pošto nisam, s ponosom objavljujem kako nešto konačno mogu objektivno sagledati…



Pa me onda ljudi pitaju zašto ne vjerujem u ono što neki tako naivno zovu PRAVOM LJUBAVI …
Jesam li negdje daleko u prošlosti primila ogromnu pljusku stvarnosti za koju ni ja ne znam da je postojala?
Jesam li postala nemoralno bezosjećajna?
Jesu li me određene situacije primorale na gubitak srca?
Kada sam i zašto postala ovako ogavno hladna?

Nije da ja u nju ne vjerujem, baš naprotiv…
Ali jednako tako mislim da je ovo vrijeme postalo neobjašnjivo okrutno. Svatko će od nas prije ili kasnije upoznati Onog nekog koji će biti kao stvoren za nas…prije ili kasnije…
Možda čak i više njih.
Samo ne sada, i ne ovdje.
Još smo uvijek mladi…premladi, zeleni, oh…jako zeleni.

Željela sam se javiti dok smo još uvijek u 2006.
I trudila sam se, stvarno sam se trudila da nakon niza negativno nastrojenih postova, s trunkicom pesimizma u svakom, napišem jedan relativno čiring ap, ali očito mi nije pošlo za rukom.
Nije ni važno, bitno da se ja dobro osjećam…

Image Hosted by ImageShack.us

Dvije i šesta?
Lagano na izmaku, bilo je divnih dana, bilo je i onih manje divnih…
Mislim da sam većinu stvari s prošlogodišnjeg popisa uspjela iskrižati, da.
Novogodišnje odluke?
Who cares… nema ih…zasad.

I na kraju, naravno, jer ja ne bih bila ja da ne završim s hrpom patetičnih «ostajte mi dobri, lijepi i pametni» želja…
ako se ne čujemo prije (a vjerujem da nećemo)…
Dajte si oduška, dočekajte tu legendarnu novu točno onako kako vi to želite.
Samo plivaj plivaj, plivaj.
wink

subota, 30.12.2006.



 

| komentari (21) | print | # |

 


...


Ne smeta mi…
Iako mi smeta, ne smeta mi…znam da nemam pravo na to da mi može smetati…
I zato mi ne smeta.


Image Hosted by ImageShack.us


Ono što je unutra davno je prestalo biti najvažnije…
Oduvijek sam bila osoba koja se loše osjeća kada joj bližnji nisu dobre volje…oduvijek sam pokušavala popraviti stvari…
Oduvijek sam željela razriješiti sve ono što je bilo i najmanje sumnjivo…

Ali ako si mi jednom stao na žulj, e onda sam opaka, da ga jebeš jesam…Dudek i Slavek, tj. Dudek jer mi je Slavek stao na žulj…
tj. nije meni Slavek toliko ni stao na žulj nego je Slavek jako komplicirana osoba s kojim su žuljevi nastali, a da ni ja sama ne znam zbog kojih su cipela tu…i žuljeve nikako riješiti…i Slavek je injorante prema meni, pa prema tome zašto i ja ne bi bila injorante prema Slaveku?
Uostalom, škorpion sam…a nama je osveta jaaaako jaaako slatka, za sada je ime Slavek jako izbjegavano u mom dnevnom vokabularu. Da.

Al nisam htjela pričati ni o žuljevima, ni o Dudeku, a bome ni o Slaveku…
Ni o tome kako je konačno i zadnja ocjena u imeniku zaključena…
Dada, Chanda službeno završila prvo polugodište s prosjekom 4.9 (spontani aplauz molim) *trup*…i upravo dolazim u napast da obrišem posljednju rečenicu jer ispadam tako narcisoidna i štreberski nastrojena da je to nešto strašno….ali NEĆU, pa nek se vidi raskoš.

U stvari ni sama ne znam o čemu sam željela večeras pisati…
Izgubila sam gušt, svašta me nešto stiskalo sa strane ovih tjedana pa sam se malčice uljenila….ali uostalom, svaki se put na nešto izvlačim pa danas neću. Nisam dugo pisala, da, pa šta?
Više se ne trudim biti zabavna, više se ne trudim pisati…izgubila sam nit, smisao, gušt…možda se jednom vrati…možda.
Sve je to relativo, i sve je to kemija.

Osim što sam njonjkava i danas, što mi je još? Ah da…
Njonjkava sam, i sva nikakva…
I mazila bi se, ali onda opet ispadam picojzlasto biće pa ću onda pregristi jezik…
Ma ko ga *ebe, da. Mazila bi se…i fali mi ono nešto, nešto uz sam život.
I jesam li spomenula da sam njonjkava?


Image Hosted by ImageShack.us


I da, jesam li ikada pisala o Novigradskom proljeću?
Nisam.
Divno mjesto, i ovih me dana puca nostalgija za tim divnim mjestom, i divnim danima, i divnim ljudima i opet sam njonjkava…
Dakle, živjela sam tamo 3 godine po tjedan dana u osnovnoj školi… živjela, uživala, iživila se… upoznala sam tamo divne ljude, započela prekrasna prijateljstva, i eto čula neki dan kako jedna teta rekla da je Novigradsko proljeće ustvari jedna velika šansa za budućnost, samo je problem što mnogi tu šansu ne prepoznaju…
Pa ja onda malko zastala nad tim riječima, jesam li ja prepoznala svoju šansu…ne znam…

Što je pisac htio reći?
Pisac je htio pitati cijenjenu publiku sljedeće:
Imam li pravo da mi smeta?
Je li Slavek vrijedan truda ako žulj *ebeno boli?
Je li bed što sam njonjkava?
I jeste li Vi iskoristili svoju šansu?



Image Hosted by ImageShack.us

srijeda, 20.12.2006.



 

| komentari (16) | print | # |

 


...nezanimljivo štivo...again...

…da mi je žal ča san te upoznava(la) ja…

previše je pressinga sa svih strana, nikakvih novosti ne donosim...
samo sam se odlučila požaliti… pa onda malo bolje razmislim i bude me sram što se ja uopće žalim na nešto, daaa, helou? Neki ljudi nemaju ni upola toga što imaš ti, i svejedno nekako krpaju kraj s krajem, da.



Ne želim se žaliti, a ipak osjećam kao da je ovo jedino mjesto na kojem mogu istresti sve van, ili bar većinu svega, naravno, pošto je i više nego očito kako je moja «anonima» jako kratko trajala…(L.Cpl? aj rili, rili vona nou hu d vak ar ju?)
Sve ovo što imam za istresti u zadnje vrijeme (nažalost) nije sama pozitiva, a ebiga, možda će sve već sutra ponovno biti to i ništa više nego to (pojmovnik *to=happy, happy me, euforija i pozitivna energija frca na sve strane)…dakle, TO? Gdje si, do vraga i bestraga…

Sjećate li se razdoblja u kojem sam izjavila kako najbolje funkcioniram dok sam pod stresom??? Ah, kako li sam tada zelena bila, upravo sad sve to oštro demantiram i u potpunosti povlačim…o da, želim se u miru naspavati. Ponovno nešto želim? Ponovno se žalim, ha?
…ovo nije moje vrijeme…

…nema te, odnio te san…
želim objašnjenje, zar toliko puno tražim?
Koliko li sam puta znala ponavljati kako, više no išta, cijenim iskrenost i otvorenost? (unatoč tome što ta ebena iskrenost zna zaboljeti s vremena na vrijeme) nie bed, mogu podnijeti, jaka sam ja cura, navikla na sve i svašta…
Ali zar me se baš mora lagati, ili kako bi rekli najdraži mi diplomati, zar mi se baš mora zaobilaziti istina?
Razgovor hitno potreban. Da.
Da me izvuče iz trenutaka nedoumice i sanjarenja, jesam li rekla? Filing je ponovno bio u pravu…ah, mi žene i naša intuicija…

…Imao je jepu vupicu na bradi…
uh, kad bih sada razmišljala na glas vjerojatno bi se svi oni koji znaju o kome(čemu) pričam prekrižili lijevom rukom i poželjeli mi sreću u Vrapču…ali kad…meni je ona vupica baš divna?
Svašta se može raditi s tom vupicom, cure, čiji dečki imaju vupicu na bradi, hitno na raport? Koliko vas ima i jeste li s njom eksperimentirale?

Meteorolozi kažu kako će Božić i Nova godina proći bez snijega, medonje ne spavaju…ah tako mi mlijeka u prahu, što li smo to napravili Zemljici našoj divnoj.
Ja bi sniježak…
Ima li još netko potrebu (osim mene) da svrati do Marsa? Mislim svjesna sam činjenice da nije baš na pljunometar blizine, ali nije bed, snaći ćemo se mi nekako…
Još pogotovo ako imate vupicu na bradi…

Kategorija posta: nema s vezom veze...

četvrtak, 07.12.2006.



 

| komentari (18) | print | # |

 


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se