HRVATSKI DOMOBRAN

ponedjeljak, 06.04.2009.

Znak

pjeva Ivo Jagnjić

Na tvome brdu milosti se jate,
cvitaju dani molitve i nade,
u svakoj stopi godine se zlate,
od živih riči srca viru grade.

Bili se kamen pod glogovom granom,
kupa ga svitlost s nebeskoga trona,
na njemu zapis na jeziku stranom:
Ljubim te Majko, hvala ti Madona!

Još plamti slika u sićanja jarkom,
zahvala jedna kao plamen gori,
to znak je bio mome srca plahom,
što ti i sada iste riči zbori.

I danas, Gospe, kad u crkvu uđem,
preplave dušu međugorska zvona,
zapiva srce na jeziku tuđem:
Ti amo Madre, grazie Madonna!

Napuka kamen, rascvala se stina,
u šaci zemlje svitlost gnjizdo svila,
rubinskim sjajem, kao bojom vina,
ovija misto di su slova bila.

Prolaze dani, vrime čini svoje,
vitar i kiše izbrisali riči,
na golom brdu molitve se roje
i živa vira nespokoje liči.

prenijeto s bloga: http://medjugorskiglas.blog.hr

06.04.2009. u 13:27 • 3 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>