Don Branko HRVATSKI DOMOBRAN

HRVATSKI DOMOBRAN

ponedjeljak, 27.10.2008.

Ispunjenje Duhom Svetim


(molitva studenta imenom Vijeko)

Oče nebeski, hvala Ti za Tvoju beskraju ljubav u kojoj si
predao svoga Sina da umre na križu za mene grešnika.
Isuse, moj Spasitelju, hvala Ti što si uzeo moje grijehe
i prokletstva i ponio ih na svom tijelu na križ.

Hvala Ti što mi daješ Duha Svetoga.
Duše Sveti, zahvaljujem Ti što me činiš djetetom
Boga Oca i bratom Isusa Krista.

Gospodine, Duše Sveti, žao mi je zbog svih mojih grijeha
koje sam počinio opirući se Tvojoj snazi i djelovanju.

Oprosti mi sve.

Prihvaćam Isusa kao jedinog Gospodara svoga života.
Bože, Duše Sveti, Ti ljubavi Oca i Sina, da bih sasvim
pripadao Tebi, posvećujem Ti sada svoje tijelo i dušu,
svoj um i cijelo biće, misli i želje, riječi i djela, radosti i
tuge, svoj život i smrt. Ti budi Gospodar moga života.

Duše ljubavi, ispuni me, posveti me, osnaži me, vodi me.

(Ponoviti posljednju rečenicu nekoliko puta s vjerom koja očekuje.
Vjerujući da te Duh ispunja, slavi ga i zahvaljuj mu.
Tada ćeš doživjeti divno iskustvo Duha koji dolazi i ispunja te.
Moći ćeš moliti u jezicima i otvoriti svoje nutarnje biće
veličanstvenom iskustvu Božje ljubavi).

Molite se Mariji, Bezgrešnoj Zaručnici Duha Svetoga,
da Vas ispuni Duhom.

27.10.2008. u 15:45 • 5 KomentaraPrint#

subota, 25.10.2008.

Znamo li moliti?

Što znamo o molitvi? Tako malo. Ona je otajstvo čije je
mjesto zasigurno skriveno, duboko zakopano negdje na
izvorima našega srca. A što znamo o drugim tajnama
ljudskoga života? O rođenju novoga bića, o ljubavi što je
propupala, procvala, o patnji koja dosiže svoju puninu u
smrti? Sve to budi u čovjeku različite osjećaje, miješaju
se želja i strah, oduševljenje i poštovanje.
Dok te vrjednote nisu integrirane, usvojene, dok nisu postale
dio njega, čovjek ostaje podijeljen, sve ga to u isti mah i privlači
i odbija.

Što danas reći o molitvi? Sve dok je čovjek ne spozna kao svoje
najdublje otajstveno središte, on o njoj ne može pravo govoriti.
Ako je njome zanesen, riječi mu zvuče šuplje i prazno.
Ako je pak žučljivo kritizira, baš ta žučljivost govori o dubini
neizlječive rane kojom je ranjeno njegovo srce.
Crkva našega vremena našla se u toj dijalektici.
Što više jedni ruše molitvu, to je više drugi traže.
To je prirodna i zdrava napetost koja dokazuje najmanje dvije
stvari: ponajprije da još ne znamo moliti,
zatim da smo konačno postali toga svjesni.

Neki drevni monah - iz prvih stoljeća - postavio je svojim
učenicima neko teško pitanje.
Svi su se trudili da na njega odgovore.
Kad je došao red na posljednjeg, on odgovori:
"Ja ne znam".
Učitelj pohvali ovoga učenika: on je odgovorio pravo.

Koliko puta pokušavamo naći lak odgovor na pitanja koja nam
postavlja život!?
Da spasimo obraz ili da zataškamo savjest, kažemo nešto što nije
pravi odgovor. Prebrzo smo zadovoljni.
Učenik onoga drevnog monaha rekao je istinu:
nije znao i priznao je svoje neznanje.

Pravi odgovor jest ponizno poštovanje pred Otajstvom.

I za nas prva istina, za molitvu najtemeljnija, jest saznanje da ne
znamo moliti.

"Gospodine, nauči nas moliti" (Lk 11, 1).

25.10.2008. u 08:42 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 22.10.2008.

Slijedite me!


Ljubav Božja je velika i neprestano se očituje.
Dao je Svoga Sina kako bi imali život u izobilju,
pokazujući nam Put.

«Ja sam Put, Istina i Život.
Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.»

Gospodine, pokaži nam Put u Život,
dok hodimo trnovitim stazama ove suzne doline.

Budi nam utjeha i primi nas u svoj zagrljaj...

Krist Tješitelj

22.10.2008. u 19:48 • 7 KomentaraPrint#

petak, 17.10.2008.

Moć ljubavi obnavlja



Ne vjerujem u Boga
rođena iz nevolje;
u opojno sredstvo
kad život postane
nepodnošljiv;
u neki otok spasa
kad se izgubi
tlo pod nogama
i ni na koga se više
ne može osloniti,
u svemoćno sredstvo
da ispunimo praznine
naše nemoći.
U nemoći
Isusa koji trpi i umire
objavljuje se
moć ljubavi,
moć Boga,
koji u vatri svoga Duha
iznova stvara ljude i stvari,
obnavlja ih i dovršava.
Vjerujem u Boga,
koji oprašta onima
koji ga razapinju.



Phil Bosmans


Kad laÄýa potone...

17.10.2008. u 20:51 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.10.2008.

Papine misli

Čemu vjera?

Biti kršćanin znači ljubiti.
To je nevjerojatno teško i istodobno nevjerojatno jednostavno.
No kako god to u mnogim okolnostima može biti teško...

No kako god to u mnogim okolnostima može biti teško
- biti svjestan toga duboko je oslobađajuća spoznaja.

Vi ćete vjerojatno reći: Pa lijepo!
To je Isusova poruka koja je jako utješna i lijepa.
No što ste od nje napravili vi teolozi i svećenici, što je
napravila Crkva? Ako ljubav dostaje, zašto onda vaše
dogme, zašto onda vjera koja se neprestano natječe sa
znanošću? Nije li onda zaista istinito, kao što su govorili
liberalni učenjaci, da je izopačenost kršćanstva u tome
što je umjesto da s Kristom govori o Bogu Ocu i umjesto
da jedni drugima budemo braćom izgradilo nauk o Kristu;
što je umjesto da potiče na uzajamno služenje izmislilo
neku nesnošljivu dogmu; što je umjesto da potiče na ljubav,
zahtijevalo vjeru te mogućnost da se bude kršćaninom učinilo
ovisnom o ispovijedi vjere?

Ta su pitanja, nedvojbeno, jako ozbiljna, i kao i na sva doista
velika pitanja na njih nije moguće odgovoriti u tren oka, nekom
jednostavnom formulom.
No u isto vrijeme ne možemo zanemariti ni činjenicu da su ona
već u sebi pojednostavljena. A da se u to uvjerimo, potrebno je,
doista, da svoje dosadašnje promišljanje primijenimo na svoj
vlastiti život. Biti kršćanin znači ljubiti, a ljubiti znači ostvariti
kopernikanski obrat života, zahvaljujući kojemu prestajemo
od samih sebe raditi središte svijeta i drugima nalagati da
se okreću oko nas.

Ako se iskreno i pošteno osvrnemo na sebe same, tada uviđamo
da ta čudesno jednostavna poruka u sebi nema samo nešto
oslobađajuće nego i nešto vrlo uznemirujuće. Jer tko od nas može
reći da nikada nije ignorirao niti prošao pokraj gladnoga, žednoga
ili bilo kojega čovjeka koji je trebao našu pomoć?

Tko od nas može zaista reći da je dobar prema drugima?
Tko od nas ne mora priznati da je čak i u dobru koje čini drugima
još uvijek prisutno barem malo egoizma, samozadovoljstva i
uvažavanja svojega »ja«?

Tko od nas ne mora priznati da više ili manje živi u pretkopernikanskoj
iluziji te da druge promatra i ostvaruje samo u njihovu odnosu prema
svojemu vlastitom »ja«?

Tako velika i oslobađajuća poruka ljubavi, kao jedini i dostatni sadržaj
kršćanstva, može postati i nešto vrlo uznemirujuće.

Ovdje se uključuje vjera. Ona, u biti, ne znači ništa drugo nego da je taj
deficit naše ljubavi, tipičan za sve, ispunjen preobiljem zastupničke
ljubavi Isusa Krista. Vjera nam jednostavno kaže da je sam Bog u
preobilju izlio svoju ljubav na nas i tako unaprijed nadomjestio sav
naš deficit.

Vjerovati, na posljetku, ne znači ništa drugo nego priznati taj deficit;
znači otvoriti ruku i dati se obdariti. U svojem najjednostavnijem i
najunutarnjijem obliku vjera nije ništa drugo nego onaj trenutak u
ljubavi kada spoznajemo kako je nama samima potrebno da nas
daruju. Vjera je, dakle, onaj trenutak u ljubavi koji se uistinu očituje
tek kao ljubav; ona se sastoji u tome da svladamo samodopadnost
i samozadovoljstvo osobe koja, sebi samoj dostatna, kaže:
Sve sam učinila, više mi nije potrebna pomoć.
Tek u takvoj »vjeri« završava egoizam, istinska suprotnost ljubavi.
Prema tome, vjera je su-nazočna u istinskoj ljubavi; ona je
jednostavno onaj trenutak ljubavi koji je doista čini takvom;
iskrenost osobe koja ne računa na vlastite mogućnosti, nego
zna da je u svojoj potrebitosti obdarena.

Naravno, ta se vjera može razvijati i tumačiti na različite načine.
Trebamo si samo posvijestiti činjenicu da gesta raširenih ruku,
gesta iskrenog primanja, u kojoj ljubav zadobiva svoju unutarnju
čistoću, zahvaća u prazno ako ne postoji onaj koji je ispunja
milošću opraštanja. I kada ne bi bilo odgovora koji se zove Krist,
sve bi ponovno moralo završiti u uzaludnom naporu i besmislu.

Tako se u gesti vjere, u koju se treba pretočiti istinska ljubav,
nalazi urođena želja koja se pruža prema Kristovu otajstvu,
koje, kada se otkrije, daje potrebno tumačenje te temeljne geste,
čije bi odbijanje značilo odbijanje same vjere i ljubavi.

No krenimo i u suprotnom smjeru: koliko god da je to istina i
koliko god, polazeći odatle, postoji nužna potreba kristološke i
crkvene vjere, istodobno ostaje istina i to da je sve ono što
susrećemo u dogmama u biti samo tumačenje:
tumačenje presudne i uistinu dostatne temeljne stvarnosti
ljubavi Boga i čovjeka.
Prema tome, i nadalje uistinu vrijedi da se oni koji ljube, i koji
istodobno vjeruju, smiju zvati kršćanima.

(autor teksta: Joseph Ratzinger, papa Benedikt XVI.)

Sidro

16.10.2008. u 15:49 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 15.10.2008.

Mom prijatelju Isusu

"Moja Ljubav je jača od svakog zaborava"

Sjećaš li se one djetinje tajne koju sam tako rado podjelila
s Tobom? Ti si ju ugravirao u srce koje me zbog katkada okrutne
istine volilo najviše...

Sjećaš li se one djetinje tajne koju sam tako rado podjelila s tobom?

Tad mi se učinila poput neraskidivog dijamanta kojeg smo uspjeli
rastaviti na pola... i nismo prekršili obećanje... Ti si tajnu ugravirao
u srce koje me zbog katkada okrutne istine volilo najviše...

Onda ti rekoh - uvijek ću biti tu, možda jednom malo starija, ali u
molitvi zasigurno uz tebe... Molitva je učinila svoje, opipljivu blizinu,
mada su nas katkada mnogi kilometri moje krivnje znali djeliti...

Znaš li što sam pomislila kad su me, prijatelju moj, vijugavi životni
puti poveli na daleke ceste bez putokaza? U krajeve gdje sam
žeđala za onom istom djetinjom igrom? U mjesta gdje nisam imala
orijentir?

Pomislila sam na činjenicu da ćemo se sresti, i ne prestajati pjevati...
ondje... u tvome vrtu...
Još i danas me hrabre dani kad si granje loših trenutaka s mojih
stabala rezao i sadio mi krošnje svoje ljubavi... podiže me ona
vjera koju si mi pokazao na toliko prijatelja, koja i dalje vjeruje u
savršenstvo Očinskog ostvarenja tebe u mom životu...

Znaš li dragi moj prijatelju, što će ti kiše pjevati, kad se sjetiš kako
smo nekada pljuskovima dozvolili da nas udalje od svakodnevice
i stopimo se u rijeku prijateljstva?
Kroz njih ćeš čuti moju molitvu, sam ćeš ju skladati, a ja ću ti iz
daleke stvarnosti govoriti tonove... ionako smo uvijek srcem sve
znali i tako činili...
Jedan će niski ton biti posvećen mom zaboravu, drugi zahvalni,
i taj će biti najviši, jer sad, kad te silno želim vidjeti i vratiti se u
one dane, želim čeznutljivo pjevati... trenutke kada smo oboje
imali toliko toga, a hodali smo bosih nogu, i držali se prljavih
ruku, djelili posljednje ušteđevine... neopterećeni... i udaljeni...
ali toliko bliski... katkada nismo morali niti razgovarati...

Blagoslovom praćeni, nikad nismo bili povrijeđeni, svijet nam
nije uspio nametnuti svoje diktature. Težinu smo djelili i
razumjevanjem se krijepili...

Glas je tvoj odavao odraz rješenja formule u zagonetnom
životnom problemu; ruka tvoja putokaz mojem hodu, a
pogled tvoj najopsežnije more mojem shvaćanju prijateljstva...

Što ćeš mi reći kad se opet susretnemo?
Ti znaš kako je ova zemlja kružnica i prepuna je gradova s
jete na pješčane statue naših igara i razgovora koje smo
oblikovali katkada pjesmom!?

Dozvat ću te tišinom i nečujno te pitati;
...voliš li me prijatelju moj...?

Ti prešuti odgovor... jer si mi jednom rekao da ga ne zaboravim,
a ja ću se sjetiti...

«Moja će ljubav uvijek biti jača od svakog zaborava», rekao si...


Posvećeno Tebi, moj prijatelju Isuse...



Isus pred vratima


15.10.2008. u 16:01 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.10.2008.

Molitva


Zastajem na tren
i razmišljam o ljubavi i milosti
koju Bog izlijeva na mene,
kako me stvara na svoju sliku i priliku,
kako me čini svojim hramom...

Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.

Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.

Božja Riječ po Svetom Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce
kako bih odgovorio na poticaje Evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.


Odlomak iz Svetog Pisma

Lk 11,29-32

Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti:
"Naraštaj ovaj naraštaj je opak.
Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.
Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima,
tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.
Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog
naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje
došla čuti mudrost Salomonovu,
a evo ovdje i više od Salomona!
Ninivljani će ustati na Sudu s ovim
naraštajem i osuditi ga jer se obratiše
na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"


Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

Znak o kojemu Isus govori nije tajnoviti znak Jonin u kitovoj
utrobi, nego znak obraćenja koji je Jona propovijedao ljudima
i koji je Kraljica juga sa svom svojom svitom prihvatila.
Oni su poslušali riječ Božju; to je novi znak koji najavljuje Isusa.
Čitavo Sveto pismo vodi nas prema pokori - promjeni uma i srca
da budu više nalik Isusovu umu i srcu.


Što se događa u meni dok molim?
Jesam li utješen, uznemiren, ili ravnodušan?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene
i iznosim mu sve što osjećam.



Zahvaljujem Ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao
dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Amen.



Gospa moli


svakodnevnu molitvu online možete pronaći na
http://isusovci.hr/prostorduha/



13.10.2008. u 18:47 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.10.2008.

Povodom Gospinog blagdana


Danas je blagdan Materinstva Blažene Djevice Marije, Isusove i
naše majke. Njeno materinstvo nije samo Isusovo, već i naše, jer
je apostolu Ivanu Isus rekao s križa: "Evo ti majke!"

Pišem ovdje lijepe stihove pjesme o Gospi, našoj divnoj Majci.


Gospe, slušaj šapat mora, jecaj škrapa, drhtaj broda,
Ti posveti naša polja, da nam uvik bude roda.
Gospe, slušaj vapaj bure koja neda živit, spati,
Ti odagnaj dane sure i bonacu hridi vrati.

Gospe ribara, težaka, Gospe, naša divna mati!
Neka zasja Tvoja zraka, mole te, ponosni Hrvati!

Gospe, gledaj suve mriže, parangale, vrše, osti,
ribar šuti, gnjev ga stiže i običnim danom posti.
Gospe, spasi našu viru, široki su ti Hrvatski žali.
Gospe, kaži pute k miru da nas sutra ne prikriju vali.

Gospe, kaži pute k miru da nas sutra ne prikriju vali.


Gospa s Isusom




12.10.2008. u 17:46 • 8 KomentaraPrint#

subota, 11.10.2008.

Osuda zbog vjere

Danas se navršava šezdeset godina od sudskoga postupka koji je
komunistički režim u Jugoslaviji montirao protiv bl. Alojzija Stepinca.

Dana 11. listopada 1948. osuđen je na 16 godina zatvora u Lepoglavi,
uz prisilni rad.

U temelju toga postupka bila su nastojanja komunističkoga režima da
podjarmi Katoličku Crkvu i da je odvoji od njezine središnjice u Rimu.

Zatvorske dane je pokorno odsluživao. Zbog bolesti, prebačen je u
strogo nadzirani kućni pritvor.

Preminuo je 10. veljače 1960. godine u rodnom Krašiću.

Izabrao je radije mučeništvo i zatvor, nego prihvaćanje komunističkih
prijedloga o osnivanju neke njima pogodnije "crkve".
Zbog toga je postao, i ostao, simbolom ustrajnosti u vjeri.

Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine za
vrijeme njegovog pohoda Hrvatskoj.

Fotografija Alojzija Stepinca

11.10.2008. u 14:50 • 15 KomentaraPrint#

Djevojka i Spasitelj

Katarina, 19 godina. Živi u malome mjestu u Slavoniji. Studiravši u velikom gradu, sreće mladića u kojeg se zaljubljuje. Nakon svega nekoliko tjedana stupaju u intimni odnos. Za Božić 2004. otkriva da je trudna. Međutim, za Katarinu to nije "blagoslovljeno stanje" nego strašna i poražavajuća vijest, nešto što joj nikako ne treba. Nosi bebu koju ne treba, abortus je dogovoren, dečko će platiti i čekati na nju. Ipak, ona me zove i plače. Te su suze odškrinuta vrata kroz koja može ući Spasitelj. Moje su riječi možda mlake, možda neuvjerljive, možda hladne... Ne sluša me do kraja, naglo spušta
slušalicu. Prošlo je mjesec dana. Katarina, ovo sam sastavio za tebe. Isus te neizmjerno voli, gdje god bila i što god učinila.



K (Katarina): Mlada sam, premlada i da hoću roditi to dijete ne bih ga znala odgojiti. Premlada sam za sve te obaveze!

I (Isus Krist): I moja je majka Marija bila mlada kad je začela, još mlađa od tebe. Ne boj se, Ja sam s tobom! Mladi, neiskusni pastir David pobijedio je Golijata i postao kralj. "Bogu je sve moguće!" (Mk 10, 27) "Bog je učitelj naš od mladosti" (usp. Ps 71, 17)

K: Ja ne smijem roditi; ta što bi rekli roditelji, kako bi podnijeli sramotu u selu odakle smo. Naše je mjesto malo i sve se zna...

I: Zar ćeš cijeli život misliti i raditi ono "što će drugi smatrati dobrim za tebe", ono što će ti okolina naređivati? Roditi djetešce s kojim ćeš dijeliti ljubav i život nije sramota...To je milost i radost! Anđeo je rekao mojoj Mami: Raduj se, milosti puna, Gospodin je s tobom!" (Lk 1, 28). Za pobačaj neće saznati selo (iako vjerojatno i hoće!), no znati će Nebo sa svim stanovnicima svojim.

K: Ali, koliko je mojih prijateljica to učinilo, nisi ih kaznio, nisu umrle, i dalje žive normalno i kažu da su dobro postupile!

I: Ti ne vidiš njihovo srce, ti ne znaš za jecanje koje Ja u noći slušam... Da prijateljice učine samoubojstvo, bi li i ti to učinila? Pobačaj je svojevrsno samoubojstvo... Sama ćeš sebe kazniti. Ja sam Ljubav (usp. 1 Iv 4, 16), Ja ljubim podjednako tebe i tvoje dijete. Smrt je područje neprijatelja: "Zavišću đavla uđe smrt u svijet" (Mdr 2, 24) Nitko ne može ostati normalan ubivši svoga bližnjega.

K: Nisam samo premlada, nego i studiram! Zar misliš da prekinem školovanje, ostavim život u gradu i vratim se s vanbračnim djetetom u moje selo? Gdje je tu logika?

I: Gdje je logika u tvom ponašanju i izborima? Spolni čin nije samo zabava, nije samo igra kojom oslobađaš svoje strasti. Ušla si u vrlo ozbiljan odnos i doživotan savez sa drugim čovjekom. On je postao dio tvoga bića: duha, psihe i tijela. Svaki čovjek mora preuzeti odgovornost za svoja djela. Dajem ti djetešce, kao dar i blagoslov, ne kao kaznu! Ne moraš zauvijek napustiti studij, ne moraš se seliti... "Svu svoju brigu povjerite Njemu, jer On se brine za vas!" (1 Pt 5, 7) Vjeruj u mene, pomoći ću ti u svemu. Pričaj sa svojim dečkom, on je otac tvoje bebe, potraži pomoć... Ja ću te voditi, osloni se na Mene! Napisano je: Bog će ispuniti svaku vašu potrebu, obilno, po svome velikom milosrđu!

K: Dobro, studiranje i mogu prekinuti, ne bih bila jedina. Ali, što je sa uzdržavanjem? Danas dijete puno košta, mi nemamo primanja...

I: Zapravo, dijete "košta" samo ljubavi. UVIJEK postoji rješenje! Poslat ću ti ljude - moju braću - koji će ti pomoći, providit ću vam stan i hranu. "Ne brinite se tjeskobno za ono što ćete jesti i u što ćete se odjenuti. Otac nebeski zna da vam je sve to potrebno." (Lk 12, 30) Od tebe tražim samo povjerenje i odluku za život! Malo po malo, ne morate odmah imati sve. Svakako, prvo uđite u sveti brak! Izvan braka, s pobačajem na duši... Zamisli, da početak i temelj zajedničkog života bude ubijeno dijete...

K: Isuse, a što ako on to sve ne želi, ne razumije? Mislim da je previše neodgovoran i samo mu je do zabava i ludovanja. Što ako...

I: Ne muči se takvim pitanjima! A što ako vas još danas pozovem k sebi? Nisi još s njim ni popričala, a već sve znaš. I on je ljudsko biće, ima srce i potrebu za smislom u životu. Mnoge su stvari kod njega samo maska! Otkrij ono što je najbolje u njemu; otkrij dijete Božje koje će radosno prihvatiti vaše zajedničko dijete. Matej je bio carinik, grešnik. Pošao je za Mnom (usp. Mt 9, 9), Zakej je varao i krao. Upoznao je Mene i postali smo prijatelji (usp. Lk 19, 2). Mogao bih ti unedogled pričati...

K: Pretpostavimo da će sve biti tako; on će pristati, ući ćemo u brak, naći posao, živjet ćemo u garsonijeri ili kao podstanari... Nekako ćemo se već snaći. Ali, što će učiniti moji roditelji!! Ti ih ne znaš, oni su vrlo naprasiti i nasilni!

I: Prvo, Ja ih znam, i to bolje nego ti ili itko drugi. Drugo, zar nisi punoljetna? Ljubi ih i poštuj, ali znaj da nisi pod njihovom vlašću. To dijete nije njihovo! Kako će biti dobri djed i baka sljedećem unuku, ako bi htjeli da usmrtiš sadašnjeg?! Vidjet ćeš, sve će biti dobro. Kad vide tvoju odlučnost, popustit će i još će ti pomoći i novčano i podrškom... Uostalom, nisam li Ja "Gospodin - čudotvorac", (2 Mak 15, 21) Hrabro, ljubljena moja, jer moja je ljubav s tobom, Ja bdijem nad tvojim potrebama. Sve je u mojoj vlasti.

K: Imam tolike prijatelje... Vjerojatno će me svi napustiti kao ,"luđakinju" A tu su i moja dva brata. Neznam,još se snažno dvoumim.

I: Slušaj moj glas u svome srcu! Osluškuj novi život koji je u tebi i svakodnevno raste! Od 18. dana beba ti ima već srce, krv, žile, organi su sve veći i uskoro će početi "plesati u tebi! Mene su također napustili, pripremili mi križ i naslađivali se mojom mukom. Sjeti se, nazivas se kršćankom tj. Kristovom. "Svijet će vas mrziti... U svijetu ćete imati patnju... Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16, 33) No, promisli malo: biti će veliko svjedočanstvo onima koji su u istoj situaciji! Spašavajući svoje, spasit ćeš i drugu djecu. U nevolji se poznaju PRAVI prijatelji. Ne trebaš prijatelje koji su protiv tvoga djeteta, i time izravno i protiv tebe.

K: Bila sam kod liječnika, čudi se što uopće razmišljam... Uvjerava me da pobačaj nije opasna operacija, da mnoge to čine. Kaže mi, da će dijete, ionako oboliti ili je već bolesno, jer sam jako uznemirena.

I: Pobačaj nije "operacija" To je ubojstvo nerođenog djeteta, bez obzira što su ga ljudi ozakonili. Operira se i izbacuje bolesni dio tijela a ne djetešce pod srcem majke. Time što je dopušten i - kao što sama vidiš - preporučen pobačaj nije siguran "zahvat"! Donosi strašne patnje i teško ranjava i dušu i tijelo. Možeš ozbiljno oboljeti, ostati neplodna, upasti i velike traume... Vidiš, čak i on priznaje da je to dijete. Naći će svaki mogući razlog da to učiniš i potkrijepiti ga svojim "dokazima". Ne vjeruj ljudima čije su ruke krvave, čije su duše tamne, koji za prolivenu nevinu krv dobivaju velike
novce! Vjeruj Meni, jer Ja sam "Put, Istina i Život" (Iv 10, 10) i odabirem "ono što je maleno, slabo i glupo u očima svijeta" (usp. 1 Kor 1, 27). Bježi glavom bez obzira od "zmaja, koji želi proždrijeti dijete!" (usp. Otk 12, 4)

K: Stvarno, ako ću se toliko živcirati, dijete će mi oboliti, zajedno sa mnom. A ako oboli, onda je gotovo... Kao da jedva čekaju da nestane!

I. Pusti ih, njihova tvrda srca ću suditi Ja. Svi će dobiti od moje pravednosti što zaslužuju. Krv i suze moga naroda bit će svećene, kao što sam vam rekao u svojoj Knjizi. Shvati, da je ovaj svijet ohol i dvoličan. Poštuju i pomažu invalidima, ali jao bolesnima u utrobi. Kada dođeš onima "koji rukama svojim nasilje čine, a noge su im brze da nevinu krv proliju" (Iz 59, 7), samo im hrabro reci: To je moje dijete i ja vam ga NE DAM! Slušaj; "I prije nego Me zazoveš, Ja ću te uslišati!" (lz 65, 24) Osim toga, znaj; "Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje!" (Ps 62, 1)

K: Evo, neprestano govoriš "dijete", iako su me mnogi uvjeravali da ne nosim dijete nego "nakupinu stanica i tkiva"!

I: Čvrsto se drže laži, ne žele se obratiti... Ne kaje se nitko zbog pakosti svoje" (Jer 8, 5-6) Jesi li ih pitala, kada bi to "tkivo" postalo dijete? Već sada ima sićušne organe, otisak prstiju, oznake svoje fizionomije, ljudski DNK, i tako će biti do rođenja i poslije. Najvažnije od svega - to dijete ima besmrtnu dušu koju mu je udahnuo moj Otac nebeski. Zbog toga sam djeteta prolio svoju krv na Kalvariji... Bez obzira na šapat zloga duha, slušaj i povjeruj: "Ovako kaže Gospodin, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: NE BOJ SE... !(Iz 44, 1)

K: Mnogi misle da otac i majka stvaraju dijete, a Ti govoriš o Božjem stvaranju...

I: "Ja sam, vas nosio od majčina krila" (Iz 46, 3)
"Svi smo mi djelo ruku rvojih" (Iz 64, 7)
"Ja sam te stvorio, sluga si moj, Izraele, neću te zaboraviti" (lz 44, 21)
Prije nego ste vi začeli svoje djetešce, Ja sam ga već začeo u svome Srcu!

K: Ja sam velika grešnica. Zapravo, više ne znam što hoću i sva sam zbunjena. Ako ga i rodim, kako ću ga odgojiti, kad sam sama, u jednoj tami?

I: Ne boj se, tu sam. U tvom mraku upalit ću svjetlo. Malo po malo... Sitnim koracima upoznat ćeš svoga Boga, koji te neizmjerno ljubi. Vidiš, zbunjena si, jer je grijeh u tebi. S grijehom ne možeš biti sretna, jer grijeh odnosi mir i blagoslov, blagostanje (usp. Iz 48, 22). Ti znaš da "nema ni jednog pravednog" (Ps 143, 2), ali možda si čula također da se "cijelo nebo raduje kad se grešnik obrati" (Lk 15, 7). Dakle, za svakoga postoji šansa, svi su pozvani na promjenu života, na novi život u zajedništvu sa Mnom, koji jesam Život.

K: Moja je vjera slaba, teško mi ju je naći, kad je prije nisam dobila, nisam prakticirala u roditeljskom domu...

I: Ne! Svatko ima svoje vrijeme. Vjera, to je odluka, to je poslušnost Bogu (usp. Rim 1, 5). Poslušaj me, dijete moje, jer Te želim ljubiti cijelu vječnost! Davat ću ti različite znakove, vodit ću te za ruku, osjećat ćeš moju Prisutnost...Ja ću učiniti sve promjene u tebi, a ti samo moli: "Gospodine, umnoži moju vjeru! (Lk 17, 5) Prihvati milost moje Ljubavi!

K: Znači: nosim ipak dijete, koje je osoba, besmrtne duše, maloga, ali savršenog tijela, ljudsko biće čijl si Ti Stvoritelj...Moj se pogled nekako mijenja, ali što sa mojom okolinom?

I: "Ne plašite se poruge ljudske, ne bojte se uvrjeda!" (lz 51, 7) Stavi na sebe oklop vjere, nade i ljubavi. Zaštiti se Riječju Božjom - Svetim Pismom, Evanđeljem koje je "sila Božja za spasenje svakome vjerniku" (Rim 1, 16) Traži Mene, a ne lažne "prijatelje" koji te nagovaraju na zlo. Moli, traži da ljudi mole za tebe, oca i bebu. Sudjeluj u sakramentima moje Crkve, predaj mi svoje grijehe da ih operem u svojoj Krvi! Druži se sa mojim vjernima, ne zaboravi: Ja ću te voditi, otajstveno i stvarno, kroz sve nevolje, pazit ću na tebe i tvoju novu obitelj. Samo se predaj u zagrljaj Milosrđa!

K: Iako sam siromašna, zbunjena, nevjerna, grešna, Ti ćeš me ipak voditi i brinuti se za me? Tvoja me ljubav zadivljuje!

I: "Gospodin je sa siromašnima i potlačenima" (Iz 57, 15) Ne gledam tvoje stvari ili novac, nego tvoje srce! Dijete koje nosiš još je siromašnije od tebe - odjeveno je samo u posteljicu! Ništa me, osim tvoga dobrovoljnog odreknuća, ne može odijeliti od tebe, ništa i nitko! Osim toga, Ja sam "došao da pozovem grešnike" (Mt 9, 13) a tvoj ću grijeh pretvoriti u milost i blagoslov. Volim vas; pogledaj na križ, stavi svoje rane u moje, svoje srce u moje probodeno Srce!

K: A moje dijete, što s njime? Hoće li me voljeti ako mu neću moći pružiti sve što poželi?

I: Zajedno ćemo ga odgajati. Imam velike i divne planove za njega... "Od najmanjeg postat će tisuća, od neznatnog moćan narod" (Iz 60, 22) Vjeruj i pouzdaj se u Mene, ja sam Bog! Vidjet ćeš uskoro sama: kad rodiš, klicat ćeš od radosti! Rađaš novi život i dobivaš novi život! A to vrijedi i za tatu.

K: Isuse, rodit ću ga! Sada znam do nisam više sama! Hvala Ti na ljubavi i sigurnosti, spoznaji do mene i moje dijete čeka uvijek Tvoja pomoć i zaštita! Moje dijete, njegov otac i ja smo Tvoji, a znam do se Ti za svoje brineš!
Preuzeto s www.molitve.info

11.10.2008. u 14:38 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (10)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?



OPIS BLOGA
Karizmatski pokret katoličke crkve




JESUS-CHRIST AND HIS MOTHER MARY  JESUS CRISTO Y SU DIVINA MADRE MARIA  POR:       PEDRO L. CAME

e-mail: donbranko@1net.hr

"SVETE SLIKE"



ČETIRI GOSPE

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic





IVAN PULJIĆ

Powered by eSnips.com


Nano Prša: O, SVETA MARIJO...

OSvetaMarijo-1.mp3


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic







































































































koliko vas sad gleda blog:


Najbolji blog 2007

BLOG JE OSVOJIO 1. MJESTO !

NAUČI MOLITI KRUNICU

-KRUNICA-

MOLI JE SVAKODNEVNO

_BANNER_




Image and video hosting by TinyPic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se