Cerovac komentira

< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

19.04.2012., četvrtak

Izjava Matice hrvatske: Za pobjedničku Hrvatsku!



IZJAVA MATICE HRVATSKEI

Za pobjedničku Hrvatsku!



Predsjedništvo Matice hrvatske


U povodu nedavnih optužbi dežurnih ideologa mržnje da će udomiti međunarodni nacionalistički skup u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava, Matica hrvatska energično odbija svaku klevetu ili neovlašteno uvlačenje bilo predsjednika MH, bilo njezina Predsjedništva, bilo cijele Matice hrvatske u ičije igre ili kalkulacije


Predsjedništvo Matice hrvatske već je izjavom od 8. travnja 2012. odbacilo kao neosnovane napade koji su se, u dane Uskrsa, pojavili na pojedinim portalima ili u tisku, optužujući Maticu hrvatsku kao udomitelja međunarodnoga nacionalističkog skupa u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava.
Da su ti napadi bili unaprijed smišljeni – bez obzira na činjenice – vidjelo se po uspješnoj sinhronizaciji u širenju neistina. Počelo je s izmišljenim intervjuom predsjednika MH, u kojemu on – tobože – hvali neke ideje iz knjige Mein Kampf Adolfa Hitlera i najavljuje da će, u sklopu međunarodnoga nacionalističkog skupa „promovirati“ svoju knjigu o tome; svojevrsni nastavak Mein Kampfa; i da će to učiniti unatoč očekivanom otporu mnogih, koji tekst prethodno neće ni pročitati! U tim i takvim „izvorima“ moglo se pročitati da će predsjednik osobno predvoditi marš nacionalista zagrebačkim ulicama, kao specifičan apel za hrvatske generale – haaške uhićenike. Evidentno je bilo da se pokušava sastaviti specifično zmijsko klupko od HČSP-a, europskih nacionalista, hrvatskih generala i Matice hrvatske; svakako s naglaskom na Maticu hrvatsku, koja je jedina među citiranima – korisnik državnog proračuna. Nije naodmet istaknuti da se u ovoj godini obilježava 170. obljetnica postojanja i ustrajna rada MH, što je nekima, očevidno, teško prihvatiti, ali su drugi, pa i najviše pozicionirani, to prepoznali i uvažili (v. Matičine priredbe u Zagrebu i Mostaru). Upozorit ćemo i na još neke „začudne“ podudarnosti: cijela ta farsa protiv Matice hrvatske i njezina predsjednika eskalira između Velikog Petka i Uskrsa, kad ljudi ne rade i posvećuju se obiteljima uživajući u blagdanima. U te dane tajništva su ustanova nedostupna te se ne mogu dobiti autentični odgovori na brojna postavljena pitanja. Drugo, ove se godine, logikom kalendarske selidbe uskrsne nedjelje, blagdan Uskrsa približio danu osnutka NDH (10. travnja). Očito je režiser toga bijednog dramoleta u ono klupko uspio utkati još i Crkvu i ustaše, pa je portret predsjednika MH kao klerofašista dodatno istaknut, a Matica se, opet, našla na udaru dežurnih ideologa mržnje. Osjećamo da, u tome povodu, treba reći još nešto: Matica nije i ne želi biti taocem ultranacionalističkih tlapnji i gluposti; ona jest nacionalna institucija s nacionalnim programom, ali taj program nije regresivan, nije ekskluzivistički obojen, nije lišen smisla za realnost i uvijek računa – pa i među svojim članstvom – na sve ljude dobre volje pa i različitih svjetonazora, narodnosti, religijskih, agnostičkih ili ateističkih uvjerenja smatrajući suradnju, solidarnost i suosjećanje najvećim dobrima u svijetu različitih.





U ime tih shvaćanja energično odbijamo svaku klevetu ili neovlašteno uvlačenje bilo predsjednika MH, bilo njezina Predsjedništva, bilo cijele Matice hrvatske u ičije igre ili kalkulacije; jedna je od zamisli, u tome smislu, zacijelo trebala biti i Matica kao „duhovni sponzor“ okupljanja onih koji ne dijele s Maticom njezina uvjerenja o nužnosti nenasilnog, demokratskog i civiliziranog postupanja u svim prilikama; o pogibeljnosti svih ekstrema – kako „lijevih“ tako i „desnih“ – o predanosti ljudskome dobru, interesu Domovine i pravima pojedinca. Nama može biti razumljiva želja HČSP-a da u Matici hrvatskoj organizira svoju „međunarodnu konferenciju“, ali bi i HČSP-u trebalo biti razumljivo stajalište Matice hrvatske da se takva konferencija ne može održati u našoj dvorani, utoliko prije što Matica nije nikad iznajmljivala svoje dvorane za eminentno političke skupove koalicija, stranaka, strančica ili sekti i što bi odstupanje od toga pravila doista značilo mogućnost stanovita izjednačavanja Matice i dotične grupe (ili grupa). Takvu identifikaciju nismo ni prije htjeli, pa je nismo dopustili ni ovom zgodom. Takvo je razrješenje, bez ikakve apriorne uvrede, razboritom političaru moglo biti dostatno. Umjesto toga sasuo se na Maticu hrvatsku slap uvreda, pa je veliki predsjednik najmanje hrvatske strančice predsjednika MH okrstio mizerijom. To su, nažalost, stil i jezik hrvatskih ultradesničara, koji se služe i gorim jezičnim formulacijama, preuzimajući, između ostaloga, i ustaške budničarske formule. Ne da se s time ne možemo i nećemo solidarizirati, nego se moramo upitati u kojim to povijesnim maglama žive kreatori takve politike? Zašto neprestano odgajaju gubitničku Hrvatsku – gubitničku u svakom pogledu: vojnički poraženu, s logoraškom hipotekom, s antisemitizmom, fašističkim pečatom na čelu, zaključno: nedemokratsku, uzurpatorsku i bježanijsku (kad je zatrebalo), a ne odgajaju mladež za dobitničku novu Hrvatsku, pobjedne Hrvatske vojske, demokratskih izbora, Tuđmana kao – voljom naroda – izabranog predsjednika Republike Hrvatske, a ne kao poglavara dopremljenog u kamionu okupacijske vojske, a izbjeglog u diktatorskoj limuzini, za razliku od Nikole Šubića Sigetskog koji se borio do posljednjega daha ili – zašto ne – Salvadora Allendea, koji je pružao žestok, iako beznadan otpor uzurpatorima. Legitimnost ne daje samo prava, nego i obveze. Pavelić takvog legitimiteta nije imao. Koji nam suvisao odgovor na ovo pitanje može pružiti podgrijana hrvatska radikalna desnica? Na kojoj liniji hrvatskih interesa stoji njihov gostoljubivi poziv mađarskim ultrašima, koji u programu imaju i ekspanziju na hrvatske teritorije? Na kojoj bi liniji obrane „hrvatskih interesa“ bila njihova parada „za hrvatske generale“? U korist njihove štete? Generali su se, prirodno, odrekli takve „zaštite“, a vrijeme je da se javno progovori o tome smije li se minorna strančica, ne postižući nikakvu važnost na parlamentarnim izborima – jedinom mjestu političke afirmacije u demokratskom društvu – i zlorabeći interese kako hrvatskoga društva tako i one već s nepravom ugroženih pojedinaca – okoristiti trenutkom javne pozornosti, skrećući pozornost na sebe i svoju destruktivnu funkciju? Od potencijalno respektabilna, cjelovitoga i djelotvornog pravaškoga pokreta – potrebnog hrvatskom narodu i hrvatskoj politici – nastale su tri frakcije, poduprte taštinama vođa, glupostima lidera, pa danas tek dio tog potencijala djeluje kao ozbiljan – premda ne i odlučujući – politički subjekt. Tko je za to kriv hrvatskoj desnici? Zašto se u nju velikim dijelom uselila nepromišljenost, partikularizam, necivilizacijski „standardi“, nedarovitost? Nije li i na predsjedničkim izborima desnica samu sebe otpisala ističući odviše kandidata za jedno mjesto? Pa i dijete bi izračunalo da će podjela glasova ojačati pozicije druge strane u nadmetanju. Tko je za to kriv hrvatskoj desnici? Suparnici? Ona sama? Ili opet – Matica hrvatska? Nije teško odgovoriti. Spletkarenja koja su se, oko ovoga Uskrsa, dogodila u našoj medijskoj javnosti pokazuju kako su moguće ne samo neočekivane nego i „neprincipijelne koalicije“ – ultradesnih i ultralijevih, primjerice.



Matica hrvatska izražava svoje nemirenje s neodgovornošću i nemoralom koji se ogrću plaštom crnoga humora i sveopćega moralnog relativizma, s moralnom ravnodušnošću koja prodire u sve pore društva i s nositeljima – „prezenterima“ – takva stila koji ne drži do ljudskog integriteta i dostojanstva, do razlikovanja istine od neistine, od beskrupulozne eksploatacije izmišljotina, lažnih izjava, sramotnih fotomontaža s nedvosmislenom jedinom željom da se drugome – pošto-poto nanese šteta.
Kako je u ishodištu svih pitanja bilo iznajmljivanje ili neiznajmljivanje Matičine dvorane za „konferenciju“ s međunarodnom potporom HČSP-a izjavljujemo da smo, neovisno o činjenici što je HČSP legitimna stranka, ocijenili da njihovo „okupljanje“ nije u interesu Hrvatske pa, stoga, ni Matice hrvatske i da mu u nas nema i ne može biti mjesta.

Prenosimo: Vijenac
- 14:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se