Cerovac komentira

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

28.12.2010., utorak

(Ne)čovječnost u Hrvatskoj

Glas Koncila donosi još jedan aktualni komentari svog glavnog urednika. Zbog njegove važnosti prenosimo ga na ovom blogu.


(Ne)čovječnost u Hrvatskoj
Ivan Miklenić

Božić 2010. godine u sadašnjem povijesnom času hrvatskoga društva i hrvatskoga naroda najizvrsniji je odgovor na najdublje, najzahtjevnije i najvažnije potrebe i probleme svih hrvatskih građana. Slavlje Božića još jednom otkriva da je Bog postao čovjekom i da je čovječnost tako izvrstan oblik postojanja najsavršenijih živih bića na Zemlji da joj je dionikom poželio biti i postao - i sam Bog. Rodivši se kao ljudsko dijete, Bog je postao u Isusu Kristu brat svakom čovjeku na čitavoj kugli zemaljskoj i u čitavoj povijesti te je upravo kao čovjek živio i očitovao puninu čovječnosti. Isusovo čovještvo - baš zato što je življeno i ostvareno u punini, u cjelovitosti - potvrda je da je usprkos svim oblicima nečovječnosti, koji razdiru, vrijeđaju i muče kako pojedine osobe tako i čitavo hrvatsko društvo i čitavi hrvatski narod, čovječnost ostvariva, da nečovječnost ne može, i ne smije imati zadnju riječ. Isusovo čovještvo izazov je i snažan poticaj da se u svakoj osobi u suvremenom hrvatskom društvu svaki oblik nečovještva popravi i zamjeni puninom čovještva.

Brojni su oblici nečovještva, kako na osobnoj razini hrvatskih građana tako i na svim razinama zajedničkoga života, i to je, bez sumnje, korijen svih aktualnih zala koja razdiru hrvatsko društvo i hrvatski narod. Među brojnim oblicima nečovještva ipak postoje oni koji posebno štete svim hrvatskim građanima, koji ne samo da priječe svaki pokušaj reforma, ozdravljenja, uspostave zdravoga društva nego i dovode čak u pitanje dostojanstvo mnogih hrvatskih građana i sam opstanak hrvatskoga naroda. Prijeko je potrebno prepoznati barem one najvažnije oblike nečovječnosti koji su uzeli maha u hrvatskom društvu i koje je potrebno najprije u što je moguće višem stupnju izliječiti da bi počeo normalan život na svim razinama.

Radost što je Bog postao čovjekom i očitovao puninu čovječnosti potvrda je da je nečovječnost kao zloporaba moći, neetična povlaštenost ili obmanjivanje - izlječiva, da i ljudi u Hrvatskoj mogu ostvariti puninu čovječnosti u služenju općemu dobru, u poštovanju dostojanstva i jednakih prava svakoga čovjeka, u poštivanju cjelovite istine...
Najteži oblik nečovještva na svim razinama osobnog, obiteljskog i društvenog života je zloporaba moći, zloporaba sposobnosti koja se može ostvarivati na bezbroj načina. Na razini suvremenoga hrvatskog društva zloporaba moći ponajprije je prepoznatljiva u potezima koji su na štetu općega dobra hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva. Na vitalnom gospodarskom području primjer takvih poteza su odluke koje su industrijski i proizvodno relativno sposobno i razvijeno gospodarstvo uvelike upropastile, prodale u ruke onih kojima legalni i legitimni interesi hrvatskoga društva uopće nisu važni ili u potezima koji znače propuštanje donošenja zakonitih mjera za gospodarsko uspravljanje na vlastite noge. Na političkom području zloporaba moći teže je prepoznatljiva jer se ona javno ne očituje, ali je prepoznatljiva po posljedicama i dojmu koji stvara, a koji daje naslutiti da žarište stvarne političke moći u Hrvatskoj nije u legalnim i legitimnim strukturama državne vlasti nego u skrivenoj tajnosti. Snažan je dojam da nakon odlaska s političke scene prvoga hrvatskog predsjednika, koji je i sam bio prisiljavan na neke kompromise, hrvatske državne vlasti imaju znatno sužen manevarski prostor za svoje djelovanje, pa kad bi i htjele, neke se poteze u interesu hrvatskoga naroda i ne usude povući. Npr. sve razvidnija postaje uloga pojedinih moćnih interesnih skupina koje svoje predstavnike imaju i u legalnim strukturama državne vlasti, a koje diktiraju različite oblike razvodnjavanja hrvatske državnosti, hrvatske samostalnosti, hrvatskoga suvereniteta. Svi ti ljudi koji pojedinačno i organizirano sudjeluju takvim i sličnim zloporabama moći morali bi postati svjesni svoje nečovječnosti jer svojim djelovanjem protiv legalnih i legitimnih hrvatskih ciljeva i interesa sustavno ugrožavaju druge ljude, njihova legitimna ljudska prava.

Zapanjujuće razoran oblik nečovječnosti u suvremenom hrvatskom društvu jesu i različiti oblici neetične povlaštenosti pojedinaca i skupina koja je izvor nepravda i nejednakosti kojima su izloženi hrvatski građani. Vjerojatno nema građanina koji nije pogođen činjenicom postojanja povlaštenosti kao političke podobnosti koja nekima otvara sva vrata, a drugima ih istodobno zatvara, ili na gospodarskom području gdje se očituje u različitim oblicima i stupnjevima monopola, ili na kulturnom području kad se favoriziraju samo određeni ideološki pojedinci i skupine. Ništa manje nije opasan oblik nečovječnosti koji se očituje kao sebičnost i pohlepnost, a što je u korijenu svake korupcije, svake malverzacije, svake krađe, svakoga neodgovornog i nepoštenog upravljanja dobrima. Nečovječnost u obliku sebičnosti sasvim sigurno ne može iz ljudskoga ponašanja ukloniti samo represija niti javno prozivanje, stavljanje na stup srama, nego tek unutarnja čovjekova promjena, samoodgoj i odgoj, povratak čovječnosti.

U suvremenom hrvatskom društvu na poseban način nečovještvo se očituje i kao njegovanje neistinitosti i obmane, a to je prepoznatljivo u svim segmentima društvenoga života i djelovanja, posebno u medijima. Treba li isticati da postoje pojedinci i skupine koji svjesno i namjerno obmanjuju javnost, koji priječe da npr. istina o sadašnjosti i prošlosti dođe u cjelovitom obliku do javnosti i da istina bude temelj djelovanja i odlučivanja. Samo onaj tko popušta nečovječnosti može svjesno obmanjivati, podmetati drugima i zlorabiti medijski javni prostor...

Slavlje Božića, odnosno radost što je Bog postao čovjekom i očitovao puninu čovječnosti, potvrda je da je i u hrvatskom društvu nečovječnost izlječiva, da i suvremeni ljudi mogu ostvariti puninu čovječnosti u služenju općemu dobru, u poštovanju dostojanstva i jednakih prava svakoga čovjeka, u poštivanju cjelovite istine...

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #