Cerovac komentira

< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

30.04.2010., petak

30.travanj - dan Zrinskih i Frankopana

Malo će se ljudi sjetiti da je danas dan Zrinskih i Frankopana. Evo našeg doprinosa prisjećanju pradavnih hrvatskih junaka.

ZRINSKO•FRANKOPANSKA UROTA

Apsolutistički i centralistički potezi Habsburgovaca izazivali su otpor hrvatskoga i ugarskoga plemstva. Hrvatsko plemstvo vodilo je neprekidne ratove protiv Turskog carstva, braneći svoje teritorije i nastojeći osloboditi okupirane u Slavoniji, Bosni i Dalmaciji. Međutim, Habsburgovci su bili zauzeti svojim dinastijskim interesima u Europi i nisu marili za obranu Hrvatske od Turaka, iako su se na to obvezali, stupivši 1527. na hrvatsko prijestolje (v. Cetinska povelja).


Nikola Zrinski


Zbog toga je glasoviti ratnik i vojskovođa, hrvatski ban Nikola Zrinski, uz kojeg su pristali ugarski palatin Franjo Wesseleny i ostrogonski nadbiskup Juraj Lippay, odlučio da se suprotstavi bečkom dvoru. Naime, suprotnosti između bečkog dvora i hrvatskih velikaša osobito su se zaoštrile u ratu protiv Osmanlija 1663-1664., kada su turske čete krenule prema Beču. Nikola Zrinski odbio je njihov napadaj na Štajersku, a njegov brat Petar pobijedio je tursku vojsku kod Otočca. Početkom 1664. Nikola je provalio na turski teritorij sve do Osijeka i zapalio glasoviti Sulejmanov most na Dravi. Kad su Osmanlije zauzeli Novi Zrin, utvrdu bana Nikole, koju je sagradio 1661. na ušću Mure u Dravu, povukao se Nikola uz prosvjed iz rata, jer ga je ozlojedilo što mu austrijski vojskovođa Montecuccoli nije došao sa carskim četama u pomoć, iako je bio utaboren nedaleko Novog Zrina. God. 1664. potukla je carska vojska Osmanlije kod Sv. Gottharda, no nije iskoristila pobjedu, štoviše, car Leopold I. sklopio je u Vašvaru sramotni mir, koji je teško uvrijedio hrvatske velikaše, jer je vratio Turcima sve hrvatske teritorije koje su hrvatski ratnici zauzeli.

Zbog toga su se velikaši počeli otvoreno okupljati oko bana Nikole Zrinskoga. Katarina Frankopan, žena Petra Zrinskogt pregovarala je s francuskim poslanikom u Veneciji, ne bi li francuski kralj Louis XIV. preuzeo protektorat nad Ugarskom i Hrvatskom, te novcem i vojskom podupro ustanak protiv Leopolda. Louis je pristao na pregovore, ali je 1664. pod tajanstvenim okolnostima poginuo u lovu u Kuršanečkom lugu kraj Čakovca, vođa urote Nikola Zrinski.


Petar Zrinski



Na čelo urote tada je stao Petar Zrinski, a urotnike je pogodila ubrzo i smrt palatina Wasselenya. Uz urotnike su, međutim, pristali sudac Franjo Nadasdy, štajerski vlastelin Erazmo Tatenbach i gorički grof Thurn. Kada je Nijemac Herberstein imenovan karlovačkim generalom, Petar Zrinski se još odlučnije pripremio za urotu, a uz njega su još pristali njegov šurjak F.K. Frankopan i zet Franjo Rakoczy. Pošto su pregovori s Francuskom, Poljskom i Mlecima ostali bez učinka, naložio je Petar Zrinski svome kapetanu Franji Bukovačkom 1669. da pođe u Carigrad na pregovore s turskim sultanom. Petrova ponuda sadržavala je priznanje sultanova vrhovništva nad Hrvatskom i plaćanje danka, a za uzvrat bi Zrinski i njihovi potomci vladali suvereno u Hrvatskoj. Osim toga, Hrvati bi uživali slobodu vjere, a njihovo plemstvo stara prava i povlastice. Za pregovore je, međutim, putem svojih diplomatskih predstavnika i uhoda u Carigradu, saznao bečki dvor. Pregovori s Turcima su osim toga oslabili redove urotnika, jer su se od Petra okrenuli zagrebački nadbiskup Borković i Kaptol, Nikola Erdoedy, Ivan Drašković i drugi velikaši. Uz njega su ustrajali njegovi podložnici, Banska krajina, te episkop u Marči Gavrilo Mijakić (v. Pravoslavlje u Hrvatskoj).

Kada je urota otkrivena, Frankopan je, nakon dogovora u Čakovcu naredio kapetanu Gašparu Čolniću da digne vojsku u Banskoj krajini. Petar je pokrenuo svoje podložnike na primorskim imanjima, a F.K. Frankopan je organizirao ustanak na ozaljskom vlastelinstvu, u Zagrebu, Turopolju i među plemstvom. Obojica su očekivali da će im, prema dogovoru, Turci priskočiti u pomoć, ali se turske čete nisu pojavile.

Koncem ožujka 1670. porazio je general Herberstein Frankopanovu četu. To je bio i kraj vojničkog ustanka. Zrinski je poslao na dvor kao pregovarača zagrebačkog nadbiskupa Borkovića, a dvor je Zrinskom obećao sigurnost, ako dođe u Beč da se opravda.

No 30. III. 1670. proglasio je car i kralj Leopold Zrinskoga veleizdajnikom i oduzeo mu bansku čast, a carski general Spankau provalio je u posjed Zrinskih, Međimurje. Zrinski i Frankopan odlučili su tada ipak otići u Beč. Međutim, car je pogazio svoju riječ o sigurnosti, pa su obojica velikaša 18. IV. 1670. utamničeni u Beču.

Nakon sudskog procesa, koji je bio ilegalan, jer Zrinskom i Frankopanu mogao je suditi samo hrvatski plemićki sud, osuđeni su i smaknuti u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustatt) 30. IV. 1671.

Smaknuti su također F. Nadasdy i E. Tattenbach. Golema imanja Zrinskih i Frankopana prešla su dijelom u vlasništvo dvora, a dijelom ih je kralj podijelio odanim i podložnim plemićima, većinom strancima. Smaknućem najjačih hrvatskih velikaša Beč je zadugo u Hrvatskoj uništio svaki otpor svojoj apsolutistič koj vladavin i.

Lit.: Posljednji Zrinski i Frankopani, Matica Hrvatska


IZVOR: Ivan Cerovac, Hrvatski politički leksikon, Muenchen 1988.god.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Neposredno pred smaknuće Petar Zrinski napisao je svojoj ženi Katarini pismo koje ovdje donosimo.


Moje drago serce. Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokančanja sutra v deseti ore budu mene glavu sekli i… tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni velete, tebe proseći, ako sam te u čem zbuntaval, ali ti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovom svetu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem tronušem u dike vekivečne sastanemo… Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu, pred zadnjim dnevom mojega življenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s mojum kćerju Auroru Veroniku blagoslovi!
grof Zrini Petar




- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.04.2010., nedjelja

Sretan vam Uskrs!!


Image and video hosting by TinyPic


- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se