Snažna žena

Jednom me jedna (muška) osoba s interneta optužila da držim stranu drugoj (ženskoj) osobi s interneta samo zato jer je za mene nekad negdje (što je on pomno pratio i pamtio) napisala da sam "snažna žena" (štoviše, jedna od, tim gore). To je jedna od onih opaski na koje bi čovjek trebao odgovoriti pa sam promrmljala da mora da za mene misli da sam psihološki krajnje jednostavna kad smatra da mu je sve jasno na temelju tako nečeg. To nešto u realnosti je zapravo sporedno (imajući u vidu sve razloge zašto netko nekome drži ili ne drži stranu, i što uopće znači držati stranu), ali i višedimenzionalno (ona je to rekla, ili mogla reći, iz višeslojnih razloga, ja sam to mogla primiti na višeslojan način). Nikakav zločin što je rekla, a možda je, što je najgore, bila i u pravu (što s tim, ako je?). Možda slučajno jesam snažna, po nekim kriterijima, i možda je to netko ispravno vidio, i htio je (ili htjela) da se to istakne na nekom mjestu i u nekom trenutku. Možda nas ima i cijeli čopor takvih i projiciramo si međusobno tu ideju, sa zanosom. Problem s tim slučajem je što se može činiti da je "snažna žena" nepoželjan koncept, ako se izgovara na feministički način. Postaje nepristojno u javnom diskursu, bilo kakvom razgovoru u javnosti, reći da je neka žena – ili neke žene, i izdvojiti ih i imenovati pritom – snažna.

Na blogu jednog (muškog) blogera nedavno se vodila manja rasprava (ako se tako može nazvati s obzirom da nije baš bilo nekih ukrštavanja argumenata, iako je bilo argumenata) povodom Dana žena, o feminizmu i tome kako on (feminizam) zapravo više nije potreban. Štoviše, iritantan je. Neke ženske blogerice su dale podršku takvom načinu i pristupu. Jer, u našim životima sve je ok, i teorija nema neko bitno mjesto u svemu tome. Kao ni aktivizam. Ili povijest. Ili sadašnjost koja nas demantira, ako smo već toliko glupi da ne čitamo. I sve je jednostavno, žene su užasno jednostavne. Nekog je nekad zasmetalo što je netko drugi mene (neka žena) nazvao snažnom ženom. Ja sam morala odgovoriti. Nekog je naknadno zasmetalo što se uopće više spominje feminizam. Ja nisam morala odgovoriti, ali jesam. Nekad u međuvremenu jedna je (ženska) osoba na internetu trebala dokazivati da je Jadranka Kosor podnosila loš tretman u politici (upravo, i pored drugih stvari) kao žena. Ja nisam odgovorila, a to je bio samo jedan glas, i u vremenu dugo nakon tog ne vidim više da ta osoba piše pod tim internetskim imenom. Kao ni ona koja je mene nazvala snažnom ženom. Kao ni ja. Žene koje u životu "muči" feminizam iz nekog razloga lako (ili ranije) odustaju. Da, jednostavne su, tu se slažemo. Takav živac, princip ili manjak vremena za gubljenje. Na blogu blogera kojemu je smetao feminizam, na Dan žena, prestala sam pisati nakon što mi je napisao da ga moje mišljenje "ne tangira" i da "jel' ok?", u stilu "oš ti prestat više ili šta". Pa ok, šta ne bi bilo ok.

Pojednostavljeno, ta jedna stvar JEST jednostavna, za razliku od nekog ili nečije psihologije, nekog kog bismo htjeli uvrijediti. Feminizam je lijepa ideja. Snažna žena je lijepa (povijesno logična, smislena, zaokružena, ponekad ispunjavajuća i nadahnjujuća) sintagma, i nije nužno isprazan i nepotreban kompliment. Komunikacijski je lijep potez nekome se (javno) diviti, ili ga bodriti, na temelju karakteristike nekakve psihološke snage, u bilo kojoj vrsti nepovoljnog konteksta (obično se ističe u kontekstu koji nije naklon). Nije potrebno boriti se protiv lijepih riječi o drugima (ženama, muškarcima, ženskim i muškim internetskim piscima koji lijepo i dobro pišu). A feminizam jesu uglavnom i pretežno lijepe riječi koje govore u prilog (konkretnom) nekome, umjesto protiv. Čudno mi je da to ikog smeta, ta snaga, ali ne bih htjela zvučati (samo) malodušno, sarkastično, naivno i jednostavno.

Oznake: feminizam