Sick Sith Lord pokorava Bliski Istok

Evo, izgleda da se moje blogiranje svelo na 1 post godišnje, ali tako to valjda treba biti. 2010. je stvarno bila godina za pamćenje na svim životnim frontama, a u vrtlogu putovanja, posla i zabave negdje sam zaboravila na blogiranje. Nakon puta USA/Jamaica koji sam ovdje opisala usljedilo je:
- Salzburg, Austrija
- Berlin, Njemačka,
-Brisel, Belgija (2x)
- Sarajevo, BiH (3x)
- Beograd, Srbija
- Stockholm (i okolica) Švedska
- Oxford, Engleska
- Tadžikistan (Dushanbe, Vakhdad District- Jamoat B. Burunov i Romit) (2x)
- Pariz, Francuska
- Strassbourg, Francuska
- više putešestvija po Lijepoj našoj
- Dubai i Abu Dhabi (UAE)
- Istanbul, Turska

I moguće da sam nešto zaboravila- sve u svemu jedna vesela i ispunjena godina na koju ću se rado prisjećati s osmjehom.

Ovaj post posvećujem zadnjoj dionici mog puta kroz 2010. godinu.

Prvo : Upoznajte moju najnoviji alterego (bogme ih imam podosta) Sick Sith Lord



Drago mi je. Sad mozemo nastaviti s pricom.

Još tamo neke davne 2006. dok sam bila na praksi u Aten upoznala sam srodnu dušu s drugog kontintenta (kako to mene već nađe, uvijek te srodne duše budu iz nekih dalekih krajeva) Ghadeer. To je jedna od rijetiki prilika u mome životu kada sam ja tijekom upoznavanja blijedo gledala u sugovornicu u potpunoj nemogućnosti da prokljuvim što je to dovraga rekla da joj je ime, a ne da druga strana u čudu gleda mene.

Nikad, do dana današnjeg nisam joj uspjela ime točno izgovorit, te je stoga postala Dee. Uspjela sam jednom prilikom nakon dobrih 10ak minuta grgljanja proizvest zvuk za koji je ona tvrdila da zvuči ko prvi zvuk u njenom imenu, ali nikad nisam uspjela spojit taj zvuk s ostatkom riječi. Tako je i dan danas one meni ostala Dee.

Sad kad napišem kako je došlo do inspiracije pomislit ćete "o Bože, ova žena je prava plitka kokoš", ali vjerojatno to ponekad i nije daleko od istine.
Dee i ja godinama sve razgovore u mojem omiljenom virtualnom svijetu zavrušavamo s "Moraš doći u Hrvatsku" "Moraš doć u UAE". You better come babe.. etc. I sve to uvijek bude puno neke daleke želje, a godine prolaze i život ide.

Sve dok Boja i ja nismo početkom ovog ljeta zajedno gledale Sex i grad 2. Pravi chick flick film za mozak na pašu i puno smijeha (koji iz nekog razloga sve najveće chick flick cure sa zgražanjem komentiraju- misterij misterija). Završi film i krene razgovor nekako ovakav:

Boja: jooj kak bi ja išla u Abu Dhabi
Ja: E, imam ja super frendicu u Dubaiju, to ti skoro isto. Ajmo?
Boja: Ok.

Dva mjeseca kasnije karte su bile v žepu. Kako smo gledali da na povratku moramo prespavati na aerodromu u Istanbulu (najjeftinija kombinacija Turkish Airlinesa i Emirates-a) na kraju smo zaključili da might as well stay in Istanbul još 2 dana. Kud sve..

I tako je došao 27. prosinca kad su tri kokoši sjele na avion prema Istanbulu. Živim čudom (s obzirom na moju reputaciju da me prate vremenske nepogode, ptice u motorima, a bogme i vuklanske erupcije) pravo je čudo da smo stigli na vrijeme na drugi let, a još veće je čudo da je i prtljaga stigla s nama.

Prvi susret s Bliskim istokom desio se na aerodromu u Dubaiju. Pune adrenalina u ranojutarnje sate iskrcale smo se i uredno stale u mrcinski red za provjeru putovnica. Nakon čekanja od kojih 1h nimalo srdačan striček s čudnim engleskim samo kaže : "You need to get an eye scan". Kakav sad pak eye scan. Al eto nekako smo shvatile što je pjesnik htio reči i shvatile da postojie mrcinski red (odvojeno žene i muški) za skeniranje oka. Naravno muški red je bio kratak, a ženski bi se dao protegnuti kroz cijelu Ilicu. Nakon što smo prvo uredno čekale u ženskom redu, neka gospodična zapadnjačkog izgleda je glasno rekla možete u muški red tamo je brzže.

Kako smo mi krenule tamo tako nas je popratila i gomila pokrivenih žena, što je pak izazvalo bijes muškaraca u drugom redu što je pak izazvalo bijes granične policije, i na kraju smo sve potjerane na kraj inicijalnog reda. No ne bi mi bile Balkanke da nismo zaobišle ovo pravilo. Nakon još malo čekanja ja sam odlučila se na pokušaj br 2 te sam u dogovoru s curama sama stala u muški red, a one su imale se pridružiti kroz nekoliko minuta ukoliko ne dođe do incidenta, jedna po jedna.

Tako je i uspjelo:)

Nakon što smo sve odskenirale oči ponovo smo krenule na passport check i ovaj puta smo i tu odlučile zaobiči red, i imale smo sreće da smo naletile na beskonačno simpatičnog lokalca na provjeri koji nas je primio i još srdačno s nama počakulao. Kako će iskustvo kasnije pokazati, lokalni ljudi koje smo imali prilike susresti su ljubazni. (pod lokalni mislim na oriđiđi emiračane).

konačno oko 4am izlazimo s torbama i susrećemo se s najdražom Dee koja nas je sve to vrijeme čekala na aerodromu ispijajući kavu.



Uploaded with ImageShack.us
Slika 1: Pogled iz stana naše domaćinice i domaćinica osobno

Ostajemo budni do jutarnje molitve, a bogme i nakon nje te uspijevamo uz zvukove pravog veselog kokošinjca dočekati i svitanje. Prva noć je ujedno obilježila i cijeli naš boravak u Emiratima koji će se pokazati popodnevno/noćno orijentiranim jer ćemo uz najbolje namjere skoro sva jutra prespavati.

Prvi dan krenuli smo iskusiti najveci shopping centar na svijetu da bismo do kraja naseg putovanja stvarno uspjele biti over-mall-ed kako nam je D. najavila. Shopping centar na prvu ne izgleda nista drugacije nego neki nas Arena centar i njemu slici, ali kada se uzme u obzir da je u njemu mrcinski akvarij, klizaliste i kojekakve druge random stvari cijela prica postaje impresivna. I sad me doduse uzrujava pomisao na bezube pirane. Zasto bi netko dovraga izao vaditi piranama zube?! Zar nije jednostavnije staviti ih u akvarij u kojem glupi turisti ne mogu gurati prste unutra, ili jos bolje pustiti ovako pa i okolo polijepit slike onih genijalaca koji su gurnuli prste unutra.Muhuhaha krrrvvv!

Nu dobro, da se malo skuliram.

Obavili smo sve must to stvari poput posjete Burj Al Arab-u, Bruj Khalifi (ja sam doduse taj preskocila), rasplesanim fontanama kod kojih sam postigla zen. Jos uvijek ne mogu vjerovat da me nesto sto je covjen napravio toliko uspjelo baciti u zen. Obicno u takav stadij dolazim samo negdje u nekoj sumi daleko iza sedam mora i gora dok mi se znoj cijedi po celu i tijelo je toliko iscrpljeno da ne da mozgu da ubde u uobicajenom stanju hiperaktivnosti. No ovaj puta eto, nekim cudom, uz miris sheeshe, libanonsku hranu i najgoru mogucu energetski neefikasnu tvorevinu ja sam pala u blazeni trans. Ljepota spoja ljudske nauke, megalomanstva, energetske neucinkovitosti i kica izgleda na mene ima isti efekt kao i suma tisucljetnih sekvoja.

Druga stvar koja mi je natjerala donju celjust da padne do poda (mramornog) i ostane se tamo vuci zamnom dok ja osupnuto koracam je bila dzamija - Sheikh Zayed Grand Mosque. D. je vec pripremila tri abaye za nas iz svoje kolekcije da ne bi imali problema s ulaskom (zasto, ipak necu napisati sve detalje da ne bi neki dusebriznik se nasao uvrijedjenim, no vjerujte bi bilo je jako zabavno i D. je jos jednom pokazala da je beskonacno vise kul no sto bi itko mogao pomislit). I dok je ona parkirala Igora (auto, pogotite tko mu je pred godinu dao ime! Daa, bingo!) meni je celjust pocela padati sve dok konacno nije opala. Tesko je rijecima opisati kako to cudo izgleda u mraku obasjano reflektorima, pa cu samo revi vauu.


Slika 2: Sheikh Zayed Grand Mosque (mah ovo je iz samo jednog kuta i ne vidi se ni cetvrtina, ali sta da vam ja radim- odite tamo i vidite pa cete znat o cemu pricam i zasto mi je celjust jos ozlijedjena od previse zijevanja).

Dids nas je lijepo prikladno zamotala, i tu se rodio Sick Sith Lord. Tako to bude kad vas nakon jos jedne neprospavane noci koja je jos uz to bila novogodisnja netko obuce u crnu abayu koja divno istice boju vasih podocnjaka i anemicnu put.


Slika 3: Radjanje bolesnog sith lorda

Ono sta mi se osim ocigledne ljepote same dzamije usjeklo u pamcenje je zvuci citanja Kur'ana pokojnom predsjedniku koji cijelu stvar cine jos nezemaljskijom. I eto opet me nesto covjecjom rukom napravljeno odusevilo, sta se meni, stvarno ne desava cesto.


Slika 4: U dzamiji

Taj dan prije posjete dzamiji bilo smo kod roditelja od D. na rucku. Oni su inace palestinci s jordanskim putovnicama koji oko 30 godina zive u Emiratima. Islamske su vjeroispovjesti i zive umjereno tradicionalno. Kako su nam vec svi rekli, a i vise puta tijekom puta demonstrirali, arapi su dobri domacini (ili smo mi samo imali beskonacno srece naletiti na samo kul ekipu). Na vratima nas je vec docekao odbor za docek od mame D. tate D. 2 greskom obrijane macke, kucne pomocnice, bake u mucastim slapama, a kasnije se pojavio i brat koji se bas nedavno zarucio za svoju sestricnu (ne nije ugovoreni brak, i da to je tamo legalno ukoliko prodjete genetska testiranja).

Mi ponosno demostriramo svoje znanje arapskog i samim cudom nitko umjesto "Kifik" i "Kifek" nije uz smijesak izgovorio " Ki FUCK" sto smo uporno radile dok smo trenirale izgovor te rijeci (prijevod : kako ste za m. i f. ).

Slicnosti s tipicnim hrvatskim kucanstvom:
- baka nosi mucaste papuce i gleda turske sapunice
- mama smatra da se nigdje ne jede dobra hrana osim doma
- brat provodi vecinu vremena u svojoj sobi igrajuci kompjutorske igrice

Razlicitosti od tipicnog hrvatskog kucanstva:
- sve je na arapskom
- naopacke stavljen pribor za jelo (vilica desno, zlica lijevo)
- svi ispljuvci(kosti i slicno) stavljaju se na stoljnjak
- riza se jede s umakom od jogurta i mente (mljac!)

Rezultat rucka: pun zeludac, pune torbe (pokloni: arapski parfem, aromaticni ugljen, a kasnije i set abaje i sala)



Slika 5: Ostatci

Ok gubim interes za pisanjem- bili smo jos i na safariju na koji smo uspjesno zakasnile 40 minuta i uzrokovale cijelu dramu kako prilici bagri s balkana, a a naravno na kraju se fenomenalno provele u voznji dinama, jahanju odvratnih glasnih smrdljivih deva i uzivale u finoj klopi caju i kavi. Nedami se vise. Boook.