06

nedjelja

prosinac

2009

UK-USA-Irska 2008

Jedna rečenica koja mi se između silnih predavanja se usjekla zauvijek u pamćenje je sa field tripa u Lake Districtu (ja mislim- evo dokaz da ću zaboravit pola svega! Već sad su mi se svi field tripovi spojili u jedan jaaako veliki :S). Jedan predavač nam je naime htio istaknuti kako je dobro da mi učimo o klimatskim promjenama, zaštiti okoliša i ljudi, jer:
"You are future world leaders" ( pri tome koristeći argumentaciju kako je naš kurs kompetitivan i kako smo mi dobri).

Na šta je moja najdraža Suzi poluglasno prokomentirala:

"If we're the future world leaders -then the world is fu****" :)

I nekako mi sjećanje na tu rečenicu ide skupa sa ovim videom:


Ah ta nostalgija! Ako ništa drugo nostalgija i pozitivna sjećanja su jedan od razloga zašto se taaako jako veselim ovoj novoj godini koju ću dočekat na Jamajci sa drugom polovicom Sluzi-ja.

Future world leades - ha! :)))

Mislim da je UK dio jasan iz naslova, ali da objasnim USA. Jedan od dijelova studija je i izrada disertacije, tj. magistarskog rada. Ja sam temu našla onako kako ja sve u životu radim, igrom slučaja navrat nanos i to naravno u zadnji tren. Točnije svoju temu sam našla u pubu King's Arms na uglu Broad Streeta. Istu večer i na istome mjestu i preko istoga pozannika sam našla i mog budućeg (bivšeg). Nazvala bih tu večer iznadprosječno uspješnom. Ili ispodprosječno katastrofičnom ako se uzme u obzir koliko sam se naživcirala kasnije oko same disertacije i nemogućnosti dobivanja podataka i uzimajući u obzir da sam sa predajom disertacije predala i dečka. No, to je sad nebitno:) Bitno je to da sam pisala disertaciju o desalinaciji - čišćenju slane vode od soli da bi postala pitka. Jedno totalno novo područje za mene s obzirom da sam ja em energetičar em iz Hrvatske di je desalinacija prisutna u tragovima, a ovakva kakvom sam se ja bavila nikako pristuna.

Između ostalog ideja je bila da imam barem jedan case study, a kako su mi najbolja postrojenja bila ili na Bliskom istoku ili u Australiji ili u USA, prevagnulo je USA iz praktičnosti i super činjenice da mi je moja najdraža sister upravo tamo već godimama. Pa zašto ne spojit ugodno, sa ugodno-korisnim?! Tako je došlo do plana da prvo sister dođe kod mene u Englesku taman nakon mojih ispita i onda skupa odemo kod nje, gdje ću se ja zadržati neka 3 tjedna. Tako je i bilo.

A šta da pišem o Americi? S obzirom da sam već nekoliko puta bila tamo i prošla preko 10 država ja mislim, ne znam šta da puno pišem. Al stavit ću slike i reći da sam bila na puno kul mjesta i radila puno kul stvari!:) Bili smo tako u Teneseeju na Ocoee riveru na raftingu- tamo je inače bila olimpijska kajak trasa za vrijeme olimpijade u Atlanti. Tako da je ovo pravi rafting. Totalni bombončić! Moram priznat da sam se na našoj Cetini totalno razočarala nakon 2 američka iskustva.

Slika 1: Rafting Ocoee river 2008

Rafting je trajao cijeli dan, bilo je jedno 5-6 većih brzaca od kojih par fakat žestokih za nas amatere. Raft guide nam je bio fakat super i pričao nam je kako se svake godine bar par ljudi polomi, a svako malo neko i puno gadnije nastrada. Šta nije toliko super, ali mislim da je dobro za čuti jer smo svakako bili oprezni. U našoj grupi od nekoliko raftova svi su se osim nas prevrnuli bar jednom, a dvoje ljudi je nakon prevrtanja i odustalo, jer su baš ispali na najvećem brzacu (Godzilla) i malo se natukli. Ono šta mi je bilo super je kako su nas lijepo pripremili, naučili veslat i naučili poslušnosti sve u 15ak minua pripreme. Toga u HR nisam doživjela. Tu su svi veslali kako ko hoće, a ja sam da prostite na izrazu pi*dila jer se nikud ne mičemo i jer nema brzaca:) Godzila je fakat mrak. I nema šanse da se ne preokreneš i ne ispadneš osim ako jako dobro ne slušaju svi šta raft guide govori i ne bude velik timski rad. Jaaao koji fenomenalan dan! jedva čekam da opet to ponovim!

Bili smo na Tallulah gorgeu na planinarenju i mogu samo reći zaaakon. Predivan kanjon sa još fenomenalnijim voodpadom na kraju po kojem se moguće "toboganati". U ovome kanjonu sezona je relativno kratka i zapravo se ne može ić kad god - ako je mokro i sl. ne puštaju ljude, a i kad je suho puštaju max 100 ljudi na dan i u svakoj grupi mora biti ili službeni voditelj ili netko tko je već bio. Kako su moja sister i njene hikeets bili već tamo mi smo imali naše privatne iskusne voditelje:) Na nekim dijelovima je malo friki jel treba hodati po strmoj stijeni čisto pomoću trenja, a dolje par desetaka metara niže, gledate brzace kako se razbijaju o stijene. Kad čovjek dođe na taj dio postane sasvim jasno zašto ne puštaju tamo kad je kiša:) Osim toga ovo planinarenje ima i dijelove hodanja preko rijeke po kamenju (isto friki:) ) i sve u svemu preporučila bi svakome!


Slika 2: Prijelaz preko rijeke


Slika 3: Stijena po kojoj treba prečat, a dolje brzaci


Slika 4: The Hikets!


Slika 5: Mali raj

Glavna baza mi je ovaj puta u USA bila Atlanta, Georgia, koja me zapravo oduševila. Nekako sam bila puna predrasuda prema tome američkom jugu, no pokazalo se da sam skroz u krivu. Atlanta je super grad, sakriven podno krošnji drveća. Ako se popnete na Stone Mountain, zapravo nije jasno di počinje, a di završava grad jer sve šta se vidi je gomila drveća i nekoliko visokih nebodera. Iako mene oduševilo drveće iznad grada, navodno to ima i loših strana- tako za svake oluje bar nekoliko kuća bude propiškano od srušenog drveća, kao i gomila auta. Praktično ili ne, jako je lijepo.


Slika 6: Pogled na Atlantu sa Stone Mountaina


Slika 7: totalno turistička slika, al nisam mogla odoljet jer ovi klinci šta se kupaju u fontani su mi zakon!

Najluđi dio došao je zapravo na kraju. Cijelo vrijeme dok sam bila u Atlanti sam pokušavala dogovorit sastanak u Tampa Bay desalinacijskom postrojenju (najveće u SAD-u) na Floridi, da obavim svoj case study visit za disertaciju. I zbog gomile nepotrebnih komplikacija i rupa u komunikaciji to sam uspjela konačno tek za cca 3 dana prije mog povratka u UK. I šta se onda desilo? Tu nedjelju vozili smo za Tenesee gdje smo bili cijeli dan na raftingu. Vratili se u atlantu i nakon 1 dan krenuli u cca 4am (ne sjećam se kolko) na 8h dug put to Tampe na Floridi da ja obavim svoj stastanak. kako nam je bilo živa šteta doć na Floridu i ne okupat se barem jednom, odlučile smo ludi plan napravit još luđim i ostat tamo još 1 dan i onda vozit doma, i onda idući dan ja natrag u UK. Tako je i bilo. Nakon 8h lude vožnje stigle smo u Tampu taman na moj sastanak.


Slika 8: Pogled sa vrha Tampa Bay desal. postrojenja prema lokalnoj termoelektrani

Nakon sastanka- pravac plaža! Naaajljepši pjesak koji sam ikad vidla! Bijelo bijelo bijelo, a uz to je i optimalne veličine: dovoljno sitan da je skroz mekan, a dovoljno grub da se ne uđe u svaku poru i rupu:)


Slika 9: Savršeni pijesak


Slika 10: Savršeni pijesak na super plaži

Ovu iduću sliku stavljam samo zato šta mislim da je to definitivno put na koji sam išla sa najmanje stvari. pogotovo ako se uzme u obzir da mi je trebala i odjeća za sastanak. Na slici dolje je kofer u kojemu su bile sve moje I sestrine stvari. Baš sam ponosna!:)


Slika 11: Pametno putovanje

Na Floridi sam naravno jela i aligatora, i mogu samo još jednom potvrdit svoju teoriju da bih da imam ponudu jela samo gmazove. Radije ja pojedem njih prije nego oni mene. Imaju okus pilića, a nije mi ih žao kao pilića:)
Uspjele smo se super nakupat i zabavit u tome kratkom vremenu i još pojesti orange chicken u jednom od mojih omiljenih fast foodova Panda Express i tek oko 9 navečer smo sa gomilom Red bulla i kave krenule na 8h dugu vožnju natrag. Eee to je opet jedan od naših fenomenalnih road tripova. preko 2000km u neka 3 dana.

Nakon toga sam se vratila u Englesku gdje je uz pisanje disertacije slijedilo još more dobre zabave, svakakvih tuluma i jedan bal, a u 8mj. mi je došla Jele i uputile smo se u Irsku na nekih 5?!?! (ne sjećam se kolko) dana. Našle smo se na aerodromu gdje je bio prvi doživljaj. Uzima nam žena putivnice i pita nas kud idemo.
ja: u Irsku
ona: jel vam treba viza
ja: ne
ona: jeste provjerili dal vam treba viza?
ja: da. ne treba nam viza već godinama.
ona: gleda u putovnicu i sa čuđenjem govori: Croatia, where is that?
ja: U Europi, na Jadranskome moru, preko puta Italije
ona: mhm... (uzima telefon i ide u centrali provjerit sve šta sam joj ja već vidno iziritirana rekla)

E sad- da sam na nekom drugom kontinentu, pa čak i na šalteru neke kompanije koja barem ne leti u Hrvatsku mogla bi razumjeti. Ali mi smo bile na londonskom aerodromu na šalteru Ryan aira koji leti u hrvatsku, i žena nikad nije čula za zemlju imena Croatia?!?! Eto svašta čovjek može doživit.
Čim smo stigle u Dublin gostoljubivost smo osjetile već na aerodromu gdje je čiko na carini tako lijepo propičao sa nama i poželio nam dobar provod i da popijemo dosta pive! Prvu noć smo bili smještene kod našeg frenda Kaspera, koji je inače Danac, al već nekoliko godina živi i radi u Irskoj. Nismo se dugo zadržale u Dublinu već smo brzo krenule pravca dalje prema obali.

Upravo sam shvatila da je prošlo previše vremena, pa sa Irskom nastavim idući puta:) Rentale smo auto odma drugi dan u Dublinu i posjetile smo Galway, Aranske otoke, Clifs of Moher, Nacionalni park Killarney i Dublin.

Samo slika za uvod u idući post uz lijepi pozdrav!

03

četvrtak

prosinac

2009

Bilo jednom davne 2007. kad je mala Slavica stigla u Oxford

Ne brinite, ne mislim pisati sve u trećem licu. To je čisto za naslov zbog manjka inspiracije:) Zašto sam zapravo odlučila ponovo probat pisat blog? Pa ponajprije jer me otkad sam se vratila iz Engleske pere svako malo sjeta, nostalgija i svi ini slični osjećaji pa sam si neki dan pomislila- ajme, pa ja ću jednog dana pola toga zaboravit!!! I ostat će samo trunke sjećanja na te predivne dane. I eto, kako ne pišem dnevnik, odlučila sam kratke crtice iz te duge zadnje dvije godine natipkati ovdje tu, prvenstveno da budu meni sjećanja. A kako sam pomalo egzibicionista, naravno da to radim tu di je javno vidljivo:)

Dakle neki uvod sam dala za Oxford, i jao kako tada nisam ni slutila da tu počinje najbolja godina ikad u mojih 27. dosadašnjih godina. Bila sam već prije po praksama vani (Grčka, Njemačka), ali ovo iskustvo je nemjerljivo. Koliko god da je jedna godina kratka, toliko je i duga kada se mjeri u satima i minutama provedenim u gomili zanimljivih i novih iskustava sa nevjerojatnim ljudima od kojih će neki i dalje bitno obilježavati moj život.

Tu počinje priča o godini koja mi je sve okrenula naopako. O godini punoj smijeha, urlikanja, plesanja, glupiranja, suza, uspjeha, poraza, muke i nauke. I nadasve, priča o godini kada sam upoznala predivne ljude!

From hollywood bop 0208

Slika 1: Hollywood bop siječanj 2008. (Slavi, Astrid, Suzi)

Cijelu priču naravno ne mislim ispričat, jer ne znam kako bi našla vremena za to, već više nešto kao natuknice o ljudima, mjestima i radnjama:) Već na onom prvom field tripu, za koji sam čak i napisala post, nastala je ljubav između moje dvoje kolega, na čiju svadbu idem u kolovozu 2010. u Stocholm. S obzirom da su postali sinonim za entity ubrzo su prozvani Maxtrid. Kasnije su tu došli i Adamiela i Matina, a jedino smo suzi i ja kao dvije osobe istog spola zaslužile ime za entity : Sluzi :) I ne, ni jedna od nas nije gej, i obje smo u to vrijeme bile u sretnim vezama:)

No, besmislene interne priče na stranu. U okviru studija stvarno se puno tog dešavalo i osim svih terenskih nastava u UK, u veljači smo išli i u Brisel malo posjetit parlament.

From Brussels - Luxembourg 2008

Slika 2: Max (dio Maxtrida) u parlamentu

Mmm i sad mi sline cure kad se sjetim belgijskih vafla. Mljac! Kako smo do tada 10ak nas već stvarno postali prava mala obitelj, bilo je logično da kad smo "u kvartu" posjetimo Luxemburg odakle je Dorothee. U Luxemburgu su nas je divno primila obitelj Herr, čiju kuću i stan i 3 auta i konja smo uspješno okupirali sljedećih par dana:) da doslovno i kuću i stan i 3 auta i konja!:) Ko što rekoh bilo nas je desetak tako da je trebalo nas sve udomit:) Luxemburg je stvarno lijep. moram priznat da sam bila poprilično neuka o toj državici dok ju nisam posjetila, a sam grad je izuzetno zanimljiv sa super pogledima uz rub stijena i sa uzbudljivim podzemljem i poviješću.

From Brussels - Luxembourg 2008

Slika 3: Luxemburg

Kako nam je tour guide bio jedan ljubazan stari čiča, obiteljski prijatelj obitelji Herr, jedna nerdy slika bila je neizbježna:

From Brussels - Luxembourg 2008

Slika 4: Nerds ispred katedrale u Luxemburgu

From Brussels - Luxembourg 2008

Slika 5: Staro meets Novo : Luxemburg edition

I da, odveli su nas i u konjušnice da malo isprobamo njihove konje, i dali nam aute da odem u njihov vinograd malo u prirodu. Ne mogu nać baš ni jednu stvar koja nije bila super za vrijeme našeg kratkog i slatkog posjeta toj zanimljivoj mini zemlji.

From Brussels - Luxembourg 2008

Slika 6: Ewan u okršaju sa konjem

Moram napomenut da smo Matt, Ewan i ja potpuni neznalice kada je jahanje u pitanju i bilo je bolnih pokušaja i neuspjelog kaskanja i čudnih pogleda dok nam Astrid priča kako je ovo slatki smiješan mali konj kako su njeni puno veći. Di veći?! Jedva sam se na ovo popela!


From Brussels - Luxembourg 2008

Slika 7: Ovo je jedna od najdražih slika ikad. Naslov: Friends

From Brussels - Luxembourg 2008

Slika 8: I, Friends 2nd edition :)

Na Oxfordu svako malo ima neki dobrotvoran event kakvih kod nas ako se mene pita fali. To su eventi koji su svečanog karaktera i imaju dress code (šta mi jaako fali!!), ali su ujedno pristupačni svima i studentima. U dva navrata tako su bili organizirani eventi sa temom Hands Up for Darfur (http://www.handsupfordarfur.co.uk/ ), sve u organizaciji studenata, a svi prilozi izravno koriste tim ratom i bijedom uništenim ljudima. Hands up for Darfur fashion show je bio prvi modni event kojem sam ikad prisustvovala i bilo je turbo zabavno. Uz obavezne jagode sa čokoladom i šampanjac slijedio je zanimljiv show uz nezaobilazan party na kraju.

From Hands up for Darfur fashion show

Slika 8: HandsUpForDarfur (S lijeva na desno: Andreu, JC, Daniela, Suzi, Doro)

Ono šta me najviše oduševilo sa akademske strane za vrijeme cijelog mog studija tamo, je jedan potpuno nov i drugačiji pristup od svega na šta sam do tada bila navika. Potiče se timski rad i izvrsnost. Profesori su spušeni na razinu "prijatelja", svi se oslovljavaju prvim imenom i zabaljaju se i u uče sa nama. Napominjem da je riječ o poslijediplomskom studiju, kako je na dodiplomskom ne znam... Dok gledate ove slike lako je pomislit da je riječ o srednjoj školi, a vjerujte mi tako sam se ponekad i osjećala. Učili smo i kako oni uče djecu o eroziji tla i svi smo zajedno naučili imitirati funky snowflakes (šašave pahuljice- vidi sliku dolje). Što smo i kasnije nebrojeno puta spomenuli i upotrijebili i na alumi gala večeri.

From Lake District 0408

Slika 9: Funky Snowflakes: Lake Distric Filed Trip, Travanj 2008.

Lake district je predivan. Iako je jedan od najmokrijih dijelova ionako mokre Engleske, stvarno je predivan. Naravno od 4 dana tamo neka 3 je bila kiša, al bilo je super. Nema stajanja ni po kiši. opremili su nas kabanicama i čizmama i išli smo na teren u svim uvjetima. Imali smo sreće pa je baš za vrijeme našeg kratkog planinarenja u kojem smo učili o eroziji puteva (footpath soil erosion) bilo ok vrijeme.


Slika 10: Maxtrid the entity in Lake Distric National Park

From Lake District 0408
From Lake District 0408

Slika 11: Lake Distric: The View (Jill)

From Lake District 0408

Slika 12: Mokro predavanje

From Lake District 0408

Slika 13: Nastava na mokroj paprati

From Lake District 0408

Slika 14: Predavanje na obali

Dala sam evo par primjera za sve eventualne profesore asistente i slično da se jasno vidi da predavanja nisu vezana samo uz zatvoreni prostor, ppt prezentacije i projektor. Napominjem da su ovo sve vrhunski svjetski stručnjaci u svome području i da je riječ o programu sa Oxforda.

Jooj kolko bi ja mogla sad pisat! Al evo, da ovaj post malo privedem kraju sa najavom idućeg. Kraj nastavnog dijela programa označava se ispitima. Ispiti su nešto najžešće šta sam ja do sada iskusila. nema propisane literature, nema striktno definiranih područja, sve je multidisciplinarno i višeznačno definirano. Literaturu svako traži sam, izmjenjuju se bilješke i informacije. Ispiti traju 3 dana, svaki dan 3 sata, propisan je isto dress code (vidi slike dolje) i naravno u ova 3h nema pauze. Ispiti se pišu u obiliku eseja a svaku tvrdnju i činjenicu potrebno je referencirati (autor, godina). Kako je studij multidisciplinaran, kao što je i sama znanost o zaštiti okoliša, tako je i ispit pokrivao sva područja koja smo dotakli tijekom godine, od energetike (moje područje:) preko GISa, Remotesensinga, erozije tla, dezertifikacije, ekologije, ekonomije, prava do novinatstva i društvenih istraživačkih metoda:)

From Exams et al

Slika 15: Jeee, nakon ispitaaa

From Exams et al

Slika 16: Friends After Exams Edition

I za kraj danas nešto fotki sa veslanja i nadam se da me neće pustit poriv pisanja i da ću oslobodit ponovo svoje muze i napisati nešto o Americi 2008, Irskoj 2008., Škotskoj 2008., Argentini, Urugvaju 2009, Crnoj godi 2009., a i rednovno na vrijeme dat izvještaj iz Amerike 2009/2010 sa Jamajke 2009/2010:)

Veslački pozdrav!
Nakon ispita uslijedila su 4 uzastopna dana veslačkih trka. Summer VIIIs je genijalna stvar preko 1000 ljudi bude svaki dan na vodi i tisuće gledatelja. Svi koji imaju ikakve veze sa veslanjem ( a to je skoro SVI jer je to Oxford) dođu tamo. Trke se održavaju u divizijama,u svakoj diviziji oko 8 ekipa a startne pozicije utvrđuju se na temelju prošlogodišnjih rezultata. Cilj je udariti (bump) čamac ispred prije nego čamac iza drmne tebe:) Luda trka! Cijela dužina trke je max 2k, amože naravno završit i ranije ukoliko bumpnete ili budete bumpnuti. Idući dan se nastavlja ovisno o rezultatima prethodnog, a svaki dan možete napredovati ili pasti naravno. Gomila adrenalina, boli, uzbuđenja i geeeenijalne zabave uz fenomenalnu ekipu!!!

From SummerVIIIs and New College

Slika 16: Linacre bees prije trke

From SummerVIIIs and New College

Slika 17: Naša dobra stara makina!

From SummerVIIIs and New College

Slika 18: Isčekivanje

From SummerVIIIs and New College

Slika 19: Prema startu

From SummerVIIIs and New College

Slika 20: Ekipe se polako uparkiravaju na start

Dosta za danas!:)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se