25
četvrtak
siječanj
2007
PD Željezničar u mraku- kuglaši Lokomotive "uzeli" struju i vodu
Već duže vrijeme u tijeku je sapunica u kojoj su glavni akteri Planinarstvo Društvo Željezničar (svi odsjeci), vlasnik kuglane Lokomotive i susjedni lokal upućenima poznatiji kao "kod tete Milice"..
Zašto ovo tu pišem- zato šta su naši susjedi kuglaši (tj kolko mi je poznato barem jedan- vlasnik ne bih htjela generalizirati) sad stvarno pretjerali, a kraj ove sage se ne nazire.
Naime već prije duže vremena mi u Želji smo uskraćeni za wc (koji se nalazi u hodniku kroz koji prolazimo da bi došli u naše prostorije) i vodu. I to ne vodu zato šta npr ne možemo do pipe jer je zatvoren wc il tako nešto, nego su ventili "misteriozno " odlučili ne propuštat tu dragocjenu tekućinu u pravcu prostorija Željezničaraca, tako da naše pipe više čak niti ne kapaju.
Sa time smo se još nekako nosili, a ionako je tu teta Milica nas žedne napoji i hranjivijim tekućinama od vode, a u taj nama srcu prirasli lokal trčarali smo obavljati osnovne fiziološke potrebe.
Uvidjevši da takve sankcije očito nisu dovoljno drastične, naš susjed u istoj zgradi, kat ispod, odlučio je popričati i sa električnim vodovima koji su isto "misteriozno" odlučili stati na njegovu stranu, te ni utičnice više nisu ono što su nekad bile. (a ovo samo potvrđuje onu tezu od kuda struja dolazi "iz utičnice"..). Nema struje. Već par tjedana.
Održan je mirni prosvjed, upućeni su apeli odgovornim institucijama, no dugoročnog (a bogme ni onog kraćeg kora) rješenja još nema. Čak ni kad jednog dana elektra dobije sudski nalog- koji treba za djelovanje ako sam dobro skužila- i konačno nam vrati naklonost električnih vodova, vrlo je vjerojatno da će oni zaslužni za ove prvotne boljke, vrlo jednostavno opet slučajno isčupati pokoju žicu ili odšarafiti osigurač.
Zašto?
Pa jel je pristup svemu tome baš u prostorijama kojima nemamo pristup i mi smo nemoćni..
Nadamo se skorom happy endu (kako i priliči svakoj sapunici), a do tada se snalazimo u romantičnom okruženju svijeća (i u 21. stoljeću treba to ponekad očito iskusit) uz pokoji tehnološki napredni dodatak kao što su čeone lampe.
Kako je bilo na jučerašnjoj godišnjoj skupštiti Alpinističkog društva Željezničar možete vidjeti na priloženim fotkama..
Pročelnikov govor:
Nadzorni odbor:
Ostali Željezničarci..
Čitanja godišnjih izvješća pod čeonkama:
PS- napominjem još jednom da ne svaljujem krivicu na sve korisnike kuglane
komentiraj (8) * ispiši * #
02
utorak
siječanj
2007
Sarajevo, o Sarajevo! Sarajlije, gdje li su samo?!
Sarajevo, sarajevo, sarajevo!
Odmah da napomenem da nastavak ima kod Jelene!!
Prvi dojam- ne sjećam se koji je bio moj prvi dojam, al stvarno. Kaos.
Pretpostavljam da je to prvi konkretan stav koji sam stvorila o Sarajevu.
Nikad prije nisam bila u Bosni, što je stvarno malo čudno ako se uzme u obzir da sam ipak posjetila sve susjedna zemlje RH osim Bosne, i to većinu njih više no jednom. Al eto Bosna mi je nekako izmakla.
Tako je nekako i pala odluka da ovu Novu dočekam baš tamo, i to manje ni više nego u glavnom gradu. Ekipa provjerena-sve ostalo neizvjesno.
Već na samome početku puta počeo je kaos. Nije nam za to bila potrebna ni Bosna, već smo si bili samodostatni. Jele, Jurek i Katica (točnije Ivan i Martina) su prvo pokupili Kapera (pridošlica iz Danske) na aerodromu pa usput i mene. I tako vozimo se mi već na veliko po autoputu, kad odjednom Jele:
„Jel' vidio 'ko moju torbicu??“
Ja zovem na mobitel da nam se torbica javi – Tišina.. Zovem opet- Tišina.. Nije dobro.
U međuvremenu smo prebacili dio stvari u drugi auto kod Davora i Marijane, pa zovemo i njih i torbicu simultano. Ništa. Kvragu. Jedno šta je preostalo je vratiti se u Goricu uz vjeru da je torbica ostala kod mene u stanu. I je. Ok, popušili smo koju ćuku vremena više-manje, al bar smo imali sve potrebno za prelazak granice da ne moramo Jelenu sakriti u gepek kojeg ionako nemamo jel je ona ionako bila u gepeku:)
Ajme što ova rečenica ima smisla, al nema veze, ne da mi se objašnjavat.
Stigli smo nakon kojih 6-7h sati u Sarajevo. I ponovo kaos- četvorka je dobila ok smještaj u malo prašnjavom stanu, al nas troje- Izlog! Da, da dobro ste pročitali- izlog, pravi pravcati, samo sa rešetkama i zavjesama. Nutra 3 mala kreveta i improvizirana wannabe kupaona. Imali smo obećanu i garažu no sve upite o tome naš domaćin je vješto izbjegavao. A nama je stupanj nestrpljivosti nestajao- rezervirali smještaj sa doručkom i garažom, a dobili izlog bez doručka naravno. I to je čika tražio 25eur/osoba/noć! Malo smo pukli pa je kao snizio na 20.
Naš kavez..
Meni se to i dalje nikako ne sviđa i predlažem da idemo probat ipak pitat u koji hotel. Ko zna, možda nam se posreći. I bogme je, i to odma. U hotelu nam nude 50% popusta jer je kasno i ionako više neće niko drugi uzet tu sobu. Dok sam ja sa Jurekom išla odjavit onaj smještaj i tražit pare nazad, Jele je ponovo proživljavala šokove. U međuvremenu se promijenila recepcionerka u hotelu, a novi striček nema pojma o svemu i uvjerava jelenu da nema praznih soba i da nemre bit tak jeftino. Al kad mu je Jele objasnila koju smo strku napravili striček je nazvo tetu i stvar se nekako ipak riješila i mi smo dobili svoju sobu za 20ak eura u hotelu sa parkingom i doručkom:) Ali, ipak su nas iz prve sobe premjestili u drugu jel nije bilo pomoćnog kreveta, a nakon tog iduće jutro smo morali i u treću sobuJ Eee, to je tek bila bomba! Ogromni apartman u potkrovlju (staklenom!!) :) Slike same za sebe govore. Pogled na sarajevo- i to sve za cijenu izloga!
Kričava romantika. Mislim bar da bi ovo trebalo bit romantično, možda nekom i je, al nama je bilo preeeeejako!romantično ili ne!
Dnevna soba:
Pogled na Sarajevo iz hotela:
Ali ni tu avantura zvana „Smjestiti se u Sarajevu na 3 noći“ nije bila završena. Uspjeli smo dobit sobu samo na 2 noći jel je za Novu sve bilo bukirano. Recepcionerka nam je preporučila da probamo u hotelu Europa. Zaboravila je samo jedan detalj, da je on trenutno jedna velika rupa između poluporušanih zidova:D
Hotel EuropaJ
Imali smo na kraju ponovo sreće i uboli dobar smještaj u hotelu kojih 5 min od centra. E da, nisam ni spomenula da je onaj 1. hotel bio doslovno u samom centru.
Avantura smještaj se tako sretno završila, a mi smo u 3 dana promijenili samo 3 različita prenočišta i 5 soba:D
Sad sam bacila oko prema gore i scrolala – stvarno izgleda kao da se nismo bavili ničime osim potragom za smještajem. Al jesmo, vjerujte mi, bilo je super. U petak naveče smo, moram priznat, stvarno tih par sati prije ponoći potrošili na smještavanje i odsmještavanje, pa na potragu za hranom. Ne bi čovjek vjerovao, al u samome centru na Baščaršiji niš ne radi u ponoć, nema se kaj pojest! Nakon kaj smo izgnjavili x taxista i slučajnih prolaznika otkrili smo mjesto zvano gdje se dilaju sendviči. Već tad smo uočili da je u sarajevu za Novu više Hrvata i Slovenaca, no samih Sarajlija.
Kod Miljacke u šetnji.. Jele i kasper..
Slomljeni od puta i kaosa oko kojih 1-2 popadali smo u krevete. Subota- zujanje po gradu, birtijama i slično.
U jednome trenutku završili smo „na kratko“ u biljar baru. To kratko se otegnulo, a svi smo se pokazali kao pravi profići.
Martina aka Katica u akciji!Katica ti si moj idol!!
Momci su ovaj dio zujanja shvatili malo ozbiljnije od nas koka i doživjeli Sarajevo kroz pub crawling. U kakvom su se stanju vratili zaključite sami. Mi koke smo nakon ručka (Veseli bosanac!) nabacile siestu, a taman negdje kad su momci posustali mi smo krenule u noćne avanture. Tako smo i otkrile Guinness pub- preporučila bih svakome!
U nedjelju je dnevni program bilo sličan subotnjem (stvarno mi se više ne da pisat, a ima još tona tog). Sreli smo i Igora Corelja koji je sa ekipom isto imo Pub-Čevabdžinica-crawling. Ma valjda će i Jele neš napisat.
Večer dočeka Nove. Nakon žestoke borbe sa gomilom odjeće i šminke u punoj spremi Jele i ja veselo krećemo prema taxi stanici (nije nam se dalo hodat po zimi..). Jele lupka po prozoru prvog auta:
„Jel' može do hotela Astra?“
„Ne“- nastavlja čitat novine.
Nama veliki upitnik iznad glave. Zubi cvokoću, noge zebu i bole od potpetica. Šta ćemo sad. I eto stiže drugi striček taksist koji nam je pokazao da Sarajlije stvarno znaju bit dobri i poveze nas i to za 3x manju cijenu nego svi prije! Ja mu daje kojih 70% napojnice jel je lik prvi koji nas je tražio stvarnu cijenu(2.30KM, a svi drugi 4 il 5), pa nek mu bude kolko i drugi zarade kad je već pošten.
Doček- e to je takav kaos da ja ne znam kaj da pišem. Mogu sam reć da je bilo preeeeedobro i naš konobar Paja je naj konobar na cijelome svijetu. Bilo je tu rundi i rundi, krigli vode, JMBGa na nadlakticama, brojeva telefona, čage, smijeha, ma svega!
Jele pokušava sakriti ruž na usnama jel na slikama ispada precrven. Al nije, lijepa je boja..
Najbolji konobar na svijetu: Paja. U trenucima odmora. Jadničak se pokušao sakriti između nas dole na podu na koju minutu da predahne i zapali koju. Al brzo su ga locirali i navalili sa novim narudžbama. Svaka čast na živcima Paja!
Za hvalu što smo ga skrivali, i družili se s njim u trenucima dok nije trčao gore dolje po stepenicama 2 kata sa 378 cuga na tacni, Jele i ja smo dobile kuglice okovratuše:D
Sve u svemu predobro je bilo! A ja fakat nemam živce više pisat. Bude Jele.. Ko da da i ovo nije predugo;)
komentiraj (40) * ispiši * #
