30
ponedjeljak
listopad
2006
Vela Draga vs. Klek
Veseli vikend, nema kaj!
Ovaj vikend bila je u planu alpinistička škola AOŽ 2 dana na Kleku. Program- penjanje dugih smjerova i slično..
četvorica veselih (NIkola, Darija, Jasmina & ja) smo izabrali pol-pol varijantu. Tj malo sebi za veselje, i malo pomoći na školi (taj dio se više ovaj put odnosio na NIkolu, zašto- objašnjenje slijedi).
Tako smo se prvo u subotu uputili prema Veloij Dragi hvatati ostatke vrućeg sunčeka. I bogme smo ga ufatili! Ne da je bilo vruće, nego je peklo!
evo fotke..
Vesela četvorka- idemoooo
Vela draga..
Penjali smo u navezima Darija & Nix Istočni od dna, te Jasmina & ja varijantu Istočni bez dna:)
Na vrhu..
Malo smo fotosintezirali na vrhu a onda smo se uputili na sportske..
Silaz sa tornja ili ti ga veseli abseil..
Nakon kaj je Sunce dalo otkaz i sustigao nas mrak krenuli smo natrag do auta i preka Kleku. Negdje tijekom toga NIkola se čuo sa orsatom koji je rekao da trebamo naša oba užeta furati gore na Klek da bi bilo dosta za školu. A ja lijeenaaaaa vući to gore žicam orsata da ipak to ne nosim, a on je dobar i ne inzistira.. Tako je moje uže ostalo dolje. Poslije sam shvatila da sam ga baš i mogla donjet, al dobro sad, bilo pa prošlo..
Stigli smo na vrh nekad iza 22h, taman na gotov roštilj.. Cufga koju smo donjeli je brno nestala..
U veselom društvu otišli smo i u krpe.
Idući dan D. J i ja smo više manje zujale (osim kaj sam ja malo čvoretarila i glumila voki toki liniju capek-orsat-vučinić)..
nikola fura tečajce u List..
Kako napraviti Sv. Bernarda pod mentorstvom M.Vučinića :
Orsat the Vodja: "Ima da ga naučiš čvorove" i dodjeljivanje drugih veselih zadataka:
Zvijer Ana vodi još 2 muškarčine u smjer- ovaj put Gitara:
I bome ih je dobro povele- svi su sretni i u jednom komadu izašli iz smjera i spustili se! Bravo carice!
Sa kleka..
Vihiiiii-ja sam mali veseli helikopter!
Sve u svemu- veseli vikend u veselom društvu!
komentiraj (10) * ispiši * #
27
petak
listopad
2006
losa sam, znam..
al nesto mi se ne da pisat u zadnje vrijeme. a kolko vidim i dosta drugih mojih blogo-prijatelja zabusava..mora da je nesto u zraku..
ovo je samo kratak hint na to da sam ziva, zdrava, vesela, ali mi se nije dalo pisat..
u medjuvremenu sam bila u nedjelju na Kalniku sa skolom. Pocela je naime alpinistička škola AOŽ prije koja 3 tjedna, pa sam tako pomagala svojom mudrošću i znanjem i ovu nedjelju. Dilema je bila prenjati ili pomagat na školi, a nakon mnogo smišljanja i premišljanja zaključila sam da sam i više nego lijena (a i one proklete serpentine nisu pomogle te mi se bljuvalo) penjat. Tako sam bila jedan od veselih malih instruktora.
Jao kako je učiteljski posao naporan!!
Cijeli dan stajanja podno Bijelog Očnjaka rezultirao je bolovima u leđima i vratu- al fakat! Tko bi reko da se može napornim ne rađenjem ničeg dobit takav muskulfiber!!
u srijedu sam pak posjetila Okić sa Jasminom-ovaj put sa misijom aktivnijeg dana od nedjelje. Tako je i bilo- vrijeme, a znate i sami kakvo je predobro.
Prvo prparenje u 4a (trebaju se prstici i nozice ipak priviknut ponovo na strah i trepet postavljanja smijera), a onda smo J. i ja napale susjedni 5c na top-rope. I napadale smo ga dok se nismo okuražile i postavile ga. 1:0 za Jasminu i mene (naravno protiv zlocestog smjera)..
I to je to.. sutra pravac Vela draga il Kamenjak preko dana, navece se idmo pridruzit skoli na Klek i spavat tamo, nedjelja za sada nedefinirana, al u igri je Klek-arenja..
valjda cu se javit nakon tog..
komentiraj (3) * ispiši * #
13
petak
listopad
2006
Rote Wand- noch einmal
Evo, opet me vjetar voda i sve to što nosi, odnjeli u Die Rote Wand v austriji..
Povod- naravno penjanje sa steffenom i ugodno druzenje.
Ovaj puta smo Stefek i ja bili ojacani dvama rvatinama- Capekom i Cikacom. Capek, Cikac i ja smo u uto krenuli prema Frohleitenu u Austriji di smo se nasli sa Steffenom i bacili se na pivu i planiranje penjackog uspona (kako bi to znalci rekli). Nismo se bas previse pripremali vec smo samo metodom eliminacije izabrali kaj cemo penjat- odluka je pala u srijedu idemo svi u Serengeti (VI,250m).
Tako je u srijedu i bilo. momcine (cikac i capa) su se mojim autom uputili u sumu, a zavrsili u blatu i tamo prespavali. Kazu da mi je auto ful udoban, a ja im vjerujem. Stefek i ja smo ipak izabrali varijantu manje luksuznu od blatnog nocenja u mome autu te smo bili u sobi iznad birtije..
Serengeti- fakat predobar smjer, ak me se pita najbolji od 4 koja sam do sad penjala u R.W. (ok 3.8 smjerova il tako nes ako cemo tocno).
Steffen i ja smo penjali prvi, a momci za nama. Sve je islo ok osim kaj smo se S. i ja u zadnja 3 cuga nasmrzavali, a momci i nesto duze. Ja sam muku mucila sa ruksakom (s obzirom da je vecina cugova preteska da bi ih se ufala vodit dopao me ruksak kojih 90% uspona), al nekako sam izmucila muku i popela i sebe i ruksak. Dogovor je bio da ja, naravno, vodim samo lagane cugove jerbo se ne ufam vodit nes vise od cetvorke. Sve je to divno krasno, i puno vas bi reklo kao, ma nema zime u cetvorkama, to su tramvajci samo peri bez obzira na osiguranje. Medjutim kada vam je nategnuti limit vodstva u smjeru 5a (i to ste napravili ni vise ni manje nego citav jedan put u dugome smjeru, i to samo zato jer je bila lijepa ploca), onda nezaspitane cetvorke poprimaju sasvim drugu dimenziju.
Momcine na izlazu iz Serengetija:
Streching na vrhu:
Ipak bar sam stekla iskustvo u obliku kako stavit frenda i gurtnu oko svega i u sve sta lici imalo moguce. Tako sam u Serengetiju stavila frenda i gurtnu i nekako smogla hrabrosti za sve to skupa, a u weg der alte manner nisam vjerovala frendu kojeg sam stavila da bih prosla nesto meni strasno, a znala sam da ga mogu dofatit nakon kaj ukopcam iduci spit, pa sam lijepo stavila sva tri frenda koja sam imala i onda hrabro krenula prema spitu:D
Popeli smo svi Serengetija, a C&C su imali i zanimljivo iskustvo koristenja cikijevih tenisica kao medjuosiguranje- ostao je bez kompleta i jedino kaj je imo na raspolaganju bio je karabiner s tenisicama pa je lijepo to ukopcao, samo mi je steta kaj nemamo fotku. Jos jedna zgoda im se zbila u obliku jurecih jodlajucih austrijanaca, al fakat, to im je valjda komunikacija, malo sick. I jedan od njih je odlucio pomoci capeku i pozuriti ga tako sto mu je rastavio stand prije cikacevog krika "penji".
kad su nas momci dostigli svi smo krenuli u sumrak dole. Ubrzo nas je uhvatio mrak, a S. i ja smo zaboravili da sa precac ne treba pratit planinarski put vec ic lijevo pa smo zavrsili skroz podno svega, a stvari su nam neke bile podno stijene. Cikac i ja smo tako nastavili prema autu, a C. i S. se vracali gore po stvari. vec je bio debeli mrak, a da mi uljepsa put kroz mracnu sumu do auta, Ciki Miki mi je prepricavao hororac koji se desava u sumi i neko ubija penjace. Kako prikladno..ja sam inace jako hrabra pa je to u redu:)
Konacno smo se svi skupili kod auta- C&C su se "otusirali" na ledenom izvoru dok je vani kojih 6 celizija, a s i ja smo to ipak sacuvali za toplu kupaonicu.pivce i odabir smjerova za iduci dan.
drugi dan je pocela prava avantura.krenuli smo ranije sa namjerom da kao ne idemo dole po mraku. plan je bio dobar nema kaj, al se malko izjalovio.
nekako smo se taj dan svi preracunali pa je sva zavrsilo malo drugacije.
U Weg der schoener Manner, a u pozadini gore capek, a dole cikac u Weg der alte Manner:
Ja sam nakon 5 cugova bila krepana tolko da sam imala osjecaj da me pregazio traktor te smo odlucili precati do kraja susjednog smjera koji ima ipak nesto laksi i 50m kraci zavrsetak, da bi nakraju nes fulali, zavrsili nakon hard core cuga u sumi i jos se morali penjat i nakraju spustat skroz po mrklom mraku.
decki su pak nakon 3 nabrijana cuga isto odlucili pametno se predati i izvuc zivu glavu pa su abseilali natrag. Uz malo njihanja da se dohvati stand, povlacenja prusika zubima i slicnog spoustili su se dole citavi bas kao i S i ja. Osim kaj sam ja malo spikirala na nos:)
Sve u svemu i to je bilo jedno itekako spomena vrijedno iskustvo.
Opcenito- preeedobro mi je bilo! a ni momcine se ne bune!
Capekovo vidjenje iste avanture i nesto fotki mozete vidit ovdje
komentiraj (5) * ispiši * #
03
utorak
listopad
2006
mental goodbye.. vrijeme da se krene..
upravo sam probrisala cijeli post kak sam tupava sa kojih 16 slika, i onda sam ponovo krenula stavljat i ponovo pobrisala! molim da me netko odmah upuca!
Nafplio..
Opusti se- glavu gore! uzivaj!
Pa, pa, hug hug!
Saaantoriiiniiiii
Nije uvijek teko med i mlijeko..
A ponekad su u pricu uletili prijatelji, od prijatelja, koji imaju prijatelja, koji zna moju prijateljicu..
I onda je bilo i kruha i igara kao i meda i mlijeka..
nasa meka trava..
zbog tog je travnjaka mnogo dana prospavano..
a mnogo noci probdjeno...
Zakyintos..
Elafonissis,kreta.. Kad vec jelena nece..
Secer na kraju- Vouliagmeni
mislim da sam se konacno pomirila sa cinjenicom da nisam vise tamo, i da je pitanje kada cu i da li cu (zasigurno nekad hocu) tamo opet biti..
Al ipak ukoliko se Jelena uskoro ne pokrene i ne objavi fotke koje jos fale sa zadovoljstvom cu nastavit svoju sagu objavljivanja istih:D
komentiraj (6) * ispiši * #
