31
četvrtak
kolovoz
2006
avantura zvana Poros ili ti kako utopiti sve iluzije
Eo editirano danas..
Ehehe, kako vrijeme leti...
mogla bi pisati o cijelome proslome tjednu, al onda bi moji postovi stvarno poprimili necitljivu dimenziju, pa sam odlucila skoncentrirat se samo na vikend..
ono sta se desava preko tjedna ionako svi vec vise manje znate.odokativno.
nakon brojnih kontemplacija i pregovora konacno smo dosli do jednoglasne odluke- idemo na Poros.Kako li smo dosli do te odluke nikom bas nije jasno, al mislim da je na poslijetku presudna bila kolicina teksta u lonely planetu..
takve genijalne odluke nastavili smo donositi tijekom cijelog vikenda. Nema kaj, 6 genijalaca..
u iscekivanju metroa..
porrroooossss...
MOram priznat svima nam je prvi dojam bio-joj kako simpatican otocic, a vjerojatno bi tako i ostalo da nismo realizirali svoje genijalne planove.
S obzirom da nas je glad vec navelko izjedala iznutra osli mi na rucak. Tu smo na "special spagete" i "special pizzu" cekali kojih cuku vremena, al nakon kojih 6tjedana u Grckoj, vrijeme postane tako relativno..
i tako je nakon rucka pala jos jedna odluka- rob je random napiknuo jednu usamljenu plazu _na drugom kraju otoka_,kao ajmo tamo spavat da nas niko ne gnjavi. a mi svi komuve bez glave- joj ajmo.
I onda jos pitamo konobara kaj on misli o tome, a on kaze da je to njegova najdraza plaza.
Pa reko , aj super,valjda momak zna..
i onda on nama veli da rentamo skutere,al mi smo pametniji i skrti pa velimo da cemo hodati..
GEnijalna odluka za genijalnom odlukom.
I tako mi krenusmo..
U pocetku je sve islo glatko, ok, bili smo malo skuhani i sve to,al bilo je ok.al kako je vrijeme odmicalo,a sunceko nas przilo, poceli su se javljati prvi znaci umora, a culi su se i prvi uzdasi:"Zasto,ali zasto, nismo rentali skutere??". Tu sam i ja vec zaboravila na 3 Humbertove nesrece na skuteru u jednome danu, i bila sam spremna zajahati u nepoznato na dva kotaca sa veselim Brazilcem.
Medjutim, htjeli mi ili ne, u tome trenutku smo vec bili usred niceg povrh brda, i nije nam preostalo nis drugo doli put pod noge - peri dalje..
a neki su donjeli jos genijalniju odluku(David i Amin) i rentali bicikle-koje ce na kraju gurati skoro cijelim putem jel je sve uzbrdo:D
Ok bilo im je lepo na nizbrdo dijelu, dijelu koji je btw velikim dijelom preodredio sudbinu koju cemo Humberto i ja dijeliti zahvaljujuci zuljevima koji su od srece sto idem nizbrdo iskocili na mojim lepim tabanima..
putem prema naletili smo i na invaziju koza sa simpaticnim stricekom pastirom koji je odlucio pocavrljati sa nama na grckom iako smo mu mi uporno ponavljali da ne razumijemo..
kad smo ovo vidli mislili smo da se sav trud i znoj isplatio-pa to je nasa plaza snova (iluzija se brzo rastopila kad smo stigli tamo..:) ) BIo je to kratak trenutak opceg odusevljenja..
no kako smo se primicali odredistu nase iluzije su se pocele polako topiti...plaza iz snove ima pijeska dovoljno za omanji djecji pjescanik, ne mirise najbolje, i ima jedan trosan barkamp kucicu.Tuseva naravno nema..
na "plazi iz snova"..
a tek tulum-pogledajte samo te nabrijane face..
genijalci..
U trenucima ocaja poceli su se radjati novi genijalni planovi poput ideje da idemo po noci pez svjetla natrag, do toga da decki ostave biceve tu na drugom kraju otoka i idu skupa sa nama nazad tako da uzicamo neke lokalce (citava 3auta) da nas povezu..
I na kraju ko za vraga neki simpa grcki par srednjih godina nam je spontano ponudio prijevoz.
Odluka je trebala bit instant i tako smo Humberto i ja osli sa njima sa ciljem ocuvanja mojih stopala i prevencije od novih zuljeva.
Prvo smo bili jako ponosni na sebe- par nas odbacio na simpa plazu di kao mozemo spavat bez beda, u blizini jeftina birtija-di ces vise.
al sve su se iluzije ubrzo utopile u moru komaraca kad smo pokusali spavat.
prvi krevet-nije bas upalilo..najezda prokletih krvopija..
drugi krevet- ni to nije bas upalilo..ponovo najezda- a tolkoje vruce da nema sanse da spavamo umotani u vrece..
Tuzni umorni i kronicno iscrpljeni krecemo prema gradu putem u nepoznato.BIli smo spremni sjesti na prvi trajekt za Atenu,ukoliko takav postoji. NIje postojao..
NAilazimo na slasticarnu i ubijamo tugu u socnim kolacima oko 2 ujutro- di ces bolje:)
Hodamo, hodamo, ne znamo sta bi. Trazimo antikomaritis- sve je zatvoreno.
NAposlijetku nailazimo na trafiku, ali ima samo one spirale. NIs kupujemo mi to.
Al do tad smo vec tolko krepani da nemamo snage hodat skroz natrag do plaze.
JA genijalno predlazem udubljenje u zivici malo zaklonjeno autom i vlakicem u samome centru.
Humberto ubrzo pristaje, i zajedno odlucimo se praviti jaaako glupi ako murija dodje.
naposlijetku smo spavali tu:
budjenje oko 7..KAvica,tost.. Plaza,plaza plaza i doma..
Ako nista drugo cijelo vrijeme smo sejaaaako smijali nasoj maloj avanturi..
komentiraj (7) * ispiši * #
23
srijeda
kolovoz
2006
grcka-ne znam koji broj +1
Eo mene jos jednom..
Bem ti misa kako vrijeme leti!!! I sad kad bi najvise (da, da, znam da stalno govorim kako mi je "bas sad" najbolje, al sad fakat, al fakat ne bi doma) htjela tu bit jos stoljecima, imam jos bolesno malo vremena dok mi ne dodju rvacke kokosi pojacane jednim njemackim pijetlom.
A kad dodju, to mi je vec ono "to", 2 tjedna i paf puf doma:/
do vraga i bez traga!
ovaj tjedan je opet bio jos jedan good bye tjedan. Bilo je i suza- e al fakat mrzim kad mi se 2 kokosi raspekmeze, a ja onda ko neka ovca pratim i ja pocnem tulit.. bzvz..
Osla D., osla Kova i danas ode Crayo..
Sama cinjenica da smo imali puno odlazaka daje naslutiti da je tu bilo good bye partyja ko u prici, a uz hiperaktivnu "energizer bunny" (znate onu reklamu sa malim zekovima od kojih jedan ima dobre baterije i stalno pljesce sapicama i brije ko lud, a ostali krepnu?jel to energizer il duracel??)-ajme koja digresija...
ajmo ponovo- uz hiperaktivnu Kovu stalno sam morala bit u akciji jel nisam joj imala srca rec da mi se fakat ne da u sight seeing samo zato sta lonly planet kaze da je bas ta crkva super..
nisam joj imala srca rec jerbo su joj bili zadnji dani, a ona kakva je pravi paparazzi i hiperaktivac, morala je proc malte ne sve treft punktove iz te cuvene knjizurine. i tako smo Umberto i ja marsirali za Kovom u nadi da ce se i njene baterije prije il kasnije istrositi, al izgleda (nakon duge kontemplacije to smo zakljucili) da ili ima solarne baterije, ili je biljka i zivi od fotosinteze..
Ja sam jos taj dan imala "babski kuk" i sepesala sam ko luda, i jos nekolko dana iza toga..
Ja u pokusaju da otjeram kuk bolove i kovadonga ispred "must see olimpijskog stadiona" (nis posebno ak se mene pita..)
kova i njena "biblija" (inace znana kao lonly planet..)
Nasla sam i mini Leu!!
PS- obratite paznju na knjigu u kovinoj ruci- da da, njena biblija...
zadnji clubbing sa svim ovim ljudima (petak..)
s lijeva na desno: ghadeer (aka D.- dubai/palestina. osla doma;David-spanjolska; moja velikost; sergey armenija, ide iduci tjedan; kovadonga-spanjolska, osla doma; pavel-poljska, danas ide doma; crayo-hong kong, danas ide doma)
ENVY club last clubbing..
Kev i moja velikost..
S obzirom da su Kova i Di htjele svoje zadnje grcko kupanje provest u stilu, osli smo na privatnu plazu..
Lepe lepe..
"ble beach":
e da i jedan od ovih dana imali smo "vodka-lubenica" party...
kolekcija "bar 204"
Kako oprati ves??
potrebno:
1)jedna strasno zmazana i poplavljena prostorija
2) dva vatrogasna aparata
3) jedan stolac
4) 2 pokvarene i 2 polufunkcionalne vesmasine
5) detrdzent i omeksivac
6) malo dobre volje:) potrebne za zatvaranje vesmasine pomocu konstrukcije "vatrogasni aparat/stolac"
komentiraj (8) * ispiši * #
16
srijeda
kolovoz
2006
grcka ne znam koji broj
evo mene nakon 4 dana ponovo na "poslu".. iskreno, tolko tog se izdesavalo da ne znam od kuda da pocnem.. kaos..
tuznih i sretnih trenutaka, svega je bilo, a svega jos uvijek naravno ima..
stala sam negdje kod santorinija ja mislim..
zapravo mi se ne da pisat, previse tog mi je u glavi..
dosta ljudi je otislo:(
charly, ljupco, bojan-pa pa!
i jos ce ih iduci tjedan otici:(
uglavnom, ukratko, bilo je tu sambuca partyja, izlazaka u birtije sa druge strane kampusa kasno u noc, uobicajenog bara 204, plaze, sunca, malo kise, svega..
ovaj vikend idjasmo mi koji smo ostali tuzni u ateni zbog cinjenice da nas dragi nasi napustaju, u thesaloniki.
tako da je nakon burnog petka uslijedila laganini subota, polazak u ponoc pravac solun. nedjelja u thesalonikiju, gdje smo se jos jednom ujedinili sa bojanom i ljupcom.
ponedjeljak meteora-eee kako je to predivno mjesto... straaasno..
plan je bio dalje ici od meterore za castro tj lamiu pa neko malo mjesto, pa spavast tamo kod Kove, pa u utorak na Delfe, al je to ispalo prekomplicirano pa smo se u pon navece vratili u Atenu.
juce plaza..
a sad fotke, fakat nije dan za eseje..
evo jos koja sa santorinija..
sa lijeva na desno:charly, ja, ljupco, kova, david, juan, crayo
andrij-master of sambuca!
u iscekivanju vlaka za thessaloniki..
pocetak avanturre zvane " kako smjestiti sto vise ljudi u sto manji prostor". dio prvi- 8 u jedan kupe..
(naime crayo i nurick nisu imali srece jel je na neku foru bilo nastampano vise karata sa istim brojevima i popousili su svoja mjesta.. no na kraju se sve rijesilo )
drugi dio avanture je poceo kad smo dosli u stu. dom u thesaloniki u kojem smo imali na raspolaganju 1 krevet u 1 sobi cca 7m2 i 10 ljudi koji bi tamo trebali spavat- ne pretjerujem, fakat!!
na kraju smo to rijesili tako da su crayo i kova spavale na krevetu, umberto na mome rucniku kraj krepveta, nurik na plahti ispred kreveta, ljupco kod marije u sobi, ja, sergey i D. u vrecama na terasi zgrade, a bojan i bahadir na nekoj deki na terasi bez pokrivala:)
ovo je samo prijepodnevno ubijanje oka u iscekivanju da se svi spreme za salabajzanje po gradu..
thessaloniki..
bojan je stekao novog prijatelja.. inace taj cucak je nevjerojatan.. prvo je hodao na 3 noge jedno 1h i pratio nas, i svi smo bili ziher da ima razvaljenu nogu i onda nakon tog 1h kad je skuzio da nis nema od nas, jednostavno je odsetao na sve 4!!!
kao sto se vidi, kuda mi, tu i djukela..
Meteora..
za ulazak u samostan cure moraju imat suknje do ispod koljena barem i pokrivena ramena, a decki duge hlace. tako smo mi zemske stvarno pokazale sta ce se nositi iducega ljeta. pogledajte taj stil! te boje!
hong kong ciganski look, muslimanska odora za molitvu (zaboravih ime na zalost)- savrseno pristaje u pravoslavni samostan pogotovo u kombinaciji sa nike tenkama i torbom za plazu, ja sam se pokazala kao pravi primjerak skoro pa talijanske mode, a kova je svima dala do znanja da se haljina moze nositi sa dugom suknjom..
D. i ja opcinjene carima samostanskog vina..
ovako izgledaju palestinski teroristi iz dubaia
ok brijem da je za sad dosta...
komentiraj (4) * ispiši * #
07
ponedjeljak
kolovoz
2006
santorini..
heh, zahvaljujuci velikoj kolicini "posla" na "poslu" moje postanje stvarno pocinje biti toliko cesto da mi se vec vrti u glavi (ne, ovo nije trebalo imati nekog stvarnog smisla).
Zapravo ako mi se i vrti u glavi to sigurno nije od bloga, vec od svega ostalog.
u cet po noci krenuli smo pravac santorini.
radi manjih troskova putem prema isli smo sporim trajektom koji putuje kojih 11h. bila sam pomalo skepticna prema mogucnosti prezivljavanja nadolazeceg vikenda ukoliko ne spavam tu noc pa sam dala sve od sebe da ucinim nesto po tome pitanju.
misija je obavljena vise nego uspjesno. Iako sam mislila da nisam bas puno spavala, ubrzo sam ustanovila suprotno.
svako malo sam cula price tipa ko je sta napravio, razliciti ljudi su tijekom noci spavali kraj mene (mislim svi smo spavali na palubi u vrecama, rucnicima itd), bilo je tu fotografiranja, pjevanja, deranja, ahmad me (kako sam ga trazila) probudio navodno za izlazak sunca, al ja sam mu samo uputila mrki pogled i nastavila spavat. uza sve to tvdocu moga spavanja potvrdjuje i cinjenica da je charly uspio iscupat svoj ruksak iz moje vrece- koji mi je dao da imama kaj za grlit- jel mu je trebo, i cinjenica da smo pristali kojih bar 4 puta (navodno)..
uglavnom, spavala sam ko klada cijelim putem, fala Bogu:)
napunila sam tako, bar djelomicno, baterije za nove pohode.
sta da vam kazem o santoriniju?
sad dok jos nemam fotke (bit ce bit ce) mogu samo reci da je otok stvarno u cjelosti fascinantat. Posvuda je neki svemirski krajolik (vulkanski) a na vrhovima litica koje se strovaljuju u more nalaze se azhabu totalno, mali slatki gradici koji su u potpunosti bijeli (sa plavim) cime se kontrast fakat ono fakat nabrijava.
tolko o mojim sposobnostima opisivanja pejsaza:p
uglavnom, svtarno drugacije o sveg kaj sam do sada vidla.
taj magijski ugodjaj najvise me se dojmio u gradicu na sjeveru- Ia- koji cijelo vrijeme pruza dozivljaj nekog filmskog seta.
ma slike ce to sve bolje docarati...
nakon skoro dvosatnog calabrckanja u bazenu hotela i bezbroj pokusaja da se sto vise nas uskladi sa planovima i zeljama ne bi li iskamcali neki popust na rentanje auta, krenula je akcija.
ja bi, ja ne bi, ja bi ovo ja bi ono..
s obzirom da ja nisam bas neki "plan maker" mirno sam sutila i pustila druge neka se dogovore za mene.
naposlijetku nas se 7 odlucilo na rentanje te je finalni deal bio jedan skuter i jedan auto.
(rezultat nakon 2 dana: razvaljen skuter, auto i 2 ozlijedjena:) ok malo pretjerujem, al umberto se prvo uspio sa skuterom na parkingu zabit u auto i zgulit ga- fakat je ludi skuter,nije bas sve umberto kriv, i jos se jednom razbio tako da su i on i andrij se ful zgulili, a Kova je sa autom pokupila malo retrovizor:) )
unatoc sitnim avanturisticnim posljedicama, auto i skuter su nam se fakat isplatili jel smo se mi pokazli kao jedna vrlo kaoticna i neorganizirana grupa koja nikad ne bi nikud uspjela doci sa busevima unatoc cinjenici da je cijeli otok dugacak kojih 30ak km..
u petak smo popodne nakon bazeniranja krenuli na [url=http://www.greeklandscapes.com/beach/perissa.html]Perissa beach[url], tzv "crna plaza", jer i je crna zbog vulkanskog pijeska koji je btw bakat super jel je puno krupniji od obicnog pa se dovoljno otrest i sve padne.
lepe lepe.
nakupali se nanjupali i onda pravac Ia da vidimo cuveni zalazak sunca.
ako se mene pita- zalazak ko zalazak:)
unatoc masovnom odusevljanu kova, charly i ja smo ostali sa jednim obicnim "I to je to???":) mozda zato sta nam svima zemlje imaju obalu na zapadu pa se takvi il jos ljepsi zalasci sunca svakodnevno vide.
zalazak ko zalazak, al Ia je fakat fascinantna..
setuckali smo se, slikali jedno 47 (ne pretjerujem) fotki na istome mjestu u pokusaju da svi ostanemo mirni na slici (nocni setting), no svaki put se neko pomakno. Bar smo zabavljali ekipu u restoranu sa pogledom na nas. sigurno su si mislili- vidi idijote.
time je pocera vecer nr1.
laganini smo poceli sa zagrijavanjem za akciju na terasi hotela, a onda pravac ku klub.
ne moram ni pricat kako je bilo.
caganje i glupiranje do kasnih jutarnjih sati..
sva sreca pa su klubovi ravno 2min hoda od hotela, pa smo svi uspjeli svoja izmucena tijela dovuci do kreveta za jedan kratki parsatni spavanac.
subota- neka zla stovrenja me bude oko 11h i tjeraju me da se ustanem da krenemo sa realizacijom plana.
sve me boli, al nekako popustam pritisku gomile i pokrecem svoje izmuceno tijelo..
crvena plaza, pa ancient thira, pa mjesto kojem sam zaboravila ime, i naposlijetku ponovo Ia jel smo svi htjeli tamo jos jednom (pod svi mislim nas 4ero).
vecer, slicna prica, samo drugi klub. jos bolje nam je bilo. na povratku smo zavrsili na jutarnjem kupanju u ledenoj vodi bez trunke sunca.
posljedice osjecam.
grlo boliiiii..
al bilo je vrijedno toga.
ne da mi se vise pisat..
stavim nekad fotke poslije..
komentiraj (2) * ispiši * #
03
četvrtak
kolovoz
2006
Grcka 3...
Evo opet sam na poslu, i to sam danas cak dosla u pola 9. Naime jucer sam dosla oko pol 11, a bas ko za vraga sef je imo sastanak sa traineesima prije toga i pitao za mene. I jos je rekao da bi trebali dolaziti na posao u 8 i ic doma u 15.. Mislim, WTF??
Ono heloooo, ok da imam nekaj za radit, al ovako je ziva koma..
Eo tako za pocetak da dodam jos malo fotki, da ubijem vrijeme..
Vecimom od kraja proslog tjedna i mozda pokoju od ovog, al te jos nisam bas sve zbavila...
petak: goodbye izlazak za Maren...
Putem prema..
Simpaticni konobari, ok stupanj simpaticnosti upitan, al stupanj usluznosti vrlo visok, ponajprije zahvaljujuci ovome momku kraj mene.. On je bio the man kad je u pitanje doniranje cuge simpaticnim djevojkama(spomenuto u pretproslom postu)
Moj novi prijatelj.. Inace sve je puno cucaka lutalica, al svi su totalno azhabuuuu, mili i dragi.. Jucer smo na Plaki tako vidli jednog koji se izlezavo i grlio pollitrenu flasu vode, onako kao da ju drzi za pit ko covjek..Presimpaticno..
Malo ambijenta "Bara 204" (S lijeva na desno: Sara- Belgija, Umberto-Brazil, moja velikost, Dominik-Svicarska).. Tako pocnu sve veceri, a neke slicno i zavrse..
I onda neko kaze da svicarci nemaju para?!?!?
Sad jos malo da dodam pokoju..
Sve je tu mach zadnjih par dana.. Nikako da uhvatim pauzu..Zapravo imala sam priliku prekjuce poslijepodne izmedju posla i protesta, no tada me ko za inat uhvatio napad energije, sta cu ocito placati do kraja tjedna ako ne i duze.
Prekjuce sam nakon sveg skupa dosla doma strgana i umorna od klipsanja, vrucine, nespavanja i onog sta ide uz to.. Stigla u nadi da cu se otusirat i provest mirnu vecer u BAru 204..
Naravno, ne bi to bilo to da se neko nije sjetio, u ovome slucaju krivac je Pablo (spanjolska), da bi fakat fakat iso nekud van..
I tako mi svi jadni strgani, gledamo ga kako milo trepce okicama, uz prizvuk onoga "to mi je zadnji dan ovdje..", a na poslijetku naravno grupno prihvacamo i krecemo u izlazak na drugu stranu kampusa,
Inace, stici na drugu stranu kampusa je prava mala avantura. Tko god da je radio landscape dizajn mora da je bio vise nego high. Naime nijedna cesta nema smislenu putanju, pa se svi koriste brojnim precacima. Tako je potrebno prvo proc kroz rupu promjera cca1,5m u zicanoj ogradi, potom se nekoliko min hoda po siparzju i sumi, pa treba preskociti grabu, pa se popeti po pozarnim stubama na vrh i spustiti po drugima sa druge strane zgrade dole, a naposlijetku treba se popeti na ogradu visoku 3-4,m:)
Poslikat cu jedan dan sve te simpa detalje..
Uglavnom, zavrsili smo vani u nekom baru sve dok nas nisu izbacili van zbog fajrunta. Na provratku smo svi ko beskucnici stajali pred zgradom kojih 1-2h ceznutljivih pogleda uprtih prema baru 204 (bojanova soba). Naime barovlasnika nam nije bilo, a mi smo bili ko ovcice bez svog pastira.
Ok ne da mi se vise pisat sad..
komentiraj (3) * ispiši * #
02
srijeda
kolovoz
2006
Ana lebnanie
Svaki dan citam vjesti i pitam se koji je vrag u tom svijetu da su svi tako slijepi na to sta se desava?
Dovoljno mi je da se sjetim Hrvatske i kako su svi sretni bili kad je UN dosao "nas spasiti", i kako se nista nije promijenilo..
No sad kad gledam sta se desava, i kad razmisljam koliko dugo unazad se ista prica ponavlja u jednoj malenoj 4 milijunskoj drzavi, sve mi se to cini kao sitnica. Pih, kaj je to 5 godina rata? (ok naravno ovo je izraziti sakrazam, svaki rat je rat i jednkako je nepozeljan).
Istina je da je covjek najopasnija zivotinja od svih (inspiracija knjiga Life of Pi)..Mi ljudi smo jedine zivine koje ubijaju svoju vrstu zbog nekog subjektivnog dozivljaja druge jedinke-
fuj kriva vjera=umri!
fuj kriva rasa=umri!
fuj krivo politicko opredjeljenje=umri!
itd..
A najveca ironija u svemu je da se oni koji najvise promoviraju jednakost, ravnopravnost i demokraciju najvise oglusuju na sve ono u svijetu sta je upravno suprotno tome.
Uglavnom mogla bi tu sad izrazavati svoje gadjenje i zgrazanje tisucama rijeci, al mislim da su vec brojni pojedinci prije mene to rekli, i ionako nista time necu postici pa nema bas previse smisla..
Svima je ionako ja mislim jasno ko je tu teorist u cijeloj prici.
Imamo na jednoj strani par ubijenih vojnika i mozda slucajno koji civil, a na drugoj strani se broj civila, od kojih je puno djece, simpaticno priblizava brojci 1000..
Inace povod ovom cijelo postu je bio jucerasnji dan.
Nakon puno dogovoaranja i pregovaranja, bi ne bi, konacno sam se sa Charlyjem (Libanon) uputila na jedno brdo povrh Atene sa izvrsnim pogledom na cijeli grad.
I tako mi izlazimo iz metroa putem prema brdu i ono paf ispred nas demonstracije.
Pogledamo se nas dva i ono-nemres belivit da smo upravo tako random naletili na to..
BIlo je par tisuca, rekla bih izbedju 2 i 4 , ljudi. Sto grka, sto libanonaca, sto palestinaca sto slucajnih prolaznika.
Ubrzo smo se oboruzali zastavicama i bedzevima i pridruzili povorci na neko vrijeme.
Iako svaki dan citam vijesti i vidim stravicne slike, jucer mi je sve nekako bilo emotivno potencirano na n-tu. Svaka slika sa ranjenim il mrtvim djetetom mi je jos povecavala jezu u kostima. Jezila sam se od samog pogleda..Ne znam, mozda mi je jos vise to sve postalo jasno u glavi jel sam imala prilike dosta slusati o svemu skupa iz prve ruke. Od nekog tko je od tamo, od nekog tko je prozivio dugi dugi gradjanski rat, sirijsku okupaciju, visegodisnji zivot van drzave.
mozda zato sta sam paralelno svemu slusala kako su tamo demonstracije prijasnjih godina izgledale, i sa kojim posljedicama.
MOzda je to zato sta znam da on vjeruje u moto svoje stranke koja za libanon kaze(ne znam kako tocno prevest):"Prevelik da bi bio progutan, premalen da bi ga se dijelilo" (ovo prevelik se odnosi na siriju, a ono premalen na jaz unutar drzave..)
A mozda je to bio nacin na koji on o svemu govori...
jedno je samo sigurna, stalno mi se vrtilo u glavi-koji je to vrag nama ljudima u glavi???
Nakon nekog vremena, napustili smo povorku da ide svojim putem, a mi smo otisli na brdo..
sa zastavicama koje vijore za nama, bili smo meta brojnih pogleda.
bas mi je to nekako pasalo... neka gledaju..
na cudne poglede na povratku sam samo odgovorila sa rijecima iz naslova:"ja sam libanonka":)
Sta si slavice naucila u grckoj?
Arapski:)
komentiraj (7) * ispiši * #
01
utorak
kolovoz
2006
fotke fotke
eo nis od plaze danas, prebacena je na sutra..s obzirom da ljupco zeli na neko brdo u ateni kojemu sam zaboravila ime (ne nije akropola) idemo danas tamo. Naravno umirala sam na poslu tolko da sam osla doma u 13, a gospon Charly oso spavat pa sam posudila laptop da ubijem vrijeme..
Nafplio:
maren, bojan i di
kod plaze-ivan i ja
ova iako se ne kuzi slika pokusava docarat kako se moze voziti u grckim taxijima.Bilo nas je 5 plus sofer. Dakle 4 otraga, s time da sam ja bilka 4. pa sam bilka preko svih njih, Ovo je prvo bio pokusaj da sjedin na Charyjevim koljenima al se taxistu nije svidjalo jel se bojao da ce nas murija zaustavit pa sam se legla preko ovih troje:)
evo bar malo fotki za pocetak. nemam se sad vise ziva ca porit sa time. kao prvo borim se sa drzanjem laptopa na krilu dok sjedim na rinzolu u sumi gdje mravci plaze po meni. kao drugo ful mi je vruce. kao trece sjedim pogrbljena pa me bole ledja i kao cetvrto fakat mi se ne da:)
komentiraj (4) * ispiši * #
atena 2
Inace samo da prvo replyan na komentare iz zadnjeg posta- puse, uvijke puse al to je meni jedina dobra stvar sa ovim temperaturama, inace bi mislim krepala, a sto se vodica tice, imam 2 mjeseca, tako da sumnjam da ce mi tako nes trebat..
I evo opet ne znam kud bi sa sobom dok sam na "poslu" pa reko ajde idem malo nasvrabat nes na blog.
CIni mi se kao da sam ovdje mjesecima kolko se tog izdesavalo. Cijelo vrijme (osim naravno na "poslu") je neki pokret i akcija. Tako mi je i prosli tjedan proletio ispunjen sa popodnevnim plazama i vecerima u baru 204..
Bila sam i prvi puta konacno nes malo po gradu (nema se vremana za to, i ja cu to vjerojatno kao i vecina drugih obaviti u onim rijetkim neispunjenim trenucima ili zadnji tjedan prije povratka). Sve u svemu od atene nisam jos vidla puno vise od slucajnih trgova kroz koje prolazim, supermarketa, plaza i klubova. A ovo nes malo po gradu sta sam spomenula se odnosi na Plaku (cetvrt). Stvarno simpaticno, nema kaj. Jos smo Maren, Ivan i ja lijepo uz vecericu dobili gratis uzo i desert. A kad pricam o neodoljivom sarmu Maren i mene - to se pokazalo kao unosan biznis ovdje.
Nego jesam li spomenula da je MAren tipican primjer Norvezanke?:) mislim da to govori samo za sebe dovoljno..
Zapravo mi se opce ne da pisat, fakat moram copit Charlijev laptop vise i stavit slike na usb il nes..Al kad nemam vremena, ko bi se sa time zezo..
Al budem.
Maren je, smrc, u subotu vec otisla, tako da se broj zena jos smanjio..A goodbye party je bio vise nego dobar. Pocelo je sa sisom i tekilom koja je oznacila pocetak karaja u Psiriju.. Nakon tog jos jedan birc posjecujemo Maren, LJupco, Charlye i ja, di se nastavlja zapoceto da bi naposlijetku zavrsili u ogromnom Libanonskom baru (naravno Charly je imo svoje prste u tome) di su nas tretirali i vise ngo dobro. Sisa na racun kuce za sve, neka njihova cuga na racun kuce itd itd. a s obzirom da je jedan konobar bacio oko ili 2 na mene (kako se to nekad samo isplati:P) opet smo Mare i ja prosle vise nego dobro.
Dovoljno je bilo doci do bara malo se nasmijesiti i neka cuga bi nam se nasla u ruci:)Naravno, za djabe..
Nakon nekog vremena prestale smo obracati paznju na ono sta nam se nudi, ipak se poklonjenom konju ne gleda u zube.
Nacagali smo se, naglupirali, bilo je tu smijeha, kaosa, plesanja po sanku (i da samo spomenem rijec je o ocobi koja po prvi puta hoda u minicama i pije, tako da je to jos potenciralo velicinu same radnje..)..
Oko kojih 4,5 ko bi to vise znao, ekipa kao krene doma, medjutim Maren aka Marica je rekla da ona ne bi doma jel ionako oko 9 mora vec na aerodrom. tako nekolicina nas (kolko se sjecam- Charly, Mare, Ianis i Ljupco, mozda i jos tko)nastavljamo do iduce postaje..Prica se nastavlja..
Povratak po debelom danu..
Mare pa pa:(
u subotu sam trebala ici na vikend na neki otok kojemu sam btw vec zaboravla ime. Al desilo se ono sta smo svi predvidjali u rane jutarnje sate dok smo se vracali doma-vecina nas nije bila u stanju se dici prije 3, a kad me Charly probudio dobio je odgovor na nepostavljeno pitanje u obliku podocnjaka i jednog slatkoh "no way"..
Ipak, nekolicina najhrabrijih odlucila je uhvatit trajekt u 17:30 i kazu da je bilo lepe lepe. A budem mozda jos i ja stigla..
Slicna prica mi se ponovila u nedjelju kad sam trebala ici penjati sa nekim grcima (koje btw jos nisam upoznala-Bojanov frend neki i njegovi frendovi), no kad mi je alarm zazvonio u 9 samo je lagano stavljen na ignore.
Kad smo se konacno iskobeljali iz krpa isli smo na neku plazu oko 2h udaljenu. fakat lepe lepe. Ok nemre se usporedit sa otocima ili peloponezom, al u odnosu na ove plaze blize centru na koje idenmo inace, fakat je lepa.
Navece je uslijedio Sangria party sponzoriran od strane pokreta kojeg zovemo "spanish armada" (ili ti imamo kojih 5,6 ljudi sa iberijskog poluotoka...). Eh party party, krenulo je mirno zavrsilo je opet, sa suncem visoko na nebu, burno-Mohammed mi kuca na vrata u uobicajenih 20 do 8.
Otvaram: "No way.."..
Oko 9 lupa Ivan-: "Nema sanse.."
I tako je propusten 1 dan "posla".
Naravno, niko nije ni skuzio da me nije bilo..
Naravno, jos nekih 7 ostalih praktikanata nije islo na posao.
Stovise juce mi se u razgovoru sa random ljudima cinilo kao da niko nije isao:)
Konacno masovno budjenje pocelo se odvijati u kasnim popodnevnim satima..
Po speceraj, pa na kosarku (da da ja sam centar), pa odbojku-ono da se malo pravimo da zdravo zivimo.
A navece smo brzo krenuli ponistiti unisteno, da ne bi bili prezdravi..
Eo to je to za sad, i fakat obecajem skoro cu stavit fotke..
komentiraj (3) * ispiši * #
