klek-copranje, nula bodova..

Jucer (ned) uputilo se nas 5 zeljeznicaraca (Darija, Đimbo, Nikola, Mladen & ja)+ jedna buduća zeljezničarka (Jelena) prema Kleku. Vec smo prije iskovali okviran plan kaj ce se penjat i toga smo se i drzali. Đimbo i Darija su se uputili u Giratu, a mi ostali u navezima Mladen i ja te Nikola i Jelena u Omladinku.
Vec na samom ulazu u smjer meni su počele muke jerbo sam mislila da se nakon tog više neću moc pomaknut. Prvo sam se jedva uspjela pomaknut 1,5m iznad zemlje sa ruksačinom u kojoj su bile sve moje i Mladenove stvari da bi onda misleci da sam dovoljno našpanana u pokušaju da sjednem i odmorim se završila ponovo tamo di sam i bila, na zemlji. Za drugi slobodni pokušaj nisam imala snage, a ni copranje, unatoč vještičjem gnijezdu nije pomoglo, te je već tu počelo A0 za mene, a možda i A1 ako pretpostavimo da su Nikoline ruke stremen:D
Nekako sam se uz puno zapomaganja uspejla provući, navući, nagaziti šta već dalje od tog prvog spita i dalje je išlo bolje:) uz samo malo zapomaganja i psovanja tih klekovskih ocjena.
Drugi navez je za nama isto improviziro te je tako Nikola vuko ruksak kroz ulaz na zamki il tako neš, što točno morat cete njega pitat, a jelena je to prosla uz Nikolino hiperšpananje.
Inače spomenula sam već da sam nosila ruksačinu, da Mladenu bude lakše vodit, a NIkola je zaključio da mi je prelagan, pa mi je na drugom štandu uvalio nutra kamenčinu da ja to nisam ni skužila, i ponosno mi to otkrio kad smo se vratili u dom- sunce mu mamino! Platit će on!
Ubrzo se i vrijeme okrenulo protiv nas te je počelo puhati tako da sam imala osječaj da ce me iscupati sa štanda, a kakva je uslijed takvog vjetra bila komunikacija, možete si zamislit.. Ipak nekako je išlo unatoč tome, i unatoč tome što se velik dio nas osjecao nekako trulo i strgano i prije početka penjanja. Mladen i ja smo imali plan da ćemo penjat 3 teža cuga on, 2 lakša ja, no ja sam posustala i povela samo 1, a u drugim navezima muškadija je sve vodila.
Unatoč svim nepogodama, psovanjima i sličnim radostima što se mene tiče izlet je bio uspješan i veseo, u svakome slučaju jedno, za mene drugačije iskustvo, posebna hvala Nikoli na kamenu:)
Osim već spomenute petorke iz Želje (+ 1 skoro pa željezničarka) sreli smo i Dukšija i njegovog partnera kojemu je ime isto vjerujem Marko (opa- ja sam mislila da su svi ljudi imena Marko u Želji, kako to da on nije???) koji su penjali Glavu.
Jelena je stavila neke fotke na svoj blog te ih možete vidjeti na njenom blogu

EDIT: evo Jelena me podsjetila da nijedna od nas nije stavila na blog izjavu dana, ako ne i tjedna. Nikola reče: ajmo svezat Slavicu i Jelenu pa da imamo sve probleme na jednom mjestu!