Paklenica - Velebitaška masovka na Velebitu

Evo, stigoh doma, nakon iscrpljujućeg (pozitivno) vikenda uvjerena da ću se samo sklupčati i zaspati, al nekako sam puna elena, pa eto, aj da odma izbacim dojmove ovdje.
Uglavnom, kako naslov kaže, povod ovom vikendu dali su velebitaši sa svojim masovnim izletom u Paklenicu, a njima se pridružilo i nešto nas entuzijasta iz Željezničara, a bilo je ekipe i iz Pule i sa svih strana.
Unatoč prvotnom planu da idemo sa busom vesela četvorka (Jasna, Siniša, Zlatić ooops. Tomica, i ja) na put je krenula u autu.
Stogli smo tamo u petak naveče, raskomotili se, upoznali docimere, a naše kavalire (Siniša & Tomica) uljudno poslale napolje. MOram priznat da su mi cijelo vrijeme siročići bili na pameti, jer bilo je poprilično mrzlo. Ja sam se ugodno osjećala tek nakon kaj sam na sinišinu ljetnu vreču (mijenjali smo se da čovjek postane ledena statua) nabacila 4 deke. A oni su bili još uz to vani, a mi nutra.
Uglavno, kaj sam htjela reći, izgubila sam se. Spavali smo dakle.
I drugi dan se probudili, a ja sam bila ful nabrijana kako ću ja hrabro voditi svoj prvi smjer. Pao je dogovor da penjemo Abseil pistu i Danaju, jerbo su jedan do drugog pa da imamo backup.
Naravno, čim smo se dovukli podno smjerova, moja hrabrost je splasnula i junački sam vodeću poziciju prepustila Tomici.
Lijepo smo se napenjali, i ponovo nadobudno, krenuli (oba naveza) u osvajanje još 2 smjera. Zlatić i ja smo brzo zaključili da stijena ipak nije spremana na 2 naša naleta u jednome danu, a i smjer je bio u hladu, i puhalo je, i bilo je kasno, pa smo se lijepo pokupili prije no kaj bude prekasno.
Na povratku samo naišli na naš drugi navez kako isto na vrijeme kupi prnje iz neosvojenog smjera.
Zapravo smo stigli taman da nadoštukamo Sinišino, za tu situaciju, prekratko uže.
Ipak unatoč uzmaku, svi smo bili zadovoljni ispenjanim. Bolje nego da smo još proživljavali mračne avanture, kaj bi zasigurno bilo jer nakon uzmaka dok smo sišli dole već je mrak opasno prijetio.
Bilo je tu i napada kamenja na silazu i svakojakih drugih adrenalističnih zbivanja.
Naveče fešta, kako i priliči kraju uspješnog dana.
Roštilj, pivce ko šta voli idt. Mislim da je jasno , ne moram o tome pisati.
U nedelju su naši kavaliri odlučili osviniti Barba Antin, a Jasna i ja smo krenule u borbu protiv strahova- kako voditi smjer i ne izgubiti pamet?!
Momčine ošle tako u dugi smjer, a mi smo rat sa strahom u sportskim smjerovima započele laganom trojkicom. Nakon što je to prošlo bezbolno, okuražile smo se i bacile na četvorke, malo topropirale peticu neku, sve u svemu, napenjale, se, dan prošao, a momci su također uspješno ostvarili svoju misiju.
I opet svi sretni!
Sve u svemu, još jedan odličan vikend!!
Jasna:


Am, ovaj, Tomica, jel može malo tog užeta, ha?


Kako, kako, kako-složiti uže?!?!


Na kraju dana, na cugi uz more