daske za ormar

Eto danas sam se odvazila na prvi korak u mojoj potencijalno predstojećoj karijeri hostese. Stigosmo L. i ja u cik zore, tj. po 11 na dogovoreno mjesto oboružane smješkom na licu, inače izbjegavanim makeupom, štiklicama i puno dobre volje. Minute su prolazile, ja gladna, a i dalje se čeka, i čeka i čeka. A cure izmigoljile iz svih gradskih rupa željne prezentacije kojekakvih proizvoda. Nevjerojatno, a ta sranja se održavaju svaki tjedan, i baš ovaj utorak kad sam ja odlucila doci dosle su i sve nadobudne mlade dame koje su se slucajno nasle na podrucju grada Zagreba.. I konacno nakon cekanja i iscekivanja (stupanj moje izglednjelosti u tome trenutku je vec na kriticnome nivou) uvale nam neke upitnike koji ce satro predstavljat neku vrst CVa. Tu sam se vec na prvoj stranici uspješno predstavila kao nepismeno čeljade napravivši više no jednu grešku, pa križanje, rukopis hijeroglifi i tako to. Al mislim si ja, nije bitno, pa ocu bit hostesa, pa ne moram za to znat pisat, trebam se znat smješkat, što znam, i pričat, što zanam i predobro..
Okrecem stranicu, a kad tamo me cekaju pitanja tipa:
Tvoje vrline i mane;
Najotkačenija stvar koju si napravila;
čime se najviše ponosiš..
Tu sam se već polako počela gubiti- pa dovraga i beztraga, ja samo oću bit hostesa, a oni meni tako. NIšta, ne dam se smesti i baljezgam takve gluposti da se sad kad sam razmislila o tome, samo iskreno nadam da to nitko nikad neće čitat, i da to pod ni koju cijenu ne završi u javnosti.
Daklem, rezime: prva stranica-> ja nepismena;
druga stranica-> osim sto sam nepismena, nisam ni bas previse pametna
Nije bed, ne dam se smesti cinjenicom da sam prva od kojih 15 teta ispunila taj cuveni papir, a najveca muka mi je i dalje glad. Toliko mi krulji u zelucu da sam se uspjela, kad sam trazila L. maramicu da pljunem žvaku, na pol i podrignuti. No nije se čulo..
Gladna sam.. dolazi šefica i veli da joj se javimo kad sve cure ispune papir. Ja vec luda, u par navrata uz prijetece poglede pitam- pa jeste gotove sve?
na odgovor ne, jos se više smrknem. Gladna sam jako.. Nisam doručkovala, a ja uvijek doručkujem, a sad je već skoro 13h.
Konačno su sve kokoši ispunile te čitave 2 stranice. S obzirom da sam već tamo morala napisat sve od visine, kilaže, boje kose, broja cipela pa umalo do dužine i polumjera nokta na malom prstu, mislila sam da je to to. Ali ne, slijedi slikanje! I nis, opale te jednu izdaleka, jednu iz bliza i to sve na prepad (zapravo sam se iznenadila kad sam vidla da sam cak i ispala ko ljudsko bice).
Da upotrijebim darijinu usporedbu: premjerili su nas uzduz i popreko ko daske za ormare. I nakon sveg tog kao moramo se pred svima predstavit. Ja gladna.. Nis obavili i to, a sad cekam par tjedana da nas zovu na "trening" od 1h. Pa drzte mi fige da me dobro istreniraju, a pogotovo da me uskoro sretnete negdje u gradu odjevenu u veselog spermića kako dijelim kondome.. (to se najbolje placa..) Il barem da vam uvalim koju pivu na nekom partiju..