28

srijeda

rujan

2005

Ja starica

Eto, baš sam tunajt mislila napisat ponešto o fešti koja se ovu subotu otegnula duboko u noć, unatoč mojim očekivanjima da će fajrunt past oko ponoći.. Dakle, krenuh pisat nekaj o tom, al sam skužila da mi se opće ne da i onda sam vidjela da je gospon špokinator već ponešto nabacio o tome u ovo bespuće internetova. A ionako nema smisla pisat ako ne stavim slike, a njih ne mogu staviti jel ih jos nemam... E fakat ne znam o čem da pišem, mogla bih možda piskarat o pmsu, debljini, ravnopravnosti spolova, pitanju vjere i Hrvata ili možda pak o Velikom Bratu, ali ipak neću jerbo je to isfurano, ne? Aj bok

20

utorak

rujan

2005

ubij vrijeme, nemoj mene..


Sva sam neka na pol šmrkava.. Dobar uvod.. Taman sad, kad bi trebala kao uživat u tom da niš ne radim, ja imam neke napade osjećaja beskorisnosti i pomahnitam u potrebi da radim nešto konstruktivno. Tako sam i danas malo ovo, malo ono- od "gipsanja" zidova (kako se to kaže?), guljenja kreča sa špahtlom, do čišćenja balkona, pa skoro čak i učenja. Al sve to nekako napola jerbo mije nonstop zima i kišem.. upisala se na španjolski i njemački, pa će mi malo bit kaos, al ni bed, sve sam izorganizirala- španjol. imam u pon i sri, a švabski u uto. Srijedom taman stignem na IAESTE sastanak u 18 i do 20 se vratit u VG na španjolski, a sad kad mi počne škola penjanja srijedom, dogovorila sam da u tom periodu plaćam pola cijene španjolskog jer me neće bit srijedom, tih kojih 6tj. Četvrtkom lepo na tunel i to je to. A i aerobic sam uspjela ugurat lepo ću ić uto u 21, čet 21 i petak 17-19.. I sad sam turbo ponosna na sebe kako sam sve lijepo izorganizirala..
Našla sam danas neke svoje "inkriminirajuće" fotke na kompu u hidden fileovima.. Glupa ja, ko to vidio tako "skrivati", sad ću ih ubiti, da ne bi bilo nismo znali. I ne, nije neka pornografija (za sve one perverznjake koji ovo čitaju).. I baš sam opet čitala svoje dnevnike (da, da još nisam sve pročitala, šta ja mogu kad ima tog pun kufer) i našla jednu mudrost:
Smiješno je to da netko, ko može tolko puno pričat ljudima sva sranja koja bi trebao zadržat za sebe, ne može napisat šta stvarno misli i osjeća na papir da to netko ne bi vidio:)
To se naravno odnosilo na mene samu svojedobno, a danas sam pametnija- više ni ne pričam:))))
Inače u tome zapisu se puno petljam sa temom prihvaćanja sebe i onoga kako te drugi prihvaćaju (da da razmišljanja jednog pubertetlije). I sad baš si mislim koja je to fakat sve gomila gluposti. One uobičajene spike da je ok biti šatro svoj, bit ono šta jesi, a na kraju se sve svede na kritike ovakvog tipa:
"U redu je to šta si napravio/la ako ti misliš da je to ispravno, ali ubuduće nemoj tako.."
"Nije tvoje ponašanje društveno neprihvatljivo, ali moraš se ubuduće naučit drugačije ponašat"..
Al pretpostavljam da je to jedan dio poante tog famoznog procesa odrastanja, naučiš radit kompromis, djelomično modificiraš svoje ponašanje, a djelomično staviš na ignore kad ti sole pamet da nešto radiš krivo, i kako se kaže "mirna Bosna" :)
To je onako, samo kritički osvrt na moje vlastite bilješke iz dnevnika. Pa si malo mozgam o onome šta sam zapravo ja sama time, što sam tamo sve nešto polovično napisala (zbog paranoje da će mi neko pročitat dnevnik), htjela reći.

18

nedjelja

rujan

2005

kako, kuda i zašto

Nakon brutalno trulog i ustajalog petka, subota je zamirisala puno bolje! Kako jednoj suboti i priliči.. Da se osvrnem malko na taj truli i ustajali petak- buđenje u cik zore ili ti podne, razmišljanje o tome da fakat moram počet nekaj i učit, pa nastavak razmišljanja o istome uz prazan pogled upućen prema TVu na koje mu se jedna za drugom nizaju emisije nepoznatog sadržaja. I još malo rasmišljanja o tome da bi _fakat_ trebala počet učit, i konačno odluka da ipak još više od toga moram konačno na aerobic. I naravno u 5 odo ja na aerobic, odskakala svoje, vratila se doma i nastavila razmišljat o učenju i gledat u TV.. Exkluziv, exploziv, vijesti jedne, vijesti druge, Bar, Big brother, a onda mi je fakat dopi**** i otišla sam do Godusa. Tamo sjedim solo za šankom i pijem pifce (jer čovjek krvnički radi poslužuje i opslužuje..), dopi*** mi i tamo, idem doma do kraja smjene Godusove, na putu svom snagom pokupim konstrukciju neke opako "visoke" tende glavom- posljedice još osjecam. Opsujem sve po spisku, odem doma, piljim u TV, razmisljam o tom da opet nism niš napravila, u 1 odem van, sretnem "bivšu" ekipu i sjetim se još jednom zašto mi je to "bivša ekipa" :)) Umrem od dosade, i odem doma..
Subota- budim se u podne, naravno, opet razmišljam o učenju i gledam TV.. Odem u Buševec, vratim se doma, sjednem na bus i pravac ZG na mjesto dogovoreno sa gosponom precjednikom i pravac Melin.. Ubrzo stize i špoko sokolovo i frendica, a naposlijetku i "Pero zvani treca noga" .. Kaj da vam velim ljudi, uz takvu ekipu teško je da ne bude predobro. I bilo je, još da je gospođa Ana uspjela obavit "brzo sve ono šta je morala" još bi bilo ludje. Zahvala gosponou precjedniku na vožnji do nigdjezemske zvane Velka Gorica! I nadam se da niko nije dobio trovanje whisky-jem i cherry brandyjem sumnjive kvalitete! drugi puta obećajem bolju i veću ponudu!
E da majstore predobar je Team Sleep!
I za kraj- još nisam počela učit, a ispit je sutra, al budem ja, budem, pametna sam ja.. JOš bi pomoglo da sam se naspavala i da me ne boli želudac i glava, al budem, budem, jel tako?

11

nedjelja

rujan

2005

ja bi i ne bi

da i opet naslov nema veze sa mozgom, al tako to treba biti... evo, sjedim doma i oporavljam se od napornih zadnjih x dana.. Prvo nisam spavala zbog zivaca tj. zbog onoga sto jedan ispit zvan "elektrane" cini mojim zivaca. Taj problem se uspjesno rijesio, al onda je uslijedio pritisak na moje zivce izazvan manjkom sna zbog proslave toga sto je onaj prvi pritisak na moje zivce konacno eliminiran. Ok, ko i obicno pisem gluposti, al nije bed, glavno je da ja pijem gverc (il kako neki kazi gvirc al to jadno zvuci..), i tipkam ove gluposti. Daklem, u petak sam se dogovorila sa cikom Godusom kao da se konacno vidimo nakon 100god, a ono ispalo je puno vise od jedne obicne cuge sa starim frendom, sto sam prvotno imala u planu. Zove cika Godus i kaze, ma nemozemo na obicnu cugu, ekipa je u djiru, ide se, ide se! I nis, ne bi ja bila ja da sam zbog tako neceg odustala od svog nauma da odem malo na zrak. Ekipica se lagano skupila, legende okrenule 2 runde, i polagano put zagreb. Prvo u Pintu, na jos kolko 2 il 3 runde / tu mi se polagano pocinje gubiti kolko je rundi bilo i slicno, opcenito, puno toga postaje mutno. Pa pravac Portal, pa jos rundi, ja sam tu vec na veliko pocela posustajati, naime zna se da i nisam bas nesto bazdarena, al nisam se lako dala, ipak se trebalo ispit proslavit, a i nije pristojno odbiti cugu od starih drugova koje ne vidjeh 100godina. Ma zakon je bilo, a kao vrhunac veceri na povratku u VG, nas par najhrabrijih uputismo se pravac "Srce". Eh, jao jao, to vam je, ma sta da opce pricam, mislim da je dovoljno rec da su pustali neku "muziku" za koju nisam ni ziher u koji zanr spada, al ja bi to nazvala "dance-cajke", stvarno nisam znala da tako nesto postoji, straaasno, al nije bio bed. Dovoljno promila i stara ekipa lako potisnu sve ono sta je u backgroundu na ignore. srela sam jos iznenedjujuce puno ekipe tamo. Mislim i da taj podatak sam za sebe govori kakav je nocni zivot u Velikoj Gorici i koliko su mladi ocajni.. Kad se izbor mjesta izlaska nakon 1:00h svede na Srce, Srce ili Srce, nakon puno razmisljanja, vecina ekipe ode u Srce, tuzno, ali istinito. I tako sam i ja, i da se pokazem kao prava Velikogoricanka koja ne zaboravlja tradiciju ni nakon dugo vremena ne prakticiranja iste, i u subotu zavrsila ponovo u Srcu.. I sad bas razmisljam da mi se rodjendan opasno blizi, i da bih bas nakon 100god mogla i neku akciju organizirat. Ako nis drugo da vidim ovake ljude, ko ovi neki likovi na slici;)) , u dobrom izdanju opet.. Da, da starim, mama kaze da se moram udat, a iskreno i ja sama sam nekako mislila uvijek da si sa 23 vec pomalo star, a vid me sad di sam i sta sam... Al nema veze, 23 je super, to je prost broj, a oni su lijepi, pa mora i ova godina bit meni lijepa.. Jos malo, pa se pocet.. Ko bi reko za koja 2tj bit cu u 24.toj godini svog zivota, straaasno..

10

subota

rujan

2005

POvratak u prošlost

Evo nakon dužeg vremena da nabacim koji post prepisan iz mojih brojnih dnevnika. Evo ovaj smatram primjerenim jerbo sam baš razmišljala kako dovraga sve brzo mi prošlo. Mislim fax ne.. Ok nije još gotov, al kao da je pa ono..


26.07.2001., četvrtak
Definitivno sam već ušla u fazu kad ponovo izgubim osjećaj vremena u gotovo svakom smislu. Malo sam preletjela pogledom na prethodni zapis i mogu reći da se porilično toga zbilo i promijenilo u međuvremenu. Što se tiče ljubavi, može se reći da sam i dalje sretna, no već smo uspjeli, tj. on je uspio prekinuti, no sad smo opet zajedno. To mi je fakat popilo živce, ne u smislu neke traume proizašle iz samog prekida, već zbog činjenice da su razlozi bili fakat idiotski i u krajnju ruku posve neozbiljni i pre djetinjasti čak i za mene koja se ne doživljavam nimalo ozbiljnom niti odraslom. Uglavnom, sad smo opet skupa i bumo vidli kak budu stvari dalje išle. On je trenutno na moru i mogu reći da to uopće ne doživljavam tako strašnim.. Mene trenutno više zabrinjavam ja sama, i "prošlost", no uglavnom, nije bitno.. da vidim, bilo me strah i prijemnog, hehe, taj problem se sam riješio. Sada sa ponosom mogu tvrditi da sam punopravna studentica FERa. Da, što htjedoh reći? Aha, prijemnom na kraju nisam ni pristupila jer sam dobila pravo na direktan upis, sve bilo super! Oni pak na ambasadi nisu nikaj gadno zeznuli, i ja sam dobila svoju vizu tako da putujem 07.08, a vraćam se 10.09, JUPIII! Ne mogu vjerovati, ma zapravo kaj ja pričam, totalno mogu vjerovati. kako vrijeme brzo prolazi. Koda da sam jučer prvi put nogom kročila na veličanstveno i posvećeno tlo pred kultnom zgradom MIOCa. Moj prvi dan u srednjoj školi! Još jasno vidim onu gomilu zbunjenih faca i sebe kako preispitujem ispravnost odluke koju sam donijela prilikom izbora mjesta na kojemu imam provesti naredne 4 godine. Bože sačuvaj! Da, ta mi se pomisao vrtila glavom-no vrijeme je pokazalo svoje, i to jako kratko vrijeme. Razred se pokazao fenomenalnim! Da, znam, znam, dosta sentimentalnih sranja, no šta ćeš, moram. Puno toga se zbilo u te 4 god, i ono dobro i ono manje dobro. Ostvarili su mi se neki snovi, dok drugi.. Sve u svemu bilo je lijepo i moja siva moždana stanica (ona jedna jedina koju posjedujem) je primila i pohranila gomilu podataka kojih ću se moći prisjećati sa osmijehom na licu. Moja prva "prava" ljubav, moje prolazne avanture, brojne dogodovštine na ludim tulumima, 2 nadasve zanimljiva skijanja, 4 Nove godine i puno, puno sitnica koje ostaju zauvijek u mome sjećanju. Sada slijedi nešto novo, vjerujem, podjednako lijepo, a možda i ljepše. Ne znam, sad mogu samo ostati u lijepim sjećanjima u nadi da ih sutra donosi još više! Točka

05

ponedjeljak

rujan

2005

eh,ah,ih, i drugi uzdasi..

Zapravo sam sad krenula pisat nes samo zato da ubijem ovaj stari datum koji uporno me bode u oci kao datum zadnjeg posta. Zapravo bi puno mogla pisat o svojoj "genijalnosti stoljeca" koju sam dans uspjela izvesti, al tolko sam vec danas to ponavljala, da vise nemam snage. Uglavnom, rezultat cijele price je opet takav da samo potvrdjuje vec prije dokazanu cinjenicu da ja, kao jedna od sestri Robic, imam vise srece nego pameti.. Neki od vas koji sad citaju vjerojatno vec znaju o cem se radi, a drugi ce vjerojatno saznat prije ili kasnije.. Inace nema smisla pisat o tome kaj sam radila u zadnje vrijeme, jer se to sve svodi na jedno veliko nista- bakin macak, moj macak, ucenje, gledanje televizije, spavanje.. Sve u svemu puno dangubljenja, al tako vam je to ljudi moji kad va pere PMS, ne SMS.. E da, fakat, pa bila sam na rodendanu od exMIOCanina, dugogodisnjeg frenda, Sase.. I bilo je lepo, stara ekipica, prepricavanje-Ehh tako je to bilo dok smo mi mladi bili i slicnih spika.. A izmedju sveg ostalog, dobri stari Foxi mi je izdilo CD sa skeniranim nekim slikicama iz carskih vremena u MIOCU... evo jedna sa puta prema maturalcu, il tako nesta.. Ko bi se vise sjeco.. (btw- bacite oko na moju platinastu kosu, straasnoo.. jos vam samo moram pokazat jednu iz blizeg, i jos jednu sa crnom i sa crvenom kosom.. to su bila vremena)

e da i usred rodjendanskog okupljanja kod sase mnostvo pametnih drogom i alkoholom neiskvarenih pojedinaca objasnilo mi je zasto u mojoj glavi ne postoji sjecanje o onom neko navodnom izletu u Risnjak u 3r srednje.. Naime kao sto sam vec prije spomenula, ja se fakat opce ne sjecam nista, al ama bas nista u vezi sa time, i gledala sam slike i vidim na nekima svoju facu, al nula bodova, u glavi suplje.. I sad je pametni D.F. u suradnji sa legendarnom ofcom V.M., prosvijetlio mene veliku.. Rekli su " pa to je onda kad smo mi isli u sumu.. Bili smo u sumi.. Da dugo smo hodali u sumu..".. Suma, rijeci same govore "Bili smo u sumi".. To mi puno toga objasnjava, al i dalje ne pomaze u punjenu velike praznine u mojoj glavi.. Ehh, sta ces, kazu da ne mozes imat ovce i novce (iako se ja sa time opce ne slazem jel ne vidim zasto neko ne bi bio uspjesan i bogat ovcar, stocar, sto to vec je..)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se