12

petak

kolovoz

2005

povratak

Eto, sad je kraj stvarno stigao, kraj jedne nezaboravne pustolovine.. Osjećam se, kako? Pa trenutno nekako tužna, teško mi se vratit u ovu neku drugu paralelnu stvarnost, onu stvarnost koja djeluje stvarnije, na onaj obicniji nacin.. Tako nesto, ne znam to ni sama definirat.. Mogla bih sada pisat o svemu šta se još desilo zadnjih dana u Oaklandu i okolici, o selidbi, o povratku, al nekako ne mogu sad.. Umjesto toga napisat ću 2 lijepe pjesme velikog poete imena S Robić (a nije riječ o meni), poznatijeg pod imanom Koko(š).. Jedna ratna i druga neratna.. Meni obje jako lijepe, nadam se da nije riječ o povredi autorskog prava il tako neš:)

U tom snu
(Romantizam u mojoj književnosti)

S Robić, ožujak 1991

Sjedili smo u tom snu
u gradu borova
ua srušenom deblu
i gledali smo
nebo, oči i drveće.
Voljeli smo u tom snu
grad borova
srušeno deblo
oči i drveće
Bili smo u tom snu
tako blizu
a da nismo znali
da je između nas
samo miris borova.
Udisali smo, u tom snu
u gradu borova
zajedničke želje
koje je progutalo nebo,
i sakrilo ih iza oblaka.
Sanjali smo taj san?
Možda ne, možda da
Uostalom to ionako
Samo miris borova zna

Pjeva ti vjetar

S Robić, listopad 1991

Čuj me šumo hrastova
Uvela od bolova!
Nosim ti vijenac osušen
Fijukom mojim ispleten.

Čuj me šumo stoljetna
Neka budem posveta
Uvelom svakom drvetu
Umrlom svakom čovjeku.
Dok se tvoj hrast
U bezdan u ponor ruši,
Moj ga uzima vjetar
I nosi u svojoj duši.

Čuješ li šumo
Šum što šumi o tebi?
O tebi šumo hrastova,
Ranjena između šišaka i žirova!

Hoću li biti posveta,
Ili možda osveta
Da im svojim šumom i fijukom
Obavijam dušu krikom i jaukom!

Vječitim jaukom, šumo hrastova!
Čuj me šumo hrastova
Uvela od bolova.
Šumo hrastova, šumo Hrvatska.

07

nedjelja

kolovoz

2005

i konacno, kraj

E da vise konacno zavrsim ovu vise nego zakasnjelu sagu o roadtripu sestri Robic.. Daklem, stala sam kod najvece nocne more.Kao sto sam rekla, vozile smo satima, vec nekih cca 12h u autu i taman smo zakljucile da smo dovoljno blizu zeljenoj tocki da krenemo trazit motel tu u Wisconsinu. Da, da, krenule smo taj dan iz Wyominga, prosle cijelu Juznu Dakotu i stigle u Wasconsin. I stanemo mi kod nekog random motela, a ono paf, sve puno. Mi ono, OK, pa di bi moglo bit mjesta, a zena odgovara: Nigdje! "pa kako nigdje?" " pa nigdje u krugu 100 milja jer je sve puno vojnika koji idu u Irak i njihovih obitelji",a kao i sezona je za turiste. MIslim HALOOOO?!? Turisticka sezona u WIsconsinu, kome bi palo na pamet da takvo nekaj opce postoji. Zena je kontaktirala neki hotel vise od 100milja dalje i mi jadne bijedne i umorne sjele u auto i krenule dalje. BIla je vec ponoc, a mi u autu kojih 14 sati.. I nis pada nama na pamet pa mozda, mozda negdje ima neko mjesto u nekom zabijenom kampu, pa dat ce nam neko za nas mali sator.. I jos smo odlucile stat i pitat na svim takvim mjestima. I tako vidle mi znak za kamp,vec u samom Dellsu. I bilo je raskrizje kampovi lijevo i desno. S obzirom da smo prethodna 2x skrenuli lijevo i bez uspjeha, ja odlucila da ovaj put idemo desno, i uletavamo na neku recepciju di pise sobe i kamp. I kaze tip ima jednu jedinu "sobu" (po navodnicima jel pod soba mislim smjestaj, neovisno o tome kolko prostorija ima), al sa 3 sobe, i mi jadne i bijedne, pa ne treba nam 3 sobe, samo jedna, ma ni tolko, samo komad zemlje za sator. I tip nama, pricekajte malo, kamp ne radi, al pricekajte. I cekamo mi da lik smjesti nekog lika koji je prije nas doso. I vrati se on i kaze:' s obzirom da je kasno (pol 2) i da imam samo tu jos jednu sobu, i sumnjam da ce jos ko doc u to vrijeme, ja cu vam ju dat po cijeni jednokrevetne.. Moze?' Mi dvije u nevjerici, gledamo, zahvljaujemo liku do neba, i ne vjerujemo kaj se upravo desilo, nasle smo smejstaj, i to ni vise ni manje nego u samom Dellsu.
I tako je sestrama Robic jos jednom upalilo. Kao sto je i vec znanstveno dokazalo, Robic sestre imaju vise srece nego pameti!
Iduci dan smo se digle u nekih 11 i sretne se uputile u NOahs Ark, nejveci vodeni park u Americi. I tu smo, mogu vam reci vise nego uzivale i nadvladale vlastite strahove spustivsi se po okomitom toboganu "point of no return", ful visokom, sa kojeg se spustis do dlole za 5sec. I sister je htjela odustat, al ja blesava kakva jesam, sjela se i spustila, i mogu vam rec da jesuper jel se ne stignes posteno ni bojat. TAmad ti puls poraste, disanje se ubrza od soka, i vec si dole:)

Eto, taj da smo navecer i smjestile se u sestrin novi stan di smo naravno spavale na podu jel nema namjestaja. Iduci dan smo mislile ic u Chicago, al s obzirom da smo se digle opet skoro u podne, pa osle u Wal Mart " po par sitnica" i nakraju na neku foru tamo provele 2 i po sata piskajuci novce, Chicago je otpo. Meni se fakat nije dalo ic, a zapravo me opce tak ni ne zanima jos jedan veliki kapitalisticki proizvod:) Mene vise vesele magarci!
Vidla sam chicago posle malo iz aviona, kao i LAs Vegas..
Evo da se vidi kaj smo kupili u WalMartu- patke za patku, oni koji znaju moju stovanu sestru Patku znaju o cem je rijec..



i jo patki:


i jos patki:


i spavaca soba:



06

subota

kolovoz

2005

leti, leti, leti... RAK!!

eh bas sam sestri pokazala naslov posta, al naravno plavusa kakva je nije skuzila u cem je poanta. Da pojasnim, znate naime onu igru kaj smo se svi (vise manje) igrali kao djeca- ono leti leti leti i lupas prstima po stolu i onda ak je uzvuknuta rijec koja oznacava nesto sta stvarno leti, treba dic prste u zraku a ako to cudo u stvarnosti ne leti, onda treba pokazat prema zemlji.. Uglavnom, poanta naslova je da sve moze letit, pa tako i rakovi. Jucer sam bila na jednoj od najboljih vecera ikad. Igor i Aki su naime organizirali good bye party za moju sister ( koja se seli u WI uskoro) pa smo isli u thai restoran na rakove. Mljaccccc! Samo je problem kaj na kraju bude ih po svuda- u kosi, na podu, po faci, po odjeci, po stolu, sve u svemu jedno veselo i jaaako fino iskustvo.
Sve mi se vise cini da je ovaj blog postao crtice iz proslosti, a ne nekaj kaj je up-to-date.. Al nije bitno, bitno je da je meni zabavno!

Dakle, di sam stala..

Thursday 28th
Drive Yellowstone – Rapid City, SD (11 hrs)
MOTEL

Nakon kaj smo u srijedu vidli tolko gejzira, kipucih izvora, jezera, kipuceg blata i sta ja znam cega svega ne, da smo prestale cijeniti ljepotu, u cet je slijedio opet jedan dan u autu. Zaboravila sam spomenut da sve smrdi po trulim jajima, ili bi mozda korektnije bilo rec da trula jaja smrde po Yellowstoneu..
Nije to sad bitno, bitno je to da smo u cet, taman kad smo bile uvjerene da smo vidle sve kaj se moglo vidjet, i taman kad smo zadovoljne kolko mozemo bit krenule prema izlazu iz parka, vidle jos nesto. Vozimo mi kad odjednom hrpa zaustavljenih auta, motora, kampica na sred ceste. Sister vadi fotic, ono za svaki slucaj, jel obicno kad vidis nekog ta tako stoji znaci da je il nes zanimljivo il neka gadna nesreca. Izadjemo mi iz auta kad ono, DAAA, elk je, ni manje ni vise nego mrcinski ELK, zdrav velik i jak kolko god je moguce da jedan elk bude, a kako smo to znale? Pa tako da smo slusale rangericu par noci prije. I ovaj elk je imo 8 spicova na rogovima, zakooon! I vidle smo ga sa kojih 2 m udaljenosti. Istina slika nije tak dobra jel je bilo grmlje, i jel momak nije htio pozirat, al vidle smo ga a to je glavno:)

i tako vozile smo mi i vozile, satima, i jos vozile, i vidle i pronghornove ( i opet ne znam kak se te zivine na hrv zovu..) i polako postale gladne. Inace nisam spomenula da nam je glavni repertoar za jelo uglavnom bio Taco Bell..I tako odlucile mi opet u taco bell i vozimo i vozimo, a nigdje taco bella, i jos vozimo, i ja vec luda i gladna al nema.. Morale smo se zadovoljit MCdonaldsom, i onda je meni bilo zlo jel sam u trenucima pohlepe progutala previse onih pilecih stvari.. Dosta o ovom danu, puno sam vec napisala, tu noc smo spavale u mjestu koje se zove GILLETTE!! NIsmo stigle do Rapid cityja namjerno da mozemo vidjet Devils tower..

Friday 29th
Visit Mt. Rushmore, Badlands….decide exactly what
MOTEL

Procitajte kaj pise u planu za ovaj dan, dakle, donijeti odluku sta vidjet Badlands ili Mt rushmore jerbo nemamo vremena. Medjutim, ne bi mi bile sestre Robic da nismo zakljucile da je taj plan glup i da je najbolje da vidimo Devils tower, pa nac park Wind Cave, pa Mt Rushmore i na kraju ako stignemo i Nac park BAdlands- da, da sve u jednom danu:)) Do tad smo se vec tolko naviknule na ludi tempo da nam je sve izgledalo izvedivo. I krenule mi ujutro, i vidle Devils tower, nevjerojatna stvar, stvar koju inace svi slikaju i sve ono u "bliskom susretu trece vrste", ak ste gledali slucajno..
Uglavnom, evo ga pa vidite:

Znanstvenici se navodno ne mogu sami sa sobom dogovoriti oko objasnjenja zasto i kako je ta stijena takva kakva je pa sam ja odlucila vjerovati indijancima koji imaju svoju teoriju da je bilo 7 sestri i brat i onda je brat posto veliki zlocesti medvjed, a sestre su bjezale i dosle do panja koji im se obratio i reko da se popnu na nnjega a on ce narasti velik. I one se popele, a kako je panj rasto tako je medvjed drapo po njemu pandjama i tako su nastale ove pravilne usjekotine. Sestre su na kraju postale zvijezde u onome zta mi zovemo veliki medvjed ili velika kola..

Nakon tog uputismo se dalje prema Wind caveu i Mt Rushmoreu, zakljucile smo da je bolje prvo u pecinu jel je zadnja tura u 18h, a onda poslje vidjet precjednike. I vozimo mi tako i idemo ' precacem' zahvaljujuci kojem sam ja opet imala slom zivaca.. Takve ceste nema nigdje- strmo, vijugavo, usko, tuneli kroz koje moze samo jedan auto odjednom pa moras trubit da te ne pobere neko iz spurotnog smjera. JA sam nako pola puta doslovno pukla, i sister je morala nastaviti voziti. Trebalo nam je 100 god da dodjemo do prvog raskrizja di smo srele rangericu koja nam je preporucila da platimo upad u Custer State Park jel je bolje tuda vozit. I platile mi u nadi da bar kojeg jos bizona vidimo i izbjegnemo jos onakve ceste. Ubrzo smo imale bliski susret sa krdom, pazi sad ovo, krdom magaraca!!:)) GUrali su nam glave u auto i ja se brzo sjetila, krekeri krekeri daj im krekere!! I tako su pojeli par krekera iz ruke od sister ( u medjuvremenu sam ja ponovo preuzela volan btw), al mi smo morale histericno zuriti jel smo htjele u WInd cave pa smo pozdravile magarce.



Nevjerojatno kolko god moze bit, stigle smo na zadnju turu u wind caveu!! Jupiii:)) I genijalno je bilo, isli smo u pecinu ma mrak, btw doslovno kad je u jedno trenu rangerica sve pogasila sta svijetli, doslovno ne vidis prst pred nosom, Jezivo, ne bi tamo sama htjela..



I obavile mi turu, btw jos smo vidle i milijon prarie dogova, dovraga fakat mi nejde ta fauna na hrvatskom, i divljih zeceva. i pronghornova.. i onda smo jurile dalje, pomalo razocarane kaj nismo bar jos kojeg bizona vidle. Al razveselile smo se kad nam je rangerica rekla da na putu kojim idemo trebalo bi ih bit. I ono ne da ih je bilo, nego ih je BILO, krdo, stotine, po cesti se izmilili, nevjerojatno!!





I opet nam je upalilo, jos je samo trebalo stic na vrijeme da vidimo MT rushmore prije zalaza sunca, i ne bi mi bile mi da nam i to nije uspjelo, i stigle smo:)) Slike nisu bas najbolje al mi smo sve vidle:) Htjeli su nam naplatit 8$ da udjemo u park, al mi smo zakljucile da nas to i ne zanima tolko jel smo ih ionako vidle pa smo pozdravile gospone precjednike i osle u obliznji gradic malo se opustit a kasnije oko ponoci smo se smjestile i u Rapid Cityju u motel!
BAdlands smo ostavile za iduci dan kad ionako imamo samo kojih 12h voznje:))

Mislim da je najbolje da sad i zavrsim sad tim crticam iz proslosti. Iduci dan smo vidle BAdlands koji je jos jedan od nevjerojatnih svemirskih krajolika. Vozis vozis prerijom, sve zeleno i ravno i odjednom PAF ovo:







I vozile smo nakon badlandsa i vozile, i vozile i vozile, i zakljucile da cemo spavat negdje blizu WIsconsin Dellsa di zelimo ic danas. I dodjemo mi na kojih 50milja od cilja i pitamo u prvom motelu za smjestaj i pocne nasa najgora nocna mora!! Ipak mi se na da sad dalje pisat, nema vise puno, budem sutra.. POzdrav!



05

petak

kolovoz

2005

nastavak..

Tuesday 26th
Visit Grand Teton National Park
Evening: Drive to Yellowstone (3 hrs)
Camp at Grant Village Campground: Reservation XV3GP

daklem tu negdje sam stala.. Nakon nekoliko par sati setkaranja po Grand tetonu uputile smo se prema Yellowstoneu odusevljene svime kaj smo vidle, al uz ponavljanje recenice: eh jos da nam je elka bilo vidjet... Ali nema veze vidle smo bizona i vjeverice i par zivina kojima ne znam ime:) Sve u svemu mogle smo biti zadovoljne.. Stigosmo navecer u kamp broj 2 di smo slozile nasu kucicu ponovo, ovaj put smo bile pametnije i kupile smo drva da si napravimo vatricu jerbo je po noci oko 0 celzijevaca..
Osim vatricom odlucile smo se grijat kuhanim vinom tako da smo ispile osim breezera i 2 flase kuhanog vina (tj skuhale smo belo i crno vino i maznule ga, njamm). Centralno grijanje time je uspjesno postignuto:) SVe bi bilo savrseno da nam susjed u satoru do nije hrko na kojih 3000 decibela sta me izludjivalo kojih sat vremena unatoc tome kaj sam se pokusavala skoncentrirati na zavijanje vukova da zaspim..

Wednesday 27th
Yellowstone National Park
Camp at Grant Village Campground: Reservation XV3GP

Sad kad razmisljam o ovom kaj sam napisala za vino nisam sigurna dal smo ga kuhale prvu il drugu noc u ovome kampu, al nije to ni bitno.. Unatoc nadobudnim planovima da cemo se tic u 13 do 8 i ic pravac Old faithfull (gejzir poznati) da ga ne bi fulali jel smo na knap s vremenom, digle smo se iza 9 i nase lijene guze su se pomaknule iza 10 tako da smo do gejzir kvarta stigli oko 11. NA ulazu u gejzir kvart opet gospon bizon i to smo bile sokirane jerbo je bio malte ne na parkiralistu.

I opet nas 2 imamo vise srece nego pameti, dodjemo tamo kad ono imamo samo pol sata do predvidjenog eruptiranja old faitfula i mi sve sretne joj samo pol sata sjednemo se da ga vidimo. Tek sto smo se smjestile dolijece ranger i govori da pozurimo na drugi kraj da se Bee hive, koji eruptira samo jednom svakih cca 24h, sprema prasnuti i da stignemo vidjet njega i jos se vratit na Olda. i tako je sestrama Robic opet upalilo:) Vidle smo i vise nego smo planirale..
Taman kad su stotine ljudi se nagruvale da cekaju erupciju opet gospon bizon iznenedjuje, ovaj put se doslovno mrtvo hladno seto medju ljudima i pocesko se o drvo i oso dalje. BOli njega kad ima par tona i moze trcat 30 milja na sat! Nije ni cudo da je sve puno upozorenja : DO NOT APPROACH BUFFALOS! NAvodno svako malo neki glupi turist nastrada jel im se previse priblizi u kaj smo se i same mogle uvjerit-ljudskoj gluposti nema kraja.
Na slici se vidi kolko nam je blizu bio, a i vide se cak neki blesavi ljudi koji trckaraju za njim.

Kad smo odgledale ova 2 mrcinska gejzira nastavile smo se setkarati uokolo i vidli jos hrpu manjih, i hrpu vrucih jezera, kak bi se tovec zvalo na hrv. Neki od njih doslovno kipe, ono vidis mjehurice i temperatura je 92 celzijevca u sredini ( di je tamno plava boja, svjetlije znaci hladnije)- sta je vreliste..
Jos smo stale na hrpi mjesta i male hajkove napravile, al sad opet postajem umorna pa opet prilazem slike do daljnjega:)

Stari vjerni i moja malenkost:


Morning Glory


Ovom sam zaboravila ime.. Al bio je mrcinski izvor..


A ovo je jedna koju smo slikale specijalno za mamu koja se uvijek previse brine pa se tako i sad brinula da cemo nekud propast il se spec il sta ja znam sta..


04

četvrtak

kolovoz

2005

povratak:(

I tako, kak bi se reklo nisam se stigla ni okrenut vec je gotovo, smrc.. Ne znam ni sama kaj bi rekla o svemu skupa osim da se vec dugo nisam osjecala tako zivom.. Ako sam se ikad uopce.. Mislim da je radi ocuvanja bar nekakvog smisla i reda u pisanju najbolje upotrijebiti onaj plan iz proslog posta kao pomoc. Pa dakle krenimo..

Sunday 24th
Drive Oakland – Salt Lake City (12hrs)
MOTEL

U nedelju u cik zore smo krenule prema planu, tj oko kojih 9 il 10 ko bi se vise tog sjeco.. Dan se sastojo od voznje kroz Nevadu sta bi vise manje znacilo pogled u jedno veliko nista. Ipak, to sta je rijec o necem sta bi se moglo okarakterizirat rijecju nista, meni je bilo poprilicno fascinantno to nistavilo.

Vozile smo doslovno cijeli dan, a pred zalaz sunca dosle smo u Utah. Imale smo srecu pa smo stigle u zadnji tren vidjet najvecu ravnu povrsinu na Zemlji, il tak nes ako se ne varam, tam di se voze one najbrze utrke na zemljanoj povrsini. Sve je prekriveno sasusenom solju, jos jedan od svemirskih krajolika..

Mrtve umorne upale smo vise manje u prvi motel na ulazu u Salt lake i tu odcorile..

Monday 25th
Salt Lake City – Grand Teton National Park ( 7hrs)
Camp at Gros Ventre Camp site (or Colter Bay Campsite) –NO RESERVATIONS

Ovdje pocinje dio puta koji je meni stvarno bio genijalan. Nakon kako i pise kojih 7 h voznje kroz Utah i Idaho stigle smo u Wyoming- zemlju punu cuda prirode.. Tu su poceli dani posjeta nacionalnih parkova.. Zaustavile smo se u Jackson Cityju koji je doslovce krcat turistima. To je jedan od onih prijelaza paf iz nistavila u prostor preklaustrofobicno pretrpan ljudima, bar za moje pojmome. Unatoc tome grad je totalno azhabhu kao bi se reklo. Sve je u stilu divljeg zapada, popodnevni nastup kaoboja i slicne drangulije, veselo mjesto sve u svemu.

Iz te turisticke oaze uputismo se prema nasem iducem prenocistu kapmu u nac. parku Grand teton. Vec na ulasku u park imale smo bliski susret trece il koje vec vrste, sa gosponom bizonom koji je odlucio preci cestu. Fascinantna stvorenja ti bizoni. IZ bliza, ovako u divljini izgledaju nevjerojatno mocno. Ja sam bila turbo uzbudjena oko svih tih zivina koje zive onako kako bi trebale, a ne u nekom zooloskom.. Tu noc smo i prvi puta slozile svoju kucicu. Promjena klime je bila nevjerojatna, al opet s druge strane ako se uzme u obzir za ocekivat je promjenu kad se popnes na kojih 2000mnv. Kako se noc spustala tako smo i mi navlacile sve vise i vise slojeva odjece na sebe i uskoro smo vise licile na neke nomade na Aljasci nego na 2 rvatice koje su jos prije par sati paradirale u vrucim hlacicama. Ipak nismo dale da nas hladnoca sprijeci i otisle smo poslusati prezentaciju koju je rangerica imala o elkovima. Btw jel zna neko kak se te zivine zovu na rvackom?? I tako smo naucile da su dijele na royal (6 spicaka na rogu), imperial(7) i na elkove sa jako velikim rogovima (8), sta ce se kasnije pokazati korisnim. Nakon prezentacije iscrpljene od zadnja 2 dana voznje odvukle smo svoje zakrabuljene guze natrag do satora.. Noc je bila hladna, al sve u svemu meni je bilo cist ugodno..

Tuesday 26th
Visit Grand Teton National Park
Evening: Drive to Yellowstone (3 hrs)
Camp at Grant Village Campground: Reservation XV3GP

Budjenje u hladno jutro u divljini, vjeverice i slicne zivine svuda oko nas trckaraju ko pomahnitale. Kuhamo kavicu i caj da se ugrijemo, palimo jaje i put pod noge! Dan za uzivanje u Grand tetonu je poceo. da ne duljim sa piskaranjem, jerbo sam umorna i jerbo mi se ne da za opis prilazem par slikica..





I upravo sam shvatila da sam turbo umorna i ne da mi se pisat i da idem u krpe.. NAstavak slijedi..


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se