leti, leti, leti... RAK!!

eh bas sam sestri pokazala naslov posta, al naravno plavusa kakva je nije skuzila u cem je poanta. Da pojasnim, znate naime onu igru kaj smo se svi (vise manje) igrali kao djeca- ono leti leti leti i lupas prstima po stolu i onda ak je uzvuknuta rijec koja oznacava nesto sta stvarno leti, treba dic prste u zraku a ako to cudo u stvarnosti ne leti, onda treba pokazat prema zemlji.. Uglavnom, poanta naslova je da sve moze letit, pa tako i rakovi. Jucer sam bila na jednoj od najboljih vecera ikad. Igor i Aki su naime organizirali good bye party za moju sister ( koja se seli u WI uskoro) pa smo isli u thai restoran na rakove. Mljaccccc! Samo je problem kaj na kraju bude ih po svuda- u kosi, na podu, po faci, po odjeci, po stolu, sve u svemu jedno veselo i jaaako fino iskustvo.
Sve mi se vise cini da je ovaj blog postao crtice iz proslosti, a ne nekaj kaj je up-to-date.. Al nije bitno, bitno je da je meni zabavno!

Dakle, di sam stala..

Thursday 28th
Drive Yellowstone – Rapid City, SD (11 hrs)
MOTEL

Nakon kaj smo u srijedu vidli tolko gejzira, kipucih izvora, jezera, kipuceg blata i sta ja znam cega svega ne, da smo prestale cijeniti ljepotu, u cet je slijedio opet jedan dan u autu. Zaboravila sam spomenut da sve smrdi po trulim jajima, ili bi mozda korektnije bilo rec da trula jaja smrde po Yellowstoneu..
Nije to sad bitno, bitno je to da smo u cet, taman kad smo bile uvjerene da smo vidle sve kaj se moglo vidjet, i taman kad smo zadovoljne kolko mozemo bit krenule prema izlazu iz parka, vidle jos nesto. Vozimo mi kad odjednom hrpa zaustavljenih auta, motora, kampica na sred ceste. Sister vadi fotic, ono za svaki slucaj, jel obicno kad vidis nekog ta tako stoji znaci da je il nes zanimljivo il neka gadna nesreca. Izadjemo mi iz auta kad ono, DAAA, elk je, ni manje ni vise nego mrcinski ELK, zdrav velik i jak kolko god je moguce da jedan elk bude, a kako smo to znale? Pa tako da smo slusale rangericu par noci prije. I ovaj elk je imo 8 spicova na rogovima, zakooon! I vidle smo ga sa kojih 2 m udaljenosti. Istina slika nije tak dobra jel je bilo grmlje, i jel momak nije htio pozirat, al vidle smo ga a to je glavno:)

i tako vozile smo mi i vozile, satima, i jos vozile, i vidle i pronghornove ( i opet ne znam kak se te zivine na hrv zovu..) i polako postale gladne. Inace nisam spomenula da nam je glavni repertoar za jelo uglavnom bio Taco Bell..I tako odlucile mi opet u taco bell i vozimo i vozimo, a nigdje taco bella, i jos vozimo, i ja vec luda i gladna al nema.. Morale smo se zadovoljit MCdonaldsom, i onda je meni bilo zlo jel sam u trenucima pohlepe progutala previse onih pilecih stvari.. Dosta o ovom danu, puno sam vec napisala, tu noc smo spavale u mjestu koje se zove GILLETTE!! NIsmo stigle do Rapid cityja namjerno da mozemo vidjet Devils tower..

Friday 29th
Visit Mt. Rushmore, Badlands….decide exactly what
MOTEL

Procitajte kaj pise u planu za ovaj dan, dakle, donijeti odluku sta vidjet Badlands ili Mt rushmore jerbo nemamo vremena. Medjutim, ne bi mi bile sestre Robic da nismo zakljucile da je taj plan glup i da je najbolje da vidimo Devils tower, pa nac park Wind Cave, pa Mt Rushmore i na kraju ako stignemo i Nac park BAdlands- da, da sve u jednom danu:)) Do tad smo se vec tolko naviknule na ludi tempo da nam je sve izgledalo izvedivo. I krenule mi ujutro, i vidle Devils tower, nevjerojatna stvar, stvar koju inace svi slikaju i sve ono u "bliskom susretu trece vrste", ak ste gledali slucajno..
Uglavnom, evo ga pa vidite:

Znanstvenici se navodno ne mogu sami sa sobom dogovoriti oko objasnjenja zasto i kako je ta stijena takva kakva je pa sam ja odlucila vjerovati indijancima koji imaju svoju teoriju da je bilo 7 sestri i brat i onda je brat posto veliki zlocesti medvjed, a sestre su bjezale i dosle do panja koji im se obratio i reko da se popnu na nnjega a on ce narasti velik. I one se popele, a kako je panj rasto tako je medvjed drapo po njemu pandjama i tako su nastale ove pravilne usjekotine. Sestre su na kraju postale zvijezde u onome zta mi zovemo veliki medvjed ili velika kola..

Nakon tog uputismo se dalje prema Wind caveu i Mt Rushmoreu, zakljucile smo da je bolje prvo u pecinu jel je zadnja tura u 18h, a onda poslje vidjet precjednike. I vozimo mi tako i idemo ' precacem' zahvaljujuci kojem sam ja opet imala slom zivaca.. Takve ceste nema nigdje- strmo, vijugavo, usko, tuneli kroz koje moze samo jedan auto odjednom pa moras trubit da te ne pobere neko iz spurotnog smjera. JA sam nako pola puta doslovno pukla, i sister je morala nastaviti voziti. Trebalo nam je 100 god da dodjemo do prvog raskrizja di smo srele rangericu koja nam je preporucila da platimo upad u Custer State Park jel je bolje tuda vozit. I platile mi u nadi da bar kojeg jos bizona vidimo i izbjegnemo jos onakve ceste. Ubrzo smo imale bliski susret sa krdom, pazi sad ovo, krdom magaraca!!:)) GUrali su nam glave u auto i ja se brzo sjetila, krekeri krekeri daj im krekere!! I tako su pojeli par krekera iz ruke od sister ( u medjuvremenu sam ja ponovo preuzela volan btw), al mi smo morale histericno zuriti jel smo htjele u WInd cave pa smo pozdravile magarce.



Nevjerojatno kolko god moze bit, stigle smo na zadnju turu u wind caveu!! Jupiii:)) I genijalno je bilo, isli smo u pecinu ma mrak, btw doslovno kad je u jedno trenu rangerica sve pogasila sta svijetli, doslovno ne vidis prst pred nosom, Jezivo, ne bi tamo sama htjela..



I obavile mi turu, btw jos smo vidle i milijon prarie dogova, dovraga fakat mi nejde ta fauna na hrvatskom, i divljih zeceva. i pronghornova.. i onda smo jurile dalje, pomalo razocarane kaj nismo bar jos kojeg bizona vidle. Al razveselile smo se kad nam je rangerica rekla da na putu kojim idemo trebalo bi ih bit. I ono ne da ih je bilo, nego ih je BILO, krdo, stotine, po cesti se izmilili, nevjerojatno!!





I opet nam je upalilo, jos je samo trebalo stic na vrijeme da vidimo MT rushmore prije zalaza sunca, i ne bi mi bile mi da nam i to nije uspjelo, i stigle smo:)) Slike nisu bas najbolje al mi smo sve vidle:) Htjeli su nam naplatit 8$ da udjemo u park, al mi smo zakljucile da nas to i ne zanima tolko jel smo ih ionako vidle pa smo pozdravile gospone precjednike i osle u obliznji gradic malo se opustit a kasnije oko ponoci smo se smjestile i u Rapid Cityju u motel!
BAdlands smo ostavile za iduci dan kad ionako imamo samo kojih 12h voznje:))

Mislim da je najbolje da sad i zavrsim sad tim crticam iz proslosti. Iduci dan smo vidle BAdlands koji je jos jedan od nevjerojatnih svemirskih krajolika. Vozis vozis prerijom, sve zeleno i ravno i odjednom PAF ovo:







I vozile smo nakon badlandsa i vozile, i vozile i vozile, i zakljucile da cemo spavat negdje blizu WIsconsin Dellsa di zelimo ic danas. I dodjemo mi na kojih 50milja od cilja i pitamo u prvom motelu za smjestaj i pocne nasa najgora nocna mora!! Ipak mi se na da sad dalje pisat, nema vise puno, budem sutra.. POzdrav!