28

utorak

lipanj

2005

Kalnik i pa pa

Sve šta mogu reć o ovom vikendu je da je bio genijalan i nezaboravan.. Kasno po noći (pet na sub) je opet iz Minkena dolepršao Steffen, ili ti po naški Štefek. Iskreno, sama pomisao na cijeli vikend mi se što zbog pmsa što zbog koječega drugog nije sviđala i u startu sam prema svemu bila grumpy. I tako odspavala sam i tu noć i probudila se u cik zore (po 9). Već tada se naziralo poboljšanje mog raspoloženja, u zraku je valjda bio neki miris nadolazećeg uzbuđenja, a moj nos je valjda to nekako našnjofao. Krenuli smo pravac Kalnik. Pokupili Dariju, pa u ZG i Bernija i Jasminu. I prema tome sam bila skeptična malko, ok Bernija sam jednom vidla al na temelju tog baš nemrem reć da sam ga poznala, a Jasminu nikad. Kasnije se pokazalo genijalnim kaj su išli s nama. Ljudi su zakon! Stigosmo na Kalnik, ispismo još jednu kafu, pojedosmo nešto, i tada je počela akcija. Išli smo penjati.

Krenuli smo u osvajanje "Trnoružice". Berni ju je ko prvi ispenjo. Darija je prvi put stigla do cca pol i odustala. Nakon nje, ista stvar se desila i meni. No nismo se dale tako lako.

Drugi put ja sam hrabro išla do kraja(i Darija kasnije). Al sam izmislila svoju rutu, jel me tako bilo manje strah. Unatoč tome napad panike i histerični slom nije izostao. Naime kad sam stigla do vrha počela je moja noćna mora: kako sići dole?!? Unatoč povicima odozdo: "Sjedni samo!!Ne brini, niš ti neće bit, noge okomito na stijenu, ruke iza, samo hodaj!" ja sam i dalje imala svoju briju da će me neki čudni moment slijepiti uz desni zid i od mene će ostat palačinka. Panika je radila svoje- ja sam kričala i urlikala da ne mogu a oni su me smirivali. Štefek me spuštao mic po mic, a ja sam se derala da me pušta prebrzo. U jednom trenutku sam navodno derala se histerično na njega da me prebrzo, a čovjek me držo na mjestu (to su mi naravno kasnije rekli), na šta su se svi dole odvalili smijat. Sišla sam dole živa i zdrava, i u polusuzama rekla da nikad više neću penjat ni u kojem slučaju.

Nakon kojih po ure smirivanja živaca vratila se i moja volja za penjanjem. Ispenjala sam dio "Blizanaca" i samo malo šizila prema dole. Čak sam i grm pobijedila, a na slici je bitno to da imam grančicu u rukama koja simbolizira pobjedu nad grmom i kolonijom mravaca!

Na kraju sam penjala i "Super Maria" i pri silasku imala ponovo slom živaca:) Unatoč tome što je sirota Darija kad se spuštala morala vratiti sve komplete baš zato da bi i ja mogla na toj strani užeta penjat i skidat komplete da me ne bude strah da će me uz zid zalijepit. Bilo me opet strah, normalno.. eto to je izvještaj sa Kalnika. Naravno, Steff je penjo i 6c ako se ne varam a ovi 5c il tak neš- i ja ću kad narastem;)


I sad pa pa od mene iz Rvacke, od sada ce javljanja bit sa druge strane bare!

23

četvrtak

lipanj

2005

krastavci s vrnjem

mmm, bas ih jedem.. Bila danas na ispitu, odlicno je bilo, volim takve bezbolne ispite na kojima se jedino malo izbrukas pred profom i progutas ponos..
Nisam zapravo sigurna zakaj sam krenula pisat post. Nocas kad sam legla spavat glava mi je bila puna inspiracije za pisat, al sam bila prelijena da se dignem, upalim komp, i napisem, a danas je naravno vec sve ishlapilo. Srela sam juce i prekjuce K.a . Neznam, nekak mi je cak i danas jos uvijek super neki osjecaj kad se tog sjetim. Uvijek mi tako neka lica iz proslosti mame osmijeh na lice. Nevjerojatno je kako jedan dodir, zagljaj i osmijeh mogu biti dovoljni da mi uzmu na trenutak sve davno zaboravljene osjecaje i spreme ih negdje na sigurno, da ih tamo mogu naci iduci puta kad zaboravim da ih imam. nevjerojatno je kako me nesto tako "malo" moze podsjetiti na to da sam živa. E sad za sve perverznjake koji citaju moj blog ( a fala Bogu takvih je vecina) - ne, K. nije moj sexualni partner ni bivsi ni sadasnji niti sam imala ikakav tjelesni, romantican ili slican tome, odnos! K. je covjek koji ima posebno mjesto u mojoj tikvi iz vise razloga koje ni sama tocno ne znam. On je netko ko je bio uz mene u trenutku kad sam mislila da su mi svi okrenuli ledja (ok, to nije bilo tako uopce, ali u mojoj 14godisnjoj glavi punoj hormona sve je izgledalo crno). On me nasmijavo, on mi nije dao da žvačem rukav, i tako to.. Moram priznat da me ponekad cak znao dobrano i prestrasiti, al nekako sam uvijek vjerovala da meni nece nis napravit. I nije.. valjda je i on znao da mi je stalo. stvarno kaoticno pisem ovaj post i brijem da niko ne kuzim o kome i cemu i sta pricam, ali nije to bitno. Bito je to da idem u USA u srijedu, vuhuhu, bas se veselim. I danas mi je prof objasnjavo di je Wisconsin, sramota ziva ja sve krivo zabrijala, a sister tamo stoljecima bila. Tolko o mome zemljopisu, i nisam znala ni di je Kalnik.. Da mislim da je bas jedna zgoda sa K.om bila noc prije (neeeema nista sexualno ni slicno!!) mog prvog puta v ameriku, i tada sam prvi puta upotrijebila svoju izreku, koju dans cesto koristim: "Kad vidis nesto veliko crveno - to cu bit ja!". I sad opet idem v ameriku, i bas je cudno da sam ga bas sad srela.. Kao sto je reko on: " Je**te, nisam te valjda 5 godina vidio, a sad 2 put u 2 dana!".. Malo je pretjerivo, vidli smo se valjda pred pol godine mozda.. Na slici sam sa razredom na nekom izletu koji je navodno bio u 3 srednje na Risnjaku, a ja nemam pojma da sam bila tamo. I cak smo foxi i ja dosli do zakljucka da nisam opce ni isla iz nekog razloga a onda me foxi pronasao na slici.. I dalje ne kuzim nis..

17

petak

lipanj

2005

struje i elektrane, mozgu mome stvaraju bolne rane

Samu sebe ne kužim kako se mogu toliko isčuđivati iznova, i iznova, kako to vrijeme brzo leti-al kad fakat leprša prebrzo, negdje pored mene. Ja, takva kakva jesam, naravno zabrijana u neku svoju spiku, ni ne skužim di je odlepršalo. I tako sam sada opet začuđena i pitam se pa kaj sam ja radila ovaj semestar, di je ošo?!?! Gotova je i 4. godina faxa, još malo ispita i to je to, a di sam ja bila tih godinu dana da nisam primijetila da su odlepršali, dan za danom.. U svom paralelnom svemiru, eto di. Forsam sad tikvu, mučim i tlačim, pokušavajući napraviti neki vremenski slijed događaja unutar ta dva semestra, al samo kaos, kaos. Randomično mi uletavaju zgode i nezgode, kojih je fala Bogu bilo i previše, al nema reda, samo kaos.. trebalo bi mi opalit neku diferencijalnu zaštitu u glavu, sa vremenskim zatezanjem i filtrom, da lijepo odreagira selektivno i zgasi cijeli sistem kod ovakvog pritoka neusklađenih informacija. Sad bih trebala učiti ko manijak, i stvarno, al stvarno se trudim, al došla sam do system overloada. Pretpostavljam da me zbog tog i uhvatilo ovo praznilo u glavi u nastojanju da se sjetim kaj mi se izdešavalo zadnjih x mjeseci. Imam problem jer imam ograničeni kapacitet u glavi, i kad ju preforsiram sa kojekakvim zaštitama transformatora, generatora, pogonskim kartama i sličnime, brišu se najstariji pohranjeni podaci. I eto ti ga na, sad imam uzbudu i razbudu, al nemam sve ono uzbudljivo i razbudljivo kaj se zbilo…

5.1.1992.
Sanas sam se probudila oko 9 sati. Obukla sam se i otišla s ujom u šumu da vidimo je li ima leda. Nije ga bilo baš puno, bilo ga je samo u jednoj rupi. To je zato jer nije palo dosta kiša. Polako smo se vratili natrag. Baka je pripremala žgance. Najeli smo se. Dosta kasnije otišli smo se klizati. Klizala sam se do 12 sati a onda su došli koko, Mimi i Dada. Iza njih je bila i moja mama. Mama nije bila dugo. Došao je i moj tata pa nas je snimao s kamerom. Tata je bio ujina zamjena. S tatom smo bili negdje do 2. Otišli smo doma. Miljenko i ja smo radili neke gluposti za Papirusiju. Ubrzo je došlo i vrijeme ručka. Poslije ručka smo radili ne znam što. Koko, Darija, moji mama i tata otišli su doma. A ja i Miljenko smo ostali kod bake. Otišli smo u ujinu sobu i počeli raditi novac za Papirusiju. Radili smo ga barem jedan sat. Onda je počeo neki film i mi smo ga otišli gledati. Otišli smo spavati u 22.22.

11

subota

lipanj

2005

šta ima lima? jedan dugački! post, naravno..

prolazi, polako, ali sigurno još jedan dan. A ubrzo će ishlapiti i ovaj vikend. Sjedim doma i skupljam celulit. Aj fala Bogu, da se dovoljno rekreiram inače, da se i to ishlapi (više, manje). U glavi mi je u ovome trenutku čitava gomila informacija, i ne znam od kuda da počnem. Zapravo, možda od četvrtka. Tu noć sam (sa sri na čet) spavala kojih bijednih, meni nikako dovoljnih, 5 sati. Izgleda da mi to nekako prelazi u naviku raditi gluposti preko tjedna. Neki deja vous. Kao da mi se to već desilo....Je. Probudila se u čet u cik zore puna elana (to je bilo nakon"sretna ko sretna kocka, srijede") i spremna na osvajanje umijetne stijene. Pokupila Suzi i Dariju i pravac Grahorova. Upadamo tamo, i smijeh. "Ček, neko stvrarno penje po ovome?!?" Ono da je bar jedna stijena vertikalna, ali neeee, sve je pod nekim čudnovatim nagibom (naravno ne u onome smjeru koji olakšava penjanje, nego obrnuto- ili ti, ko da će ti se stropoštiti cijela konstrukcija na glavu i odvesti te na vječna lovišta). Ništa, obuvam penjačice, kojih 17brojeva premale, i ne dam se smesti "pogrešno" nagnutim stijenama. Cap ruka sim, cap noga tam, i kaj sad, niš ostanem visit na mjestu. Ubrzo mi se pridruže curke, i više manje, sve 4 ostanemo visit na jednoj poziciji i ni makac. Al kako mudri ljudi kažu "repetito est mater studuiorum". I ponovo i ponovo, i ubrzo se ponosno mičem punih pol metra lijevo i desno, bwahahah, eto ti ga na! Krenem i u visinu nadobudno, al strunjače izgledaju nezahvalno male, i nisu baš tamo di bi trebale bit (ako se mene pita) i na visini od cca 1,5m paranoja i strah od visine rade svoje. Bio je to jedan vrlo radišan trening, i sreli smo još jednog kolegu MK-a i samim time sam otkrila još 3 FERofca koja se penju. Jelena je mudro izjavila: " Ferovce možeš nać il za kompjuterom, il na stijeni". Sve više i meni to tako djeluje. Stigo i učitelj, i ošli svi skupa kafenisat. Žuri juri potom do frizera. Upadan u salon i vidim ekipa bulji od mene. Mislim ono halooo! Niste nikad vidli žensku koja na -30° brije u trifrtaljkama, i sva je bijela od glave do pete u nekim mrljama, rasčupana i sa zmazanim noktima. Niš, da izbjegnem to da se po Gorici priča da se ne perem, brzo uletavam sa spikom " Joj sori Gogić. bila sam na penjanju, malko sam zmazana..". Ekipa i dalje bulji, ja odustajem..btw- nisam više plavuša, za sve koji ne znaju, vratila se nakon kojih 7 god natrag u prirodnu, i baš sam si lepa:) (nisam umišljena, samo savršena..). Juri žuri od frizera doma, pod expresni tuš, nagutam se nečeg kaj sam ubola u kuhinji, i vuhuu, natrag u ZG. Dodjem na ekonomiku da bi opsovala u sebi sve po spisku, jel mi konstrukcijski opet ne valja i ne mogu ga predat. Pokupim potpis iz ekonomike i saznam da je i trojka ko kuća pala. Odlično, jedan manje, zapravo uvjet imam, šta mi je jaaako smiješno, ali ne želim sada o tome. Luda od spoznaje da u petak ponovo moram na fax da predam glupi konstrukcijski, odlazim sa ekipicom na cugicu, pa ponovo u auto, pravac doma. Slijedi uljepšavanje, smislim savršenu kombinaciju za van, kad ono nekaj tup tup po prozoru.KIŠA!!

Pa za poludit, opet nemrem obuć roze cipele i minjak! NIš, biram radikalniju varijantu- plave cipele, traperice, krpica (ili ti ona majca kaj nema naramenicem samo na cif na leđima i gola ramena)+ sako+ baloner, da se ne smrznem jel. I ponovooo pravac ZG u piranju. Bila sam fakat skeptična prema tom izlasku, al je ispalo odlično. Svirala je ekipa iz Saxa (kindl, žak i soul sisterice), koji su mi je mrak tolko dugo dok ne sviraju svoje stvari. Načagala se, družila se sa "novoprepoznatim" ferofcima penjačima i curkama i još nešto ekipe, i bilo mi odlično, moram priznat. Saznala sam da mi bivši iz srednje razvaljuje na pravu s 5, kupi dekanove nagrade i slična sranja i ima istu curu od cca kojih 3mj nakon kaj smo prekinuli, pa bem ti miša, di ti je pamet slavo bila?!:)))) Ma šalim se, ne bi ja mogla sa njime ni uz te uvjete, al moram priznat da kad mi je u 4r prodavo spike "Ja ću bit najbolji student na pravu i bit ću sudac" , ja sam skeptično (uzimajući u ubzir dotadašnje (ne)uspjehe) kimala glavom uz "Ma, budeš srce, budeš":)) A eto ti ga na!
A jesam se raspisala, petak niš, dans niš.
Kraj
PS- upravo sam odbila vrlo primavljivu ponudu futilnih da dođem pit, jao jao, umalo da sam pristala, a elektrane bi se onda same morale položiti. e futilni da mi niste tolko daleko došla bi ja, bar na jedno pifce za žifce!

08

srijeda

lipanj

2005

sretna ko sretna kocka

eto da citiram malo Jelenu:) Uglavnom, odleprsalo crnilo iz sive stanice, i skoro da je pobijelila:) Naspavala se ko beba, mama me probudila u 1, i da nije vjerojatno bi spavala i duze. Zapravo Ana bi me probudila jerbo me tako iza 1 i ona nazvala i umjesto "bok, kak si?", pozdravila me sa "jebemu miša, kaj si još doma?!" :))) Ehhh ne samo da sam doma bila, nego još i u piđami. Al sam zato sada (za promijenu) čila, puna energije, prpošna i vesela. Ošla na fax oko 3, bacili se mi revno na konstrukcijski iz elektrana, i skoro pa ga pobijedili, još malko. Bila veceras i na 2sata hopsanja, i mogla bi još kako sam nabrijana i puna elana. eto kako to kod mene ide, malo sim malo tam:) A kaj ja mogu kad me tak lako razveselit, i sad sam sretna ko sretna kocka!
Inace za one koji ne znaju, na slici je "Mici" kojeg sam vozila prve 2 godine svojeg vozackog staža. Mislim da je vrlo prikladan za danasnji veseli post, je je puno toga veselog vezano uz micija.

07

utorak

lipanj

2005

Sa crnom glavom i bez nje

Zapravo je naslov trebao biti "Crne misli", al mi je to zvucalo nekako predepresivno pa mi je od nekud doleprsala i ova varijanta. Ne znam ni sama kaj sam time htjela rec, ma znam zapravo. ne, ne ne peru me neki posebni crnjaci, mislim peru, al ne nis drugacije od onih koji me svako tolko posjete. Obicno navrate tijekom PMSa, ispitnih rokova i kad sam mrtva umorna kak pes. Naravno, definitivno je najjace ispoljavanje negativne vibre onda, kada se sva ta 3 faktora poklope. Sada nije taj slucaj, rokovi me ne diraju ni 47%. Zasto 47, a ne kako ljudi obicno kazu "ni 3%" il tako neka verzija? Pa zato sta bi to bila laz jel je opce poznato kolki sam ja panicar, i sada da kazem da je taj famozni "postotak" pao na 3% niko mi ne bi vjerovo. Al kad kazem da me ne dira ni 47% vrlo je jasno da je neki bitan napredak nastupio tijekom zadnje godine. Uglavnom, the point is, ne dozivljavam ispite. PMS nemam. Ostaje onaj faktor pseceg crknuca. I onda kada to sve razmotrim dodjem do logicnog zakljucka da je to uzrok hiperfunkcionalnosti crnog dijela moje male, inace sretne, usamljene sive stanice. Da, da, imam samo jednu, i to sivu, al radi ona najbolje sto moze! Zapravo ovaj blog sad pisem da ubijem vrijeme, jel kad meni sretna siva stanica zabrije na crno imam neku maniju da moram nes ic radit. Odjednom me spopadne neka spoznaja da mi je dosadno i da mi je sve sta radim monotono i da hitno trebam neke akcije! A od akcije danas ni A, al ka je najgore, mogla sam imat A na kvadrat- ostat u ZG na pivi nakon ispita i zaruzit, druga verzija, doc doma, otic do frenda na pivu i zaruzit, treca verzija kad sam vec otkantala prve dvije- otic u "Cabagnu" pit, ic u ZG sa ekipom i zaruzit, ali neee, ja sam ostala doma. Naravno, samo zato da bi sada mogla ovdje sama sebi cvilit kako nema akcije. Rjesenje mog problema je vrlo jednostavno-otic u krevet i naspavat se posteno, ali to opce ne bi bilo fora jer se ja onda ne bi ponasala ko cvilidreta, nego ko normalan covjek, a to opce nije zanimljivo, ne? i tako moja siva stanica zabrijala na crno (a bolje bi bilo da je na "bijelom"). S obzirom da sam sva neka cmoljava, i da mi iz kruzi moja omiljena pjesma glavnom, moram koji stih nabacit (iako sam u sustini protiv tih mic-cmic-mac-njanja spika, al sad moram). Jedina knjiga s poezijom, koju mi je svaki put gušt iznova čitat.. Inače ne volim baš poeziju, al ima dobre, ima..

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš?Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća-
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

06

ponedjeljak

lipanj

2005

inspiracija nula bodova

eto stigoh doma i kao idem citat blogove i ono skuzim da 100 god nisam nis napisala. Al fakat ne znam kaj bi. Blogerski instinkti mi ocito polako, ali sigurno zamiru. Bila na ispitu danas, ma super je proslo, al sve mi je strasno razmisljati o tome kako ja prolazim te ispite, i polako, ali sigurno gmizim ka zavrsetku faxa.. Uglavno, sutra opet ispit za koji cu pocet ucit veceras kad dodjem doma sa skupstine IAESTEa..bljak, tako mi se ne da ponovo u zagreb.. Al kazu ljudi da je predmet futilan, pa ako je tako ne bi trebalo biti problema, ako sam ove druge prosla, tako kako jesam, budem i to valjda. Uglavnom, sad sam napisala doslovno sve kaj mi je palo na pamet..
Evo sad malo prehistorije..

1.9.1997, ponedjeljak

Još uvijek je gotovo sve po starom. Kažem gotovo sve jer je Mi. prekinuo sa V., a Ma. je navodno sve manje zaljubljen u M., a sve više u V. Kad bi V. to znala, ako već ne zna, vjerujem da joj ne bi teško palo...Ah žao mi je Mi. (iako nisam sigurna kako mogu osjećati žaljenje zbog nekog tko me mrzi.. Naime po tome pitanju je još uvijek sve po starom..)
Prošlu srijedu sam bila na S.-ovoj vikendici na tobožnjem tulumu. Bilo je ok, al ako se mene pita trebalo je biti manje alkohola i pušenja. Slijedeći tjedan ću u ovo vrijeme vjerojatno sjediti u nekoj klupi i slušati neku babetinu il pedera kako brije neka sranja, UŽAS!! E,da!! Skoro sam zaboravila napomenuti da se vraćam rječniku kojeg sam koristila prije nego što su me moji dragi prijatelji uputili u opširniji..hmmm-bez psovki!!

Napomena: Ovaj zapis smatram bitni jer odaje tajnu od kada ja to ne psujem:))) Oni koji me znaju malo bolje, znaju i da su psovke rijetka pojava u mome vokabularu, eto..

Evo slikica koja pokazuje mene u izdanju kakvo mi je sad nepojmljivo! Pa ljudi moji ja sam na maturalnoj doslovce stenjala pred svima, ukljucujuci i profesore, na pozornici!! Ne bi to sad ni za zivu glavu.. Sta se meni desilo u tih par godina-postala sam papak, mora da je to posljedica FERa:))



31.07.1999. Subota
I tako.. prošlo je tjedan dana od slavnog tuluma, a ipak u ovome trenutku primarna vijest je - još nekoliko sati i krećem u Austriju. Ko bi reko kako to vrijeme leti..Čini mi se kao da je škola završila jučer. Inače, baš se pitam da li ću ikada više.. ma i nije to važno. U ovome trenutku najradije bih počela razvijati jednu od svojih čuvenih "filozofija", ali nemam snage čak ni za to. Da budem iskrena trenutno nisam dovoljno koncentrirana da moslim o ičem, osim o tome čudnom događaju. Ni sad još nisam potpuno sigurna šta se zapravo desilo tu noć-- vjerojatno nešto što se neće nikada više ponoviti, ali na kraju krajeva, nije niti bitno. . Možda je moja greška što se to desilo, ali sad nema smisla više razmišljati o prošlosti i pokušavati ju promijeniti. Što je bilo bilo je, a sad mogu nastaviti živjeti pretvarajući se da se ništa nije desilo..

ehh, zanimljivo mi je turbo to sad kad čitam gledat kolko puta sam u životu totalko krivu spiku imala. U ovome slučaju ono "sigurno se neće ponoviti" se pokazalo tolko krivim koliko god je moguće da neš bude krivo, a ono sa nastavkom života bez promjena je čak još krivije od tog apsolutnog krivog. Ta jedna "noć" je sve promijenila! Zapravo je nevjerojatno kolko nešto malo i naizgled nebitno može utjecati na sve ono šta će bit.. I danas se sa sjetom prisjećam tog famoznog 24.7. ( baš me bilo nedavno kopkalo kad je bilo, i eto , nađoh:)), i pitam se kako bi stvari danas stajale da tog nije bilo..
Ma nebitno, filozofiram, previse, bolje bi mi bilo da ucit idem, al ovo je zabavnije:)) Čoveče, 6 godina je prošlo, 6 faking (ufs psujem, al na stranjskom se smije:)) godina.. Ma super mi je ovako random bacit oko na moje dnavnike i onda sama se sebi isčuđivat šta otkrijem..

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se