Minhen,doma i zahvale

Eto, vratih se iz Minhena..Još uvijek mi je teško za prihvatit činjenicu da sam se vratila u stvarnost, u život koji sa sobom nosi obaveze, posao, (m)učenje i slične bezvezarije..
Sve je počelo u srijedu.. Jelena i ja stigosmo na autobusni (zahvala Dariji koja me dovezla), već tu su počele spoznaje o nekim glupostima. Naime, ispalo je da opće nismo trebali slati karte tam i natrag..Ma neću to zapravo objašnjavat, nevermind.. Sjedosmo u bus (na glupa mjesta) i počesmo čavrljati. I tako prođe sat, dva, 3, 3.5 i vau jel to moguće _već_ smo u Ljubljani..Mi i dalje čavrljamo..Prođe 5 sati- ljudi nas već mrko gledaju jel pričamo ko navnute.. Prođe 9 sati-pojedinci su spremni počinit ubojstvo s predumišljajem, jer mi još uvijek "čavrljamo"..Prođe 10 sati vožnje, i sat pokazuje 3am- KONAČNO minhen!! Čuje se uzdah olakšanja kad se mi iskrcamo s busa..
Upravo sam shvatila da ako krenem pisat ovako detaljno kaj je bilo ovaj post niko neće pročitat..Odustajem..
U četvrtak nam se pridružio Marko.. Marko je čovjek koji "nezna" se vozit javnim prijevozom.. Marko je trebao bit iznenađenje za Stefeka i Dennisa, medjutim u afektu je Jelena izblenula rijec Marko prvo pred Stefom, i kasnije (deja vous) pred Dennisom- yo go girl!:D
Napomena: Zahvale ću pisat na stranjskom jeziku da ljudi razumiju..
Ludi ljudi skloni samoubojstvu, vole radit piramide po centru Minkena..



Bilo nam je veselo:) Nasli se nakon 100 sati spremanja, našli se sa Dennisom.. Krenuli u lov na Marka, koji je trajao i trajao..Dobro pilo se u autu da se pravimo da smo vec vani- voznja sim tam po autoputu, konacno nadjemo misteriozu bengu i pokupimo Marka i preestravljenog sofera. Covjek se jadan cijelim putom u grcu drzo. Ko i ne bi da sjedne u auto, di 3 covjeka sjede ptraga i piju, Steff kao vozac sa pivom u ruci (al bila mu je prva da se zna, a to se tamo smije), a Marko u gepeku...Uglavnom- uff opet sam pocela puno pisat..
Isli smo van, dosli doma, spavali dugo, nasli s s Marijom, isli u shopping, isli jest u skupi restoran.. Marko oso doma, mi isli van, isli spavat, probudili se, isli u Noješvanštajn- baš dobro mi je ovak to napisat.. Jadan Steff je pristo otpeljat nas tamo..



I naravno tam smo našle našu zastavu.. I onda se pentrali uokolo-bilo leeeepooo..Stef je ko i obicno bio stoud i malo striptiziro uokolo..



I onda smo isli do jezera, ja sam odlucila fatat boju na lepim belim nogicama kroz šiber.. došli smo tamo i papali..
Išli smo doma..Išli van, našli se sa gomilom exErasmusovaca..Pili pili i veseli bili!

Oženili se neki, neki udali.. BIgamija Rules! Nagradno pitanje- sta se to dešava na ovoj slici? Nagrada onome ko pogodi..


I na kraju:





Thanks to Marko cause he made all that exciting driving back and forth on the highway possible! ;) Thank you also for explaining how you can make the Weiss wurst, and all the other useful advices!
Thanks to Dennis for marrying Jelena and me! Thank you for the hospitality in your bed, for your boxers, and t-shirts, and so on..
Thanks to Jelena for having great communicating skills (nice way to say- talking way much ;) as well me)! Thank you for being a perfect shopping/talking/travelling/so on mate- oh and a new made climbing partner!!!
And at the end- most of all -Thanks to Steffen who made all this possible! Thank you for buying tickets for your two favorite Croatians, thank you for giving us even your bed, thank you for putting up with two of us for all these days, thank you for fullfiling all of our stupid wishes, and so on!

Bla bla bla..

end