Sretan Uskrs!!

Samo za Papirusa, zapravo, ExPapirusa jer je vrlo diskutabilno s obzirom na ustav kolika su mu prava danas kada ima daleko vise od famoznih 18 godina..Iako je spomenuto da je više puta slavio 20ti rođendan, što bi zapravo ukazialo da godine kada je on u pitanju nisu važne, ili?!? Tekst koji slijedi jest trilogija koja je objavljena u papirusijanskim novinama «Naš put» (ne naši dani.. neznam di sam to bila isčupala- Papirus će znati o ćemu zborim).
Prvo izdanje tiskano ups, pisano je 8.6.1985. , za uvod evo nekih mudrosti iz povijesno važnog prvog broja:

«Kada bi pečene guske padale s neba,
Svak bi reko da mu niš ne treba»

«Ak ne dođeš prije, doći ćeš kasnije»

A sada trilogija (bez trećeg dijela..):

OBIČAN DAN

I
Svanuo je dan kao i svaki drugi…onako skroz običan, ali ipak malčik neobičan. Zasjalo je Sunce iz kojeg je počela padati kiša. I tako to..,a duge nema. Kiša počela iz Sunca lijevat k'o iz kabla, a kod nas nestalo vode. Baka mi veli napumpesaj malo vode pomoću ručne pumpe. I.. ja napumpesala malo nekakve hrđave vode. A pametni i prepametni Miljenko mi veli da očistim hrđu sa vode šmirgl papirom. Baka se primila za glavu i puknula Miljenka nogom da je odletio čak na ormar. Ja sam buljila u Miljenka koji jaši na ormaru. U kuhinju naglo dotrči Slavica i pljusne u onu hrđavu vodu da je puna kuhinja bila vode. Darija plazni po stepenicama s punom kantom sunčane kiše.., a u kanti jedva 3 kapljica rose. Netko zvoni na vrata. To je poštar, ali što je najgluplje ne vozi motor nego jaši nosoroga. Preda nam pismo od neke zdrmane tetke Malinatrešnjiević Tuze. Pismo je svo podrapano, ali to ništa ne smeta kad u njemu ništa ne piše. Baka koda je ponorela, navukla si je neke sunčane naočaletine i ljubičastu haljinu. Nalakirala si je nokte, popenjala se na dimnjak i počela tancati.

II
Baka je nakon 3 sata sišla s krova i zajašila na kravu na kojoj je otišla u Zagreb da si kupi dva čavla koje je zabila u ujin auto. Izašla sam da vidim te čavle, a na glavu mi počele padati pokvarene hrenovke. Pogledam u nebo, a kad tamo leteći prasci puni TUNGUZIJSKIH Vojnika. Bili su do zuba naoružani tim hrenovkama i paštetama. Deda je zajašil bakinu svinju i rekao Tunguzijancima da ne želi rat. A tada su Tunguzijci počeli napad sa smrdljivim čarapama. Baka se rascmizdrila jer je mislila da su te čarape zmije. Kad se deda vratil baka ga je cmoknula u onaj njegov funtasti nos. Katica je došla. Sakrila se iza plota i buljila u one hrenovke, paštete i čarape…

Nastavak slijedi..


Ali ipak nije uslijedio…

Izdvojila bih umjesto nepostojećeg trećeg dijela trilogije neke važne vijesti iz Broja 4:


KULTURA
VELIKI REFERENDUM

Početkom godine održan je veliki referendum za naslov kazališta. Da bi sve «štimalo» u njemu su mogli sudjelovati svu Papirusijanci s pravom glasa- dakle mlađi od 18 godina. Glasanje se završilo pobjedom prijedloga dotične Cace. Naime kazalište se zove «Nos»

NAGRADE
LIČNOST GODINE

Kao ličnost godine imenovan je vojvoda od Palca- Miš Vuković. Imenovanje se vršilo na temelju određenih zasluga koje ni sam Mimi ne poznaje. Znam da će mnoštvo biti ogorčeno nepravdom, no ni dotični nije u boljem položaju. Naime, ne zna kako će iskoristiti bogatstvo koje mu je pripalo tom prilikom. Dobio je čep od Coca-cole