srijeda, 24.02.2010.
Biblija
|
Moramo uvijek imati na umu da je Biblija Katolička knjiga i da je 100% kompatibilna sa naukom Katoličke Crkve. Evo preporučam nekoliko stranica sa Biblijskim citatima na kojima Katolici temelje svoj nauk. http://www.askacatholic.com/holyquotes/documents/_all_catholic_verses.htm http://www.catholicbible101.com/catholicbibleverses.htm http://www.catholiceducation.org/articles/apologetics/ap0039.html |
- 19:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 13.02.2010.
BOG, ZLO I NEZGODNA PITANJA!
|
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje: «Je li Bog stvorio sve što postoji?» Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!» «Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom. «Da, profesore» odgovori student. Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!» Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit. Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati. «Naravno» odgovori profesor. Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?» «Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?» Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje. Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju. Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.» Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?» Profesor odgovori: «Naravno da postoji.» Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.» Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?» Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.» Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.» Profesor je sjeo. Mladić se zvao Albert Einstein |
- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Jedina prava Crkva
|
Jedina crkva koju je Krist osnovao je Katolička Crkva. o. Arnold Damen D.I. "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se." Marko XVI:16 I. Dragi moji kršćani:- Ove riječi našeg božanskog Spasitelja su već dokaz da je za spasenje neophodna vjera i da bez vjere nema spasenja; bez vjere preostaje samo vječno prokletstvo. Pročitajte sami svoja protestantska izdanja Biblije, taj 16. redak Svetog Marka i to će biti još snažnije rečeno nego u katoličkom izdanju. A koju vrstu vjere čovjek mora imati da bi se spasio? Da li je to bilo kakva vjera? Ako je potrebna bilo kakva vjera i sam đavao će se spasiti jer nam sama Biblija kaže da đavli vjeruju i dršću. Stoga nije svejedno koju vjeru netko ispovijeda; mora ispovijedati pravu i istinitu vjeru i bez toga nema nade u spasenje jer dragi moji, logika nam govori da ako Bog nešto objavljuje i nešto nas uči, On onda traži i da Mu se vjeruje. Ne vjerovati Bogu znači uvrijediti Ga. Sumnjati u Njegovu riječ ili čak vjerovati ali sa sumnjom i oklijevanjem je vrijeđanje Boga, jer to znači sumnjati u Njegovu svetu Riječ. Stoga, moramo vjerovati bez sumnje i oklijevanja. Rekao sam, izvan Katoličke Crkve nema božanske Vjere; ne može biti nikakve božanske vjere izvan te Crkve. Neke od mojih prijatelja protestanata će pogoditi kad čuju da govorim da izvan katoličke Crkve nema božanske Vjere i da bez vjere nema spasenja, već samo prokletstvo. No, dokazat ću sve rečeno. Rekao sam već da izvan Crkve ne može biti ni božanske vjere. Što je božanska vjera? To je kad vjerujemo nešto što počiva na autoritetu Božjem i kad vjerujemo bez sumnje, bez oklijevanja. Sva braća odvojena od katoličke Crkve kao vodstvo uzimaju osobno tumačenje Biblije; ali osobno tumačenje Biblije im nikada ne može pružiti božansku vjeru. Pretpostavimo nakratko jedan primjer, da ovdje imamo jednog prezbiterijanca; on čita Bibliju; čitajući Bibliju on zaključuje da je Isus Krist - Bog. Vi znate da je to najvažnije od svih kršćanskih učenja, temelj svega kršćanstva. Čitajući Bibliju on zaključuje da je Isus Krist Bog; on je tankoćutan čovjek, inteligentan, i nije umišljen. I kaže: "Evo mog susjeda unitarijanca koji je razuman i inteligentan kao i ja i pošten i učen kao i ja i čovjek molitve poput mene, i, čitajući Bibliju dolazi do zaključka da Krist uopće nije Bog." "E sada," kaže, "po mojem iskrenom mišljenju i rasuđivanju, ja sam u pravu a moj susjed unitarijanac je u krivu; ali ipak", kaže, " i ja mogu pogriješiti! Možda ne shvaćam pravo značenje teksta, pa ako sam ja u krivu, možda je on u pravu, ali ipak prema mom mišljenju i sudu ja sam u pravu a on u krivu." Na čemu se temelji njegova vjera? Na kojem autoritetu? Na njegovom vlastitom mišljenju i sudu. A što je to? Ljudsko mišljenje, ljudsko svjedočanstvo i samim tim ljudska vjera. Ne može reći s uvjerenjem: "Siguran sam, potvrdno siguran, kao što je sigurno da je Bog na nebu, tako je sigurno i da je ovo pravo značenje teksta." On nema drugog autoriteta osim svog vlastitog mišljenja i suda i onoga što mu njegov propovjednik kaže. A propovjednik je pametan čovjek. Postoji puno pametnih propovjednika unitarijanaca ali to ništa ne dokazuje; to je sve ljudski autoritet i ništa drugo a time je to - ljudska vjera. Što je ljudska vjera? Vjerovati u nešto na temelju svjedočanstva nekog čovjeka. Božanska vjera je vjerovati u nešto za što je sam Bog posvjedočio. II. Katolik pak ima Božansku vjeru, a zašto? Jer katolik kaže ovako: "Vjerujem u to i to." Zašto? "Zato jer me tako Crkva uči." A zašto vjeruješ u Crkvu? "Jer mi je Bog zapovijedio da vjerujem u nauk Crkve; I Bog mi je zaprijetio prokletstvom ne budem li vjerovao Crkvi i poučeni smo od Sv. Petra u njegovoj poslanici, da nema samovoljnog tumačenja proroštava Pisama jer neupućeni i nepostojani iskrivljuju Pismo tj. Bibliju, na svoju vlastitu propast." Ovo je tvrd govor, dragi moji, ali to je jezik Sv. Petra, glave apostola. Neupućeni i nepostojani iskrivljuju Bibliju na svoju vlastitu propast! A ipak, Biblija je Božja knjiga, nadahnut govor; tj. barem ako imate ispravnu Bibliju, kao što je imamo mi katolici, a vi je protestanti nemate. Ali dragi moji prijatelji protestanti, neka vas ne uvrijedi to što govorim. Upravo vaši najučeniji propovjednici i biskupi vam to govore, neki od njih su napisali čitave tomove kako bi potkrijepili da je engleski prijevod koji imate pun grešaka i krivih prijevoda. Zato vam kažem da je prava Biblija ona koju imaju katolici , latinska Vulgata; a i najučeniji među samim protestantima se slažu da je Biblija - latinska Vulgata koju je katolička Crkva oduvijek koristila, najbolja koja postoji. Otuda ono što ste mogli primijetiti, da kad propovijedam navodim tekst na latinskom jer je latinski tekst Vulgate najbolji koji postoji. III. Oni bi sada mogli reći da katolici priznaju Riječ Božju, njeno nadahnuto podrijetlo; i da su time sigurni da i oni imaju Riječ Božju; ali dragi moji, i najbolje stvari se mogu zlorabiti, i najbolje stvari; i zato nam je naš Božanski Spasitelj dao živućeg učitelja koji će nam objasniti pravo značenje Biblije. Omogućio nam je da imamo nepogrešivog učitelja; a ovo je neophodno jer bez toga, bez nepogrješivosti, nikad ne bismo imali sigurnost kad je u pitanju naša Vjera. Mora postojati nepogrešivost; to možemo vidjeti i u svakoj dobro uređenoj vlasti, u svakoj vlasti; u Engleskoj, u Sjedinjenim Državama i u svakoj državi, kraljevstvu i republici postoji Ustav i vrhovni zakon. Ali niste slobodni tumačiti Ustav i vrhovni zakon onako kako vi mislite da je ispravno, jer kad bi svakom bilo dopušteno tumačiti zakon i Ustav kako on misli da treba, zakona više ne bi ni bilo . Zato svaka vlast ima vrhovnog suca i vrhovni sud i njemu se treba obratiti vezano za sve različitosti u tumačenju zakona i Ustava. Svi se moraju pridržavati odluka vrhovnog suca a ukoliko se ne bi pridržavali tih odluka, dragi moji, više ne bi bilo zakona, nego bezvlađe, nered i metež. Pretpostavimo opet na trenutak da je Blaženi Spasitelj bio manje mudar nego ljudske vlasti i da nije providio pomoć za razumijevanje Njegovog Ustava i Njegovog Zakona Crkve Božje. Da je bilo tako, dragi moji, ona nikako ne bi mogla opstati kao što postoji već 1854 godine. On je ustanovio Vrhovni Sud i Vrhovnog suca u Crkvi Boga živoga. IV. Sve strane priznaju, kao što protestanti i katolici priznaju, da je Krist ustanovio Crkvu i što je neobično reći, svi naši prijatelji protestanti priznaju također da je On ustanovio jednu crkvu, samo jednu Crkvu. Kad god Krist govori o svojoj Crkvi uvijek govori u jednini. Vi koji čitate Bibliju, upamtite; prijatelji protestanti, obratite pozornost. On kaže: Poslušajte Crkvu a ne "poslušajte crkve" Sagradio sam svoju Crkvu na stijeni", A ne "svoje crkve". Kad god On govori, bilo u slikama ili u prispodobama o svojoj Crkvi, uvijek nam posvješćuje jedincatost, zajedništvo, jedinstvo. O svojoj Crkvi govori kao o stadu u kojem je samo jedan pastir koji je glava svima a ovce bi trebale slijediti njegov glas; "Imam i drugih ovaca koje nisu od ovoga stada." Jedno stado, vidite. Govori o Svojoj Crkvi kao o kraljevstvu u kojem samo jedan kralj vlada nad svima; govori o svojoj Crkvi kao o obitelji u kojoj je samo jedan otac glava; govori o Svojoj Crkvi kao o stablu, a sve grane toga stabla su povezane s deblom, a deblo s korijenom; a Krist je korijen a deblo je Petar i Pape, velike grane su biskupi, manje grane su svećenici a plodovi tog stabla su vjernici po čitavom svijetu; a grana, kaže, koja se odsiječe od tog stabla će usahnuti, neće roditi, i nije za drugo nego da se baci u vatru a to je - prokletstvo. Ovo je izravan govor, dragi moji ali nema koristi od prikrivanja Istine. Želim vam govoriti Istinu kao što su je svojedobno naviještali apostoli: nema spasenja izvan Crkve našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. V. Dobro, ali o kojoj se Crkvi radi? Trenutno postoji tri stotine i pedeset različitih protestantskih crkava a gotovo svake godine nastaje jedna ili dvije nove. Uz svo to mnoštvo imamo i Rimokatoličku Crkvu. Koja je od svih tih različitih crkvi jedna Crkva našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista? Sve one za sebe tvrde da su Isusove Crkve. Ali, dragi moji, očito je da ni jedna Crkva ne može biti Isusova osim one koju je ustanovio Isus Krist. A kada je Isus ustanovio svoju Crkvu? Kada? Kada je bio ovdje, na zemlji. A kada je to bilo kada je on bio na zemlji? Znamo da naša kršćanska era traje od onda. Rodio se prije mnogo stoljeća. To je povijesna činjenica koju svi priznaju. Na zemlji je živio 33 godine. To je bilo oko 19 stoljeća prije našeg doba. To je bilo vrijeme kada je Krist ustanovio Svoju Crkvu. Bilo koja, dakle, Crkva koja ne postoji tako dugo nije Crkva Isusa Krista nego institucija ili izum ovog ili onog čovjeka. Nije od Boga niti od Krista - nego od čovjeka. A gdje je ta Crkva i koja je to Crkva koja jest postojala svo to vrijeme? Sva povijest će vam reći da je to Katolička Crkva: Ona i jedino ona od svih kršćanskih denominacija na zemlji je postojala tako dugo. Sva povijest, kažem, svjedoči o ovome. Ne samo katolička povijest nego povijest pogana, židovska povijest i protestanstska povijest posredno. Nadalje povijest svih nacija, svih naroda, svjedoči o tome da je Katolička Crkva najstarija, prva. To je ona koju je osnovao naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist. Ako ijedan protestantski propovjednik može dokazati da je Katolička Crkva nastala nakon toga vremena neka dođe k meni i dat ću mu tisuću dolara. Dragi propovjednici, evo dobre prilike za zaradu; tisuću dolara za vas. Ne samo sva povijest nego i svi spomenici starih vremena svjedoče o ovome i sve ih nacije na zemlji priznaju. Pozovite jednog od svojih propovjednika i pitajte ga koja je bila prva Crkva, prva kršćanska crkva. Prezbiterijanska, Episkopalna, Engleska crkva, metodistička, univerzalistička ili unitarijanska? I svi će vam odgovoriti da je to bila Katolička Crkva. Ali dragi prijatelji, ako priznate da je Katolička Crkva prva i najstarija, Crkva koju je ustanovio Isus Krist, zašto onda vi niste katolik? Na ovo se može čuti odgovor da je Katolička Crkva postala iskvarena; da je pala u zabludu i da je stoga bilo nužno osnovati novu crkvu. Novu crkvu, novu vjeru. Na ovo odgovaramo: ako je katolička Crkva jednom bila prava crkva onda je ona i sada prava i ostat će prava Crkva Božja do kraja vremena ili nas je Isus Krist prevario. Poslušaj me, Isuse, počuj što govorim! Kažem da ako Katolička Crkva sada, u devetnaestom stoljeću, nije Istinska Crkva Božja kao što je bila prije 1854 godine, tada kažem Isuse, Ti si nas prevario i Ti si varalica! Ali ako ja ne govorim istinu, Isuse, udari me tako da umrem sada za ovom propovijedaonicom, neka se srušim mrtav, jer ne želim biti propovjednik lažne vjere! VI. Dokazat ću što sam rekao. Ako je Katolička Crkva jednom bila Istinska Crkva Božja kao što to svi priznaju, onda je Ona i sada Prava Crkva i ostat će Prava Crkva Božja dok je svijeta jer je Krist obećao da je vrata paklena neće nadvladati. On je rekao da ju je sagradio na stijeni i da je vrata paklena neće nadvladati. Dragi moji prijatelji, ako je Katolička Crkva pala u zabludu, tada su je vrata pakla nadvladala; a ako su je vrata pakla nadvladala, Krist nije održao svoje obećanje, tada nas je prevario a ako nas je prevario onda je on varalica! A ako je on varalica tada On nije Bog, a ako On nije Bog, tada je svo kršćanstvo obmana i prijevara. U Sv. Mateju pak, u 28. poglavlju i recima 19 do 20, naš Božanski Spasitelj kaže Svojim apostolima: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." "Evo" - dakle kaže On - "Ja Isus, Sin Boga živoga, Ja, beskonačna Mudrost, Vječna Istina, Ja sam s vama u sve dane, čak sve do svršetka svijeta." Dakle Krist se svečano zaklinje da će ostati uz Svoju Crkvu u sve dane do kraja vremena, do svršetka svijeta. Ali Krist ne može ostati s Crkvom koja naučava zablude ili krivotvorine ili pokvarenost. Ako je dakle Katolička Crkva upala u zabludu i pokvarenost, kao što tvrde naši prijatelji protestanti, tada ju je Krist zacijelo napustio; ako je tako, prekršio je Svoju zakletvu; ako je prekršio svoju zakletvu onda je krivokletnik i kršćanstvo uopće ne postoji. Ponavljam, naš Božanski Spasitelj (Sv. Ivan, 14. glava) je obećao da će svojoj Crkvi poslati Duha Istine da u njoj prebiva dovijeka. Ako dakle Duh Sveti, Duh Istine, poučava Crkvu svoj Istini i poučavat će je svoj Istini zauvijek, tada nikada nije moglo biti, niti bi ikada moglo biti i jedne najmanje pogreške u Crkvi Božjoj jer gdje je sva Istina tamo greške ne može biti. Krist je svečano obećao da će Crkvi poslati Duha Istine koji će je poučavati zauvijek svoj Istini; stoga, nikada nije bilo niti jedne greške u Crkvi Božjoj ili je Krist iznevjerio svoje obećanje, ako greške ima. Krist nam zapovijeda da poslušamo i vjerujemo u nauk Crkve u svemu; zauvijek i posvuda. On ne kaže slušajte Crkvu tisuću godina ili petnaest stoljeća, nego slušajte Crkvu, bez ikakvih ograničenja, bez pridrške ili bilo kojeg vremenskog ograničenja. To znači u svako doba. U svemu i do konca vremena tko ne posluša Crkvu neka ti bude, kaže Krist, kao poganin i kao carinik. Evo Krist kaže da one koji odbijaju poslušati Crkvu treba smatrati poganima. A tko je poganin? Onaj koji ne štuje Istinskog Boga, a carinik je javni grešnik. Ovo je krut govor. Da li bi mi Krist zapovijedio da vjerujem Crkvi ako bi me Crkva mogla zavesti, dovesti me u zabludu? Ako je nauk Crkve iskvaren, da li bi mi On, Bog Istine, naložio da bez pridržanosti ili ograničenja slušam i vjerujem u naučavanje Crkve koju je On ustanovio? Ponavljam: naš Božanski Spasitelj zapovijeda mi da slušam i vjerujem u nauk Crkve na isti način kao kad bi nam On sam govorio. "Tko vas sluša" - kaže, dajući ovlast apostolima, "Mene sluša, tko vas prezire - mene prezire." Tako da kada vjerujem ono što Crkva naučava vjerujem ono što Bog naučava. Ako odbijam ono što Crkva naučava odbijam ono što Bog naučava. Krist je Crkvu učinio organom pomoću kojeg On govori čovjeku i na izričit način nam govori da moramo vjerovati naučavanju Crkve upravo kao da nam On sam govori. Stoga kaže Sv. Pavao u svojoj poslanici Timoteju; "Crkva je uporište" - to jest čvrst temelj - "i stup istine". Izvucite temelj ili uporište ispod ove građevine, srušit će se. Tako je i sa stupovima koji nose krovište; uklonite ih i krov će propasti. Tako Sv. Pavao kaže "Crkva je stup i uporište Istine" i u trenutku kada uklonite autoritet Crkve Božje pokrećete sve vrste zabluda i bogohulnih naučavanja. Pa zar to svi ne vidimo? VII. U šesnaestom stoljeću protestantizam je uklonio Crkveni autoritet i proglasio da se svatko treba ravnati po Bibliji, i s kojim posljedicama? Nicala je vjera za vjerom, crkva za crkvom i nove crkve nisu prestale nicati sve do današnjeg dana. Kada sam imao misije u Flintu u državi Michigan pozvao sam, kao što sam i ovdje učinio, prijatelje protestante da me dođu poslušati. Jedan dobar i inteligentan čovjek mi je pristupio i rekao: "Htio bih iskoristiti ovu priliku za razgovor s vama." "Kojoj Crkvi pripadate, prijatelju" - rekoh mu. "Crkvi Dvanaest apostola" - kaže. "Ha! ha!" - odvratih - "i ja pripadam toj Crkvi. Ali odgovorite mi prijatelju, gdje je nastala vaša Crkva?" "U Terre Haute u državi Indiana" - reče mi. "Tko je osnovao tu Crkvu i tko su bili Dvanaestorica apostola, prijatelju?" - pitao sam. "Oni su bili dvanaestorica farmera" - kaže mi - "svi smo pripadali istoj Crkvi, prezbiterijanskoj ali smo se svađali sa svojim propovjednikom, odvojili se od njega i osnovali svoju vlastitu Crkvu." "I to su" - rekoh mu - "Dvanaestorica Apostola kojima ste pripadali, dvanaest farmera iz Indijane!" Crkva je nastala prije tridesetak godina." Prije nekoliko godina dok sam boravio u Terre Haute, zamolio sam da mi pokažu Crkvu Dvanaest Apostola. Odveli su me do prozora i pokazali mi. "Ali sada ona više ne postoji" - izvijestiše me još - "i sada se koristi kao radionica vagona." A Sv. Pavao u svojoj poslanici Galaćanima kaže: "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!" To je jezik Sv. Pavla, jer dragi moji prijatelji, vjera mora potjecati od Boga a ne od čovjeka. Nijedan čovjek nema pravo osnivati vjeru; nijedan čovjek nema pravo određivati drugome što će vjerovati a što činiti kako bi spasio dušu. Vjera mora potjecati od Boga a svaka vjera koja nije potekla od Boga je lažna vjera, ljudska ustanova, a ne Božja ustanova; i zato je Sv. Pavao rekao u svojoj poslanici Galaćanima: "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!"." VIII. Sada vidite, dragi moji, iz teksta Biblije koji sam naveo da ako je Katolička Crkva ikada bila Istinska Crkva da je tada i ostala Istinska Crkva. Isto tako ste vidjeli iz onoga što sam govorio da je Katolička Crkva ustanova Božja a ne nekog čovjeka i to je činjenica, povijesna činjenica i nijedna povijesna činjenica nije tako potvrđena, tako dokazana kao ona da je Katolička Crkva prva, Crkva koju je ustanovio Isus Krist. Na isti je način povijesna činjenica da su sve protestantske crkve ljudske ustanove, sve redom. I dat ću vam nadnevke njihova nastanka i imena njihovih osnivača ili utemeljitelja. 1520. godine, prije 368 godina, prvi protestant je došao na svijet. Prije njega protestanata na zemlji nije bilo, niti jednog na licu zemlje; a taj, kako nam čitava povijest govori, bijaše Martin Luther, koji je bio katolički svećenik koji je od Crkve otpao zbog oholosti i oženio se redovnicom. Izopćen je iz Crkve, odsječen, zabranjen i osnovao je svoju vlastitu vjeru. Prije Martina Luthera nije bilo niti jednog protestanta na svijetu; on je bio prvi koji je raspirio pobunu i revolt protiv Crkve Božje. Svojim je učenicima rekao da bi Biblija trebala biti njihovo vodstvo i tako su i učinili. Ali uskoro su se Zwingli posvađali s njime kao i mnogi drugi i svaki od njih je osnovao svoju vlastitu novu vjeru. Nakon učenika Martina Luthera javlja se John Calvin koji je u Ženevi utemeljio prezbiterijansku vjeru a gotovo sve te vjere se nazivaju po imenu njihovog osnivača. Zapitao sam protestanta; "Prijatelju, zašto ste postali Luteran?" "Pa zato" - reče mi - "jer vjerujem u nauk Martina Luthera." Dakle ne Kristov, nego ljudski nauk, nauk Martina Luthera. A kakav je on bio čovjek? Čovjek koji je prekršio svečani zavjet koji je dao pred oltarom Božjim tijekom svog ređenja da će zauvijek voditi čist, samački, djevičanski život neženje. Prekršio je taj svečani zavjet i oženio sestru Catherinu koja je također dala isti zavjet čistoće i kreposti. I to je prvi osnivač protestanata na svijetu. Već samo ime po kojem ih znamo govori vam da potječu od Martina Luthera. Eto. Prezbiterijanci se katkada nazivaju Kalvinistima jer dolaze od, odnosno ispovijedaju da vjeruju u Johna Calvina. IX. Nakon njih dolazi Henrik VIII. On je bio Katolik i branio je katoličku vjeru: napisao je knjigu protiv Martina Luthera u obranu katoličkog nauka. Tu sam knjigu osobno vidio u vatikanskoj knjižnici u Rimu prije nekoliko godina. Henrik VIII. je branio vjeru i zbog toga ga je Papa nazivao "Branitelj Vjere." Taj je naslov prenošen u naslijeđe i Kraljica Victoria ga i danas baštini. Bio je oženjen Katarinom Aragonskom, ali na tom je dvoru bila jedna kraljičina dvorska dama imenom Ann Boleyn koja je bila prekrasna žena koja je osvajala svojom pojavom. Henrik ju je upravo morao imati. Ali on je bio oženjen. Uputio je zato molbu tadašnjem Papi za dopuštenje da se oženi; luckaste li zamolbe jer Papa nije imao vlasti to dopustiti. Ni Papa niti svi biskupi svijeta ne mogu protiv volje Božje. Jer Krist kaže: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub." Kako Papa nije mogao dati dopuštenje Henriku on ju je odlučio uzeti bilo kako i time je bio izopćen iz Crkve. Nakon nekog vremena pojavila se nova dama još ljepša od one prve, još privlačnija i šarmantnija u očima Henrika i on odlučuje da i nju mora imati. Uzima treću ženu pa četvrtu, petu i napokon i šestu. Eto to je osnivač Anglikanske Crkve, engleske crkve i to je priča o njenom nastanku. Naši prijatelji episkopalci danas ulažu velike napore kako bi ih se smatralo Katolicima ali to im nikada neće uspjeti. Svjesni su slave koju katoličko ime nosi i htjeli bi ga posjedovati. Apostoli su rekli: "Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu Crkvu Katoličku" a oni nikada nisu rekli: "U Anglikansku Crkvu". Anglikanci zapravo niječu svoju vjeru jer oni isto kažu da vjeruju u Duha Svetoga, Svetu Katoličku Crkvu. Ako ih pitate jesu li katolici, oni kažu: "Da ali ne rimokatolici; mi smo engleski Katolici." Koje je značanje riječi "katolik"? Ono dolazi od grčke riječi Catholikos; univerzalni, sveopći, proširen po svoj zemlji, isti posvuda. Kao prvo, Anglikanska crkva nije proširena po svoj zemlji; postoji u svega nekoliko država, poglavito engleskog govornog područja. Kao drugo, nisu isti po svoj zemlji jer sada postoje četiri različite Anglikanske Crkve; Donja Crkva, Gornja Crkva, Ritualistička Crkva i Crkva Puseyita . Catholikos znači i više od ovoga, ne samo proširen po svoj zemlji i posvuda isti nego, uz to, to znači i uvijek jednak, od Krista do današnjeg dana. A oni nisu postojali od vremena Krista. Prije Henrika VIII. uopće nije bilo ni Episkopalne niti Anglikanske Crkve. Katolička Crkva je postojala već petnaest stoljeća kad je Episkopalna tek nastala . Nakon Episkopalizma nicale su druge različite crkve. Javljaju se Metodisti, prije oko sto i pedeset godina. Osnovao ih je John Wesley koji je u početku bio pripadnik Episkopalne Crkve; vremenom se pridružio Braći iz Moravije, no budući da mu se nisu svidjeli načinio je vlastitu vjeru - Metodističku Crkvu. Nakon Johna Wesleya javljaju se i drugi; na koncu dolaze Campbeliti, prije oko šezdeset godina. Ovu Crkvu je osnovao Škot, Alexander Campbell. X. E sada, draga moja braćo, možda vam se ono što su učinila "Dvanaestorica apostola" iz Indiane čini smiješnim ali njihovo pravo da osnuju crkvu je jednako kao i pravo Henrika VIII. ili Martina Luthera ili Johna Calvina ili ako hoćete, niti jedan od njih na to uopće nije imao pravo. Krist je ustanovio Svoju Crkvu i dao Svoj svečani zavjet da će Njegova Crkva opstati do kraja vremena: obećao je da ju je sagradio na stijeni i da je vrata paklena neće nadvladati. Dragi moji, sve ove razne vjerske denominacije su ljudski izum; a ja vas pitam može li čovjek spasiti dušu svoga bližnjeg pomoću neke institucije koju će sam stvoriti? Ne bi li vjera morala potjecati od Boga? Stoga, moja draga odvojena braćo, ozbiljno razmislite o ovome. Imate dušu koju treba spasiti, ona ili mora biti spašena ili će biti prokleta; ili jedno ili drugo; ili će boraviti kod Boga na nebesima ili kod đavla u paklu; stoga to ozbiljno razmotrite. Tijekom mojih misija u Brooklynu nekoliko protestanata je postalo katolicima. Među njima je bio i jedan iznimno obrazovan i inteligentan Virginijac. Bio je Prezbiterijanac. Nakon što je poslušao moje predavanje otišao je svom vjerskom službeniku i zamolio ga da bude tako ljubazan te mu rastumači jedan tekst iz Biblije. I ovaj mu je rastumačio. "E sada" - rekao mu je taj gospodin - "da li ste izričito uvjereni da je upravo to pravo značenje teksta jer mi je nekoliko drugih protestanata dalo drukčije tumačenje?" "Dragi moj mladiću" - rekao mu je propovjednik - "o svojoj vjeri mi nikada ne možemo znati sa sigurnošću." "Ako je tako" - kaže mu mladić - "doviđenja. Ako u protestantskoj crkvi o svojoj vjeri nešto ne mogu znati sa sigurnošću, idem tamo gdje ću to moći." I postao je katolik. U Katoličkoj Crkvi o svojoj vjeri možemo znati sa sigurnošću, a ako naša vjera nije istina, Krist nas je izdao. Zamolio bih vas, moja odvojena braćo, da potražite koju katoličku knjigu. Već ste pročitali dosta toga protiv Katoličke Crkve, sada pročitajte nešto Njoj u prilog. Ne možete donijeti nepristran sud ako ne razmotrite obje strane koje su u pitanju. Što biste mislili o sucu pred kojeg bi policajac doveo nekog siromaha koji ga je uvrijedio, a koji bi na temelju svjedočenja policajca, bez saslušanja privedenog, naredio da ga se objesi? "Saslušajte me," kaže siromah, "i dokazat ću svoju nevinost. Nedužan sam." Policajac tvrdi da je kriv. "Pa objesite ga već nekako" - kaže sudac. Što biste rekli za tog suca? "Razbojniče! Pokvarenjače; krivi ste za krv nevinoga!" Zar ne bi tako rekli? Sigurno da bi. Dragi moji prijatelji protestanti, upravo to vi svo vrijeme činite. Slušali ste uvijek jednu stranu problema i osuđivali nas katolike kao praznovjernu gomilu ljudi koji svoje grijehe govore svećeniku; a što je na koncu, svećenik nego običan čovjek? Dragi prijatelji, jeste li ispitali i drugu stranu ovog pitanja? Ne, vi to uopće ne smatrate nečim vrijednim; ali to je upravo način na koji su Židovi postupili s našim Gospodinom i Spasiteljem Isusom Kristom. To je i način na koji su pogani i židovi postupili s apostolima, službenicima Crkve, i sa prvim kršćanima. Dopustite mi da vam kažem prijatelji, da ste se prema nama odnosili upravo onako kako su se židovi i pogani ponijeli prema Isusu Kristu i Njegovim apostolima. Ove večeri sam rekao teške stvari, ali da je večeras ovdje Sv. Pavao, za ovom propovijedaonicom, rekao bi i još teže stvari. Ipak rekao sam ih ali ne u duhu neljubaznosti već u duhu ljubavi, u duhu milosrđa, u nadi da ćete otvoriti svoje oči kako biste spasili svoje duše. To je ljubav prema vašem spasenju, ljubljena moja braćo protestanti, radi koje bih rado dao posljednju kap krvi; moja ljubav prema vašem spasenju radi koje vam propovijedam kao što sam večeras činio. XI. "Ali" - kažu moji prijatelji protestanti - "ako netko misli da je u pravu zašto ne bi mogao i biti u pravu?" Zamislimo sada čovjeka koji je u Ottawi i želi u Chicago a kreće prema New Yorku; kondukter traži kartu i iznenađeno mu kaže: "U krivom ste vozilu; vaša karta glasi na Chicago, a idete za New York." "Pa što onda?" - kaže putnik - "imao sam dobru namjeru." "Vaša dobra namjera neće za vas na kraju proći dobro" - odgovara kondukter - "jer ćete doći u New York umjesto u Chicago." Kažete da imate dobru namjeru, dragi prijatelji ali vaša dobrohotnost vas neće dovesti u nebo; morate dobro i činiti. "Onaj koji vrši Volju Oca mojega" - kaže Isus - "samo on će biti spašen." U paklu su milijuni onih koji su imali dobru namjeru. Morate i raditi dobro i provjeravati da li radite dobro da bi bili spašeni. Zahvalan sam svojoj odvojenoj braći na njihovoj ljubaznosti što su došli na ova predavanja puna prijepora. I nadam se da nisam rekao ništa čime bi ih uvrijedio. Dakako, za mene bi bilo besmisleno naviještati nešto izvan Katoličkog nauka. |
- 21:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Crkva ili Biblija
|
CRKVA ILI BIBLIJA ? Jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva o. Arnold Damen D.I. Uvod Sljedeći je nagovor aktualan danas kao što je bio i prije 100 godina kad ga je prvi put izrekao Otac Arnold Damen D.I. Ta njegova poruka je bila i ostala izazov mnogima koji sebe nazivaju "Biblijskim kršćanima" što je očito i iz naslova "Crkva ili Biblija". Nitko ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku niti imati Riječ Božju kao izvorište vjere bez Crkve kao učiteljice. Radi se o nepogrešivom autoritetu Crkve u poučavanju, prema Kristovom obećanju, koji jedini može očuvati Riječ Božju od zastranjujućih tumačenja. To je sažetak ovog revnog svećenikovog učenja. To je ujedno i srž kršćanstva što o. Damen obilno potkrjepljuje samom Biblijom kao i jednostavnom zdravom logikom. Svaki iskreni čitatelj Biblije zaslužuje znati istinski odnos koji je Bog uspostavio između Crkve i Svetog Pisma. Stoga pozivamo sve one koji vole Bibliju da pročitaju izlaganje o. Damena bez predrasuda kako vam prilikom čitanja Biblije ne bi bilo "ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast" (2 Pet 3:16) -------------------------------------------------------------------------------- I Ljubljeni moji kršćani: - Kad je naš božanski Spasitelj poslao svoje apostole širom svijeta naviještati Radosnu vijest svakom stvorenju ovako je postavio uvjet za spasenje: "Tko uzvjeruje i pokrsti se" - rekao je Sin Boga živoga - "spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Marko 16:16). Tada nam je postavio dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Tko uzvjeruje i pokrsti se bit će spašen a tko ne uzvjeruje osudit će se - ili je osuđen. Dakle dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Ove večeri ću govoriti o uvjetu Vjere. Moramo imati vjeru da bismo bili spašeni i to božansku a ne ljudsku vjeru. Ljudska vjera ne spašava čovjeka nego samo božanska. A što je božanska vjera? To znači vjerovati Božjem autoritetu u sve istine koje nam je Bog objavio; to je božanska vjera. Vjerovati sve što nas je Bog poučio božanskim autoritetom, vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja; jer u trenutku kada počnemo sumnjati ili oklijevati - u tom trenutku počinjemo sumnjati i u Božji autoritet i tada vrijeđamo Boga, sumnjajući u njegovu riječ. Božanska vjera dakle znači vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja. Ljudska vjera je kad vjerujemo nešto što se temelji na autoritetu čovjeka - ljudskom autoritetu. To je ljudska vjera. A božanska vjera znači vjerovati bez oklijevanja svemu što je Bog objavio božanskim autoritetom, Riječju Božjom. Stoga dragi moji, nije svejedno koju vjeru netko ispovijeda, unatoč tome što je dobar čovjek. Može se čuti u ovom malovjernom Devetnaestom stoljeću da nije važno koju vjeru netko ispovijeda ukoliko je on dobar čovjek. To je krivovjerje dragi moji i to ću vam dokazati. Kad bi bilo svejedno što čovjek vjerujeukoliko je dobar čovjek tada nema svrhe da Bog bilo što objavljuje. Ako je čovjeku slobodno odbaciti ono što je Bog objavio koja je korist od toga što je Krist poslao svoje apostole i učenike da uče sve narode, ako je tim narodima slobodno vjerovati ili odbaciti nauk Apostola i učenika? Odmah možete vidjeti da bi ovo bilo vrijeđanje Boga. Ako Bog nešto objavljuje ili naučava, čini to s namjerom da Mu se vjeruje. On želi da mu se povjeruje kad god nešto naučava ili objavljuje. Čovjek je obvezan vjerovati sve što mu Bog objavljuje, jer dragi moji, mi smo dužni štovati Boga i razumom i intelektom kao i srcem i voljom. Bog je gospodar čitavog čovjeka. On traži njegovu volju, njegovo srce, njegov razum i njegov intelekt. Gdje je taj razuman čovjek bez obzira na denominaciju, crkvu, ili vjeru kojoj pripada koji će poreći da smo dužni vjerovati u ono što nas je Bog poučio? Siguran sam da nema kršćanina koji će zanijekati da smo obvezni vjerovati u sve ono što je Bog objavio. Stoga nije svejedno koju vjeru čovjek ispovijeda. On mora ispovijedati upravo onu pravu vjeru ako se želi spasiti. Koja je to prava vjera? Vjerovati sve ono što je Bog naučavao. Siguran sam da će čak i moji protestantski prijatelji priznati da je to točno; inače, rekao bih da nisu uopće kršćani. "A koja je prava vjera?" "Prava vjera" - kažu protestantski prijatelji - "jest vjerovati u Gospodina Isusa." Slažem se, kršćani u to vjeruju. Što pod tim podrazumijevate? "Morate vjerovati da je On Sin Boga živoga." Opet se slažemo. Hvala Bogu, oko nečega se možemo složiti. Vjerujemo da je Isus Krist Sin živoga Boga, da je On Bog. Do ovdje se svi slažemo osim unitarijanaca i socinijanaca ali ostavimo njih večeras po strani. Ako je Krist Bog, moramo vjerovati sve što naučava. Nije li to tako ljubljena moja prostestantska braćo i sestre? I to je ta prava vjera, zar ne? "Da" - kaže moj prijatelj protestant - "držim da je to prava vjera. Da bismo vjerovali da je Isus Sin Boga živoga moramo vjerovati i sve što je Krist naučavao." Mi katolici tvrdimo isto i tu se ponovno možemo složiti. Sada, moramo vjerovati, morali bismo vjerovati sve što je Krist naučavao - što je Bog objavio - i bez takve vjere nema spasenja; bez takve vjere nema nade u Nebo; bez takve vjere ostaje vječno prokletstvo! To nam potvrđuju Kristove riječi: "Tko ne uzvjeruje bit će osuđen" - kaže Krist. II Ali ako mi je Krist, moj dragi ljubljeni narode, zapovijedio pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati sve što je naučavao, On mi mora dati sredstva da saznam što je On to naučavao. Ako mi dakle Krist zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva, On mi je obvezan dati sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja nam je Krist dao da to saznamo morala su biti kroz sva vremena dostupna svim ljudima. Nadalje, sredstva koja nam Bog daje da saznamo što je naučavao moraju biti sredstva prilagođena mogućnostima svakog intelekta - čak i najtupljeg. Jer čak i oni s najslabijim shvaćanjem imaju pravo na spasenje i samim tim imaju pravo i na sredstva pomoću kojih će naučiti istine kojima nas je Bog poučio kako bi mogli u njih vjerovati i biti spašeni. Sredstva koja nam Bog daje kako bismo saznali što je naučavao moraju biti nepogrešiva sredstva. Jer ako bi to bila sredstva uz koja bismo mogli zastraniti, to uopće i ne bi bila sredstva. To moraju biti nepogrešiva sredstva tako da čovjek služeći se tim sredstvima može nepogrešivo, bez straha od pogreške ili zablude saznati sve istine kojima nas je Bog poučio. Vjerujem da među ovdje nazočnima nema nikoga - bez obzira na to što je, kršćanin ili nevjernik - tko bi prigovorio ovim mojim pretpostavkama. A ove pretpostavke su temelj ove moje rasprave i zaključivanja pa vas stoga molim da ih imate na umu. Ponovit ću ih jer u ovim pretpostavkama leži snaga mojeg izlaganja i zaključivanja. Ako mi Bog zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati u sve što je naučavao, dužan mi je pružiti sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja Bog daje morala su biti dostupna kroz sva vremena svim ljudima - prilagođena sposobnostima svakog intelekta, nepogrešiva sredstva, tako da čovjek služeći se tim sredstvima može doći do saznanja o svim istinama kojima nas je Bog poučio. III Da li nam je Bog dao takva sredstva? "Da" - kažu moji prijatelji protestanti. Isto kaže i katolik: Bog nam je dao takva sredstva. Koje to sredstvo nam je Bog dao pomoću kojeg možemo saznati Istine koje nam je Bog objavio? "Biblija" - kažu moji protestantski prijatelji - "Biblija, cijela Biblija, i ništa osim Biblije." Ali mi katolici kažemo - "Ne; ne Biblija i njeno osobno tumačenje nego Crkva Boga živoga." Dokazat ću činjenice i izazvati svu moju odvojenu braću - i još k tome sve propovjednike - da opovrgnu ono što ću večeras reći. Kažem dakle, nije osobno tumačenje Biblije ono što je Bog dao da čovjeku bude učitelj nego Crkva Boga živoga. Jer dragi moji, ako je Božja namjera bila da čovjek nauči Njegovu (Božju) vjeru iz knjige - Biblije - zacijelo bi Bog dao tu knjigu čovjeku; Krist bi čovjeku dao tu knjigu. Da li je on to učinio? Nije. Krist je poslao svoje apostole po svem svijetu i rekao: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" Krist nije rekao: "Sjedite i napišite Biblije i raspršite ih po zemlji i neka svatko čita svoju Bibliju i sudi za sebe." Da je Krist tako rekao na zemlji nikada ne bi bilo kršćanstva nego umjesto toga babilon i pomutnja a nikada jedna crkva, zajedništvo u jednom tijelu. Isto tako Krist nikada nije rekao svojim apostolima: "Idite i pišite Biblije i širite ih i neka svatko sam prosudi." Taj nalog je bio rezerviran za 16. stoljeće i vidjeli smo posljedice. Od 16. stoljeća na ovamo imali smo pojavu vjere za vjerom i crkve za crkvom, koje su se sve svađale i prepirale međusobno. A sve to zbog osobnog tumačenja Biblije. Krist je poslao svoje apostole s vlašću da uče sve narode a da im nikada nije zapovijedio da napišu Bibliju. I apostoli su išli i posvuda naviještali i proširili Crkvu Božju po zemlji bez da su i pomislili na pisanje. Prvu pisanu riječ nam je ostavio Sv. Matej (katolik) a pisao je radi nekoliko pojedinaca. Napisao je Evanđelje oko sedam godina nakon što je Krist napustio zemlju tako da je Crkva Božja koju je Krist utemeljio postojala sedam godina prije nego je napisan ijedan redak Novog Zavjeta. Sv. Marko (također katolik) je pisao oko 10 godina nakon Kristova odlaska; Sv. Luka (opet katolik) oko dvadeset i pet godina i Sv. Ivan (još jedan katolik) oko šezdeset i tri godine nakon što je Krist osnovao svoju Crkvu. Sv. Ivan je napisao posljednji dio Biblije - Apokalipsu (ili Otkrivenje kako to zovu protestanti) - oko šezdeset i pet godina otkako je Krist napustio svijet a Božja je Crkva bila osnovana. Katolička vjera je već postojala 65 godina kad je Biblija dovršena, kad je konačno napisana. Sada vas pitam moja draga i ljubljena odvojena braćo da li su to bili kršćani, oni koji su živjeli u razdoblju između osnutka Isusove Crkve i dovršetka Biblije, jesu li to bili uistinu kršćani, dobri kršćani, prosvijetljeni kršćani? Da li su poznavali Isusovu vjeru? Koji bi se čovjek usudio reći da oni koji su živjeli od Kristova Uzlaska na Nebo do vremena dovršetka Biblije nisu bili kršćani? Sve strane priznaju, sve denominacije, da su oni bili ponajbolji od kršćana, prvi plodovi Krvi Isusa Krsta. Ali kako su saznali što im je činiti za spas svojih duša? Da li su to naučili iz Biblije? Ne jer je Biblija tek trebala biti napisana. A da li bi naš božanski Spasitelj ostavio svoju Crkvu šezdeset i pet godina bez učitelja naroda? Uvjereno tvrdim da ne bi. Da li su apostoli bili kršćani pitam vas dragi moji protestantski prijatelji? Kažete: "Da; oni su čak bili sami utemeljitelji kršćanstva." E sada, dragi moji prijatelji, nitko od apostola nije nikad pročitao Bibliju; niti jedan osim možda Sv. Ivana. Jer svi su oni mučenički umrli za vjeru Isusa Krista a da nikad nisu vidjeli korice Biblije. Svi do jednog su umrli mučenički i junački za Crkvu Isusovu prije nego je Biblija dovršena. Pa kako su ti kršćani koji su živjeli prvih šezdeset i pet godina nakon Kristova Uzašašća, kako su dakle znali što činiti da spase svoje duše? Oni su to sve saznali do pojedinosti na isti način kako ste to i vi saznali dragi moji katolički prijatelji. Vi ste to saznali iz nauka Crkve Božje a tako su to i prvobitni kršćani saznali. IV Ali nije Krist novoosnovanu Crkvu ostavio bez Biblije samo na šezdeset i pet godina nego na preko tri stotine godina. Crkva Božja je bila osnovana i nastavila se širiti po čitavoj kugli zemaljskoj bez Biblije tijekom više od tristo godina. Čitavo to vrijeme ljudi nisu znali koje knjige sačinjavaju Bibliju. U apostolsko vrijeme postojalo je mnoštvo lažnih Evanđelja. Šimunovo Evanđelje, Nikodemovo Evanđelje, Marijino, Barnabino, Evanđelje djetinjstva Isusova. Sva su se ta evanđelja širila među ljudima i oni nisu znali koja su od tih nadahnuta a koja su lažna i krivotvorena. Čak su i učeni ljudi raspravljali o tome da li bi prednost trebalo dati Šimunovom ili Matejevom Evanđelju; Nikodemovom ili Markovom, Marijinom ili Lukinom, Evanđelju djetinjstva Isusova ili Evanđelju Sv. Ivana Evanđelista. Ista stvar je bila i s poslanicama: mnoge lažne su napisane, i ljudi su bili u nedoumici preko tristo godina koja je lažna ili krivotvorena a koja nadahnuta. Tako da oni nisu znali koje knjige zapravo spadaju u biblijske knjige. Tako je to bilo sve do četvrtog stoljeća kada je rimski Papa, poglavar Crkve i nasljednik Svetog Petra, okupio zajedno biskupe na savjetovanje. I na koncilu je odlučeno da je Biblija kakvu je mi katolici sada imamo, Božja riječ a da su Šimunovo , Nikodemovo, Marijino, Djetinjstva Isusova, i Barnabino i sve druge poslanice lažna ili u najmanju ruku neautentična; da nema dokaza o njihovoj nadahnutosti a da su Evanđelja Sv. Luke, Mateja, Marka i Ivana i da je knjiga Apokalipse (Otkrivenja), nadahnuta od Duha Svetoga. Sve do tog vremena čitav svijet tri stotine godina nije znao što je Biblija (op.: katolici su u to vrijeme znali za Stari Zavjet, ali nije postojao Novi Zavjet); iz tog razloga se i nisu mogli poslužiti Biblijom kao vodstvom jer nisu znali što sačinjava Bibliju. Da li bi naš božanski Spasitelj, da Mu je bila namjera da čovjek svoju vjeru uči iz knjige, ostavio kršćanski svijet tristo godina bez te knjige? Sigurno ne bi. V Nije svijet ostavljen bez Biblije samo tristo godina nego tisuću i četiri stotine godina je kršćanski svijet bio bez Svete Knjige. Prije nego je izmišljeno tiskarstvo Biblije su bile rijetkost; Biblije su bile dragocjenosti. Morali biste znati, ako ste ikada učili povijest, da je tiskanje otkriveno prije tek nešto više od četristo godina (op.: četristo godina od ovoga napisa; kasno devetnaesto st.) - sredinom 15. st. - i oko stotinu godina prije prvog protestanta na Zemlji. Kao što rekoh, dok tiskarstvo nije otkriveno knjige su bile rijetke i dragocjene stvari. Povjesničari kažu da su u 11. st. - prije osamsto godina - Biblije bile tako rijetke i skupe da je trebalo bogatstvo, poprilično bogatstvo da bi se moglo kupiti Bibliju! Prije tiskarstva sve se moralo raditi perom po pergamentu od ovčje kože. Tako da je to bio mukotrpan i spor postupak - skup postupak. Da bismo došli do približne cijene Biblije u to vrijeme, predpostavimo da je čovjek morao raditi deset godina na prijepisu Biblije za dolar po danu. Tada bi ta biblija koštala približno 3,650 $! Sada pretpostavimo da je na prijepisu Biblije trebalo raditi dvadeset godina, kao što povjesničari kažu da je trebalo, bez pomagala i pomoćnih sredstava koje imamo sada. Tada bi za dolar na dan, tijekom dvadeset godina, trošak Biblije bio približno 8,000 $. Zamislite da sada ja dođem i kažem: "Dragi moj narode, spasite svoje duše, jer ako izgubite svoje duše sve je propalo." Pitali biste: "Što da činimo da spasimo svoje duše?" Protestantski propovjednik bi vam rekao: "Morate nabaviti Bibliju; naći ćete je u tom i tom dućanu." Pitali biste za cijenu i bilo bi vam rečeno 8,000 $. Uzviknuli biste: "Bože sačuvaj! Zar ne možemo u Nebo bez te knjige?" Uslijedio bi odgovor: "Ne, morate imati Bibliju i čitati je." Mrmljate na cijenu i čujete pitanje: "Ne vrijedi li vaša duša 8,000 $?" Naravno da vrijedi ali odgovarate da nemate novaca a ako ne nabavite Bibliju, a vaše spasenje ovisi o njoj, očito ćete morati ostati izvan Kraljevstva Nebeskog. To bi bilo uistinu beznadno. Četrnaest stoljeća je svijet bio bez Biblije - ni jedan od deset tisuća, ni jedan od dvadeset tisuća ljudi, prije nego je tiskarstvo otkriveno, nije imao Bibliju. A bi li naš božanski Gospodin ostavio svijet bez te knjige kad bi bila neophodna za spasenje? Zasigurno ne bi. VI Ali pretpostavimo na tren da su svi imali Biblije, da je Biblija napisana na samom početku i da svaki muškarac, žena, i dijete ima primjerak. Što bi od te knjige imali ljudi koji je ne bi znali pročitati? Za takve osobe to bi bila nijema stvar. Čak i danas pola stanovnika zemlje ne zna čitati. Štoviše, budući da je Biblija pisana na grčkom i hebrejskom bilo bi potrebno znati te jezike kako bi se mogla pročitati. Kažemo da sada postoje prijevodi na francuskom, engleskom, i ostalim suvremenim jezicima. Točno, a jeste li sigurni da imate točan prijevod? Ako ne, nemate Riječ božju. Ako imate krivi prijevod, to je ljudsko djelo. Kako ćete to ispitati? Kako ćete znati imate li vjeran prijevod s grčkog i hebrejskog? "Ne znam ni grčki ni hebrejski" - kaže moj odvojeni prijatelj - "po pitanju točnosti mog prijevoda ovisan sam o mišljenju učenih." Predpostavite sada, dragi prijatelji, da su mišljenja učenih podijeljena pa neki kažu da je točan a neki da je netočan? Ode vaša vjera; morate početi sumnjati i oklijevati jer ne znate da li je prijevod dobar. Uvažavajući protestantski prijevod Biblije, dopustite mi da vam kažem da i najučeniji među protestantima tvrde da je vaš prijevod - King James izdanje - prilično netočan prijevod i da je pun grešaka. Vaši vlastiti učeni duhovnici, propovjednici i biskupi su napisali čitave tomove knjiga kako bi ukazali na greške u King James prijevodu a protestanti raznih denominacija to uzimaju u obzir. Prije nekoliko godina dok sam živio u St. Louisu u tom se gradu održavala konvencija vjerskih službenika. Pozvane su sve denominacije a tema je bila izrada novog prijevoda Biblije kako bi ga se dalo svijetu. Tijek konvencije je praćen svakodnevno u glasilu "Missouri Republican". Jedan veoma učeni prezbiterijanac, ako se ne varam, je ustao i ukazujući na nužnost novog prijevoda Biblije, naveo da u sadašnjem protestantskom prijevodu Biblije ima ni manje ni više nego trideset tisuća grešaka. I vi kažete, dragi moji protestantski prijatelji, da je Biblija vaš vodič i učitelj. Kakav učitelj, s trideset tisuća grešaka! Sačuvaj nas Bože od takvog učitelja! I jedna je greška dovoljna, ali trideset tisuća je ipak malo previše. Ustao je i drugi propovjednik na toj konvenciji - mislim da je bio baptist - i ističući važnost novog prijevoda Biblije rekao da je proteklih trideset godina svijet bio bez riječi Božje jer Biblija koju trenutno imamo uopće nije riječ Božja. Eto vam vaših vlastitih propovjednika. Svi vi čitate novine, bez sumnje, prijatelji i morali biste znati što se u engleskoj dogodilo prije nekoliko godina. Parlamentu je poslana peticija za odobrenje pet tisuća funti sterlinga u namjenu izrade novog prijevoda Biblije. A taj pokret su pokrenuli i vodili protestantski biskupi i kler. VII Ali dragi moji, kako možete biti sigurni glede svoje vjere? Kažete da je Biblija vaše vodstvo ali ne znate imate li je. Uzmimo da bi svi trebali imati Bibliju. Kad bi je svi čitali i imali vjeran prijevod čak ni onda ona čovjeku ne može biti vodstvo zato jer osobno tumačenje Biblije nije nepogrešivo nego naprotiv, ponajviše pogrešivo. Ono je dapače izvor i vodoskok zabluda i krivovjerja svih vrsta i svakovrsnih bogohulnih doktrina. Ne sablaznite se prijatelji, zadržite mir i poslušajte moje obrazloženje. U ovom trenutku, širom svijeta postoji tristo i pedeset različitih denominacija ili crkava i svi oni tvrde da je Biblija njihovo vodstvo i učitelj. A predpostavit ćemo da su svi iskreni. Jesu li sve to prave crkve? To je nemoguće. Istina je jedna kao što je i Bog jedan i ne može biti mjesta proturječju. Svaki razborit čovjek vidi da sve one ne mogu biti prave jer se razlikuju i proturječne su jedna drugoj pa stoga dakle ne mogu sve biti prave. Protestanti kažu da ako čovjek ispravno i u molitvenom duhu čita Bibliju - posjeduje Istinu, a sve one tvrde da je čitaju na ispravan način. Uzmimo da imamo ovdje jednog službenika Episkopalne crkve. Neka je on (barem radi ove argumentacije) iskren, pošten, dobronamjeran i - čovjek molitve. Čita Bibliju u pobožnom, molitvenom duhu i prema Božjoj riječi kaže da je očito da moraju postojati biskupi. Jer bez biskupa ne može biti svećenika, bez svećenika nema sakramenata a bez sakramenata nema Crkve. Prezbiterijanac je iskren i dobronamjeran čovjek. I on isto čita Bibliju i zaključuje da ne bi trebali postojati biskupi nego samo starješine. "Evo Biblije" - kaže episkopalac; i "evo tebi Biblije da vidiš da je to laž" - kaže prezbiterijanac. Iako su obojica i molitelji i dobronamjerni ljudi. Tada nastupa baptist. On je (opet primjera radi) dobornamjeran, iskren čovjek i također i čovjek molitve. "Dakle" - kaže baptist - "jeste li ikada kršteni?" "Jesam" - odgovara episkopalac - "kad sam rođen." "I ja isto" - kaže prezbiterijanac - "kao novorođenče." "Ali" - dodaje baptist" - ići ćete u Pakao tako sigurno kao što je siguno da ste sad živi." Sada ulazi unitarijanac, (predpostavimo) dobronamjeran, pošten i iskren. "Dakle" - kaže on - "dopustite samo da vam kažem da ste svi vi hrpa idolopoklonika. Vi štujete kao Boga čovjeka koji uopće nije Bog." I to potkrepljuje s nekoliko navoda iz Biblije dok ostali zatvaraju uši da ne čuju huljenje unitarijanca. A svi oni nadmeću u tome da znaju pravo značenje Biblijskih tekstova. Dolazi metodist, i kaže: "Prijatelji, imate li vi uopće ikakvu vjeru?" "Pa naravno da imamo" - kažu oni. "Jeste li ikada osjetili vjeru" - pita metodist - "Duha božjeg kako djeluje u vama?" "Glupost" - kaže prezbiterijanac - "nas vodi naš razum i rasuđivanje." "Dakle" - zaključuje metodist - "ako vjeru niste nikada osjetili, nikad je niste ni posjedovali, stoga ćete u Pakao za svu vječnost." Sada dolazi univerzalist i sluša kako jedni drugima prijete vječnim paklenim ognjem. "E, pa stvarno" - kaže on - "vi ste baš čudna družina. Zar ne razumijete Riječ Božju? Pakao uopće ne postoji. To služi samo za plašenje baba i djece" - i potkrepljuje to Biblijom. Dolazi kveker. Umoljava ih da se ne prepiru i savjetuje da se uopće ne krste. On je najiskreniji čovjek (ne u zbilji, nego radi primjera) i pruža Bibliju kao dokaz za svoju vjeru. Ulazi još jedan i kaže: "Krstite muškarce a pustite žene na miru. Jer Biblija kaže: "Ako se čovjek ne rodi nanovo iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo nebesko." Stoga" - veli - "žene pustite ali krstite muškarce." Sada dolazi shaker i kaže: "Svi ste vi umišljeni. Ne znate li da Biblija kaže da morate raditi oko svog spasenja sa strahom i trepetom a vi uopće ne drhtite. Braćo, ako želite doći u Nebo drhtite, drhtite braćo!" VIII Iznio sam vam primjere sedam ili osam denominacija, sve međusobno različitih ili barem Bibliju shvaćaju na različite načine, kako bih vam pokazao plodove osobnog tumačenja Biblije. Kad bismo prikazali svih tristo i pedeset različitih denominacija, svaka bi držala da je vođena i učena od Biblije a sve se razlikuju međusobno? Jesu li sve ispravne? Jedna kaže da ima Pakla, druga kaže da nema Pakla. Jesu li obje u pravu? Jedna kaže Krist je Bog; druga kaže da nije. Treća kaže da je to nebitno. Jedna kaže da je krštenje nužno, druga kaže da nije. Jesu li obje u pravu? To je nemoguće, prijatelji; sve ne mogu biti prave. Pa tko je onda u pravu? Onaj tko zna pravo značenje Biblije - reći ćete. Ali Biblija nam ne kaže tko je taj - Biblija nikad nije razriješila svađu. Ona nije učitelj. Biblija je, prijatelji moji, dobra knjiga. Mi katolici dopuštamo da je Biblija Božja riječ, nadahnut govor i svaki je katolik pozvan čitati Bibliju. Ali ma kako dobra bila, Biblija dragi prijatelji samu sebe ne tumači. To je dobra knjiga, Božja Riječ, nadahnut govor. Vaše razumijevanje Biblije nije nadahnuto - vjerujem da si ne umišljate da ste nadahnuti! Što je dakle učenje Crkve po ovom pitanju? Katolička Crkva kaže da je Biblija Riječ Božja i da je Bog ovlastio autoritet koji će nam dati pravo značenje. Sa Biblijom je kao i sa ustavom Sjedinjenih Država. Kada je Washington sa svojim suradnicima donio ustav i vrhovni zakon Sjedinjenih Država, nisu poručili svom narodu: "Neka svatko čita ustav i neka se ravna prema njemu; neka svatko ima svoje tumačenje ustava." Da je Washington to učinio, nikad ne bi bilo Sjedinjenih Država. Svi bi ljudi bili međusobno podijeljeni, a država bi bila rascjepkana u tisuće različitih jedinica i uprava. Što je Washington učinio? Dao je narodu ustav i vrhovni zakon i ovlastio vrhovni sud i glavnog ustavnog suca. Oni bi trebali dati pravo tumačenje ustava svim građanima Amerike - svima bez iznimke, od predsjednika do prosjaka. Svi su se dužni ravnati prema odlukama vrhovnog suda i to i samo to može održati ljude zajedno i očuvati zajednicu Sjedinjenih Država. U trenutku kada bi ljudi uzeli tumačenje ustava u svoje ruke u tom trenutku bi zajednici došao kraj. Tako je sa svakom upravom - tako je ovdje i posvuda. Postoji ustav, vrhovni sud ili ustavni zakon, predsjednik ustavnog suda i taj vrhovni sud je onaj koji tumači značenje ustava i zakona. U svakoj dobro vođenoj državi mora postojati nešto takvo - vrhovni zakon, vrhovni sud, glavni sudac ustavnog suda, kojih će se svi ljudi pridržavati. U svakoj državi imamo vrhovni zakon, vrhovni sud, vrhovnog suca; svi su odlukama podložni i bez toga ne može opstati ni jedna vlada. "Kuća u sebi razdijeljena ne može opstati." Čak i u indijanskim plemenima takva pravila postoje. Što njih održava u zajedništvu? Poglavica, on je njihov vođa. Tako je i naš božanski Spasitelj također uspostavio svoj vrhovni sud - svojeg vrhovnog suca - da nam da pravo značenje Biblije i da nam da pravu objavu i doktrinu Isusove riječi. Sin Boga Živoga je dao svoju riječ da je taj vrhovni sud nepogrešiv i prema tome pravi katolik nikada nije u nedoumici. "Vjerujem" - kaže katolik - "jer me tako uči Crkva. Vjerujem Crkvi jer mi je Bog zapovijedio da joj vjerujem. Rekao je: "Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Tko vas sluša, mene sluša" - rekao je Krist - "tko vas prezire, mene prezire." Stoga katolik vjeruje jer je Bog tako rekao, božanskim autoritetom. Ali naši prijatelji protestanti kažu: "Mi vjerujemo u Bibliju." Odlično; kako ćete razumjeti Bibliju? "Pa" - kaže protestant, "prema mom mišljenju i sudu ovo je značenje teksta." On nije u to siguran, nego prema njegovom mišljenju i sudu. To je, prijatelji, svjedočanstvo čovjeka - to je samo ljudska vjera, ne Božanska Vjera. Samo Božanskom Vjerom iskazujemo čast i slavu Bogu i štujemo Njegovu beskonačnu mudrost i istinitost. A to klanjanje i štovanje je neophodno za spasenje. Upravo sam vam dokazao da osobno tumačenje Biblije ne može biti vodstvo ili učitelj čovjeku. |
- 21:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr Kontakt: crusadercro@gmail.com Sadržaj bloga: * Od iluzije k Istini (svjedočanstvo) * Biblijska apologetika - ukratko * Marija - Žena odjevena suncem ( Otk 12,1 ) * Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Crkva * Obrana Katoličke crkve * Sola Scriptura * Sola Fide * Jesmo li spašeni jednom zauvijek? * Masonski nacrt za uništenje Katoličke crkve * Čistilište * Pakao * Pakao u apostolskoj predaji * Euharistija * Ispovijed * Papinstvo * Krštenje * Krštenje djece * Je li papa antikrist? * Pismo iz pakla * Psovka - čovječe, opasno po život! * Neprijatelji Crkve Kristove * Razlika katoličke i protestantske Biblije * Spasenje izvan Crkve * Nužnost Krštenja "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."(Mt 16,18-19) Apostolsko Vjerovanje Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen. Symbolum Apostolorum CREDO in Deum Patrem omnipotentem, Creatorem caeli et terrae. Et in Iesum Christum, Filium eius unicum, Dominum nostrum, qui conceptus est de Spiritu Sancto, natus ex Maria Virgine, passus sub Pontio Pilato, crucifixus, mortuus, et sepultus, descendit ad inferos, tertia die resurrexit a mortuis, ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis, inde venturus est iudicare vivos et mortuos. Credo in Spiritum Sanctum, sanctam Ecclesiam catholicam, sanctorum communionem, remissionem peccatorum, carnis resurrectionem, vitam aeternam. Amen. |