nedjelja, 09.11.2008.
Nužnost krštenja
|
Kršćani su uvijek doslovno tumačili Bibliju kad se u njoj izjavljuje, “Krštenje … ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - I vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista" (1 Pet. 3:21, Djela 2:38, 22:16, Rim 6:3-4, Kol. 2.11-12) Tako su prvi kršćanski oci napisali u nicejskom vjerovanju (A.D. 381), "Vjerujemo u krštenje za oproštenje grijeha." A Katolički katekizam iznosi: "Sam Gospodin potvrđuje da je krštenje nužno za spasenje [Ivan 3:5].... Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je Evanđelje objavljeno i onima koji su imali mogućnost zatražiti ovaj sakrament [Marko 16:16]" (Katekizam katoličke Crkve 1257). Kršćansko vjerovanje da je krštenje nužno za spasenje je tako postojano da je čak protestant Martin Luther to potvrdio. On je napisao: Krštenje nije čovječja igračka nego ga je Bog sam osnovao. Štoviše, ozbiljno i striktno zapovijeđeno je da moramo biti kršteni ili nećemo biti spašeni. Ne smijemo se prema tome odnositi indiferentno, kao staviti novi crveni kaput. Od najvećeg je značaja da se odnosimo prema krštenju uzvišeno, sa slavljem i oduševljenjem" (Veliki katekizam 4:6) Ipak kršćani su uvijek znali da je nužnost krštenja normativna prije nego absolutna nužnost. Postoje izuzeci krštenju vodom: moguće je biti spašen preko "krštenja krvlju", mučeništvom za Krista, ili pomoću "krštenja željom", odnosno, svjesnom ili čak nesvjesnom željom za krštenjem. Tako Katolički katekizam iznosi: "Oni koji umru radi vjere, oni koji su katekumeni, i svi oni koji, bez poznavanja Crkve nego djelovanjem pod inspiracijom milosti, traže iskreno Boga i bore se da ispune njegovu volju, spašeni su čak iako nisu bili kršteni" (Katekizam katoličke Crkve 1281; spasenje nekrštene djece je pod ovim isto moguće; Katekizam katoličke Crkve 1260-1, 1283). Kao što slijedeći tekstovi crkvenih otaca ilustriraju, kršćani su uvijek vjerovali u normativnu nužnost krštenja vodom, dok su isto priznavali legitimnost krštenja željom ili krvlju. Hermas "Čuo sam, Gospodine, kažem ja [Pastiru], "od nekog učitelja, da ne postoji druga pokora osim one koja se dogodi kad uronimo u vodu i zadobijemo oprost naših prijašnjih grijeha". On mi je rekao, "Čuo si pravo, jer tako jest"" (Pastir 4:3:1-2 [A.D. 80]). Justin Mučenik Mnoge koji su uvjereni i vjeruju da mi [kršćani] učimo i govorimo istinu, i poduzimamo sve da živimo u skladu s tim .... smo doveli do mjesta gdje je voda, i oni su preporođeni na isti način na koji smo bili mi preporođeni. U ime Boga, Oca i Gospodara svemira, i u ime našeg Spasitelja Isusa krista, i u ime Duha Svetoga, zatim su opereni s vodom. Jer je Krist također rekao, "Tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega" [Ivan 3:3" (Prva apologija 61 [A.D. 151]). Tertulian "Sretan (blagoslovljen) je naš sakrament vodom, u kojem, pranjem grijeha naše rane slijepoće, oslobađamo se i ulazimo u vječni život.. [Ali] guja [Gnostička] Kainitske hereze, prethodno spomenuta u ovom poglavlju, odvela je mnoge s otrovnim učenjem, postižući njezin prvi cilj da uništi krštenje - što je u sukladnosti sa prirodom guja i ljutica koje općenito žive u sušnim i bezvodnim mjestima. Ali mi, male ribice po primjeru naše [Velike] Ribe, Isusa Krista, rođeni smo u vodi, nemamo nikakve sigurnosti nego stalno boraviti u vodi. Tako to najstrašnije stvorenje, koje nema prava da uči niti da izusti doktrinu, dobro je znalo kako da ubije male ribice - odvodeći ih od vode!" (Krštenje 1 [A.D. 203]). "Bez krštenja, nitko ne može postići spasenje" (ibid., 12). "Mi smo, zaista, druga krstionica [krštenja] koje je jedno sa prvim [krštenje vodom]: to jest, onaj od krvi, o kojem Gospodin govori: "Krstom mi se krstiti" [Luka 12:50], kad smo već bili kršteni. On je došao kroz vodu i krv, kako je Ivan napisao [1 Ivan 5:6], tako da može biti kršten vodom i proslavljen krvlju... Ovo je krštenje koje zamjenjuje krstionicu, kad još nije bilo primljeno, i ostaje kad je bilo izgubljeno" (ibid., 16). Hipolit "Možda će netko pitati, "Što vodi u pobožnost da bi se krstili?" Kao prvo, da činite ono što je dobro Bogu; kao drugo, biti nanovo rođen vodom u Bogu tako da promijenite vaše prvo rođenje, koje je bilo od požude, i možete primiti spasenje, što bi inače bilo nemoguće. Tako [prorok] nas zaklinje: "Amen, kažem vam, dok se ne rodite nanovo u živoj vodi, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, nećete ući u kraljevstvo Božje." Zato, letite k vodi, samo ona može pogasiti vatru. Onaj koji neće doći k vodi još uvijek nosi oko sebe duh nerazumnosti u ime kojeg neće doći živoj vodi za svoje spasenje" (Propovijedi 11:26 [A.D. 217]). Origen "Nije moguće primiti oproštenje grijeha bez krštenja" [Pobuda mučenicima 30 [A.D. 235]). Ciprijan Kartaški "Krštenje javnog svjedočenja [želje] i krvlju ne može koristiti heretiku u spasenju, zato što nema spasenja izvan Crkve." (Pisma 72[73]:21 [A.D. 253]) "[Katekumeni koji ponesu mučeništvo] nisu lišeni sakramenta krštenja. Već su kršteni s najslavnijim i najvećim krštenjem u krvi, o kojem Gospodin je rekao da je imao drugo krštenje sa kojim je bio kršten [Luka 12:50]" (ibid., 72[73]:22). Ćiril Jeruzalemski "Ako bilo koji čovjek ne dobije krštenje, nije primio spasenje. Jedini izuzetak su mučenici, koji će čak bez vode zadobiti kraljevstvo. ... Zato što Spasitelj naziva mučeništvo krštenjem, govoreći, "Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim [Marko 10:38]?" Zaista, mučenici isto ispovijedaju, time što su bili prizor svijetu, i anđelima i ljudima [1 Kor. 4:9]" (Katehetske lekcije 3:10 [A.D. 350]=. Grgur Nazijanski "[Osim krštenja povezanih s Mojsijem, Ivanom i Isusom] Ja znam također za četvrto krštenje, a to je mučeništvo i krv, s kojom je isto Krist bio kršten. Ovo je krštenje daleko slavnije nego ostala, budući da ne može biti oskvrnjavljeno s kasnijim grijesima" (Molitva za Svetu Svjetlost 39:17 [A.D. 381]). Papa Siricius "Uništilo bi naše duše ako bi, odbijajući krstionicu spasenja krštenjem od onih koji ga traže, neko od njih napustio ovaj život i izgubio kraljevstvo i vječni život" (Pismo Himeriusu 3 [A.D. 385]). Ivan Hrizostom "Ne budite iznenađeni da prizivam mučeništvo krštenja, jer ovdje isto Duh dolazi u velikoj žurbi i odnosi grijehe i čudesno i divno čisti dušu, i isto kao oni kršteni i oprani vodom, tako oni mučeni su oprani u njihovoj vlastitoj krvi" (Panegirik Sv. Lucijana 2 [A.D. 387]). Ambrozije Milanski "Čujem jadikovanje jer on [car Valentinian] nije primio sakramente krštenja. Recite mi, što možemo imati osim volje za njim, traženjem za njim? On je isto tako imao ovu želju, i nakon što je došao u Italiju započeo, i nedugo je potpisao da želi da ga ja krstim. Nema li zato on milost koju je želio? Nema li ono što je nestrpljivo tražio? Zasigurno, zato što je tražio, on je to primio. Što drugo znači nego: "A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir [Mudr. 4:7]"?" (Sućut na smrti Valentiniana [AD. 392]). Augustin "Postoje tri načina na koja se opraštaju grijesi: krštenjem, molitvom, i u velikom poniženju pokorom, ipak Bog ne oprašta grijehe osim krštenima (Propovijedi katekumenima o vjerovanju 7:15 [A.D. 395]). "Ne nećkam se staviti katoličkog katekumena, koji izgara božanskom ljubavlju, ispred krštenog heretika. Čak unutar katoličke Crkve stavljamo dobrog katekumena ispred slabe krštene osobe ... Jer je Kornelius, čak prije krštenja, bio ispunjen Duhom Svetim, dok je Simon [Mag], čak nakon krštenja, bio nadut nečistim duhom [Djela 8:13-19]" (O krštenju, protiv donatista 4.21:28 [A.D. 400]). "Mjesto krštenja je ponekad pod trpljenjem što je podržano čvrstim argumentom kojeg isto blaženi Ciprijan izvlači iz okolnosti da je razbojniku, iako nekrštenom, rečeno, "Još danas bit ćeš samnom u raju" [Luka 23:43]. Razmatrajući to ponovno i ponovno, nalazim da ne samo trpljenje radi Krista može dati ono što nedostaje zbog krštenja, nego čak i vjera i promjena srca [tj. krštenje željom] ako zbog možda vremenskih okolnosti krštenje nije učinjeno" (ibid., 4:22:29) OVO NA KRAJU SAM IMPROVIZIRAO "kad govorimo o unutar i bez u relacijam Crkve, moramo uzeti u obzir stanje srca, ne tijela... Ali tko je unutar [Crkve] u srcu je spašen u jedinstvu arke [preko krštenja željom]" (ibid., 5:28:39). "[Prema] apostolskoj tradiciji ... Kristove crkve drže bitnim da bez krštenja i sudjelovanja za Gospodnjim stolom je nemoguće bilo kojem čovjeku da dobije kraljevstvo Božje ili spasenje i vječni život. To je isto tako svjedočanstvo sv. Pisma (Opraštanje i pravedna pustinja grijeha, i krštenje djece 1:24:34 [A.D. 412]). "Oni koji, iako nisu primili pranje preporoda, umru zbog ispovijedanja Krista - to im koristi toliko za oproštenje grijeha kao da su bili oprani u svetoj krstionici krštenja. Zato što je rekao, "Ako se tko ne rodi nanovo od vode i Duha, neće ući u kraljevsko nebesko" [Ivan 3:5], čini izuzetak prema njima prema drugoj izjavi u kojoj On kaže ne manje općenito, "Tko god me prizna pred ljudima, priznat ću ga pred mojim Ocem, koji je na nebu [Matej 10:32] (O državi Božjoj 13:7 [A.D. 419]). Papa Lav I "Zbog prekršaja prvog čovjeka, čitavo stablo ljudskog roda je okaljano; nitko ne može biti oslobođen od stanja starog Adama osim spasenjem Kristovog sakramenta krštenja, u kojem nema razlike među nanovo rođenima, kao što kaže apostol Pavao, "Doista koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov ni Grk ... [Gal. 3.27-28]" (Pisma 15:10[11] [A.D 445]). Fulgencije Ruspijski "Od tog vremena kad je naš Spasitelj rekao, "Ako se tko ne rodi nanovo od vode i Duha, neće ući u kraljevstvo nebesko" [Ivan 3:5], nitko ne može, bez sakramenta krštenja, osim onih u katoličkoj Crkvi, koji su bez krštenja, prolili svoju krv za Krista, primiti kraljevsko nebesko i vječni život." (Pravila vjere 43 [A.D. 524]). |
- 08:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 05.11.2008.
Spasenje izvan Crkve
|
Katekizam katoličke Crkve, slijedeći povijesnu kršćansku teologiju još od vremena prvih kršćanskih otaca, objašnjava katoličku Crkvu kao "opći-univerzalni sakrament spasenja" (CCC 774-776). i tvrdi: "Crkva u ovom svijetu je sakrament spasenja, znak i instrument zajedništva Boga i ljudi" (CCC 780). Mnogi ljudi ne razumiju narav ovog učenja. Indiferentni, odlazeći u ekstrem, tvrde da nema razlike kojoj crkvi pripadate i spasenje možete dobiti putem bilo koje. Izvjesni tradicionalisti, odlazeći u ekstrem, tvrde da dok netko nije potpuni, kršteni član katoličke Crkve, taj će biti proklet. Pravu priču dobit ćemo slijedeći navode crkvenih otaca. Oni pokazuju da je prva Crkva imala isti stav kao i suvremena Crkva - odnosno, dok je normativno nužno biti katolikom da bi se spasilo (vidi CCC 846; Vatikan II, Lumen Gentium 14), postoje izuzeci, i moguće je u nekim okolnostima da ljudi budu spašeni koji nisu bili u potpunosti inicirani u katoličkoj Crkvi (CCC 847). Primijetite da isti oci koji izjavljuju nužnost normativnu biti katolikom, isto izjavljuju mogućnost spasenja za neke koji nisu katolici. Oni mogu biti spašeni sa onim, što će poslije biti poznato kao "krštenjem krvlju" ili "krštenjem željom" (za više detalja pogledajte podtemu Nužnost krštenja Isto tako, oci su potvrdili mogućnost spasenja za one koji su živjeli prije Krista i koji nisu bili židovi, Crkvu Starog Zavjeta. Međutim, za one koji znajući i promišljajući (odnosno, ne u nevinom neznanju) počine grijeh hereze (odbijajući Božju objavu) ili šizme (odvajanjem od katoličke Crkve i/ili priključivanjem šizmatičnoj crkvi), neće biti moguće spasenje dok se ne pokaju i ne vrate u zajedništvo s Crkvom. Ignacije Antiohijski "Ne budite prevareni, moja braćo: ako tko slijedi šizmatika [tj. postane i sam šizmatik], on neće naslijediti kraljevstvo Božje; ako tko ode u drugu nauku [tj. postane heretik], on nema udjela u muci [Kristovoj]. Budite zbog toga na oprezu, uzimajte Euharistiju, tako da štogod učinite, učinite prema Bogu: Zato što je jedno tijelo našeg Gospodina Isusa Krista, i jedan kalež zajednice njegove krvi; jedan oltar, kao i jedan biskup, sa prezbiterima i mojim bližnjim slugama, đakonima" (Pismo Filipljanima 3.3-4:1 [A.D. 110]). Justin Mučenik "Poučeni smo da je Krist prvorođenac Božji, i mi ga priznajemo da je Logos koje pripada cijelom čovječanstvu [Iv 1:9]. Zato, oni koji žive u skladu s tim razumom [grčki logos] su ustvari kršćani, čak iako se o njima mislilo da su ateisti, kao među Grcima, Sokratm Heraklit i drugi ... Oni koji su živjeli prije Krista ali nisu živjeli prema tom razumu bili su pokvareni ljudi, neprijatelji Kristovi, i ubojice onih koji su živjeli u skladu s razumom [logos], dok oni koji su živjeli i koji žive u skladu s razumom [logos] su kršćani. Takvi mogu biti sigurni i bez straha" (Prva apologija 46 [A.D. 151]). Irenej "Bog je postavio u Crkvi apostole, proroke, učitelje. i sve druge koji rade u Duhu, i nitko od njih nije od onih koji nisu sukladni učenju Crkve i koji varaju sebe u životu zlim mislima i još gorim djelima. Gdje je Crkva, tu je Božji Duh; gdje je Duh Božji, tu je Crkva i sva milost" (protiv hereza 3:24:1 [A.D. 189]). "[Duhovni čovjek] također će sudite one koji ustaju u šizme, koji oskudijevaju u ljubavi prema Bogu, i koji gledaju u svoju korist prije nego u jedinstvo Crkve; i koji zbog sitničavih razloga, ili bilo kojeg razloga koji im se pričini, dijele veliko i slavno tijelo Kristovo, i dok u njima leži, čovjek-uništavač koji brblja o miru a ustaje u rat, i nateže istinu u sitnice. Zato što ne mogu donijeti "reformu" takvog značaja da nadoknade zlo koje dolazi iz njihove šizme ... Pravo znanje sastoji se od učenja apostola i stare konstitucije u svijetu, i vidljive manifestacije tijela Kristovog prema biskupskoj predaji, po kojoj su baštinili Crkvu koja svugdje postoji [tj. katolička Crkva]" (ibid., 4:33:7-8). Klement Aleksandrijski "Prije Gospodinovog dolaska, filozofija je bila nužna za opravdanje Grcima; sad je vrijedna poštovanja ... jer je Grke donijela do Boga kao što je to učinio Zakon za Židove" (Razno 1:5 [A.D. 208]). Origen "Nikad nije bilo da Bog nije htio da ljudi budu pravedni; On je o tome uvijek brinuo. Zaista, On je uvijek davao bićima razum s prigodama za prakticiranje vrlina i činjenjem onog što je pravo. U svakom naraštaju Bog spušta mudrost u duše koje su svete i čini ih prorocima i svojim prijateljima" (Protiv Celsus 4:7 [A.D. 248]). "Ako netko od ovih ljudi želi biti spašen, dajte da dođe u ovu kuću kako bi mogao dobiti spasenje ... Neka nitko, ne budu nagovoren drugačije, niti neka se ne zavarava: Izvan ove kuće, odnosno, izvan Crkve, nitko nije spašen; jer, ako tko ode, sam je kriv za svoju smrt" (Propovijedi o Jošui 3:5 [A.D. 250]). Ciprijan Kartaški "Tkogod je odvojen od Crkve i tko se je priključio preljubnicima [šizmatičkoj crkvi] odvojen je od obećanja Crkve, niti neće taj koji je napustio Kristovu Crkvu dobiti Kristovu nagradu. On je nepozvani, čovjek od ovoga svijeta, neprijatelj. On ne može imati Boga za svog Oca ako nema Crkvu za svoju majku" (Jedinstvo katoličke Crkve 6 [A.D. 251]). "Neka ne misle da put i život ili spasenje postoji za njih, ako su odbili poslušati biskupe i svećenike, jer je Gospodin rekao u knjizi Ponovljenog zakona "12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi." [Pnz 17:12]. I zaista bili su pogubljeni mačem ... ali sada oholi i drznici su ubijeni mačem Duha, kad se izbace iz Crkve. Jer ne mogu živjeti izvan, jer je samo jedna kuća Božja, i ne može biti spasenja za nikog osim u Crkvi" (Pisma 61[4]:[A.D.253]). "Kad kažemo, "Vjeruješ li u vječni život i otpuštenje grijeha preko svete Crkve?" mislimo da otpuštenje grijeha nije nikom dano osim Crkvi" (ibid., 69[70]:2 [A.D. 253]). "Krštenje javnog svjedočenja [željom] i krvlju ne može koristiti heretiku za spasenje, zato što nema spasenja izvan Crkve." (ibid., 72[73]:21). "Sam Petar, pokazujući i braneći jedinstvo, zapovijedio nam je i upozorio nas da ne možemo biti spašeni osim jednog krštenja jedne Crkve. On kaže, "u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. " [1 Petar 3:20-21]. U tako kratkom i duhovnom sažetku on je postavio sakrament jedinstva! U tom krštenju svijeta u kojem su oprane prastare slabosti, onaj koji nije bio u Noinoj arki nije mogao biti spašen vodom. Slično, niti tko može biti krštenjem spašen tko nije kršten u Crkvi koja je ustanovljena u jedistvu s Bogom prema sakramentu jedinstvene arke" (ibid., 73[71]:11). "Izvan Crkve nema Duha Svetoga, zdrave vjere više od ove ne postoji, niti među hereticima, ali niti među onima koji su osnovali šizmu" (Rasprava o ponovnom krštenju 10 [A.D. 256]). Laktancije "Zbog toga, samo katolička Crkva ima istinsku pobožnost. Tu je izvor vjere; prebivalište vjere; hram Božji. Tkogod ne uđe u Crkvu, ili tkogod izađe od nje, taj je stranac nadi života i spasenju .... Zato što su, različite grupe heretika sigurne da su oni kršćani i što misle da je njihova crkva katolička, neka se zna da je ova crkva istinska Crkva, u kojoj je ispovijedanje i pokajanje i koja se brine o ozdravljenju od grijeha i rana kojima je podložno slabo tijelo" (Izvod iz Božjih zakona 73 [A.D. 317]). Jeronim "Heretici, budući da se vlastitom voljom povlače iz Crkve, i da su toga svjesni, sami sebe dovode do osude prokletstva. Između hereze i šizme ova je razlika: hereza uključuje perverznu nauku, dok šizma odvaja nekog od Crkve zbog neslaganja sa biskupom. Iako, ne postoji šizma koja neće izmisliti herezu da opravda svoj odlazak iz Crkve" (Komentari o Titu 3.10-11 [A.D. 386]). Augustin "Vjerujemo također u svetu Crkvu, odnosno, katoličku Crkvu. Jer heretici sami krše vjeru sa krivim mišljenjem o Bogu; šizmatici pak povlačenjem od bratske ljubavi neprijateljskim odvajanjem, iako vjeruju u isto kao i mi. Konzekventno, niti heretici niti šizmatici ne pripadaju katoličkoj Crkvi; heretici ne zbog toga što Crkva voli Boga; šizmatici ne, jer Crkva voli susjeda (misli se da katolik se ne smije odvajati od braće - op.prev.)" (Vjera i vjerovanje 10:21 [A.D. 393]). "Kao što krštanje nije na korist čovjeku koji se odreče svijeta riječima, ali ne u djelima, tako nije na korist onome koji se krsti u herezi ili šizmi; ali svatko od njih, kad se ispravi, započinje primati korist koje prije nije imao, ali je ipak bila u njemu" (O krštenju, protiv donatista 4:4[6] [A.D. 400]). "Ne oklijevam staviti katoličkog katekumena, koji izgara božanskom ljubavlju, ispred krštenog heretika. Čak unutar katoličke Crkve stavljamo dobrog katekumena ispred slabe krštene osobe ... Jer je Kornelius, čak prije krštenja, bio ispunjen Duhom Svetim, dok je Simon [Mag], čak nakon krštenja, bio nadut nečistim duhom [Djela 8:13-19]" (O krštenju, protiv donatista 4.21:28 [A.D. 400]). "Apostol Pavao je rekao, "S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini" [Titu 3:10]. Ali oni koji zadrže svoje mišljenje, kolikogod krivo i izopačeno, bez tvrdoglave bolesne volje, posebno oni koji nisu započeli grešku jasne uobraženosti, već su je primili od svojih roditelja koji su bili odvedeni s pravog puta i koji su se odmetnuli .... oni koji marljivo traže istinu i koji su spremni promijeniti se kad je nađu, neće biti smješteni među heretike" (Pisma 43:1 [A.D. 412]). "Tkogod se odvoji od katoličke Crkve, samo sa ovim grijehom odvajanja od jedinstva s Kristom, bez obzira kako umišljao da ima život vrijedan poštovanja, neće ga imati, već srdžba Božja ostaje nad njim" (ibid., 141:5). Fulgencije Ruspijski "Tkogod primi sakrament krštenja, bilo u katoličkoj Crkvi ili u heretičkoj ili šizmatičkoj, prima cijeli sakrament, ali spasenje, koje je snaga sakramenta, neće imati, ako ima sakrament izvan Crkve. Zbog toga se mora vratiti Crkvi, ne tako da bi ponovno primio sakrament krštenja, kojeg se nitko ne usuđuje dati krštenoj osobi, već da bi primio vječni život u katoličkom društvu, za koji nitko nije prikladan koji, čak sa sakramentom krštenja, ostaje odjeljen od katoličke Crkve" (Pravila vjere 43 [A.D. 524]). |
- 18:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr Kontakt: crusadercro@gmail.com Sadržaj bloga: * Od iluzije k Istini (svjedočanstvo) * Biblijska apologetika - ukratko * Marija - Žena odjevena suncem ( Otk 12,1 ) * Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Crkva * Obrana Katoličke crkve * Sola Scriptura * Sola Fide * Jesmo li spašeni jednom zauvijek? * Masonski nacrt za uništenje Katoličke crkve * Čistilište * Pakao * Pakao u apostolskoj predaji * Euharistija * Ispovijed * Papinstvo * Krštenje * Krštenje djece * Je li papa antikrist? * Pismo iz pakla * Psovka - čovječe, opasno po život! * Neprijatelji Crkve Kristove * Razlika katoličke i protestantske Biblije * Spasenje izvan Crkve * Nužnost Krštenja "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."(Mt 16,18-19) Apostolsko Vjerovanje Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen. Symbolum Apostolorum CREDO in Deum Patrem omnipotentem, Creatorem caeli et terrae. Et in Iesum Christum, Filium eius unicum, Dominum nostrum, qui conceptus est de Spiritu Sancto, natus ex Maria Virgine, passus sub Pontio Pilato, crucifixus, mortuus, et sepultus, descendit ad inferos, tertia die resurrexit a mortuis, ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis, inde venturus est iudicare vivos et mortuos. Credo in Spiritum Sanctum, sanctam Ecclesiam catholicam, sanctorum communionem, remissionem peccatorum, carnis resurrectionem, vitam aeternam. Amen. |