četvrtak, 30.10.2008.
Razlika katoličke i protestantske Biblije
|
Što se tiče Novoga zavjeta, i katolici i protestanti imaju isti broj knjiga (27) u istom redoslijedu. (To nije bio slučaj s ranim izdanjima Lutherova prijevoda Novoga zavjeta, ali Lutherova izmjena redoslijeda knjiga jest bilješka povijesti.) Razlike se odnose na Stari zavjet. Jednostavno rečeno židovski i protestantski Stari zavjet sadrži 39 knjiga dok katolički sadrži 46 knjiga. „Jednostavno" zato što stajalište Engleske ili Episkopalne crkve nije istovjetno (a moglo bi se i raspravljati o tome pripada li Anglikanska crkva protestantskom taboru). Mnoge protestantske crkve nikad se nisu službeno izjasnile o broju knjiga Staroga zavjeta. Drugi je problem u tome što su Pravoslavna i druge istočne crkve povremeno prihvaćale veći kanon, kakav imaju katolici, ili su predlagale čak još veći. Ali ako stvari pojednostavnimo i govorimo o stajalištu protestanata i katolika, sedam knjiga koje sadrži katolički Stari zavjet, a nedostaju u protestantskom Starom zavjetu, katolici nazivaju deuterokanonskim knjigama. Protestanti ih često nazivaju apokrifima. To su Tobija, Judita, Prva i Druga knjiga o Makabejcima, Knjiga mudrosti (Salomonova), Sirah (Ecclesiasticus, Crkvenica) i Baruh (uključujući i Jeremijino pismo); tome treba dodati i dijelove Estere i Daniela. Pitanje je dosta složeno, ali uglavnom bismo mogli reći da su te knjige sačuvane na grčkom, a ne na hebrejskom ili aramejskom. (Neke su od njih prvobitno napisane na hebrejskom ili aramejskom – sada su nađeni veliki dijelovi Siraha na hebrejskom – ali na tim jezicima nisu sačuvane.) Kršćani su ih upoznali preko Septuaginte, tj. preko grčkoga prijevoda koji su načinili Židovi prije Krista i koji je postao općenito prihvaćena Biblija rane Crkve. Želeći prevoditi s originalnih jezika protestanti su s velikom sumnjom gledali na one knjige kojih nije bilo na hebrejskom ili aramejskom i većim su ih dijelom odbacili. Stvar je postala još složenija jer su katolički teolozi posezali upravo za tim knjigama u dokazivanju nauka koji su protestanti odbacivali. Tako se na primjer molitva Jude Makabejca i njegovih ljudi u 2 Mak 12,42-46 za poginule vojnike, da im se oproste grijesi zbog kojih bi im bilo uskraćeno uskrsnuće, upotrebljavala kao dokaz za čistilište. Reformacija je odgovorila tako da je te knjige odbacila kao dio Svetoga pisma. Dodao bi još kratak tekst sa wikipedije... Deuterokanonske knjige su knjige koje su Katolička i Pravoslavna crkva prihvatile kao dio Staroga zavjeta. Iako su ih u 2. i 1. stoljeću pr. Kr. prihvaćali pojedini ogranci židovstva u kojima su te knjige i nastale, a osobito oni Židovi koji su živjeli u dijaspori u krajevima gdje se govorilo grčkim jezikom. Kad su se u 1. st. po Kr. židovski vođe sastali u Jamniji prilikom konačnog uspostavljanja svojeg kanona, nisu u njega prihvatili te knjige, niti ih sada prihvaćaju, jer ih nisu smatrali dijelom Božje objave. Njihovi glavni kriteriji za prihvaćanje u službeni popis svojih svetih knjiga bio je tada taj da one moraju biti pisane isključivo hebrejskim ili aramejskim jezikom (premda su u 20. st. u Kumranu i na Masadi nađene i hebrejske verzije neprihvaćenih knjiga), te da se u njima mora spominjati Bog. Time je među Židovima konačno pobijedila palestinska struja koja se potom razvila u rabinsko židovstvo, dok je u potpunosti nestala dotad snažna aleksandrijska struja u kojoj su bili zastupljeni učeni Židovi dijaspore. Kršćani su nastavili koristiti deuterokanonske knjige, o čemu svjedoče brojni primjeri podsjećanja na njih u Novom zavjetu, ali i neprekinuta tradicija prepisivanja tih spisa koji su se uvijek nalazili u kodeksima skupa s ostalim biblijskim knjigama. To potvrđuju arheološki nalazi i biblijska paleografija. Nakon Reformacije, od 16. st., deuterokanonske knjige u kanon ne uvrštava nijedna protestantska crkva. U Deuterokanonske knjige spadaju Tobija, Judita, 1. i 2. knjiga o Makabejcima, Knjiga Sirahova i Knjiga Mudrosti, te dijelovi Knjige Baruhove, Danielove, Esterine i Jeremijino pismo. Svi su ovi spisi pisani grčkim jezikom, premda je barem izvorna hebrejska Knjiga Sirahova nađena u cijelosti. Pravoslavna Crkva osim ovih deuterokanonskih knjiga još priznaje i 3. knjigu o Makabejcima, Ode i Psalam 151. Postoji i 4. knjiga o Makabejcima ali nju ne priznaje ni jedna Crkva, te se ne ubraja među deuterokanonske knjige. |
- 05:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 28.10.2008.
Izvorna molitva sv. Mihaelu
«Podigni Bolno Raspelo koje sam ti dao protiv sila tame i izmoli ovu molitvu sa znakom križa. Učini ovo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Pobijedit ćeš... Reci ovu molitvu svakog dana, jer veliki je boj.»(Moli se držeći uvis Raspelo) O Slavni Kneže Nebeskih Vojska, Sveti Mihaele Arhanđele, obrani nas u kušnji i užasnom boju protiv Vrhovništava i Vlasti, protiv zlih duhova. Priteci u pomoć čovjeku kojeg je Svemogući Bog stvorio besmrtnim na svoju sliku i priliku i otkupio od sotonske tiranije uz visoku cijenu. Vodi danas boj Gospodnji zajedno sa svetim anđelima, kao što si već pobijedio vođu oholih anđela, Lucifera i njegove otpadničke čete, koje su bile nemoćne da odole tebi, niti je više bilo mjesta za njih na Nebu. Ta okrutna stara zmija koja se naziva đavao ili sotona, koji zavidi cijeli svijet, bačena je u bezdan sa svojim anđelima. Čuvaj se, ovaj stari neprijatelj i ubojica ljudi ohrabrio se i preobrazio u anđela svjetla, radoznalo obilazi svijetom sa svim mnoštvom zlih duhova koji su nagrnuli na zemlju da unište bez traga Ime Božje i Njegova Krista, da porobe, ubiju i bace u vječno prokletstvo duše kojima je namijenjena kruna vječne slave. Ovaj opaki zmaj izlijeva, kao najnečistiju bujicu, otrov na ljude izopačena uma i pokvarena srca, duha laži, bezbo-žnosti, huljenja i kužna daha i svakog poroka i nemorala. Ovi vrlo lukavi neprijatelji ispunili su i opajali Crkvu sa žuči i gorčinom, Zaručnicu Neokaljanog Jaganjca, i položili bezbožne ruke na njezine najsvetije posjede. Na samom Svetom Mjestu, gdje je Sveta Stolica najsvetijeg Petra i Katedra Istine ustanovljene kao svjetlo svijeta, podigli su prijestolje svog odvratnog bezboštva s pokvarenom zamisli da kad je Pastir udaren, stado se može raspršiti. Ustani onda nepobjedivi Kneže, pritekni u pomoć Božjem narodu i donesi pobjedu protiv napada izgubljenih duhova. On te časti kao svoga Zaštitnika i Sveca; u tvojoj svetoj slavi Crkve kao njezinu obranu protiv podmuklih sila pakla; tebi je Bog povjerio duše ljudi da budu uvedene u nebesko blaženstvo. Moli se Bogu mira da bi On onemogućio sotonu da nas dalje drži u ropstvu i škodi Crkvi. Prikaži naše molitve pred Previšnjim Bogom tako da bi one što prije zadobile milost pred licem Gospodina; svladavanjem zmaja, stare zmije, koja je đavao ili sotona, opet ga učini zarobljenikom bezdana, kako više ne bi zavodio narod. Amen. R. Evo križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove. O. Pobjedi lav od plemena Judina, korijen Davidov! R. Neka bude Tvoje milosrđe nad nama, o Gospodine. O. Kako se ufamo u Tebe. R. Gospodine, usliši moju molitvu. O. I neka moj vapaj k Tebi dođe. Pomolimo se! O Bože, Oče našega Gospodina Isusa Krista, zazivamo Tvoje Sveto Ime i kao molitelji usrdno tražimo Tvoju blagost, da bi se Ti po zagovoru Marije, uvijek Djevice, Prečiste i Naše Majke i slavnog Svetog Mihaela Arhanđela, udostojao pomoći nam protiv sotone i svih drugih nečistih duhova koji lutaju svijetom da naškode ljudskom rodu i unište duše. Amen. |
- 18:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 24.10.2008.
PSOVKA - ČOVJEČE, OPASNO PO ŽIVOT!
|
Što je psovka? Sv. Jeronim:"Psovka je strašnija od ikog drugog grijeha. Ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji." Neki crkveni oci su rekli: "Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga" PSOVKA JE PAKLENI GOVOR, GOVOR ZLODUHA. Kao što Duh Sveti govori preko pravednika, tako i zloduh govori preko psovača. Pogledajmo tko sve u nas psuje!? - I staro i mlado, i djeca i starci. Psuju već i djeca u osnovnoj školi. To je tragedija našeg vremena. Naše su riječi toliko važne - jer je snaga u našem jeziku i riječima koje izgovaramo. Zato Biblija kaže:"Smrt i život u vlasti su tvoga jezika." To znači da svojim jezikom možemo sebi sijati život ili smrt. Većina svojim nesmotrenim jezikom, psovkama i ružnim riječima sije sebi smrt. Isus kaže da će čovjek odgovarati pred Bogom za svaku nepotrebnu riječ. Tvoje će te riječ osuditi, i tvoje će te riječi spasiti. Zato pazi što govoriš! U Evanđelju piše da će nas Bog sačuvati od zla u svom Imenu. Božje je Ime uzvišeno i sveto! Zato u "Oče naš"-u molimo: "Oče, sveti se Ime tvoje" - tj. Tvoje Ime neka među nama bude sveto, neka ljudi poštuju i blagoslivljaju Tvoje Ime. A za Isusovo Ime piše da je to JEDINO IME na svijetu dano ljudima po kojem se možemo spasiti. Ako je to istina i ako je to jedino Ime po kojem se spašavamo, kako je onda tragično i pogibeljno ako psujemo i pogrđujemo sveto Ime Isusovo. To je jednako propast. Time otvaramo sebi put za pakao: Ime Isusovo nam donosi spas, a mi psujemo i pogrđujemo to sveto Ime. To je katastrofa! To je slično ovom primjeru: Neki je slikar prikazao čovjeka psovača na ovaj način: naslikao je čovjeka divovskog rasta, veoma lijepog izgleda kako na svom dlanu drži malog patuljka. No, taj je patuljak bio nešto ljut i srdit. Jednom je pesnicom prijetio gorostasu, a s drugom rukom mu je zabadao mač u dlan u kojem je stajao. Ruka je bila ispružena nad dubokim ponorom. I bilo je dovoljno da se okrene i da patuljak završi u ponoru. Što nam govori ova slika? Mi često kažemo da smo SVI U BOŽJOJ RUCI. Ništa sami ne možemo učiniti, niti odlučiti o svojoj sudbini. Kakve li neopisive nesreće podići svoju ruku protiv onoga u čijoj smo vlasti, protiv onoga koji nas drži na svome dlanu, i zabadati mač svoga gnjeva i svoje srdžbe u Njegov dlan na kojem počiva i nebo i zemlja i sva stvorenja.To je zajamčena propast! Na žalost, naš hrvatski narod je PSOVALAČKI NAROD. Hrvati su jedni od največih psovača na svijetu! Kakve li se samo sve psovke izgovaraju i što se sve psuje: i Krv Isusova i Ime Isusovo... Nije ni čudo da je zato nad našim naorodom veliko prokletstvo. Zamislite: svi veliki ratovi odigrali su se na našem tlu - i balkanski, i 1. svjetski i 2. svjetski, i sada - ovaj posljednji - Domovinski rat! K tome, nije bez razloga ona poslovica koja kaže: "Dva Hrvata - tri stranke!" Kao da Hrvati nikako ne mogu biti jedinstveni! Sve je to posljedica ovog užasnog prokletstva. Psovače, prema Sv. Pismu čeka NAJTEŽA KAZNA. Sv. Ivan Zlatousti ovako govori: "Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke.! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja!" Pitam vas: može li hulitelj Božjeg Imena očekivati da će ga Bog blagosloviti u životu, da će mu pomoći i zaštititi? Naravno da ne može. Naprotiv, njega - prema Bibliji - čeka najteža kazna. Biblija iznosi ovakav primjer. Jednom je neki Židov pogrdio Ime žbožje i opsovao ga. Tada su ga odveli Mojsiju. Stavili su ga u zatvor i čekali da se očituje volja Jahvina. Onda Jahve reče Mojsiju: "Izvedi psovača iz tabora. Potom svi koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda, neka ga sva zajednica kamenuje." I taj je psovač završio strašno. Potom je Jahve naredio Mojsiju: "Reci Izraelcima. "Tko god opsuje Boga svoga, tko izgovori hulu na Ime Jahvino - neka se smakne. Bio stranac ili domorodac, ako pohuli Ime Jahvino - mora umrijeti!" (Lev 24,10-16) Zašto tako strogo, pitamo se?! Zato, jer po tom čovjeku dolazi prokletstvo na čitav narod. Čitav narod trpi zbog psovača. I k tome, ako takav živi, psovka bi se mogla brzo proširiti - kao zaraza - po čitavom narodu! Bilo je poznato u povijesti - da ljudi za uvredu časti - osobne ili upućene njihovoj majci ili ocu - oduzmu uvreditelju život. Kaznu za zločin uvrede veličanstva imali su u svom zakoniku već i stari Rimljani. Kazna je bila oštra: uvreditelji bi bili ili ubijeni mačem, strelicama, bačeni pred divlje zvijeri ili spaljeni. Pa, ako je za uvredu čovjeka bila tako teška kazna, koliko više će biti teža kazna za uvredu nanesenu Bogu i njegovom svetom Imenu.Želim vam ispričati jedan primjer. U 3 mjesecu 1916. g. pisao je s tatišta Albin Breviatti, vojni kapelan ovo:" ČUVAJTE SE PSOVKE, JER SAM JA SVOJIM OČIMA VIDIO STRAŠNI SVRŠETAK PSOVAČA!" Moja se četa nalazila u jednoj seoskoj kući gdje je na zidu visio križ. Jedan od vojnika to nije mogao gledati, te je bacio križ na zemlju, izgovarajući najteže psovke. Napokon je bacio križ kroz vrata, tako da se razbio u komade. kamo sreće da to nije učinio. Isti dan izišli smo po običaju iz kuće da preuzmemo dužnosti za slijedeći dan. Taj je psovač ostao u kući i govorio da se ne osjeća dobro. U taj tren pala je na kuću neprijateljska granata, probila krov i jadnika raznijela na komade. Bio je tako raskomadan da su se dijelovi tijela jedva skupili da ga kako - tako pokopaju. U istoj toj kući nalazilo se još nekoliko vojnika - po drugim prostorijama, ali su oni bili samo lakše ozlijeđeni. Isus veli:"Kakvom mjerom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti." Kao što je križ bio razbijen u stotinu komada, tako i njegovo tijelo! Mogao bih vam ispričati na stotine takvih primjera. Svi koji su psovali i pogrđivali Božje Ime, loše su završili. Poznati francuski pjesnik Charles Baudlaire, napisao je SOTONSKE LITANIJE. Užas! u Njima vrijeđa Boga i osobe koje su bile Bogu posvećene. Međutim, on je slavio Judu što je izdao Isusa, hvali je Kaina zato što je ubio svoga brata Abela, odobravao je što je Petar zatajio Isusa, a kudio je njegovo pokajanje. S prezirom je izgovarao Ime Isusovo i Msarijino za vrijeme svojih pijanki. ZAVRŠETAK? - Tragičan: umro je u velikim mukama i bolima, a ni život mu nije bio blistav. Mogli bi ovoj grupi dodati još mnogo poznatih ličnosti koje su zbog svog psovalačkog jezika tragično završili. Julije Apostata, rimski car. Voltaire, francuski filozof - jedan od najpoznatijih ličnosti u Evropi u svoje vrijeme. Bio je jedan od najvećih psovača i hulitelja. Čitav život je psovao i prezirao Boga. Kada je umirao, zaklinjao je prijatelje da mu dovedu svećenika, ali nisu htjeli. Derao se i vikao: "Vidim pakao otvoren i đavla koji me vuče u njega!" Tako je umro, s tim riječima. Njegov prijatelj liječnik tom je prilikom rekao: "Kad bi đavao mogao umrijeti, ne bi mogao umrijeti strašnijom smrću od mojeg prijatelja Voltairea." Isto tako tragično su završili svi oni koji su Boga htjeli skinuti s prijestolja: Mussolini, Hitler, Robespierre, Nitsche i toliki drugi. Svi su oni bili veliki bogohulitelji. i svi su oni doživjeli beliki brodolom života!Ali, zato svi oni koji su se pouzdali u Boga i koji su ga poštivali, bili su blagoslovljeni. Buffon, glasoviti prirodoslovac koji je proučavao životinjske vrste, iznosi jedan primjer iz života pasa. Neki čovjek je imao odličnog psa s kojim se uvije hvalio pred priajteljima. Tvrdio je da bi ga njegov pas u svim mogućim okolnostima uvijek prepoznao i da ga ne bi nikada povrijedio. Jednog dana, presvuče se u poderano odijelo, nabije na glavu veliki šešir, pa promijenjenim glasom poviče s vratiju svojega dvorišta. Njegov pas odmah poleti lajući prema njemu i kako nije imao vremena da ga njuhom provjeri, a imao je pred očima nepoznati lik, skoči na gospodara i zatisne mu zube u ruku. On se jako preplašio, pa pozove psa po imenu i poče mu govoriti kako gospodar govori svojem čuvaru. Kada je pas prepoznao glas gospodara, počeo je bolno cviliti, podvio rep i utekao u zadnji kutak dvorišta, gdje se je zavukao u neku rupu. Gospodar mu je prišao, zvao ga je s ljubavlju, no pas nije izlazio. Gazda mu je nosio najbolje komade mesa da mu pokaže kako se ne ljuti na njega, no pas je ubijao i hranu i vodu. Neprestano je žalosno cvilio. To je bio jedini odgovor. Nakon nekoliko dana je uginuo - od žalosti što je ugrizao onu ruku koja ga je godinama hranila i milovala! Prijatelju, pas je uginuo od žalosti. A čovjek?! Koliko su ljudi žalosni što su uvrijedili svoga Stvoritelja? - Jako malo. Često se ponašaju kao da se nije ništa dogodilo. Mnogi čak ne znaju ni tražiti oproštenje. Kažu da im je to navika. Drugi pak doduše kažu: "Žao nam je", i nastavljaju dalje psovati. Da im je stvarno žao, oni bi sve poduzeli da prestanu psovati i vrijeđati svetoga Boga. Danas nam valja shvatiti: PSOVKA JE VELIKA RAK RANA NAŠEGA NARODA I NAŠIH OBITELJI. Ona nikome ništa dobra nije donijela, naprotiv - samo zlo i prokletstvo! Zato danas odlučimo najaviti RAT psovci. Borimo se protiv nje, iskorijenimo je iz naših srcaca, obitelji i naroda! Ovdje sam donio samo neke primjere koji pokazuju kako je psovka pogibeljna, a takvih životnih primjera ima na tisuće. Nigdje u obitelji gdje se psuje nema Božjeg blagoslova. Ne dopustimo da nam đavao po psovci ukrade Božji mir, sreću i vječni život. KAKO SE BORITI PROTIV PSOVKE? - MOLITVOM! Svaki dan reci deset, dvadeset puta: 1. "Isuse, oslobodi me od psovke!" i 2. Blagoslovljeno Ime Isusovo!" Budeš li to ustrajno ponavljao - više puta svaki dani bude li to tvoja iskrena želja, vidjet ćeš, vrlo brzo Gospodin će te osloboditi ove pošasti! I Božji će blagoslov doći na tebe. Dužni smo poduzeti ove korake - i radi Isusa, ali i radi svojih obitelji i svoga naroda. Neka te Gospodin oslobodi od psovke i blagoslovi snagom svoga Imena! Dražen Radigović Preuzeto sa stranice: http://www.molitve.info/psovka-covjece-opasno-po-zivot-2.html |
- 16:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 16.10.2008.
Pismo iz pakla!
|
Mlada njemacka djevojka Klara provodila je svoj godisnji odmor na jezeru Lago di Garda u Italiji pocetkom jeseni 1937 godine. Polovicom rujna iste godine dobila je pismo od majke u kojemu je pisalo: „ Zamisli, Annette je poginula u prometnoj nezgodi. Jucer joj je bio sprovod.“ Annette joj je bila kolegica iz ureda. Klara je bila tom vijescu pogodena i zbunjena. Dobro je znala da ona nije nikada bila pobozna. Nije se brinula sto ce biti poslje smrti. Da li je bila spremna u trenutku kad ju je Bog tako nenadano pozvao? Sutradan bila je na slavlju svete mise koju je namijenila za pokoj kelegicine duse. Pricestila se na tu nakanu i zarko molila za mir njene duse. Citavi dan ju je progonio neki cudan nemir. Bila je jako tjesekobna i uzbudena. Tako je otisla i spavati, al nije mogla zaspati. U noci je cula nekakav sum kao da bi zlovoljni sef bacio preko stola svezanj alata. Tako prica….. Pomolila se i pokusala zaspati. Tada je sanjala ovo: Izlazi iz sobe i pred vratima nalazi postu. Kad je dobro pogledala, skamenila se. Pismo od Annette. I sanja: Odlazi u svjeze jutro, sjeda na klupu u parku, otvara pismo. Nema potpisa, al rukopis je od Annette. Dobro ga poznaje. Uzbudeno ga je otvorila i pocela citati. Sve kao u snu. Klara! Nemoj vise moliti za mene. Ja sam izgubljena, prokleta. Ako te o tome potanko izvjescujem, nemoj misliti da to cinim iz prijateljstva. Mi ovdje nikoga vise ne volimo. Ja ovo cinim pod pritiskom neizrecive moci. Uistinu, ja bih te najradije ovdje vidjela, gdje mi je sudeno biti cijelu vjecnost. Ne cudi se toj mojoj zelji. Mi prokletnici svi tako mislimo. Nasa je volja otvrdnula u zlu. Mada ti na ovaj nacin otvaram oci, ja to necinim s dobrom nakanom. Sjecas li se kad smo se upoznale prije cetri godine. Imala si tada 23 god. I vec si radila 6 mjeseci, kada sam ja dosla. Izvacila si me iz nekih neprijatnosti. Iako si i sama bila pocetnik, davala si mi korisne savjete. Ali, sto znaci “dobar”. Hvalila sam tvoju veliku ljubav prema bliznjemu. Moja ti je mladost poznata. Prema planu mojih roditelja, ja se nisam smjela roditi. Za njih je to bila prava nesreca. O da se barem nikada nisam rodila. O kad bi se sada mogla unistiti i tako umaci ovim mukama. Nikakav uzitak ne bi se mogao usporediti s uzitkom nepostojanja. Ali ja moram biti, moram zivjeti. Biti onakva kakva sam samu sebe stvorila: bice s promasenim ciljem zivota. Moj otac i majka upoznali su se na nekoj igranci i nakon 6 mjeseci vjencali. Oni su napustili selo i otisli u grad. Tako su izgubili svaku vezu s Crkvom i zavoljeli su svijet koji je daleko od vjere. Tako im je bilo bolje, mislili su. Moja majka isla je koji puta nedjeljom u crkvu, ali me nikada nije ucila moliti. Sva je tonula u dnevnim brigama, mada nam nije islo lose. Rijeci: molitva, misa, Crkva, blagoslovljena voda pisem s neizrecivim prezirom. Uopce – mrzim sve, sve ljude, posebice one koji odlaze u crkvu. Sve je to za nas vrelo neopisivih muka. Sve spoznaje o sebi, svako sjecanje na nesto lijepo sto smo u zivotu dozivjeli – sve je to za nas plamen koji sazize. Sve nas sjeca milosti koju smo otklonili i prezreli. To nas prozdire. Mi ne jedemo, mi ne spavamo, mi ne hodamo. Dusevno prikovani, slusamo plac i skripanje zubi. Bijesnimo u neprolaznoj patnji. Cujes li. MI ovdje pijemo mrznju kao vodu. Mrzimo svakoga, najvise boga. To ti moram protumaciti. Blazeni u nebu ljube boga. Oni izravno gledaju sve njegove blistave ljepote. To ih neizmjerno usrecuje. Mi to znamo i ta nas spoznaja baca u bjesnilo. Ljudi na zemlji mogu, al ne moraju boga volejti. Mogu se odluciti i protiv njega. Ali mi kojima Bog pristupa kao sudac i osvetnik, kao onaj koga smo prezreli i odbacili, koji dolazi u vihoru, mi ga nemozemo nego mrziti i tom svom snagom svoje pakosne volje. Vjecno. Mi smo se dragovoljno odlucili protiv Boga. Te se odluke mi ni danas ne odricemo i nikada je necemo promijeniti. Razumijes li sada, zasto je pakao vjecan. Zato, jer se nasa tvrdokornost nikada ne moze promijeniti. Odupirem se ovom pisanju, ali ne mogu odoljeti. Cinim to po nekom naredenju. Rado bih lagala, ali ne mogu, rado bih klela, ali sam prisiljena da to ne cinim. Naprotiv, moram priznati da je i s nama bog u nekom smislu milosrdan. Na zemlji je to ocitovao na taj nacin sto nije dopustao nasoj volji da totalno podivlja kako smo mi zeljeli. To bi povecalo nasu krivnju pa dosljedno i kaznu. Sada svoje milosrde prema nama pokazuje tako da nas ne prisiljava da mu stupimo blize, i tako donekle ublazuje nase muke. Svaki korak prema njemu povecao bi nasu patnju kao sto bi tebi svaki korak dublje u vatru prouzrocio sve jace boli. Ti si bila zaprepastena kad sam ti jednom na setnji pripovijedala sto mi je rekao otac prije moje prve svete pricesti: Moja mala Annette, pobrini se ti za lijepu haljinu. Sve drugo je komedija. Marta i ti nagovorile ste me da pristupim ispovijedi i Pricesti. Na ispovijedi nikada nisam imala sta reci. Nisam se osjecala grijesnom. Ti si me cesto opominjala: Annette, ako ne budes vise molila, propast ces. Uistinu, malo sam molila i to vrlo nevoljno. Imala si pravo. Doista svi mi koji smo u paklu, ili nismo uopce molili, ili smo molili premalo. Molitva je prvi odlucan korak prema bogu. Posebice molitva onoj koja je bila majka isusova, a cije ime mi ovdje u paklu nikada necemo izgovoriti. Molitva njoj upravljena oduzme vragu vise dusa, nego sto mu ih osiguravaju najveci grijesi. Nastavljam bjesneci – tako moram – molitva je nesto najlakse sto covjek moze uciniti na zemlji. Upravo zato jer je laka, Bog je na molitvu navezao spasenje. Tko redovito moli, tome bog malo po malo daje toliko milosti i snage da ce se podici iz grijeha, pa makar u njih utonuo do grla. Posljednih godina moga zivota na zemlji nisam uopce molila. Nikada. Tako sam temeljito upropastila milost bez koje nema spasenja. Mi ovdje ne primamo nikakvih milosti. Podrgljivo bismo ih odbili, i kad bi nam bile ponudene. Tu nema nikakvih promjena, klara. Kod vas na zemlji covjek moze pasti iz milosti u grijeh, bilo iz slabosti bilo iz pakosti. Iz grijeha se opet moze podici do nevinosti. Sa smrcu to prestaje. Cak i u odmaklim godinama, promjene postaju sve teze i rijede. Istina je da se covjek do zadnjega trenutka moze odluciti za boga ili protiv njega. Ali redovito biva da on u zadnjem casu hoce ono sto je htio citav zivot. Tako se dogodilo i sa mnom koja sam zivjela potpuno odvojeno od boga. Zato sam se pri zadnjem pozivu milosti odlucila protiv njega. Nije bilo sudbonosno to sto sam grijesila, nego sto se nisam htjela grijeha osloboditi. To, to. Sjecam se da si me vise puta nagovarala neka slusam propovijedi, citam dobre knjig, vjerske casopise. Odgovarala sam : nemam ti ja za to vremena. Nisam htjela uznemirivati i onako uznemirenu nutrinu. Brzo sam se zasitila organizacije katolickih djevojaka. Osjecala sam da tamo ne spadam, jer mi nije bilo do toga da se poboljsam. Ti to nisi slutila mada si primjecivala da sam nezadovoljna i nesretna. Govorila si mi: ispovijedi se pa ce sve biti dobro. Slutila sam da je tako. Ali svijet, tijelo i vrag drzali su me vec tada cvrsto u svojim pandzama. Upliv vraga na covjeka ja nisam nikada vjerovala. Sad ti potvrdjujem kakva sam bila ja, vrag me je imao crvsto u svojoj vlasti. Samo mnoge molitve, zrtve i trpljenje mogle bi ih istrgati iz njegovih klijesta. A i to bi islo polagano. Istina je da i danas ima opsjednutih kakvih je bilo u isusovo vrijeme. Vrag doduse ne moze posve oduzeti slobodnu volju onima koji mu se predaju, ali bog dopusta da se sotona ugnjijezdi malo po malo u dusama onih koji tvrdoglavno odbijaju milost. Mi prokleti mrzimo i vraga. Ali on nama ugada na taj nacin, sto nastoji da sve vas dovuce ovamo. Vi tu strahotu ne mozete razumijeti. Vrazi se roje svijetom kao komarci. Ljudi zbog zaslijepljenosti to ne vide. A i mrznja. Ona je nasa bit i mi je ostvarujemo pod cijenom vlastitog trpljenja. Zar nema takvih slucajeva i kod vas u svijetu. Iako sam bjezala od boga on me trajno trazio. Po naravi sam bila covjekoljubiva, rado sam ucinila kakvo dobro djelo. Time sam utirala put milosti i svracala na se bozju pozornosti. Koji put me bog zvao u crkvu. To mi je izgledalo kao tuga za domovinom. Kad sam nakon napornog rada u uredu vodila brigu o bolesnoj majci, ti su bozji pozivi bili jos jaci. Kad ti je jednom uspjelo da me odvedes u crkvu, bila sam toliko potresena, da sam skoro dozivjela svoje obracenje. Zaplakala sam, ali vec u slijedecem trenutku nisam tu zelju osjecala. Psenicu je gusilo trnje. S izgovorom da je vjera sam nekakvo cuvstvo, pa sam taj poziv milosti lako otklonila. Jednom si me napala sto sam pred svetohranistem samo izvela nekakav pokret, a nisam se poklonila. Ti si to pripisala mojoj ljenosti. Nisi slutila da ja vec tada nisam uopce vjerovala u kristovu prisutnost pod prilikama kruha. Sad vjerujem, klara, jer je to tako i ja to vjerujem kao sto covjek vjeruje u oluju koju je prozivio. U meduvremenu stvorila sam sebi vjeru po vlastitiom ukusu. Prihvatila sam misljenje – koje je u nasem uredu bilo u modi- da ljudska dusa nakon smrti seli iz stvorenja u stvorenje i tako nastavlja zivot u beskraj. Tako sam ja rijesila pitanje o zagrobnom zivotu i posve stisala glas savjesti. Zasto mi nikada nisi spomenula kristovu parabolu o bogatasu i siromahu lazaru u kojoj stoji da je dusa jednoga odmah nakon smrti otisla u pakao, drugoga u nebo. Ipak mialim da nebi time nista postigla. Sama sam sebi stvorila nekakvog boga koji je bio dovoljno dalek da ne osjecam nikakvu obavezu prema njemu. Takav bog nije imao nikakvog neba da mi ga dade i nikakvog pakla da me u nj strmoglavi. Castila sam ga tako da sam ja njega ostavila na miru i on mene. Sto covjek zeli, rado vjeruje da je tako. Tijekom godina u meni se ucvrstilo uvjerenje da je ta vjera prava.Tako se dalo nesmetano zivjeti. Po vlastitoj volji i ukusu. Bio je jedan lijep proljetni dan. Katolicka liga priredila je izlet. Ponavljam – izlete sam voljela. Ali me uvijek smetalo ono vjersko blebetanje i posjet svakoj crkvi na koju smo naisli na putu. Vec tada mene nije zavodila Marijina slika na oltaru. Jedna druga slika kraljevala je na oltaru mojega srca: Maksova slika iz susjedne trgovine. Upravo te nedjelje maks me pozvao na izlet. Djevojka s kojom je redovito odlazio, bila je u bolnici. Pristala sam, otisa sam s njim. Bio je ljubazan prema svakoj djevojci a ja sam htjela da takav bude samo sa mnom. Ne, njegova zena, nego njegova jedina zena. To sam htjela biti. Za vrijeme izleta maks me upravo obasipo ljubaznoscu i duhovitoscu. Niposto nije bilo dosadno kao na izletima s katolickom ligom. Drugog dana upitala si me da li sam bila na misi. Sjecas li se sto sam ti odgovorila. Dobri bog nije tako uskogrudan i sitnicav kao tvoji zupnici. Sada kazem: bog uza svu svoju dobrotu, vise zahtjeva nego svi tvoji duhovnici skupa. Nakon prvog izleta s maksom, jos jednom sam dosla u drustvo. Bilo je to o bozicu na priredbu. Nesto je me tamo vuklo, ali dusom sam se bila vec posve odjelila. Kino, ples, izleti – to se smjenjivalo jedno za drugim. Nekoliko puta sam se s maksom posvadila. Kad je njegova djevojka izisla iz bolnice, uzasno me napala. Ostala sam mirna i dostojanstvena. Govorila sam o njoj hladno, s izvjesnim razumijevanjem, ali otvoreno. Ocrnjivala sam je. To je najbolja priprava za pakao – satanizam u pravom smislu rijeci. To ti pripovijedam da vidis kako sam se definitivno od boga odvojila. Moj konacni otpad od boga sastojao se u tome sto sam covjeka postavila na njegovo mjesto. Nista ne moze ukloniti tako temeljito boga iz nasega srca kao ljubav prema osobi drugog spola, ako se ona sastoji samo u karnalnoj (tjelesnoj) sferi. U tome je njezina strahota i otrov. Moje obozavanje maksa postala je moja nova vjera. Borila sam se protiv boga. Ti toga nisi bila svjesna. Smatrala si me jos vjernikom. Ja sam to i htjela. I crkveni porez sam redovito placala. Neko osiguranje i s te strane, mislila sam nece skoditi. Tvoji odgovori cesto su bili izvrsni, ali ja sam ih otklanjala. Ti jednostavno nisi smjela imati pravo. Prije zenidbe bila sam jos jednom na ispovijedi i na pricesti. Tako je bilo propisano. Ucinili smo to oboje. Zasto ne. Formalnost je formalnost. Ti takvu ispovijed drzis nevrijednom. To je bila moja zadnja sveta pricest. Nedostojna. S maksom sam ljepo zivjela. U svemu smo se slagali. I u tome da zivot ne opterecujemo djecom. Maks je ipak htio barem jedno dijete, ali sam mu ja i tu zelju izbila iz glave. Lijepa odijela, elegantno pokucstvo, barovi, izleti vozilom i slicne zabave – za to sam zivjela. Svake nedjelje nekamo smo skupa odlazili. Ali, priznajem ti, nisam bila sretna mada sam se uvijek slatko smijesila. Nesto me izjedalo u dusi. Uvijek sam zeljela da nakon smrti za koju sam mislila da je vrlo daleko, ne bude nicega. Zanimljivo je to. Istina je ono sto sam jednom cula na propovijedi da bog i najmanje dobro djelo koje covjek ucini, uvijek nagradi na ovaj ili onaj nacin. Kad zna da nece moci nagraditi na drugom svijetu. Ucni to na ovome. Ako smo koji put na izletu posjetili koju crkvu u njoj su nas zanimale samo umjetnine. Ako se koji put u meni pojavilo kakvo pobozno cuvstvo, brzo sam ga otpremila. Tako sam svaki poziv milosti brzo otklonila. S izusetnim uzitkom sam ironizirala srednjovjekovne slike koje su prikazivale pakao: kako vrag na raznju pece duse koje cvrlje na zeravici, dok mu drugi davoli dovode nove zrtve. Klara, pakao je moguce slikati, ali ga nije moguce naslikati. Sve ljudske predodzbe o njemu nisu ni sjena njegove stvarnosti. Sjecas li se kako smo jednom raspravljale o paklu. Ti si ga opisivala kao vatru koja sazize. Tada sam ti priblizila upaljenu zigicu i zapitala: dal li ti smrdi. Ti si zigicu lako ugasila. Ovdje vatru niko ne moze ugasiti. Kazem ti vatra o kojoj govori evandelje ne znaci samo griznju savjesti. Vatra je vatra. Doslovno treba shvatiti sto je onaj rekao: idite od mene prokleti – u oganj vjecni. Doslovno. Da, ona je drukcija vatra nego vasa na zemlji, ali je vatra. Vama je nase stanje neshvatljivo. Ali nasa najveca muka sastoji se u tome sto nikada necemo vidjeti boga. Cudno, da te u vjecnosti trajno muci ono za sto ti na zemlji nije bilo stalo. Svi prokleti u paklu jednako ne trpe. Katolici trpe vise nego drugi, jer su imali vise milosti koje su proigrali. Trpi vise onaj tko je vise znao. Tko je grijesio iz zlobe, teze pati od onoga tko je grijesio iz slabosti. Ali nitko ne trpi vise nego je zasluzio. Oo, da to nije tako. Barem bi opravdano mrzila. Ti si mi nekoc govorila da svatko svjesno odlazi u pakao. Smijala sam se tome. Smatrala sam: u pravi trenutak vec cu sebi nekako pomoci. A ipak sam svjesna istine koju sam koji puta u sebi ponavljala. Annette, ako nenadano umres, otici ces bogu nespremna. Snositi ces posljedice. Nisam se obratila. Zla navika me je povukla. Povratak je sve tezi sto je covjek stariji. Tako me je smrt zatekla nepripravnu……. Prije tjedan dana – govorim po vasem nacinu brojenja – jer je ovdje sve drugacije, otisla sam s muzem na izlet. Bila je nedjelja, posljenji dan moga zivota. Uzivala sam. Bio je prekrasan suncan dan. Obuzeo me poseban osjecaj srece i zadovoljstva. Kad smo se navecer vracali kuci, moj je muz izgubio vlast nad volanom, jer ga je zaslijepio automobil koji je dolazio iz suprotnog pravca. Tresak…. I vrisak: isuse. Nije to bio pobozan zaziv, spontan krik, nastao iz straha. Osjetila sam uzasnu bol. Sto je ona prema ovim mukama. Zatim mi se sve zamracilo. Zanimljivo. Onoga jutra, kad sam se spremala na izlet, sijevnula mi je misao: nedjelja je, kako bi bilo da jos jednom odemo na misu. Zvonilo je i kao da je mene dozivalo. Presjekla sam misao s jednim odlucnim NE!!! Kako to da jednom zauvjek ne mogu te smijesnosti izbiti iz glave. Sto je bilo poslije smrti, preuzimam posljedice. Sada ih nosim. Sto se sa mnom dogodilo nakon smrti, ti to znas. Ja ne znam. Mi redovitim putem ne mozemo znati sto se zbiva na svijetu. Ali znam da sam se u trenutku odvajanja duse od tijela nasla u nekoj svjetlosti koja zasljepljuje. Dogodilo se kao u kazalistu kad se sva svjetla u dvorani ugase. Osvjetljen je samo prizor na pozornici, prizor moga zivota. Dusa mi se ukazala kao u zrcalu: sve prezrene milosti od rane mladosti do zadnje NE sto sam izgovorila u njedjeljno jutro. Osjecala sam se kao zlocinac pred kojim defiliraju njegove zrtve. Da zalim? Ne! Da se sramim? Ne! A ni izdrazati nisam mogla pred licem boga kojega sam prezirala. Tako je ostao samo – bijeg. To je bio posebni sud, na onom istom mjestu gdje je ostalo lezati moje mrtvo tijelo. Nevidljivi sudac rekao je: idi! Kao jezicac svijetlo – plavicastog plamena, pala sam u pakao. Tako je zavrsavalo annettino pismo. |
- 17:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 14.10.2008.
MOLITVA ZA DUHOVNU OBNOVU
|
Oče nebeski, ljubim Te, hvalim i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svog Sina Isusa koji je pobijedio grijeh i smrt meni na spas. Hvala Ti što si nam poslao svoga Duha Svetoga koji mi daje snagu, čuva me i vodi prema punini života. Hvala Ti za Mariju, moju nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima. Gospodine Isuse Kriste, stavljam se u podnožje Tvoga Križa i molim Te da me prekriješ svojom predragocjenom krvlju, koja izvire iz Tvoga presvetog srca i iz Tvojih presvetih rana. Operi me, o moj Isuse, u živoj vodi koja teče iz Tvoga srca. Gospodine Isuse okruži me svojom svetom svjetlošću. Oče naš koji si na nebesima, daj da vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu i očiste moje obiteljsko stablo od grijeha i od svakog utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe Oče, i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i precima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima i koji nije častio Isusa Krista. U sveto ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je sotona oduzeo i stavljam ga pod gospodstvo Isusa Krista. O Oče, snagom Duha Svetoga pokaži mi svaku osobu kojoj moram oprostiti i svaki neispovjeđeni grijeh da se za njega pokajem i da ga ispovjedim. Pokaži mi sve što ti u mojem životu nije bilo drago, prigode koje su dale ili su mogle dati uporište Sotoni da vlada mojim životom. Hvala Ti, Oče, što mi ih pokazuješ. Hvala Ti na praštanju i ljubavi. Gospodine Isuse, tvojim svetim imenom vezujem sve duhove u zraku, u vodi, na zemlji i pod zemljom. Vezujem u ime Isusovo svakoga izaslanika iz Sotonina glavnog stožera i zazivam predragocjenu krv Isusovu da dođe u zrak, u atmosferu, u vodu, na sve plodove koji nas okružuju, na zemlju i pod zemlju. Oče nebeski, pošalji svojega Sina Isusa da dođe s Duhom Svetim, Svetom Djevicom Marijom, s anđelima i svima svetima, da me obrane od svakog zla i zapriječe zlim duhovima da mi se bilo kako osvećuju. 3x U sveto ime Oca Nebeskoga pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto…itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom krvlju Isusa Krista. 3x U sveto ime Isusovo pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto…itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom krvlju Isusa Krista. 3x U sveto ime Duha Svetoga pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto…itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom krvlju Isusa Krista. 3x U sveto ime Oca Nebeskoga kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zapreke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogreške i moje grijehe. U ime Oca Nebeskoga kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U ime Oca Nebeskoga kidam i razvezujem svaku povezanost sa svim što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. 3x U sveto ime Isusovo kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zapreke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogreške i moje grijehe. U ime Isusovo kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U ime Isusovo kidam i razvezujem svaku povezanost sa svim što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. 3x U sveto ime Duha Svetoga kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zapreke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogreške i moje grijehe. U ime Duha Svetoga kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U ime Duha Svetoga kidam i razvezujem svaku povezanost sa svim što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. 3x U ime Isusovo zaklinjem te duše nečisti… i zapovijedam ti da odmah odeš Isusu, bez očitovanja i bez štete po mene ili bilo koga drugoga , tako da on može raspolagati s tobom po svojoj svetoj volji. Oče nebeski, hvala Ti na Tvojoj ljubavi. Duše Sveti, hvala Ti što mi daješ moć da napadam Sotone i zle duhove. Isuse, hvala Ti što me oslobađaš. Marijo, hvala ti što se zauzimaš za mene s anđelima i svima svetima. Gospodine Isuse , ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, ljubaznošću, nadom, skromnošću, veseljem, uljudnošću, svjetlošću, ljubavlju, čednošću, strpljenjem, mirom, čistoćom, sigurnošću, radošću, spokojem, pouzdanjem, istinom, razumijevanjem i mudrošću. Pomozi mi da hodam u tvom svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen Duhom Svetim, tako da skupa sa svim vjernim mogu hvaliti, častiti i slaviti Oca našega u vremenu i vječnosti. Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju. '' Zaista je Bog moj spasitelj, u njega se pouzdajem i više se ne bojim jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, on je moj spas. '' Amen. Aleluja. Amen. Rev. Robert De Grandis, S. S. J. ( New Orleans, L. A. ) NAPOMENA: Pečaćenje sebe i svega svojega, zatim razvezivanjem i kidanjem Sotoninih pečata ponavlja se tri puta, to jest u ime Oca, u ime Sina i u ime Duha Svetoga, jer su okultne prakse i sotonski pečati tri puta postavljeni za huljenje Presvetog Trojstva. |
- 02:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Biblijska apologetika - ukratko
|
BIBLE APOLOGETICS -------------------------------------------------------------------------------- Sola scriptura Jn 21:25 ... not everything is in the Bible. 2 Thess 2:15; 2 Tim 2:2; 1 Cor 11:2; 1 Thess 2:13 ... Paul speaks of oral tradition. Acts 2:42 ... early Christians followed apostolic tradition. 2 Pet 3:16 ... Bible hard to understand, get distorted. 2 Jn 1:12; 3 Jn 1:13-14 ... more oral tradition. 2 Pet 1:20-21 ... against personal interpretation. Acts 8:31; Heb 5:12 ... guidance needed to interpret scriptures. -------------------------------------------------------------------------------- Sola fide Jas 2:14-26 ... what good is faith w/o works? Heb 10:26 ... must avoid sin. Jas 5:20 ... "earning" forgiveness. Lk 6:46; Mt 7:21; Mt 19:16-21; Jn 5:29 ... must do will of God. 1 Cor 9:27 ... "buffet my body ..." Phil 2:12; 2 Cor 5:10; Rom 2:6-10, 13, 3:31; Mt 25:32-46; Gal 6:6-10; Rev 20:12 ... works have merit. 1 Jn 2:3-4; 1 Jn 3:24; 1 Jn 5:3 ... keep commandments. -------------------------------------------------------------------------------- Salvation (once and for all?) 1 Cor 9:27 ... after preaching ... I myself disqualified. 1 Cor 10:12 ... thinks that he stands ... lest he fall. Phil 2:12 ... work out salvation with fear and trembling. Heb 4:1 ... fear of failing to reach salvation. 1 Jn 5:16,17 ... some sins are mortal, some not. Rom 11:21,22 ... spare branches, continue or be cut off. -------------------------------------------------------------------------------- Deuterocanonicals Deuterocanonicals were used in NT: 2 Mach 6:18-7:42 ... Heb 11:35; Wisdom 3:5-6 ... 1 Pet 1:6-7; Wisdom 13:1-9 ... Rom 1:18-32 Septuagint (Gk, w/ Deuterocanonicals) version of OT quoted in NT, noticably different from Hebrew version: Is 7:14 ... Mt 1:23; Is 40:3 ... Mt 3:3; Joel 2:30-31 ... Acts 2:19-29; Ps 95:7-9 ... Heb 3:7-9 etc. -------------------------------------------------------------------------------- Purgatory Lk 12:59; 1 Cor 3:15; 1 Pet 1:7; Mt 5:25-26 ... temporary agony. Heb 12:6-11 ... God's painful discipline. Mt 12:32 ... no forgiveness ... nor in the age to come. 1 Pet 3:19 ... purgatory (limbo?). Rev 21:27 ... nothing unclean shall enter heaven. Heb 12:23 ... souls in heaven are perfect. Col 1:24; 2 Sam 12:14 ... "extra" suffering. 2 Mac 12:43-46 ... sacrifice for the dead. 2 Tim 1:15-18 ... prayer for Onesiphorus for "that Day." 1 Jn 5:14-17 ... mortal/venial sins -------------------------------------------------------------------------------- Eucharist Mt 26:26-27; Mk 14:22,24; Lk 22:19-20; 1 Cor 10:24-25 ... this is my body ... this is my blood. 1 Cor 11:26-30 ... sinning against the body and blood. Jn 6:32-58 ... long discourse on Eucharist. Gen 14:18; Ps 110:4; Heb 7:1-17 ... Melchizedek. Acts 2:42 ... breaking of bread. Ps 27:1-2; Is 9:18-20; Is 49:26; Micah 3:3; Rev 17:6,16 ... symbolic interpretation of Jn 6 inappropriate. -------------------------------------------------------------------------------- Baptism of infants Acts 2:38-39; Acts 16:15, 16:33, 18:8; 1 Cor 1:16 ... suggests baptism of all, incl. children. Jn 3:5; Rom 6:4 ... necessity of baptism. Col 2:11-12 ... circumcision (normally performed on infants c.f. Gen 17:12) replaced by baptism. -------------------------------------------------------------------------------- Forgiveness of sins Jn 20:22-23 ... "if you forgive ... they are forgiven." Mt 18:18 ... binding on earth and heaven. 2 Cor 5:18 ... ministry of reconciliation. Jas 5:14-16 ... forgiveness of sins, anointing of the sick, confession. -------------------------------------------------------------------------------- Papacy/infallibility Mt 10:1-4; Mk 3:16-19; Lk 6:14-16; Acts 1:13; Lk 9:32 ... Peter always mentioned first, as foremost apostle. Mt 18:21; Mk 8:29; Lk 12:41; Jn 6:69 ... Peter speaks for the apostles. Acts 2:14-40 ... Pentecost: Peter who first preached. Acts 3:6-7 ... Peter worked first healing. Acts 10:46-48 ... Gentiles to be baptized revealed to Peter. Jn 1:42 ... Simon is Cephas (Aramaic: Kepha for rock). Mt 16:18-19 ... "on this Rock ... keys ... bind ... loose" Is 22:22; Rev 1:18 ... keys as symbol of authority. Jn 21:17 ... "feed my sheep" Lk 22:31-32 ... "Simon ... strengthen your brethren". Lk 10:1-2, 16; Jn 13:20; 2 Cor 5:20; Gal 4:14; Acts 5:1-5 ... "vicars" (substitutes) of Christ. Mk 6:20; Lk 1:70,2:23; Rom 12:1; Act 3:21, 1 Cor 7:14; Eph 3:5; Col 1:22 ... humans can be holy ("call no one holy"). -------------------------------------------------------------------------------- "Brothers" of Jesus Mary wife of Cleophas and "sister" of the Virgin Mary (Jn 19:25) is the mother of James and Joset (Mk 15:47; Mt 27:56) who are called the "brothers of Jesus" (Mk 6:3). Acts 1:12-15 ... apostles, Mary, "some women" and Jesus' "brothers" number about 120. That is a lot of "brothers." Gen 14:14 ... Lot, Abraham's nephew (Gen 11:26-28), described as Abraham's brother (KJV). Gen 29:15 ... Laban, Jacob's uncle, calls Jacob his "brother" (KJV). John 19:26-27 ... Jesus gives care of Mary to John, not one of his "brothers." 2 Sam 6:23, Gen 8:7, Dt 34:6 ... "until." -------------------------------------------------------------------------------- Mary Gen 5:24; Heb 11:5; 2 Kings 2:1-13 ... Enoch and Elijah taken to heaven. Lk 1:28 ... annunciation. Lk 1:42-48 ... blessed are you among women. 2 Tim 4:8, Jas 1:12, 1 Pet 5:4, Rev 2:10 ... coronation awaits saints. Jn 2:1-5 ... Mary's intercession. -------------------------------------------------------------------------------- Saints Mk 12:26-27 ... "not God of the dead, but of the living." Jn 15:1-8 ... vine and its branches. 1 Cor 12:25-27; Rom 12:4-5 ... body of Christ. Eph 6:18; Rom 15:30; Col 4:3; 1 Thess 1:11 ... intercessory prayer. Jos 5:14; Dan 8:17; Tob 12:16 ... veneration of angels united with God (Mt 18:10). 1 Cor 13:12; 1 John 3:2 ... saints also united with God. Lk 20-34-38 ... those who died are like angels. 2 Mac 15:11-16 ... deceased Onias and Jeremiah interceded for Jews. Rev 8:3-4; Jer 15:1 ... saints' intercession. -------------------------------------------------------------------------------- Statues, images and relics Ex 25:18-22, 26:1,31; Num 21:8-9 ... God commands images made. 1 Kings 6:23-29, 35, 7:29 ... Solomon's temple: statues and images. Acts 19:11,12 ... Paul's handkerchiefs and aprons. 2 Kg 13:20-21 ... Elisha's bones. Acts 5:15-16 ... Peter's shadow. Mt 9:20-22 ... Jesus' garment cures woman. -------------------------------------------------------------------------------- Church and authority Acts 2:42 ... doctrine, community, sacred rite (bread). Eph 5:25-26 ... Christ loved the Church. 1 Tim 3:15 ... church is pillar/foundation of truth. Mt 16:18; 20:20 ... Christ protects Church. Heb 13:17 ... obey. Mt 18:17-18 ... church as final authority. Mt 23:2 ... Pharisees succeeded Moses (seat of Moses). 1 Cor 5:5; 1 Tim 1:20 ... excommunication. -------------------------------------------------------------------------------- Priesthood and worship Acts 1:15-26; 2 Tim 2:2; Tit 1:5 ...unbroken succession. Acts 15:6,23; 1 Tim 4:14, 5:22; 1 Tim 5:17; Jas 5:13-15 ... presbyters/elders (priests) were ordained, preached and taught the flock, administered sacraments. Lk 16:24; Rom 4; 1 Cor 4:14-15; Acts 7:2; 1 Thess 2:11; 1 Jn 2:13-14 ... "call no one father"? 1 Cor 7:7-9 ... Paul unmarried. Mt 19:12; 1 Cor 7:32,33 ... celibacy. Gen 14:18; Ps 110:4; Heb 7:1-17 ... Melchizedek. Rev 4:8 ... "vain repetition"? 1 Kg 8:54; 2 Chr 6:13; Ezra 9:5; Mt 17:14; Lk 5:8 ... kneeling. Rev 8:3-4 ... incense. 1 Cor 12 ... different roles of members of body. -------------------------------------------------------------------------------- Justification 1 Jn 1:7, 2 Pet 1:9 ... purified from sins. Jn 1:29, Heb 9:26-28 ... takes away sin. Ps 50:3, Ps 102:12, Is 43:25 ... blot out, clear away sin. Rom 2:13, Rom 3:20 ... future justification. Heb 11:8...Gen 12:1-4; Rom 4:2-3...Gen 15:6; Jas 2:21-23...Gen 22:1-18 ... justifications of Abraham. 2 Pet 1:4 ... become partakers of the divine nature. Last revised March 2, 1998 -------------------------------------------------------------------------------- |
- 01:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr Kontakt: crusadercro@gmail.com Sadržaj bloga: * Od iluzije k Istini (svjedočanstvo) * Biblijska apologetika - ukratko * Marija - Žena odjevena suncem ( Otk 12,1 ) * Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Crkva * Obrana Katoličke crkve * Sola Scriptura * Sola Fide * Jesmo li spašeni jednom zauvijek? * Masonski nacrt za uništenje Katoličke crkve * Čistilište * Pakao * Pakao u apostolskoj predaji * Euharistija * Ispovijed * Papinstvo * Krštenje * Krštenje djece * Je li papa antikrist? * Pismo iz pakla * Psovka - čovječe, opasno po život! * Neprijatelji Crkve Kristove * Razlika katoličke i protestantske Biblije * Spasenje izvan Crkve * Nužnost Krštenja "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."(Mt 16,18-19) Apostolsko Vjerovanje Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen. Symbolum Apostolorum CREDO in Deum Patrem omnipotentem, Creatorem caeli et terrae. Et in Iesum Christum, Filium eius unicum, Dominum nostrum, qui conceptus est de Spiritu Sancto, natus ex Maria Virgine, passus sub Pontio Pilato, crucifixus, mortuus, et sepultus, descendit ad inferos, tertia die resurrexit a mortuis, ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis, inde venturus est iudicare vivos et mortuos. Credo in Spiritum Sanctum, sanctam Ecclesiam catholicam, sanctorum communionem, remissionem peccatorum, carnis resurrectionem, vitam aeternam. Amen. |