Molitve
* Molitva za duhovnu obnovu
* Izvorna molitva sv. Mihaelu

The Unbroken Line of Popes

* St. Peter (32-67), Matthew 16:18
* St. Linus (67-76), 2Timothy 4:21
* St. Anacletus (Cletus) (76-88)
* St. Clement I (88-97), Philippians 4:3
* St. Evaristus (97-105)
* St. Alexander I (105-115)
* St. Sixtus I (115-125)
* St. Telesphorus (125-136)
* St. Hyginus (136-140)
* St. Pius I (140-155)
* St. Anicetus (155-166)
* St. Soter (166-175)
* St. Eleutherius (175-189)
* St. Victor I (189-199)
* St. Zephyrinus (199-217)
* St. Callistus I (217-22)
* St. Urban I (222-30)
* St. Pontain (230-35)
* St. Anterus (235-36)
* St. Fabian (236-50)
* St. Cornelius (251-53)
* St. Lucius I (253-54)
* St. Stephen I (254-257)
* St. Sixtus II (257-258)
* St. Dionysius (260-268)
* St. Felix I (269-274)
* St. Eutychian (275-283)
* St. Caius (283-296)
* St. Marcellinus (296-304)
* St. Marcellus I (308-309)
* St. Eusebius (April-August 309 or 310)
* St. Miltiades (311-14)
* St. Sylvester I (314-35)
* St. Marcus (January-October 336)
* St. Julius I (337-52)
* Liberius (352-66)
* St. Damasus I (366-83)
* St. Siricius (384-99)
* St. Anastasius I (399-401)
* St. Innocent I (401-17)
* St. Zosimus (417-18)
* St. Boniface I (418-22)
* St. Celestine I (422-32)
* St. Sixtus III (432-40)
* St. Leo I (the Great) (440-61)
* St. Hilarius (461-68)
* St. Simplicius (468-83)
* St. Felix III (II) (483-92)
* St. Gelasius I (492-96)
* Anastasius II (496-98)
* St. Symmachus (498-514)
* St. Hormisdas (514-23)
* St. John I (523-26)
* St. Felix IV (III) (526-30)
* Boniface II (530-32)
* John II (533-35)
* St. Agapetus I (535-36)
* St. Silverius (536-37)
* Vigilius (537-55)
* Pelagius I (556-61)
* John III (561-74)
* Benedict I (575-79)
* Pelagius II (579-90)
* St. Gregory I (the Great) (590-604)
* Sabinian (604-606)
* Boniface III (February-November 607)
* St. Boniface IV (608-15)
* St. Deusdedit (Adeodatus I) (615-18)
* Boniface V (619-25)
* Honorius I (625-38)
* Severinus (May-August 640)
* John IV (640-42)
* Theodore I (642-49)
* St. Martin I (649-55)
* St. Eugene I (655-57)
* St. Vitalian (657-72)
* Adeodatus (II) (672-76)
* Donus (676-78)
* St. Agatho (678-81)
* St. Leo II (682-83)
* St. Benedict II (684-85)
* John V (685-86)
* Conon (686-87)
* St. Sergius I (687-701)
* John VI (701-05)
* John VII (705-07)
* Sisinnius (January-February 708)
* Constantine (708-15)
* St. Gregory II (715-31)
* St. Gregory III (731-41)
* St. Zachary (741-52)
* Stephen II (March 752)
* Stephen III (752-57)
* St. Paul I (757-67)
* Stephen IV (767-72)
* Adrian I (772-95)
* St. Leo III (795-816)
* Stephen V (816-17)
* St. Paschal I (817-24)
* Eugene II (824-27)
* Valentine (August-September 827)
* Gregory IV (827-44)
* Sergius II (844-47)
* St. Leo IV (847-55)
* Benedict III (855-58)
* St. Nicholas I (the Great) (858-67)
* Adrian II (867-72)
* John VIII (872-82)
* Marinus I (882-84)
* St. Adrian III (884-85)
* Stephen VI (885-91)
* Formosus (891-96)
* Boniface VI (April 896)
* Stephen VII (896-97)
* Romanus (August-November 897)
* Theodore II (November-December 897)
* John IX (898-900)
* Benedict IV (900-03)
* Leo V (July-December 903)
* Sergius III (904-11)
* Anastasius III (911-13)
* Lando (913-14)
* John X (914-28)
* Leo VI (May-December 928)
* Stephen VIII (929-31)
* John XI (931-35)
* Leo VII (936-39)
* Stephen IX (939-42)
* Marinus II (942-46)
* Agapetus II (946-55)
* John XII (955-63)
* Leo VIII (963-64)
* Benedict V (May-June 964)
* John XIII (965-72)
* Benedict VI (973-74)
* Benedict VII (974-83)
* John XIV (983-84)
* John XV (985-96)
* Gregory V (996-99)
* Sylvester II (999-1003)
* John XVII (June-December 1003)
* John XVIII (1003-09)
* Sergius IV (1009-12)
* Benedict VIII (1012-24)
* John XIX (1024-32)
* Benedict IX (1032-45)
* Sylvester III (January-March 1045)
* Benedict IX (April-May 1045)
* Gregory VI (1045-46)
* Clement II (1046-47)
* Benedict IX (1047-48)
* Damasus II (July-August 1048)
* St. Leo IX (1049-54)
* Victor II (1055-57)
* Stephen X (1057-58)
* Nicholas II (1058-61)
* Alexander II (1061-73)
* St. Gregory VII (1073-85)
* Blessed Victor III (1086-87)
* Blessed Urban II (1088-99)
* Paschal II (1099-1118)
* Gelasius II (1118-19)
* Callistus II (1119-24)
* Honorius II (1124-30)
* Innocent II (1130-43)
* Celestine II (1143-44)
* Lucius II (1144-45)
* Blessed Eugene III (1145-53)
* Anastasius IV (1153-54)
* Adrian IV (1154-59)
* Alexander III (1159-81)
* Lucius III (1181-85)
* Urban III (1185-87)
* Gregory VIII (1187)
* Clement III (1187-91)
* Celestine III (1191-98)
* Innocent III (1198-1216)
* Honorius III (1216-27)
* Gregory IX (1227-41)
* Celestine IV (October-November 1241)
* Innocent IV (1243-54)
* Alexander IV (1254-61)
* Urban IV (1261-64)
* Clement IV (1265-68)
* Blessed Gregory X (1271-76)
* Blessed Innocent V (January-June 1276)
* Adrian V (July-August 1276)
* John XXI (1276-77)
* Nicholas III (1277-80)
* Martin IV (1281-85)
* Honorius IV (1285-87)
* Nicholas IV (1288-92)
* St. Celestine V (July-December 1294)
* Boniface VIII (1294-1303)
* Blessed Benedict XI (1303-04)
* Clement V (1305-14)
* John XXII (1316-34)
* Benedict XII (1334-42)
* Clement VI (1342-52)
* Innocent VI (1352-62)
* Blessed Urban V (1362-70)
* Gregory XI (1370-78)
* Urban VI (1378-89)
* Boniface IX (1389-1404)
* Innocent VII (1406-06)
* Gregory XII (1406-15)
* Martin V (1417-31)
* Eugene IV (1431-47)
* Nicholas V (1447-55)
* Callistus III (1445-58)
* Pius II (1458-64)
* Paul II (1464-71)
* Sixtus IV (1471-84)
* Innocent VIII (1484-92)
* Alexander VI (1492-1503)
* Pius III (September-October 1503)
* Julius II (1503-13)
* Leo X (1513-21)
* Adrian VI (1522-23)
* Clement VII (1523-34)
* Paul III (1534-49)
* Julius III (1550-55)
* Marcellus II (April 1555)
* Paul IV (1555-59)
* Pius IV (1559-65)
* St. Pius V (1566-72)
* Gregory XIII (1572-85)
* Sixtus V (1585-90)
* Urban VII (September 1590)
* Gregory XIV (1590-91)
* Innocent IX (October-November 1591)
* Clement VIII (1592-1605)
* Leo XI (April 1605)
* Paul V (1605-21)
* Gregory XV (1621-23)
* Urban VIII (1623-44)
* Innocent X (1644-55)
* Alexander VII (1655-67)
* Clement IX (1667-69)
* Clement X (1670-76)
* Blessed Innocent XI (1676-89)
* Alexander VIII (1689-91)
* Innocent XII (1691-1700)
* Clement XI (1700-21)
* Innocent XIII (1721-24)
* Benedict XIII (1724-30)
* Clement XII (1730-40)
* Benedict XIV (1740-58)
* Clement XIII (1758-69)
* Clement XIV (1769-74)
* Pius VI (1775-99)
* Pius VII (1800-23)
* Leo XII (1823-29)
* Pius VIII (1829-30)
* Gregory XVI (1831-46)
* Bl. Pius IX (1846-78)
* Leo XIII (1878-1903)
* St. Pius X (1903-14)
* Benedict XV (1914-22)
* Pius XI (1922-39)
* Pius XII (1939-58)
* Bl. John XXIII (1958-63)
* Paul VI (1963-78)
* John Paul I (August-September 1978)
* John Paul II (1978-2005)
* Benedict XVI (2005-)

ponedjeljak, 16.04.2007.

Je li papa antikrist?

Mnoge protestantske sekte vjeruju da je papa antikrist...

Anti znači protiv…antikrist je protiv Krista, kristov protivnik, suprotan i protivan Isusu Kristu.

Postoje mnoge lažne optužbe da je papa Antikrist…

Ali Biblija vrlo precizno ukazuje tko je zapravo antikrist…

1. ”Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas.” (1 Ivanova 2, 18)

2. ”Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina.” (1 Ivanova 2, 22)

3. “A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu.” (1 Ivanova 4, 3)

4. “Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist.” (2 Ivanova 1, 4)

Pojam Antikrist je naveden samo 4 puta u Bibliji i to samo u 2 Ivanove poslanice. Nije ni jedanput naveden u knjizi Otkrivenja, kao što neki izgleda vjeruju..

U ova četiri redka sv. Ivan ne govori nam samo tko je antikrist, nego također tko nije…

Dakle prema Bibliji, antikrista ima više, oni su u svijetu, tvrde da Isus nije Krist, niječu Oca i Sina te ne Ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu.

Papa niti tvrdi da Isus nije Krist, niti niječe Oca i Sina, te papa ispovijeda Isusa Krista koji dolazi u tijelu... Prema Bibliji papa nije i nemože biti antikrist...

Dali je papa Kristov protivnik?

Papa vjeruje u Sina Božjega…

“Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.” (1 Ivanova 5, 10)

Papa je uz Isusa Krista...

Isus je rekao… "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." (Matej 12, 30)

Tko uistinu služi Isusu? Isus je rekao i “bit će jedno stado, jedan pastir”.… nisu li oni koji dijele Isusovo stado kristovi protivnici…

“Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.” (Ivan 10, 16)

Isus nas je upozorio…

"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." (Matej 7, 15-20)

Plodovi takozvane “reformacije” već su naveliko poznati, nebrojeno mnoštvo sekti koji se svi pozivaju na Bibliju i na vodstvo Duha svetoga, a koliko sekti toliko i doktrina… Kao da je Krist razdijeljen među sobom…

“Zar je Krist razdijeljen?..” (1 Korinćanima 1, 13a)

Apostol Ivan također kaže da su antikristi oni koji su otpali od apostolskog nauka… a takvih danas ima mnogo...

“(antikristi) Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.” (1 Ivanova 2, 19)


- 20:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Jedna Sveta, Katolička i Apostolska Crkva!

Učenje

Crkva uči da se jedinog i istinitog Boga, našeg Stvoritelja i Gospodina, može sa sigurnošću upoznati po njegovim djelima prirodnim svjetlom ljudskog razuma. O Bogu možemo stvarno govoriti, polazeći od mnogostrukih savršenosti stvorova, po kojima su oni slični beskrajno savršenom Bogu. No naš ograničeni govor ne može iscrpsti Božjeg Otajstva. "Stvorenje bez Stvoritelja nestaje". Stoga vjernici znaju da ih Kristova ljubav tjera da donesu svjetlo živoga Boga onima koji ga ne poznaju ili odbacuju. Bog se iz ljubavi objavio i darovao čovjeku. Time nudi konačan i preobilan odgovor na pitanja koja čovjek sebi postavlja o smislu i o cilju vlastitog života. Bog se čovjeku objavio priopćivši mu postupno svoje Otajstvo zahvatima i riječima. Povrh svjedočanstva što ga o sebi daje u stvorenim stvarima, Bog se očitovao našim praroditeljima. Govorio im je, a poslije pada obećao spasenje i ponudio svoj Savez. Bog je sklopio s Noom Savez vječan, Savez između sebe i svih živih bića. Dokle god bude svijeta, trajat će i taj Savez. Bog je izabrao Abrahama i sklopio Savez s njime i njegovim potomstvom. Od njega je načinio svoj narod, kojemu je po Mojsiju objavio svoj Zakon. Taj narod je Bog po prorocima pripravljao, da prihvate spasenje namijenjeno svemu čovječanstvu.

Bog se potpuno objavio poslavši svoga vlastitog Sina, u kojemu je sklopio svoj Savez zauvijek. Krist je konačna Očeva Riječ, tako da poslije njega neće više biti neke druge Objave. Što je Krist povjerio apostolima, to su oni, propovijedanjem i spisima, po nadahnuću Duha Svetoga, prenijeli svim naraštajima, sve do Kristova slavnog povratka. "Sveta predaja i Sveto pismo sačinjavaju jedan sveti poklad riječi Božje". U njemu, kao u kakvom ogledalu, putujuća Crkva promatra Boga, izvor svih njezinih bogatstava. "U svom naučavanju, životu i bogoštovlju Crkva postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje". Sav Božji narod, na osnovu svoga nadnaravnog osjećaja vjere, neprestano prima dar božanske objave, u nj sve dublje prodire i potpunije po njemu živi. Samo je učiteljstvu Crkve, papi i biskupima u zajedništvu s njime, povjerena služba da autentično tumači Božju riječ. Ime "Sin Božji" označuje jedincati i vječni odnos Isusa Krista s Bogom njegovim Ocem: on je jedinorođeni Sin Očev i Bog sam. Da budemo kršćani, moramo vjerovati da je Isus Krist Sin Božji. Ime "Gospodin" označuje božansko vrhovništvo. Ispovijedati ili zazivati Isusa kao Gospodina znači vjerovati u njegovo božanstvo. "Nitko ne može reći: `Gospodin Isus', osim u Duhu Svetom". U vrijeme od Boga određeno, jedinorođeni se Sin Očev, vječna Riječ i bitna Očeva Slika, utjelovio: ne gubeći božansku narav, uzeo je narav ljudsku. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek u jedinstvu svoje božanske Osobe; zato je jedini Posrednik izmedju Boga i ljudi. Isus Krist ima dvije naravi, božansku i ljudsku, ne pomiješane, nego ujedinjene u jedinstvenoj Osobi Sina Božjega. Budući da je pravi Bog i pravi čovjek, Krist ima ljudski razum i volju, savršeno usklađene i podređene svome božanskom umu i volji, koji su mu zajednički s Ocem i Duhom Svetim.

Svete knjige

Čitavo Sveto pismo samo je jedna knjiga, i ta jedna knjiga jest Krist; uistinu cijelo božansko Pismo govori o Kristu i u njemu se čitavo ispunjava". "Sveta pisma sadrže riječ Božju i - jer su nadahnuta - zaista su riječ Božja". Bog je autor Svetog pisma ukoliko je nadahnuo njegove ljudske pisce; u njima i po njima On djeluje i tako jamči da nas njihovi spisi bez zablude uče istini spasenja. Tumačenje nadahnutih Pisama mora prije svega paziti na ono što je Bog preko svetih autora htio objaviti za naše spasenje. "Ono što je djelo Duha, može se potpuno razumjeti samo pod utjecajem Duha". Crkva prihvaća i časti kao nadahnute 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta. Četiri evanđelja zauzimaju središnje mjesto, jer im je središte Krist. Iz jedinstva Božjeg nauma i njegove Objave proizlazi jedinstvo dvaju Zavjeta: Stari zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se međusobno osvjetljuju; i jedan i drugi su prava riječ Božja.

Papa i Rimska Kurija

U vršenju vrhovne, potpune i izravne vlasti nad jedinstvenom Crkvom, Rimski Prvosvećenik koristi urede Rimske Kurije koji, dakle, obavljaju svoje dužnosti u njegovo ime i pod njegovim okriljem za dobro Crkve i u službi posvećenih pastira.

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Marija - Žena odjevena suncem (Otk 12, 1)

Predaja

Katoličko je čašćenje Marije izravno povezano, te proizlazi iz katoličke vjere u Krista. Ako On nije Vječni Sin Božji koji je tijelom postao za naše spasenje, onda Marija ne zaslužuje više časti od majke neke slavne osobe. Sveti je Ljudevit Montfortski napisao da Marija nije vrijedna niti jednog atoma važnosti u usporedbi s Isusom. Pa ipak, brojni nam lijepi napisi o Mariji dolaze upravo od njega. No, ako je Isus sve što Biblija i Crkva kažu da jest, tada je Marija dostojna časti koja pripada Majci Božjoj. Katolički nauk nikoga ne obvezuje na čašćenje Marije. Katolici Mariju slave više poradi uloge koja joj je data.

Marijanske dogme utvrđene na ranim Saborima Crkve uvedene su kako bi se sačuvala istina kristoloških dogmi o kojima se raspravljalo. Majka se ne može odijeliti od Sina. Određeni neizbježni zaključci o Mariji slijede iz onoga što je otkriveno o Kristu. Crkva je kroz čitavu svoju povijest pozorno utvrđivala i vjerno propovijedala te istine. Isključivanje Marije iz otajstva Boga i našega spasenja ostavlja nam tek osiromašenu verziju kršćanstva, lišenu ukupnosti Kristova otkupiteljskog poslanja.

Marija i njena protestantska djeca:
kritično objašnjenje

Katolička vjera i druge glavne denominacije razilaze se oko brojnih pitanjâ još od Reformacije. Određenje Euharistije kao simboličnoga čina ili pak Stvarnoga Prisustva, pitanje Vjere i Predaje, te Blažena Marija, samo su neka od pitanja koja dijele Katolike i Protestante. Poradi složene naravi ove teme, nemoguće je na odgovarajući način spomenuti sva pitanjâ koja nas dijele, no nadamo se da ćemo uspjeti omogućiti određeni uvid u stanje stvari koji će ponešto osvijetliti, ali, nadamo se, ne i zaoštriti, pitanje katoličke pobožnosti prema Mariji.

Pobožnost je Mariji vrijedni dragulj u kruni katoličanstva, no, čini se da je ona ujedno i trn u oku većine protestanata. Velika većina protestanata odbija gotovo sve katoličke marijanske doktrine. Nesretno je to naslijeđe "Reformacije", iako su sami reformatori u svojim mislima i pobožnostima bili puno više katolici od većine svojih duhovnih potomaka. Naizgled beskrajna serija raskolâ koja je započela s Lutherom, odvojila je brojne kršćane od njihove Majke Crkve, kao i od njihove Majke Marije, iako je sâm Martin Luther gajio duboku pobožnost prema Majci Božjoj.

Ovdje ćemo kratko razmotriti nekoliko temeljnih zamisli koje većinom odlikuju protestantizam, stvarajući istovremeno prepreku prihvaćanju marijanskih dogmi, kao i drugih istinâ što ih uči Katolička Crkva. Razumije se kako ne možemo mjerodavno govoriti za svaku protestanstsku crkvu ili sektu, niti možemo ulaziti u velike detalje. No, možemo steći određeni uvid u nekoliko zajedničkih vjerovanjâ i načinâ razmišljanja protestanata, koji bespotrebno priječe pristup punini istine Božje objave kao i sredstava kojima se Bog poslužio kako bi nam tu objavu obznanio.

Sveta je Predaja jedno od glavnih područjâ prepirke. Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Biblija se često poziva na propovijedano Evanđelje, usmenu Predaju koja je prethodila (i ujedno prati) onu pismenu. Ako je Biblija jedini izvor objave, tada prvi naraštaji kršćana nisu imali objave, budući da nisu imali Bibliju, odnosno, točnije, Novi Zavjet. No, istina je da su imali Riječ Božju: naučavali su im je Apostoli i njihovi nasljednici.

Postoje doktrine o Mariji koje se izričito ne spominju u Pismima, ali su nam došle po Svetoj Predaji, kao vjerni iskazi vjerovanjâ i praksi Crkve koju je utemeljio Isus Krist. Katolici često govore o Pismima i Predaji kao izvorima objave. No, možda bi bilo točnije govoriti o Pismima u Predaji, budući da je svako vjerodostojno učenje - bilo ono usmeno ili pismeno - koje nam je došlo od Apostolâ po njihovim nasljedovateljima, dijelom Svete Predaje, baštine Gospodina našega Isusa Krista.

Učiteljski autoritet Crkve

Tko određuje da li neko učenje ispravno izražava apostolsku vjeru? Evo još jedne poteškoće za ne-katolike: autoritet Katoličke Crkve. Isus je obećao da će Svoju Crkvu izgraditi na Petru-Stijeni, te mu je dao "ključeve kraljevstva nebeskoga" da može svezivati i odrješivati, obećavši nadalje da je vrata paklena nikada neće nadvladati (Matej 16,18-19). Obećao je također i da će Duh Sveti biti uz Njegovu Crkvu, te Njegove učenike upućivati u svu istinu (Ivan 16,12-13). Stoga Crkva, budući joj je zajamčeno vodstvo Duha Svetoga, može cijeniti vjerodostojnost bilo kojeg učenja za koje se tvrdi kako izražava apostolsku vjeru.

Umnožavanje je broja protestantskih sekti u velikoj mjeri posljedicom pogreške što se oni oslanjaju na osobno tumačenje Pisama (vođeni navodno Duhom Svetim), kao sredstvo razlučivanja istine.

Duh Sveti nije taj koji je stvorio diobu i pomutnju koja je posljedicom proturječnih osobnih tumačenjâ.

Jasan primjer da je Bog Svojoj Crkvi darovao pomoć Duha Svetoga jest taj što je Crkva bila kadra, među mnoštvom napisa što su ih pripisivali Apostolima, kao i ostalih pisanjâ čitanih kod liturgijskih okupljanja, utvrditi koja su od njih nadahnuta od Boga a koja ne. Kanon Novoga Zavjeta nije bio u potpunosti uspostavljen sve do kraja četvrtoga stoljeća (iako je većina kanonskih knjiga dotad već bila prihvaćena). Ako Crkva može razlučiti koja pismâ čine riječ Božju, tada sigurno može utvrditi i koje predaje i naučavanja predstavljaju Božju objavu.

Ekumenski su sabori primjer načina na koji je Crkva razjasnila učenjâ Evanđelja i branila ih od pogrešnoga tumačenja krivovjeraca. Povijest razvoja marijanskih dogmi još je jedan dokaz o načinu na koji Duh Sveti uvodi Crkvu u puninu istine o kršćanskoj vjeri. Isus je rekao da će ostati s nama u sve dane, da će nas Duh voditi, te da vrata paklena neće nadvladati Njegovu Crkvu. Isus, koji je s nama po Svojemu Duhu u Crkvi, jest živa Predaja, koja sa sve većom jasnoćom svakome dobu i svakoj kulturi priopćava Evanđelje spasenja. Zadnji pasus iz Evanđelja Svetoga Ivana (Ivan 21,25) implicitno ukazuje na postojanje Predaje: "A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale."

- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.04.2007.

Pakao

Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve. Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima. (Izaija 66,18b-24.)

"Oni gledaju i preziru, ali će se i njima Gospod podsmijevati. Ubrzo će oni biti trupla prezrena i ruglo među mrtvima dovijeka, jer će ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut će ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama će oni biti i spomen će im propasti." (Mudrost 4, 18-19.)

"U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost." (Danijel 12, 1-2.)

Posljednji sud...

"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! (Matej 25,41) ... "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." (Matej 25, 46)

Bogataš i Lazar...

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'" (Luka 16, 19-31)

"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" (Marko 9, 42-50)

"Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude. (Ivan 5, 25-29.)

"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." (Matej 10, 28)

Isus tumači prispodobu o kukolju...

"Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!" (Matej 13, 36-43)

"Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." (Matej 22,13-14)

"A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." (Matej 8, 11-12)

"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'" (Matej 25, 28-30)

"Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje." (Luka 3, 16-18)

"Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. (2 Solunjanima 1, 8-10)

"Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." (Otkrivenje 14, 9-11)

"A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova." (Otkrivenje 20, 10)

"More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno." (Otkrivenje 20,13-14)

"Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." (Otkrivenje 21,8)


- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krštenje djece...

Savjetovanje svima da se krste, uključujući i djecu…

"Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." (Matej 28, 19)

"Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." (Djela apostolska 2, 38-39)

"Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." (Djela apostolska 16, 15)

"Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi." (Djela apostolska 16, 33)

"A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se." (Djela apostolska 18, 8)

"A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga." (1 Korinćanima 1, 16)

"Tada Petar reče: “Zar može tko uskratiti vodu da budu kršteni ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?“ I naredi da budu kršteni." (Djela apostolska 10, 47-48)

Krštenje je potrebno svima, ukljućujući i djecu…
"Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje." (Ivan 3, 5)

"Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života." (Rimljanima 6, 4)

Svi su u grijehu zbog Adamovog grijeha, djeca također…

Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja. Rim 3,23

"Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt. (Rimljanima 5,12) …. Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici." (Rimljanima 5,19).

"Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.. " (Psalmi 51, 7)

Obrezivanje je zamijenjeno krštenjem

"Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano." (Postanak 17, 22)

"I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio." (Post 21, 4)

"Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus." (Luka 2, 21)

"U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih." (Kološanima 2, 11-12)

Djeca mogu vjerovati

"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." Mk 9,42

"Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi." (Luka 1, 41-44)

"A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." (Luka 18, 16)

"Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!" (Matej 10, 14)

"Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" (Matej 19, 14)

"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj." (Psalmi 22, 9-11)


- 07:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krštenje

Spasenje kroz krštenje…

“U vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista.” (1 Petrova 3, 20-21)

“Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Ivan 3, 5)

“Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga,on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu.” (Titu 3, 5)

“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” (Marko 16, 16)

Krštenjem se čistimo od grijeha…

“Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.” (Ezekiel 36, 25-27)

"Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." (Djela apostolska 2, 38-39)

"A sada na što još čekaš? Ustani, primi krštenje i očisti se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime." (Djela apostolska 16, 22)

"Da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane." (Efežanima 5,26-27)

"On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom." (Titu 3, 5)

"To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega." (1 Korinćanima 6, 11)

"Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom." (Hebrejima 10, 22)

Ulazak u uskrsnuće kroz krštenje…

"S njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih." (Kološanima 2, 12)

"Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života." (Rimljanima 6, 4)

Primanje Duha Svetog kroz krštenje…

"Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. " (Ivan 3, 5)

"On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom." (Titu 3, 5)

"To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega." (1 Korinćanima 6, 11)

"Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni." (1 Korinćanima 12, 13)

"Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga." (Djela apostolska 2, 38-39)

Krštenjem postajemo dio Mističnog Kristovog Tijela…

"Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." (Ivan 13, 6)

"Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni." (1 Korinćanima 12, 13)

"Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!" (Galaćanima 3, 27)

Ivanovi učenici kršteni od apostola…

“Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni će mu: "Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti." Nato će on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. Bijaše u svemu dvanaestak muževa. (Djela apostolska 19, 1-7)

- 07:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2007.

Papinstvo i nepogrešivost...

Kada Bog u Bibliji nekome daje autoritet, onda mijenja njegovo osobno ime…

“I nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.” (Postanak 17, 5)

“Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći." (Postanak 17, 15-16)

“Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." (Postanak 32, 29)

“Bog mu reče: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom.” (Postanak 35, 10)

“A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Matej 16, 18)

Petar je uvjek navođen kao prvi, kao glavni apostol…

“Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.” (Matej 10, 1-4)

“Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.” (Marko 3, 16-19)

“Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.” (Luka 6, 14-16)

“I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev.” (Djela Apostolska 1, 13)

“No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj.” (Luka 9, 32)

Petar govori u ime apostola…

“On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!"” (Marko 8, 29)

“Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" (Luka 12, 41)

“Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." (Ivan 6, 68-69)

Duhovi: Petar je prvi koji je propovijedao…

“A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:"U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. [...] Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. (Djela apostolska 2, 14-40)

Petar učinio prvo ozdravljenje…

“Reče mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!" I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi.” (Djela apostolska 3, 6-7)

Da se pogani trebaju krstiti otkriveno je Petru…

“Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. (Djela apostolska 10, 46-48)

Šimun je Kefa (Aramejski: Kefa je Stijena) …

“Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena". (Ivan 1, 42)

“Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju… Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga…”

“A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Matej 16, 18-19)

Ključevi (u Mateju 16:19) kao simbol autoriteta - i napose autoriteta nad domom Davidovim…

“Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.” (Izaija 22, 22)

“I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti.” (Otkrivenje 3, 7)

“I Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja.” (Otkrivenje 1, 18)

“Pasi ovce moje” – Petar to čini kao pastir…

“Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" (Ivan 21, 15-17)

“Šimune… učvrsti svoju braću."

"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." (Luka 22, 31-32)

“Vikari” (zamijenici) Krista…

“Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.” (Luka 10, 1-2) “Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." (Luka 10, 16)

“Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao." (Ivan 13, 20)

“Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2 Korinćanima 5, 20)

“Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.” (Galaćanima 4, 14)

“Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli.” (Djela apostolska 5, 1-5)

Ljudi mogu biti sveti (kao “Sveti Otac”)

“Jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio.” (Marko 6, 20)

“Kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka.” (Luka 1, 70)

“Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." (Djela apostolska 3, 21)

“Koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima.” (Efežanima 3, 5)

“Sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne.” (Kološanima 1, 22)

- 02:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 13.04.2007.

Ispovijed (otpuštanje grijeha)

Priznavanje grijeha…

"Kaži Izraelcima: Kad koji čovjek ili žena počini bilo kakav grijeh na štetu čovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim, neka prizna počinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.” (Knjiga Brojeva 5, 6-7)

“Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Izreke 28, 13)

“Tada David reče Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.” (2 knjia o Samuelu 12, 13)

“Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Ivanova 1, 9)

“Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su (apostolima) ispovijedati i očitovati svoja djela.” (Djela apostolska 19, 18)

Otpuštanje grijeha

“Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Ivan 20, 21-22)

“Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Ivanova 1, 9)

Svezivanje na nebu i zemlji…

"Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." (Matej 18, 18)
Služba pomirenja…

“A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.” (2 Korinćanima 5, 18)

Oproštenje grijeha, bolesničko pomazanje i ispovijed…

“Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. (Jakovljeva 5, 14-16)


- 22:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2007.

Euharistija

Evo što nam Biblija donosi o Euharistiji...

Ovo je tijelo moje… Ovo je krv moja….

“I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Matej 26, 26-28)

“I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.” (Marko 14, 22-24)

“I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Luka 22, 19-20)

“zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." (1 Korinćanima 11, 24-25)

Grijesi protiv tijela i krvi…

“Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. (1 Korinćanima 11, 26-30)

Euharistija je žrtva…

Kao što sljedeći odlomak pokazuje, Kršćani imaju žrtvenik, sa kojega jedu (ali ne židovski svećenici koji jedu sa svog vlastitog žrtvenika). Ako Kršćani jedu sa svog vlastitog žrtvenika, znači da im je ondije ponuđena žrtva za jelo. To nije simbolička žrtva, budući da je oni fizički jedu. Dakle Euharistija je kada kruh i vino, postaju Tijelo i Krv Kristova, čista Kristova žrtva na Kalvariji (Njegovo Tijelo i Krv) koja se prikazuje Bogu a daruje Kršćanima za jelo.

“Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora.” (Hebrejima 13, 10)

“Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Korinćanima 10, 16-18)

Dug govor o Euharistiji… židovi su se pitali "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?”…"Završetak Isusova Govora o Euharistiji rezultirao je reakcijom... “"Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"… te…."Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.” Da je Isus govorio samo simbolički sigurno nebi bila takva reakcija onih koji su ga slušali…

“Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke. To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." "A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.” (Ivan 6, 32-66)

Melkisedek…
“A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.” (Postanak 14, 18)

“Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" (Psalam 110, 4)

“Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.

Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi. I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.

Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. (Hebrejima 7, 1-17)

Lomljenje kruha…

“Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.” (Djela apostolska 2, 42)

Simbolična interpretacija Ivan 6 je neprikladna… Ovo su slučajevi kada “jesti nečije tijelo” ima negativan kontekst i oni prikazuju simboličko značenje “jedenje nečijeg tijela”…

“Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.” (Psalam 27, 1-2)

“Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, svatko jede meso svog susjeda. Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:” (Izaija 9, 18-21)

“tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit će se kao moštom. I znat će svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev." (Izaija 49, 26)

“Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!” (Mihej 3, 3)

“I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih.” (Otkrivenje 17, 6)

“I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti.” (Otkrivenje 17, 16)

Proroštvo o slavljenju Euharistije…

“O kada bi tko od vas zatvorio vratada mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku!Niste mi mili -govori Jahve nad Vojskama -i ne primam žrtve iz ruke vaše. Jer od istoka do zapadaveliko je ime moje među narodima,i na svakom mjestu prinosi se kadi žrtva čista Imenu mojemu,jer veliko je Ime mojemeđu narodima -govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 1, 10-11)

- 10:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2007.

Čistilište

Stvarnost ili fikcija? Uglavnom protestanti kažu da nauk o čistilištu nije nimalo Biblijski. Možda su oni tako savršeno čisti da mogu odmah u nebo jer u nebo nemože uči ništa nečisto. Riječ "Čistilište" ne spominje se direktno u Bibliji isto kao što se ne spominje ni riječ "Trojstvo" ali to ne znači da i jedno i drugo nije Biblijsko. Evo nekih Biblijskih redaka koji direktno i indirektno upučuju na Čistilište i na potrebu čišćenja...

Privremena patnja, prijelazno stanje čišćenja…

“Svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.” (1 Korinćanima 3:13-15)

Ispaštanje za grijehe dok smo na zemlji, poništava plaćanje u čistilištu…

"Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića." (Matej 5, 25-26)

“Dodatna” patnja…

“Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.” (Kološanima 1, 24)

Stupnjevi ispaštanja za grijehe…

"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." (Luka 12, 47-48)

Čistoća je potrebna za ulazak u nebo; dakle potrebno je očišćenje…

“Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Hebrejima 12, 14)

“I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga…” (Otkrivenje 21, 10) “Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.” (Otkrivenje 21, 27)

“Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika...” (Hebrejima 12, 22-23)

Svi mogu podnositi patnju za svoje grijehe nakon smrti…

“Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.” (2 Korinćanima 5, 10)

Smrtni/oprostivi grijesi…

“I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali. Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli.Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.” (1 Ivanova 5, 14-17)

Iz ovih Isusovih riječi proizlazi da se neki grijesi mogu oprostiti u budućem svijetu…

"Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem." (Matej 12, 31-32)

Krist propovijeda mrtvima…

Ovi mrtvi ljudi nisu bili u paklu, nisu bili ni u nebu jer im još nije bilo navješteno evanđelje, nebo nije “tamnica”. Između neba i pakla zjapi golema provalija i nemoguće je prijeći iz neba u pakao i obratno. Usp. (Luka 16, 26) Morali su biti negdje pored neba i pakla. (i također pored čistilišta, ali slijedeči redci su da nam pokažu da “mjesta” gdje idemo nakon smrti nemora biti nebo ili pakao.

“Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom.” (1 Petrova 3, 18-20)

“Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu.” (1 Petrova 4, 6)

Molitva za Oneziforove, za “onaj Dan!”

Bez Čistilišta, Pavlovu molitvu za Oneziforove je malo teže objasniti, u svjetlu ovdje navedenog. Oneziforovi nisu bili savršeno čisti od grijeha, Ako postoji samo nebo I pakao a ne i Čistilište onda nema svrhe da Pavao moli za milosrđe u korist prijatelja, jer da je Onezirif umro sa bilo kojim grijehom na duši išao bi u pakao. Uglavnom, njegova molitva ima smisla ako je Pavao, molio u vezi Onezirifove patnje u Čistilištu.

“Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.” (2 Timoteju 1, 16-18)

Žrtva za mrtve (ima smisla samo ako postoji Čistilište)…

Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. Sutradan su došli Judini ljudi - jer je već bio posljednji čas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. (2 Mak 12, 38-46)

- 11:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.04.2007.

MASONSKI NACRT ZA UNIŠTENJE KATOLIČKE CRKVE

Nije tajna da masoni rade na uništenju Katoličke Crkve... evo jednog zanimljivog teksta koji prikazuje njihove lukave planove kako da potkopaju Katoličku Crkvu iznutra.... ali Isus je rekao da njegovu Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati.

1. Uklonite već jednom sv. Mihovila, zaštitnika katoličke crkve iz svojih molitava u Misi i izvan nje. Odstranite njegove kipove tvrdeći da oni odvraćaju od štovanja Krista.

2.Uklonite korizmene pokorničke vježbe kao neuzimanje mesa petkom ili post; spriječite svaki čin samozataje. Na njihovo mjesto treba promicati djela užitka te sreću i ljubav prema bližnjemu. Kažite: „Krist je već za vas zaslužio raj“ i „svaki napor je beskoristan“. Recite svima da se ozbiljno zabrinu za svoje zdravlje. Zagovarajte potrošnju mesa,naročito svinjskoga.

3.Zadužite protestantske pastore da preispituju Misu i da je obesvete. Sijte sumnju u stvarnu prisutnost u Hostiji i potvrđujte da je Hostija – s većom blizinom protestantskoj vjeri – samo kruh i vino te da je treba prihvatiti samo kao znak. Ubacite protestante u sjemeništa i škole. Ohrabrite ekumenizam kao put k jedinstvu. Optužite svakoga koji vjeruje u stvarnu prisutnost kao osobu razornu i neposlušnu Crkvi.

4.Zabranite latinsko misno bogoslužje, klanjanje i napjeve, jer oni sjedinjuju osjećaj otajstva i štovanja. Predstavite ih kao vračarske čarolije. Ljudi će svećenike prestati smatrati ljudima s višom inteligencijom koje treba poštovati kao nositelje božanskih tajni.

5.Ohrabrite žene da u crkvi ne pokrivaju glave koprenom. Kosa djeluje uzbuđujuće. Zahtijevajte da žene budu čitateljice i svećenice. Prikažite to kao demokratsku zamisao. Utemeljite pokret za oslobođenje žene. Tko ulazi u crkvu mora biti obučen u zapuštene haljine da bi se tu osjećao kao u kući. To će oslabiti važnost Mise.

6.Odvraćajte vjernike da klečeći primaju pričest. Kažite časnim sestrama da moraju odvraćati djecu, prije i nakon pričesti, od držanja sklopljenih ruku. Recite da ih Bog ljubi takvima kakvi jesu te da želi da se oni osjećaju sasvim udobno. Ukinite u crkvi svako klečanje i svako poklanjanje. Kažite osobama da za Mise svoju vjeru trebaju svjedočiti stojećki.

7.Odstranite svetu glazbu orgulja. U crkvu uvedite gitare, židovske harfe, bubnjeve, udaraljke i grohotan smijeh. To će narod odvratiti od osobne molitve i od razgovora s Isusom. Uskraćujte Isusu vrijeme za poziv djeci na vjerski život. Oko oltara izvodite liturgijske plesove, priredbe i koncerte u razdražujućim haljinama.

8.Oduzmite sveti značaj pjesmama Majci Božjoj i sv. Josipu. Njihovo štovanje nazovite idolopoklonstvom. Učinite smiješnim one koji ustraju u tome.
Uvedite protestantske pjesme. To će proizvesti dojam da Katolička crkva, konačno priznaje da je protestantizam prava vjera ili u najmanju ruku da je on jednak katoličkoj crkvi.

9. Ukinite sve himne pa i one Isusu, jer oni u ljudima potiču pomisao na stanje sreće i vedrine, a koja već od djetinjstva proistječe iz mrtvljenja i pokore prema Bogu. Uvedite nove pjesme samo da biste uvjerili svijet u to da su pređašnji obredi na neki način lažni.
Osigurajte da u svakoj Misi bude barem jedna pjesma u kojoj se Isus ne spominje, te da ta pjesma govori samo o ljubavi prema bližnjemu. Propovijedajte ljubav, snošljivost i sklad. Ne spominjite Isusa, zabranite i spomen na Posvećenu Hostiju.

10.Odstranite sve svetačke moći iz oltara, a postupno i te oltare. Zamijenite ih poganskim stolovima bez posvete, koji mogu biti upotrijebljeni za prinošenje ljudskih žrtava u tijeku sotonskih misa.
Ukinite crkveni zakon koji zahtijeva slavlje Mise samo na oltarima koji imaju moći.

11.Prekinite s običajem služenja Mise u prisutnosti Presvetog Sakramenta u svetohraništu.Ne dopustite bilo kakvo svetohranište na oltarima na kojima se slavi Misa. Stol treba izgledati kao kuhinjski stol. Mora biti prenosiv da bi se izrazilo da on nije nikako svet, nego da mora služiti dvostrukoj svrsi, kao na primjer, stol za predavanje ili igranje karata. Poslije staviti barem jednu stolicu uz taj stol. Svećenik mora tu zauzeti mjesto da bi pokazao da se on odmara kao nakon jela. Svećenik nikada ne smije klečati niti poklanjati za vrijeme sv. Mise. Kad se jede, u stvari, nikada se ne pokliče. Svećenikova stolica mora biti smještena na mjestu svetohraništa. Ohrabrite narod da časti i da se divi svećeniku umjesto Hostiji, da bude poslušan njemu umjesto Kristu. Kažite ljudima da je svećenik Krist, njegova glava. Svetohranište smjestite na neko manje vidljivo mjesto.

12.Uklonite svece iz crkvenog kalendara, neke uvijek u određenim razdobljima. Zabranite svećenstvu da propovijeda o svecima, osim o onima koji se spominju u Evanđelju. Recite narodu da bi se zbog toga, možda nazočni protestanti u crkvi mogli sablazniti.
Izbjegavajte sve ono što smeta protestantima.


13.Kada čitate Evanđelje, izostavljajte riječ „Sveti“, na primjer, umjesto „Evanđelje po svetom Ivanu“, recite jednostavno: „Evanđelje po Ivanu“. Tako će narod pomisliti da ih ne treba više štovati.
Pišite stalno nove biblije, sve dok ne budu istovjetne s onim protestantskim. Ispuštajte pridjev „Sveti“ u izričaju „Duh Sveti“. To će otvoriti put. Ističite žensku narav Boga kao majke pune nježnosti. Ukinite uporabu naziva „Otac“.

14.Učinite sve da nestanu sve knjige osobnoga milosrđa te ih uništite. Dosljedno, također će prestati litanije Presvetomu Srcu Isusovu, Majci Božjoj, svetom Josipu kao priprava za svetu pričest. Zahvala poslije pričesti postat će suvišna.

15.Neka također nestanu svi kipovi i slike anđela. Zašto bi se morali spoticati o kipove naših neprijatelja? Nazovite ih bajkama ili pričicama za laku noć. Ne dopuštajte razgovor o anđelima jer bi to ozlojedilo naše prijatelje protestante.

16.Ukinite mali egzorcizam za istjerivanje zlih duhova, uznastojte oko toga da se objavi da đavoli ne postoje.Objasnite da je to metoda primijenjena u Bibliji za označavanje zla i da bez zlobnika ne mogu opstati zanimljive priče. Kao posljedica toga ljudi neće vjerovati u opstojnost pakla, niti će se bojati da bi u nj ikada pali. Ponavljajte da pakao nije ništa drugo doli udaljenost od Boga i da nema strašnijeg od toga,ako se u biti radi o samom životu kao ovdje na zemlji.

17.Naučavajte da je Isus bio samo čovjek koji je imao braću i sestre te da je mrzio vlastodršce. Objasnite da je volio društvo bludnica, posebno Marije Magdalene, da mu nije stalo ni do crkava ni sinagoga. Kažite da je savjetovao neposluh svećeničkim poglavarima. Obeshrabrite razgovor o Križu kao o pobjedi; naprotiv prikažite to kao promašaj.

18.Prisjetite se da možete navesti časne sestre na izdaju njihova zvanja ako se okrenete njihovoj taštini, draži i ljepoti.Učinite da promijene crkvenu odoru, a to će dovesti do toga da odbace svoje krunice. Objavite svijetu da u njihovim samostanima postoje nesuglasice. To će spriječiti njihova zvanja. Kažite časnim sestrama da neće biti prihvaćene ako se ne odreknu svoga redovničkog odijela. Također, pospješujte među narodom gubitak povjerenja prema crkvenoj odjeći.

19.Spalite sve vjeronaučne priručnike. Kažite vjeroučiteljima da naučavaju ljubiti Božja stvorenja umjesto samoga Boga. Otvoreno ljubiti svjedočanstvo je zrelosti. Učinite da se izraz „seks“ svaki dan rabi u vašim vjeronaučnim razredima. Učinite od sexa novu religiju. Uvedite slike sexa u vjersku poduku da biste naučili djecu stvarnosti.Osigurajte da slike budu jasne. Ohrabrite škole da postanu napredni mislioci na području spolnog odgoja. Uvedite spolni odgoj uz pomoć biskupova ugleda, tako da roditelji neće imati ništa protiv toga.

20.Ugušite katoličke škole, priječeći zvanja časnih sestara. Otkrijte časnim sestrama da su malo plaćene socijalne radnice i da će ih Crkva uskoro ukinuti. Uznastojte da nastavnik katolički laik prima istu plaću kao i onaj državnih škola. Zaposlite nastavnike nekatolike. Svećenici moraju primiti jednaku plaču kao i odgovarajući svjetovni službenici. Svi svećenici moraju skinuti svoje svećeničko odijelo i svoje križeve, tako da ih svi mogu prihvatiti. Učinite smiješnima one koji se ne prilagođavaju.

21.Uništite papu srušivši njegova sveučilišta. Odvojite sveučilište od pape, govoreći da bi ih tada vlada mogla pripomoći. Zamijenite nazive vjerskih zavoda sa svjetovnim imenima za promicanje ekumenizma. Na primjer umjesto „Škola Bezgrješnog Začeća“ kažite „Nova viša škola“. Ustanovite odjele za ekumenizam u svim biskupijama i pobrinite se za njih da ih nadziru protestanti.
Zabranite molitve za papu i one upravljene Mariji, jer one obeshrabruju ekumenizam. Navijestite da su mjesni biskupi nadležne vlasti. Tvrdite da je papa samo reprezentativan lik. Objasnite da papin nauk služi samo za razgovor ali da je uostalom lišen važnosti.

22.Borite se protiv papine vlasti, postavivši dobnu granicu njegovoj službi. Sužavajte mu vlast malo pomalo, objasnite da ga želite zaštititi od prevelika rada.

23.Budite odvažni. Oslobodite papu uvođenjem biskupskih vijeća. Tada će papa postati samo reprezentativan lik, kao u engleskoj gdje vladaju Gornji i Donji dom i od kojih kraljica prima naredbe.
Potom oslabite biskupov autoritet,ustanovivši jednu ustanovu na svećeničkoj razini koja će biti njegov takmac. Kažite da tako svećenici dobivaju na pažnji koju zaslužuju. I naposljetku, oslabite ovlasti svećenika ustanovljavanjem skupina laika koji trebaju zagospodariti svećenicima. To će proizvesti takvu mržnju da će Crkvu napustiti čak i kardinali pa će onda Crkva biti demokratična, nova Crkva.

24.Smanjite zvanja za svećenstvo tako da laici izgube strahopoštovanje prema njemu. Javna sablazan jednog svećenika uništit će na tisuće zvanja. Hvalite svećenike koji su znali radi ljubavi prema ženi sve ostaviti i proglasite ih junacima,
Častite svećenike koji su postali laici kao izvorne mučenike toliko potlačene da dalje nisu mogli podnositi.
Osuđujte, također, kao sablazan da naša subraća masoni u svećeništvu moraju biti otkriveni a njihova imena objavljivana. Budite snošljivi prema klericima homoseksualcima. Kažite ljudima da svećenici pate od usamljenosti.

25. Počnite zatvarati crkve zbog manjka svećenika. Tu naviku proglasite dobrom i štedljivom. Objasnite da Bog sluša molitve ma bilo gdje bili. Zato Crkve postaju čudovišno rasipanje novca. Prije svega, zatvorite crkve u kojima se od davnine prakticira tradicionalna pobožnost.

26.Koristite laika i svećenika slabića u vjeri da bez teškoća osude i kude svako Marijino ukazanje i svako primjetno čudo, posebice sv. Mihovila Arhanđela. Osigurajte da ništa od toga, ni u kojoj mjeri ne zadobije odobrenje po Drugom Vatikanskom saboru.
Označite kao neposluh, u odnosu na vlast, ako netko posluša objave ili upravo ako netko razmišlja o njima. Proglasite vidioce kao neposlušne crkvenoj vlasti. Učinite da izgube dobar glas i da ne budu poštovani, pa tada nitko neće pomisliti obazirati se na njihovu poruku.

27.Izaberite protupapu. Tvrdite da će on protestante vratiti u Crkvu, a možda čak i Židove.Protupapa će moći biti izabran, ako bude dano pravo glasa biskupima. Tada će biti izabrani mnogi protupape kao kompromis. Tvrdite da je pravi papa mrtav.

28.Ukinite ispovijed prije svete pričesti za učenike druge i treće godine tako da im ne bude više stalo do nje kada budu pohađali četvrti i peti razred i poslije više razrede. Tada će ispovijedi nestati.
Uvedite ( prešutno ) zajedničku ispovijed sa skupnim odrješenjem. Objasnite narodu da je to zbog manjka svećenika.

29.Neka pričest dijele žene i svjetovnjaci. Kažite da je ovo doba laika. Započnite s davanjem Hostije na ruke, kao protestanti, umjesto na jezik. Razjasnite da je Krist to činio na isti način. Prikupite nekoliko Hostija za „crne mise“ u našim hramovima. Potom podijelite, umjesto osobne pričesti jedan pehar neposvećenih hostija koje se mogu sa sobom ponijeti kući. Objasnite da se tako božanski darovi mogu uzimati svaki dan. Postavite automatske razdavače hostija za pričest i nazovite ih svetohraništima.
Kažite da se moraju razmijeniti znakovi mira. Ohrabrite ljude da se pomiču u crkvi da bi se prekinula pobožnost i molitva. Ne krstite se; umjesto toga dajte znak mira. Objasnite da se je i Krist pomicao da bi pozdravio učenike. Ne dopuštajte bilo kakvu sabranost u tim trenucima. Svećenici moraju okrenuti leđa Hostiji i častiti narod.

30.Nakon izbora protupape raspustite biskupska vijeća, a i svećenička udruženja te župna vijeća.
Zabranite svim redovnicima da bez dopuštenja raspravljaju o tim novim odredbama. Pojasnite da bog ljubi poniznost i mrzi one koji teže za slavom.Optužite za neposluh prema crkvenim vlastima sve koji postavljaju pitanja. Obeshrabrujte Poslušnost prema Bogu. Kažite ljudima da moraju slušati ove crkvene starješine.

31.Udijelite papi ( protupapi ) najveću ovlast u izboru svojih nasljednika. Naredite, pod kaznom izopćenja, svima onima koji vole Boga da nose znak Životinje. Međutim, ne imenujte ga „znakom životinje“.
Ne smije se činiti znak križa niti upotrebljavati nad osobama ili preko njih ( ne smije se više blagoslivljati ). Čin križa bit će označen kao idolopoklonstvo i neposluh.

32.Tvrdite da su lažne prethodne dogme osim one o papinoj nezabludivosti. Isusa krista proglasite promašenim prevratnikom.
Navijestite da će pravi krist ubrzo doći. Samo izabranoga protupapu treba slušati. Recite ljudima da se moraju pokloniti kada se bude izgovaralo njegovo ime.

33.Naredite svim papinim podanicima da se bore u svetim križarskim bojevima da bi se proširila jedna jedina svjetska vjera. Đavao zna gdje se nalazi sve izgubljeno blago. Bez samilosti osvojite svijet!


(Izvor: Il piano masonico per la destruzione della Chiesa Cattolica, Teologica. La rivista della nuova evangelizzazione, br. 14, ožujak/travanj 1998., str.22.-25. )

Ako nekoga više zanima religija masonstva - "Sotonina bludnička religija uspostavljena u starom Babilonu", kako je naziva John Daniel u svojoj knjizi... preporučujem... http://religijamasonstva.blog.hr/

- 10:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Spasenje (Dali smo spašeni jednom zauvijek?)

Da vidimo što kaže Biblija...

Može li netko u ovome životu biti siguran u spasenje?

“Nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.” ( 1 Korinćanima 9, 27)

“Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.” (1 Korinćanima 10, 12)

“Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!” (Filipljanima 2, 12)

“Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.” (Hebrejima 4, 1)

“Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.” (Rimljanima 11, 21-22)

“Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!” (Galaćanima 5, 1)

“Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!” (Galaćanima 5, 4)

“A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!” (2 Petrova 1, 9-10)

Neki grijesi su smrtni…

“Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.” (1 Ivanova 5, 16-17)

Pavao je nesiguran u svoje vlastito spasenje…

“Ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Filipljanima 3, 11-14)

Nismo još spašeni; dok god se nadamo spasenju, to mora značiti nismo još sigurni imamo li spasenje…

“Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. (Rimljanima 8, 24-25)

Moramo ustrajati do svršetka…

“Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." (Matej 10, 22)

“A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” (Luka 9, 23-24)

“Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.” (Jakovljeva 1, 12)

“Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. Ne varajte se, braćo moja ljubljena!” (Jakovljeva 1, 15-16)

“Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo.” (Hebrejima 13, 12-14)

“Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.” (Rimljanima 11, 22)

“Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!” (Galaćanima 6, 9)

"Ja sam istinski trs,a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.” (Ivan 15, 1-6)

Moramo bdjeti…
Ali ako smo sigurni u naše spasenje zašto moramo bdjeti?

"Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'" "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" (Matej 25, 1-13)

Izgubit ćemo našu baštinu ako sagriješimo…

“A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.” (Galaćanima 5, 19-21)

“Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (1 Korinćanima 6, 9-10)

“Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.” (Efežanima 5, 5)

“Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.” (Hebrejima 10, 26-31)

“Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.” (Galaćanima 6, 7-8)

“Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti.” (2 Petrova 2, 15)

“Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana.” (2 Petrova 2, 20-21)

“I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.” (Otkrivenje 22, 19)

“Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će.” (Ezekiel 18, 24)

Ako kršćani mogu biti sigurni u spasenje, zašto je Pavao molio za milosrđe u korist Onezifora?

“Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.” (2 Timoteju 1, 16-18)

- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 03.04.2007.

Sola Fide (Samo vjerom)

Dali se spašavamo samo vjerom? Dali je protestantska doktrina "Sola Fide" ujedno i Biblijska? Biblija kaže upravo suprotno: "Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom." (Jakovljeva 2, 14)

Pogledajmo što nam sve Biblija govori o toj temi...

Kako je dobra vjera bez dijela?

“Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću." Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.” (Jakovljeva 2, 14-26)

Moramo se kloniti grijeha…

“Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,..” (Hebrejima 10, 26)

Stjecati oproštaj…

“..znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.” (Jakovljeva 5, 20)

Vršiti volju Božju…

"Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam?” (Luka 6, 46)

"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (Matej 7, 21)

“I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?" A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi." Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!" Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?" Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." (Matej 19, 16-21)

“Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.” (1 Timoteju 5, 8)

“Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Hebrejima 12, 14)

Moramo se boriti za spasenje…

Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao. (1 Korinćanima 9, 24-27)

"Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." (Luka 13, 24)

Djela imaju vrijednost…

“Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!” (Filipljanima 2, 12)

“Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.” (2 Korinćanima 5, 10)

“Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!” (Rimljanima 2, 5-10)

“Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.” (Rimljanima 2, 13)

“Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.” (Rimljanima 3, 31)

“I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."
"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'"
"Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"
"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'"
"Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'” (Matej 25, 32-46)

Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. (Galaćanima 6, 6-10)

“Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari - prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život.” (1 Timoteju 6, 17-19)

"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" (Otkrivenje 22, 12)

Moramo čuvati zapovijedi…

“I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo.Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine.” (1 Ivanova 2, 3-4)

“I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.” (1 Ivanova 3, 24)

“Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške.” (1 Ivanova 5, 3)

- 02:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2007.

"Sola Scriptura"

Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Nije sve zapisano u Bibliji…

“A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.” (Iv 21, 25)

Pavao govori usmenom predajom i autoritetom…

“Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom.” (2 Solunjanima 2, 15)

“i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.” (2 Timoteju 2,2)

“Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh.” (1 Korinćanima 11, 2)

“Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.” (1 Solunjanima 2, 13)

Rani kršćani su slijedili apostolsku predaju…

“Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.” (Djela apostolska 2, 42)

Isus je apostole poslao da propovijedaju a ne da pišu.

“Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!""I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." (Matej 28, 19-20)

Biblija teže razumljiva, postaje iskrivljavana…

(govori o Pavlovim pismima) “A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast.” (2 Petrova 3, 15-16)

Još o usmenoj predaji…

“Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna.” (2 Ivanova 1, 12)

“Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti.” (3 Ivanova 1, 13-14)

Protiv osobne interpretacije…

“Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.” (1 Petrova 1, 20-21)

Upućivanje potrebno za razumijevanje pisma…

“Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.” (Djela apostolska 8, 30-31)


- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Apostolsko Vjerovanje

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan,
sašao nad pakao,
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega,
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela
i život vječni. Amen.

Symbolum Apostolorum

CREDO in Deum Patrem omnipotentem, Creatorem caeli et terrae. Et in Iesum Christum, Filium eius unicum, Dominum nostrum, qui conceptus est de Spiritu Sancto, natus ex Maria Virgine, passus sub Pontio Pilato, crucifixus, mortuus, et sepultus, descendit ad inferos, tertia die resurrexit a mortuis, ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis, inde venturus est iudicare vivos et mortuos. Credo in Spiritum Sanctum, sanctam Ecclesiam catholicam, sanctorum communionem, remissionem peccatorum, carnis resurrectionem, vitam aeternam. Amen.